Ostaju li vaši psi sami u stanu dok radite?

[nika35]

Zanima me da li ostavljate pse same u stanu dok radite? Zapravo, najviše me zanima kako vaši psi podnose samoću, kolko im je trebalo da se naviknu......?

Naime, moj pas je star dvije godine, poprilično je miran i ne radi nikakvu štetu niti laje kad ga ostavim samog dok radim, ali zanima me kakva su vaša iskustva sa samovanjem vaših pesonja dok ste vi odsutni.
Ja sam imala izbor ili ga poslati na vikendicu sa starcima (oni tamo ostaju jedno pola godine, možda čak i više) ili ga ostavilat u stanu dok radim. Mučila sam se sa dilemam šta je bolje za njega, da li je to vikendica, cijeli dan u vrtu, prirpda ....ili ga ostavit u Zg, mučila sam se da li je fer da ostane sam, da li bi mu bilo bolje sa starcima u prirodi, ali odlučila sam da ipak ostane jer nije to par dana nego pola godine, ne mogu zamisliti da nismo skupa tako dugo. Sad je preko dana sam jedno mjesec dana, ne radi nikakvu štetu po stanu, ne laje...ali nekako se stalno pitam koliko i da li psi uopće tuguju dok nas nema? Kad odlazim iz stana, to je tužna, pretužna faca...teško za gledat.
Realno, ne bi mu trebalo ništa posebno faliti, prije posla šetamo se bar sat vremena, pod pauzom doletim doma, kratka šetnja i dobije mali gablec, ima cijeli stan za i balkon na raspolaganju, doma sam oko 5 ali eto, razbijam si glavu da li i kolko je njima tlaka da ostaju sami dok nas nema?

[Ms_Manners]

bila već slična tema par puta...

ali eto, mi imamo rutinu, šetnja naravno prije nego odu, sitnice ako treba nešto, voda npr., onda ih lijepo u krevetiće njihove i mir.

baš prije par dana sam sve to izvela, i otišla, zaboravila nešto i vratila se za dvije minute, već su napola spavali.
mislim da je nama to teže nekad nego njima.

[Wisteria]

Naša kujica najnormalnije bude po nekoliko sati sama u stanu dok smo na poslu, prije nego odemo ujutro ide van obaviti što treba, isto i kada se vratimo.
Štetu više ne radi, pa već je veeelika cura (godinu i pol)
Kada smo doma onda je druga priča, gdje mi - tud i ona
Istina je da ovo pitanje sigurno više muči vlasnike nego pse, mislim da pse treba polako utrenirati dok su još štenci (kao i za sve ostalo) a onda poslije više nije problem....

[Madame Hooch]

i Niña je dobra dok me nema (napunila 1 godinu pred 2 tjedna) ...nije dobra dok sam doma

već se prepoznaju i razlike u bioritmu pon-pet naprema weekend

imam dobre susjede i javili bi mi da nešta nije u redu (evo , jučer me na mobitel dok sam bila na poslu zove netko s broja koji je vrlo očito u mom kvartu - 100m +/- ; prerezalo me popola ...već sam vidjela scenarij sa vatrogascima ...a oni ispadne - krivi broj )

[nika35]

Madame Hooch, i ja kad vidim neki poziv na mob.koji bi mogao bit iz ulice, smrznem se jer prvo pomislim da mi netko javlaja neku groznu vijest (da, i ja vidim scenu s vatrogascima...), ili u najboljem slučaju pomislim da mi netko od susjeda želi javiti da toliko laje i zavija da ih to tolko nervira..., ali za sada mi kažu da se ni nečuje. Međutim, imala sam ljetos zbilja jedan nesretan slučaj doma i to za vrijeme od oko 15 ak minuta koje je ostao sam dok sam bila u dućanu. Naime, ostao je ležati u kuhinji ispod stola na leđima, noge u zraku, jer bilo je jako vruće pa se hladio. Kad sam se vratila doma, vrištao je od straha, a sigurno ga je i bolilo, jer šapa mu je zapela između zida i radijatora, vjerojatno se želio okrenut i pri okretanju šapa je zapela, zapela totalno i nije bilo šance da ju izvčemo, od straha se upiškio i panično zavijao. Ni susjedi nisu mogli pomoći, htjela sam da strgaju radijator, ali nikakve koristi ni od njih, samo su vrištali i paničarili, da skratim priču, nekako sam izvukla šapu, ostala je dosta dugo rana od utisnutog radijatora. Tako nešto nikad se više nije ponovilo, ali dobro sam to zapamtila i zato paničarim svaki dan kad ga ostavljam samog, iako uglavnom leži po kaučima, eventualno se prošeta do balkona.....uvijek se bojim da se ne ponovi ovako nešto,.

[T-zone]

Nije da se često događa da je Anđa sama kod kuće, ali pretpostavljam da je dobra cura, jer se ne vide nikakvi tragovi zloče ili bilo kakav nered.
Niti pije, niti jede, niti piša, niti kaka.
Vjerojatno spava... A ako netko pozvoni sigurna sam da laje.
Čuva teritorij...

[T-zone]

I da, uvijek kada idem, ona se sprema prošvercati sa mnom ali ju ja stopiram sa rječima "nejdeš malena, ti pazi kuću" a ona se zaledi i žalosno gledi.

[milas_lacrymosa]

uf, naš to riješi lako- popne se na krevet, i popiša se. onda zavija dok ne dođemo.
znamo da je prerazmažen, da... a gad jedan, nije baš mlad, pa da sve to pripišemo tome. nađen je na ulici prije dvije godine, ima 5 godina. i nemoguć je.
inače, nemamo pojma kako da ga naviknemo na to da bude sam. samo se odjednom okrenuo, prije smo mogli otići gdje god smo htjeli, on bi spavao

[nika35]

Popiša se seronja na krevet? Koji inatljivac....., nemam ideju kako bi to riješila da moj to počne radit. Moji susjedi imali su psa koji je bio naviknut ostajat sam doma( mislim, "bio", svaki dan je ostao sam) dok su ljudi bili na poslu, ali taj je čitav život, svaki dan čim ga ostave samog zavijao i zavijao cijeli dan, prestao bi na kratko dok bi uništavao po stanu i opet bi nastavio zavijati (uništio im je hrpu stvari u stanu) i tako 14 godina.

[milas_lacrymosa]

da, jednostavno se popiša na krevet... zna da će biti gadno kažnjen za to, ali svejedno to napravi... a mi na sto muka, jer sad imamo svatova, ovog-onog... ako ga ostavimo u dvorištu- pobjeći će, jer se kujice tjeraju ovdje. a i da se ne tjeraju, jednostavno bi pobjegao. ako ga ostavimo u kući, popišat će se na krevet... na kraju ostaje samo lanac, a to je nešto s čim se nitko od nas ne može pomiriti.
ostavimo ga na lancu, pa ja cijelo vrijeme razmišljam kako otići kući, jer to ne mogu podnijeti.
pa razmišljam da ne odem uopće nigdje... a ne mogu ne otići.
definitivno moramo nekako riješiti to njegovo inatljenje, al ne znamo kako.
svašta smo pokušali, ali on sluša i usvaja samo ako njemu to odgovara. ajd rekla bi ok da nije pametan. a stvarno je pametan, i brzo nauči... ali se inati...
sad smo počeli razmišljat o nabavci nekog najlona, pa da pokrijemo krevet, pa ćemo vidjet ako se popiša, a neće it neke štete...

[pikastar]

Uf...moja je tak dobra...točno zna kada moram na posao, a kada idem negdje a nju ne želim uzeti...e onda mi rasturi stan...ali dok sam na poslu nikad ništa...a još je beba... Jedino mi svi govore da je stan mučenje za psa...i da bi to trebalo zabraniti...

[nika35]

Milas lacrymosa, poprilično je nezgodno to s piškanjem, razumijem te kolko te to muči, nevoliš ga stavljat na lanac, a pobjegao bi....., ne znam, a da postaviš novu temu s tim problemom, sigurno ovdje ima ekipe sa hrpom iskustva, možda ti netko predloži nešto pametno??
Pikastar....i moj se isto ponaša, kad idem na posao i on ostaje doma, to je ok, ne drami oko toga ali kad bi popodne, navečer otišla negdje bez njega.....e to ne bi išlo, navikla sam ga da ga cukam svugdje sa sobom i poludio bi.
Ja ne mislim da treba zabranit držanje pasa u stanu, pa samo po ulici i kvartu kad vidim te pse u dvorištu, samo se potsjetim da psima u stanu (uz normalne vlasnike koji će ih dovoljno vodit van, mazit i pazit) ne fali nešto posebno. Ok, možda im u dvorištu brže prođe vrijeme ali šta je tu je, zato im pokušavamo nadoknadit dolaskom pod pauzama, dugim šetnjama prije i nakon posla, moj pas je ukupnu samnom vani oko 4,5 sati, prije šetnje, pod pauzom, nakon posla, onda odemo negdje ili na kavu ili u "goste", nevjerujem da je stalno u dvorištu da bi mu bilo nešto posebno zanimljivo.

[Azra]

Moja malecka zasada to jako dobro podnosi... uvijek je nađem u krevetiću iz kojeg odmah potrči prema vratima da me najljepše pozdravi Koje veselje to bude!

[mv27]

Milas, a da probaš sa onim sprejevima koji imaju miris neugodan za pse, pošpricaš mjesto gdje ne želiš da ovaj obavlja nuždu i to bi ga trebalo odbiti?

[frikuscha]

mv27 kaže:

Milas, a da probaš sa onim sprejevima koji imaju miris neugodan za pse, pošpricaš mjesto gdje ne želiš da ovaj obavlja nuždu i to bi ga trebalo odbiti?

Nema tog spreja - vjeruj mi.
Naš Švrćo dok je bio beba je izgrizao apsolutno sve do čega je mogao doći. Mislili smo da ćemo izludjeti...

Izgrizao je štokove, rubnike laminata, cipele, vrata - pojeo nam je vodovodnu cijev koja spaja bojler od centralnog sa cijevi u zidu - poplavu smo imali.
A o piškanju da ne govorimo...

Probali smo pelene, mirise za odbijanje, mirise za privlačenje, pijesak, šetanje svakih 2h kad smo doma - ništa...
Dok jednostavno sam od sebe nije odrastao i prestao. Bogu hvala.

A sad ontopic...
U početku sam imala osjećaj da će mi srce puknuti jr je sam...
Pošto je bio najzločestija beba koja postoji u pesjem rodu nije bilo šanse da ostane u stanu; probali smo - pojeo je punjače za mobitel, daljinske od tv-a, tepihe, pokrivač na kauču na kojeg se naravno - popiškao....

Onda smo pitali tu na forumu; ljudi rekli da pesa ostavljaju u kupaoni - ostavili i mi i on pojeo cijevi a mi imali poplavu...

Nakon toga je ostajao na tavanu - 25 kvadrata - šeći se, piškaj, kakaj...
Ali mi je teško kad idemo od doma na posao...
Ima on igračke, hranu, vodu, prostor...
Ali je sam, bogec moj mali ramaženi...

No, kako odrasta kuži on... I ne djeluje mi više tako tužno...
A kad se vratimo; opće narodno veselje.

[Ivanicapeca]

Moj Codie je nakon 4 godine života doživjeo to da mora odjednom ostajati sam doma. Mama ga je kupila kad je otišla u penziju, ali mama mi je nedavno nažalost umrla. I sad nam je svima užasna muka. Tata se navrati doma oko podne pod gablecom da ga prošeta 10 min, a onda nema nikog do 15-16 h. Susjeda kaže da ga zna čut ponekad kak zavija, a kad dođemo doma, ne dočeka nas onak veselo, neg sav stisnut na krevetu i trese se E sad, jeli spavao, jeli uvrijeđen ili je stvarno istraumatiziran? Teško mi je nekak odredit, a najteže mi je ujutro kad mu moram pred njegovom malom slatkom njuškicom zalupiti vrata Steže me do posla u grlu. K vragu, moram naći posao na koji ću ga moći voditi sa sobom.

Ima li tko isto iskustvo? Koliko će mu trebati da se nekak prilagodi?

[nika35]

frikuscha...nasmijala sam se onom kad opisuješ događaj ztvaranja u kupaonu i poplave ali znam da vam nije bilo ni najmanje smiješno, pas od mojih susjeda uništio je doslovno sve u stanu, fotelje, tepihe, kuhinjske elemente...sve, sve, a kako je on njihova "bebica najbolja, najdraža, buci buci...., trpili su to par godina i kad se više nije moglo tako, ipak su mu nabavili box i kroz plač govorili kako je mazica, slatkica...., preko dana zatvorena u box ali na kraju se se pas naviknuo i u boxu je 7,8 godina i sve pet, više su oni dramili od psa.

Opet, drugi susjedi imali su psa koji je 14 godina zavijao cijeli, baš cijeli dan, prestao bi kad bi trgao po stanu, pa bi opet nastavio zavijati.
To su "teži slučajevi", znam hrpu pasa koji bez problema ostaju sami, ali i mene su zanimala vaša iskustva, zato sam i postavila ovo pitanje.
Mi za sad super podnosimo samoću, ostao je onaj pre pre tužan pogled ujutro kad izlazim van ostavljam ga iza vrata, pogled najjadnijeg stvorenja (Ivanicapeca, i meni se srce kida od prizora, grozno). Najteže podnosi ponedjeljak jer vikend smo čitave dane zajedno (susjedi mi kažu da je malo zavijao ujutro, za sad svaki ponedjeljak, valjda dok opet ne uđe u rutinu tjednog samovanja).

[uslagirani_svizac]

kad je bio manji stan sav rasturen, , sad kad je u kuci sa dvoristem nis ne dira, a i rijeko ostaje sam uvijek kad se ide nekamo onda prvo provjerim dal moze i on, a kad nas nema kuci nema sanse da ga ostavim samog u dvoristu da nekome nebi palo nekaj bacit nutra itd dok ne dignemo zid ogradu

[frikuscha]

nika35 kaže:

frikuscha...nasmijala sam se onom kad opisuješ događaj ztvaranja u kupaonu i poplave ali znam da vam nije bilo ni najmanje smiješno...

Ma da; sad s odmakom se smijem a u tom trenutku sam htjela iskočiti iz kože.
Bio je štenac kojem su rasli zubi i nevjerojatno je koliko ga je to mučilo.
Uz sve silne igračke koje je imao, špage, žvakalice, lopte i loptice, kosti ovakve onakve od ovoga, onoga - on je jednostavno grizao sve oko sebe dok fala višim silama ti zubi nisu više narasli.

I naš razmaženko je tulio prvo vrijeme kad je ostajao sam...
Onako potiho, ko da cvilka...

Sad se skroz naviknuo.
Kad vidi da vežemo cipele već sam ide u svoj prostor jer zna da idemo.
Niti cvili, niti grize, niti piški. Odrasta...

Ali kad dođemo doma stalno se bavimo s njim.
To je jednostavno tako - na to se moraš pripremiti ako odlučiš imati psa a živiš u stanu.

[Vilibald]

ostaje sama ko pas