Natrag   Forum.hr > Društvo > Ženski kutak

Ženski kutak Mi smo babe. Otpor je đžabe.
Podforumi: Kokošinjac, Slikovnica

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 29.06.2016., 04:18   #7541
Pozdrav svima!
Zadnji put sam ovdje pisala 2012.g, a danas pišem zato što želim reći kako ipak ima nade, što tada nikako ne bih mogla izjaviti budući da sam godinama bila upletena u mrežu bulimije. Moji problemi s hranom trajali su 7-8 godina uz mnogo uspona i padova, plakanja i želje za ozdravljenjem navečer, a ujutro uz sastavljanje plana što ću i kada jesti i kako ću to najučinkovitije ispovraćati. Ni sama ne mogu reći kako se dogodila promjena u mom umu, ali odlučila sam da se želim voljeti, da ne želim konstante fizičke i psihičke boli, da ne želim izazivati strah u ljudi koji su me oduvijek voljeli. Posljednjih godinu dana davala sam sve od sebe i počela osjećati ponos zbog preuzete kontrole. Istina, znala sam i pokleknuti, ali ovaj put, kada sam se prisjetila kako je to dobar osjećaj oduprijeti se porivu, ne bih upala u poznati zlokobni krug, nego bih se trudila još više. Počela sam osjećati sreću i zadovoljstvo nakon dugo vremena. Dani su tako prolazili, a misli o hrani su jenjavale i izgubile opsesivni karakter. Sada, kao i svi, imam dana kad nemam apetita, ali i dana kad bih samo nešto jela. Tada i pojedem ono što želim, ali naučila sam prepoznati kada je dovoljno. Moj momak voli kuhati za nas dvoje i za društvo i uistinu uživa u hrani, tako da sam i ja počela uživati zajedno s njim i bez neugode pojesti pripremljeno jelo u prisutnosti druge osobe. Osim psihički, i fizički se bolje osjećam. Nestali su svi bolovi, lice više nije kao u hrčka, ne nakuplja se voda u tijelu, imam energije za teretanu, formiram mišiće i popravila sam sve uništene zube što mi je dodatna motivacija da nikad više ne guram prste u grlo.
Eto, borba je bila duga, ali zaista ima nade. Nisam ni ja vjerovala prije, ali izlaz uistinu postoji...
Sretno svima, želim vam to od srca
little tasha is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.06.2016., 11:17   #7542
Quote:
little tasha kaže: Pogledaj post
Pozdrav svima!
Zadnji put sam ovdje pisala...
Ovo mi je baš lijepo. Čuvaj se!
Almost Rosey is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.06.2016., 21:14   #7543
Thumbs up

Bravo,super,svaka čast


Quote:
little tasha kaže: Pogledaj post
Pozdrav svima!
Zadnji put sam ovdje pisala 2012.g, a danas pišem zato što želim reći kako ipak ima nade, što tada nikako ne bih mogla izjaviti budući da sam godinama bila upletena u mrežu bulimije. Moji problemi s hranom trajali su 7-8 godina uz mnogo uspona i padova, plakanja i želje za ozdravljenjem navečer, a ujutro uz sastavljanje plana što ću i kada jesti i kako ću to najučinkovitije ispovraćati. Ni sama ne mogu reći kako se dogodila promjena u mom umu, ali odlučila sam da se želim voljeti, da ne želim konstante fizičke i psihičke boli, da ne želim izazivati strah u ljudi koji su me oduvijek voljeli. Posljednjih godinu dana davala sam sve od sebe i počela osjećati ponos zbog preuzete kontrole. Istina, znala sam i pokleknuti, ali ovaj put, kada sam se prisjetila kako je to dobar osjećaj oduprijeti se porivu, ne bih upala u poznati zlokobni krug, nego bih se trudila još više. Počela sam osjećati sreću i zadovoljstvo nakon dugo vremena. Dani su tako prolazili, a misli o hrani su jenjavale i izgubile opsesivni karakter. Sada, kao i svi, imam dana kad nemam apetita, ali i dana kad bih samo nešto jela. Tada i pojedem ono što želim, ali naučila sam prepoznati kada je dovoljno. Moj momak voli kuhati za nas dvoje i za društvo i uistinu uživa u hrani, tako da sam i ja počela uživati zajedno s njim i bez neugode pojesti pripremljeno jelo u prisutnosti druge osobe. Osim psihički, i fizički se bolje osjećam. Nestali su svi bolovi, lice više nije kao u hrčka, ne nakuplja se voda u tijelu, imam energije za teretanu, formiram mišiće i popravila sam sve uništene zube što mi je dodatna motivacija da nikad više ne guram prste u grlo.
Eto, borba je bila duga, ali zaista ima nade. Nisam ni ja vjerovala prije, ali izlaz uistinu postoji...
Sretno svima, želim vam to od srca
mikocin is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.07.2016., 12:00   #7544
Pozdrav,

zanimalo bi me iz vaših iskustava kako izgleda liječenje poremećaja prehrane u Hrvatskoj kod maloljetnika?

Imam 17 godina, nije mi dijagnosticiran nikakav poremećaj ali se bojim da bi mogao biti, već 4 mjeseca se izmjenjuju periodi binge-purge-restrict... Ponekad, kao sad dok ovom pišem, se bojim da sam zaglibila i da fakat imam problem koji treba rješit, makar većinu vremena ne smatram to nečim ozbiljnim. Ali sad kad sam već u ovom momentu..

Idem psihologinji, ne zna za to. Znam da bih joj trebala reći, i puno puta sam razmišljala o tome ali bojim se jer ne znam što će biti dalje. Bolnica, bez bolnice, liječenje, ili se zapravo niti nije razvilo u pravi poremećaj?
Prošle godine sam bila na dječjoj psihijatriji u Kukuljevićevoj, tjedan dana, izašla na potpis. Sa doktoricom sam razgovarala dva puta u tih tjedan dana, s tim da sam došla u petak navečer i cijeli vikend ništa od ikakvih razgovora ili tješenja. Ne smiješ plakati ili se sestre i tehničari deru na tebe. Kljukaju te tabletama, sjediš cijeli dan za jednim stolom i buljiš u zid. Ne daj bože da pisneš u međuvremenu. Najgore iskustvo ikad u životu, mislila sam 'ok budu mi pomogli' al izašla sam iztraumatizirana. Ne želim opet tamo završiti, ne želim da se moj problem tretira na način da me se zaključa i drži na jednom mjestu pod utjecajem tableta.

Ako kažem psihologinji, što će biti dalje?
Unaprijed hvala na odgovorima.
VioletViolence is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2016., 05:15   #7545
Zašto ovo više nije top tema?!
__________________
Mind Blown
Herbicidna is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2016., 12:48   #7546
@ VioletViolence, koliko sam upoznata, osim ako nisi u kategoriji da ti poremećaj prehrane drastično ugrožava zdravlje, nećeš biti zatvorena u bolnici. Trebala bi reći psihologici za to pa vidjeti što će biti dalje.
Adrastia is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.07.2016., 02:36   #7547
Zašto je još uvijek ova tema na ŽK umjesto na Psihologiji?
Admini, moderatori, molim vas djelujte.
Misspanda is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2016., 11:27   #7548
NADAM SE DA OVIM POSTUPKOM NISAM POGRIJESILA

Pusa cure. Kako ste? Slabo se pise, a svima nam je tesko. Htjela sam nesto jer ni sama vise nisam znala sto, nakon godine dana lijecenja (znaci bas na rebru) pomaka bas kod mene i nema, osim sto sam psihicki pozitivnija medjutim kao sto kaze i moj psihijatar potrebna mi je podrska okoline. Trenutno sam na 36kg, i shvatila sam puno stvari ali nemogu si pomoci. Smogla sam snage i odlucila se izloziti jer sam ionako stigmatizirana, neznam kako je kod vas. Uglavnom, otvorila sam youtube kanal i podijelila 1. video s mislju da privucem neku pozornost okoline i podrsku, a i sama imam puno savijeta za dati i bez srama pricati u nase ime jer se MORAMO BORITI za sebe i svoja prava. Mozda ce jedna od vas pokupiti moju pozitivnu energiju i trgnuti se prije nego zapadne u ovaj mracan i zacarani krug kao sto sam ja. Ima nade, a i meni bi psihicki puno pomoglo kad bih vidjela da pomazem drugim curama. Video je ovdje https://www.youtube.com/watch?v=EWIl2TYhDOc , molim Vas ako mozete pogledajte i zapratite me. Ne zelim odustati ni od sebe ni od svih Vas koje ste djevojcice, djevojke, zene, majke, mozda cak i bake. Hvala unaprijed.
tortica5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.10.2016., 19:20   #7549
Drage moje,

studentica sam psihologije, i već par godina bavim se pitanjem poremećaja hranjenja, što to dovodi do poremećaja, kako pomoći, itd. Kako sam i ja sama u jednom životnom periodu patila od prejedanja, počela sam se baviti tom temom. Pitala sam se što to kod nas ima da nas vodi do takvog stanja, što se to u meni dogodilo da sam morala jesti i jesti? Tako sam za temu diplomskog rada odabrala saznati što to postoji u nama da nas tjera prejedanju, te bih Vas zamolila da ako ste u mogućnosti da ispunite ovaj upitnik kako biste mi pomogli da saznam ono što me zanima kao i da poboljšamo tretmane liječenja.

Također Vam cijelo vrijeme stojim na raspolaganju i nadam se da ćemo doći do odgovora što to nas tjera da radimo to što radimo.

Link upitnika nalazi se u nastavku

https://docs.google.com/forms/d/1CP0...S9JeI/viewform

Pozdrav,

Danijela
smokvica4 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.10.2016., 20:33   #7550
OBRATITE PAZNJU ANE I MIE MOLIM VAS!

Pusa cure. Prethodni link koji sam stavila je nevazeci. Ali da Vas obradujem, ohrabrila sam se i otvorila kanal na YT ovo je link od kanala https://www.youtube.com/channel/UCVW...2Cq3CkV6ONRQxA , zove se Klik pogledate,pregledate i pretplatite se podrzite me kao prvu osobu koja ustraje da se izbori za nasa prava uz to sto ja na duhovit i kreativan nacin radim videa. Nadam se da ce imati efekta. Izlazem se u ime svih i prosli tjedan sam napravila VLOG u Zagrebu gdje sam nosila Baner na cvjetnom koji Hrvoje Rendulic nosi vec godinama kako bi osvijestio vlasti o nasilju nad nama u smislu stigme itd, ja sam bila prva koja je taj baner nosila cisto da bi malo skrenula paznju. Bit cu uporna jer mi je stalo do toga da se SVIMA NAMA POMOGNE. Hvala vam ako obratite paznju, mala podrska od svake od Vas jednim klikom nece mi odmoci nego pomoci.
tortica5 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2016., 00:36   #7551
Tortica, svaka ti cast na borbi, ja ti od srca zelim i iskreno vjerujem da ces biti dobro, sigurna sam u to!
Hannah 3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2017., 17:34   #7552
Quote:
little tasha kaže: Pogledaj post
Pozdrav svima!
Zadnji put sam ovdje pisala 2012.g, a danas pišem zato što želim reći kako ipak ima nade
Eto, borba je bila duga, ali zaista ima nade. Nisam ni ja vjerovala prije, ali izlaz uistinu postoji...
Sretno svima, želim vam to od srca
Cestitam ti od srca na pobjedi, ulijevas mi nadu.

Ja i dalje ne znam zasto hranu poistovjecujem a necim ili dobrim ili losim. Leso kuhana riba mi je "dobra" jer je zdrava a pohana riba mi je "losa" jer je pohana.
Taj nesvjesni okidac u mojoj glavi kojeg sam postala svjesna mi stvara teske probleme.
Imam 1001 razlog za biti apsolutno sretna, prebrodila sam dosta izazova u zivotu i poslozila sam si zivot kako mi odgovara...ali ta prehrana!! Nesto ne stima i ja to vrlo dobro znam.
Bavim se profesionalno prehranom, i za druge sam jako dobra, dapace kad su drugi u pitanju onda nije sve crno-bijelo kao sto sama sebi radim.
Dobar dio bolesti sam krivce trazila u nekim proslim dogadajima, traumama sa roditeljima (koje uvijek imam), raznim problemima ali sam shvatila a od gledanja unatrag nema koristi pa sam pocela sama svjesno kreirati sve oko sebe i otpustila sam "krivnju" koju sam projicirala na druge.
Ali opet,zasto ne mogu samo sebi opsutiti? Zbog cega sam toliko stroga prema sebi da se kaznjavam povracanjem..zanima me taj moj pozadinski sklop kojeg sam, ocito, projicirala na hranu. Ni krivu ni duznu..
I od leso ribe se otrujemo...
tvojneko is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 04:15   #7553
Dižem temu iz mrtvih u poprilično mrtvih 3 ujutro, ali moram se negdje "ispuhat".

Ajmo reć da polako napredujem.
Više polako nego napredujem .

I sad dolazimo do onog, oh so fun oh so cool, dijela kad sam paralelno izrazito sretna kad vidim napredak, a drugi dio mrzi apsolutno svaki dio te jedne (dvije-tri) dobivene kile. Svaki gram je, jelte, novi razlog za mrzit se još malo, kravo ružna.

Da se razumijemo, mrzila sam se ja i prije, samo što se zadnjih godinu dana mrzim izrazito okrutno.
Jer nekak sumnjam da bubrezi, jetra, želudac, crijeva i sve ono ostalo unutar mene razumije logiku iza "đubrad ne zaslužuje jesti, pa izvoli otić spavat gladna". Jebemu, ni ja ne razumijem logiku iza toga .

Jučer je bio poprilično običan dan. I ovo je bila poprilično obična večer.
Završilo je... Oh tako jebeno tipično (mogli bi se i to nazvati obično, samo na drugi način) da sama sebi nisam jasna.
Čemu kopanje po ranama (ne mislim doslovno, nego na one neke unutarnje rane), čemu drkanje po stvarima za koje znam (jer nisam ni upola glupa kao što mnogi misle) da će me zdrkat, čemu razmišljanje o šbbkbb scenarijima koji se nebi mogli desit ni na filmu, a kamoli u reali. A pogotovo ne meni.

Ne želim proglasit još jedan pad.
Već mi je toliko neugodno "padat" da ću radije reć da nisam ni ustala.

No ajde, brojim taj neki sitan napredak.
3 kile.
Trenutno sam na cca 45.
Oke, nije 45 nego je 44 zarez nešto, ali jako jako jako mi treba da bude 45 .
I na stranu brojevi, kužim po tijelu. Počele su mi se "vraćat" obline koje sam izgubila.
Dogovorila sam se sama sa sobom da ako ikad budem imala sise kakve sam imala da ću cijelo vrijeme hodat okolo sa dekolteom do pupka. Budem bila ona neprimjerena, ali me jebeno boli kurac. Ak se ne kuži, tražim pozitivu u negativi, nije baš samo isključivo do sisa. Može žena bit i bez njih, a da je više žena od mene.

Idem sad malo cmoljakat jer sam zaključila neke stvari koje, a koje bole jednako kao i da nisam, ali osjećam se mrvicu lakše (i mrvicu praznije) nakon što sam barem negdje podjelila nešto od onoga što me stvarno jebe u zadnje vrijeme.

dire Dawn is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 09:14   #7554
dire Dawn

Želim ti sisa, dekoltea i flešanja drugih koliko god ti bude gušt

Polako, daj si vremena, bit će 45, bit će i koja više. Mržnju preusmjeri na nešto drugo, važna si, važno je da si pomogneš.
__________________
Would you like you, if you met you?
Nagrišpana is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 16:23   #7555
Znam da je izrazito tašto hvalit nešto na sebi, ali ED u neku ruku i proizlazi iz taštine. Negativne barem.

No da se vratimo na moje sise .

Nekad prije sam imala izrazito dobro tijelo.
Smatrala sam se debelom jedino u fazi kad to i jesam bila, a to je pak bilo prouzrokovano kombinacijom terapije i zdrkanih spolnih hormona. 66 kila. Nakon toga sam se prestala vagat.

Inače imam 165 cm, ako je bitno, a mislim da je.
Jer 45 kila na 145cm nije malo.
45 kila na 165cm je za mene napredak, ali je... Malo.
41 kila na 165 cm je... Put u krivom smjeru, ako ništa drugo.

Prošle godine mi se negdje u ovo doba počeo raspadat život. Sve je bilo van moje kontrole. Moje emocije, međuljudski odnosi, posao, život... I logikom stvari htjela sam vratit bar djelić kontrole nad svim time, a to sam htjela postić kako?
Jedina stvar koju sam mogla kontrolirati je bio unos hrane.
I zato ja nemam ni Anu ni Miu. Ja imam EDNOS. Jer nisam dobro, ali ne uklapam se u neke zadane okvire ovih gore poremećaja.

Kad ne jedem pati sve.
Psiha, tijelo i ljudi u mojoj blizini.
Ipak, postoji određena doza thrilla u tome da mogu požar gladi ugasit kavom i cigaretama. Određena doza "gle kak sam ja jaka" jer ljudi moraju utažit glad, a ja uživam u tom osjećaju.
Poremećena percepcija stvari i stvarnosti.
Nisam glupa, samo sam previše emotivna i puno toga me baci u spiralu ka dolje.

Ovo ljeto sam ostala bez tih svojih famoznih sisa.
I prije sam imala 45 kila, ali postoji razlika između zdravih i nezdravih 45.
Između onih koje su tu usprokos jelu i onih koje su tu jer ne jedem namjerno.
Sa 34 E/F sam spala na valjda B.
E to je bio šamar koji nisam očekivala.
Počela sam se gadit sama sebi još i više.

Da se razumijemo, nije tu stvar sisa kao takvih, stvar je identiteta.
Ja sam uvijek bila "ona mršava sa sisama".
Sad sam bila samo ovo prvo i to više nisam bila ja.
Osoba koja me gledala iz druge strane ogledala je bila stranac. Licem, tijelom, stavom i pogledom.

Još jednom, zdrkali su mi se hormoni i izgubila sam mjesečnicu.
Nikako ju nisam mogla nać .

Prošli mjesec sam zamjetila nešto čudno. Rastem. Širim se. Dobro je.
Bolio me mjehur i šizila sam jer "evo još jedne upale", a onda sam dobila mjesečnicu nakon 5 mjeseci bez i shvatila da, ovaj, nije me bolio mjehur .

Sad sam u PMSu.
I raste, širim se, dobro je.

Trudim se zaboravit one prirodne "pločice" koje su nastale uslijed nedostatka ikakvih masti u mom tijelu.
Trudim se ne razmišljat kako sam prvi i jedini put u životu imala trbuh koji nisam uvlačila na slikama.
Trudim se mislit na sise .

Jedna od stvari koje su me stvarno poprilično jako zdrkale prošle godine je bilo i to što sam, u jako lošoj fazi gdje nisam gotovo ništa jela danima, stavila sliku na fejs u novoj haljini i dobila hrpetinu pohvala (većinom od žena, go figure) kako izgledam bolje nego ikad.
Dok mi se vrlo doslovno raspadao život, dok su me boljeli organi za koje nisam ni znala da mogu bolit, dok sam se ja psihički raspadala svakog dana i vodila borbe sama sa sobom u vezi toga hoću jesti ili ne i onda se osjećala krivo što god odlučila... Ljudi su mi govorili da izgledam bolje no i kad i da sam baš seksi.

To je samo utabalo put ka ostatku godine i hrpi mojih "nisam jela ništa pretjerano konkretno xy vremena".

Ovo ljeto sam radila kao blagajnica/konobar.
Smjene su bile 12 sati.
Trebalo mi je gro koncentracije da isplatim pravi iznos i da se ne zajebem, pa si stvorim manjak.
Tih 12 sati nije lako odradit ni ako jedeš, a još ih je teže pregurat ako je jedino što uneseš u sebe kava.
Vesela, nasmijana, dobre volje, uslužna i precizna.
Bez da sam unesla u sebe ijednu hranjivu tvar.

Živila sam od kave i ogromnih količina šečera koji bi stavila unutra.
Tu nikad nisam pazila.

Nisam brojala kalorije, nisam odbijala nešto jer je "masno" ili "deblja".
Naprosto nisam željela hranu u sebi.
Htjela sam biti fizički prazna jer sam se osjećala emocionalno prazno.
To sve skupa je imalo jako malo veze sa izgledom.

No ipak, oduvijek sam voljela shock faktor koji je išao sa time kad me netko vidi kad se presvlačim (kolegice) ili ako obučem nešto ekstra usko.
Zabavljalo me to.

Majce sam si kupovala u sinsayu, ali sam zato kratke hlače kupila na dječjem odjelu H&M-a i na kraju morala koristit ona dva gumba unutra da ih još malo "stisnem". Broj je bio za djecu od 11-12 godina.

Postoje ljudi s kojima sam pričala o ovome, ali nikome baš pretjerano puno o psihičkom aspektu onog što se manifestiralo fizički.
Mislim da je pravu istinu znala samo cimerica i bivši mi dečko.
Oboje mrvicu zaslužni zašto sam se osjećala izgubljeno i nevoljeno toliko dugo vremena.

No do mene je.
Na kraju dana je to uvijek bila moja odluka.
Moj izbor.

Imala sam hrpu uspona i padova.
Faza kad bi jela "normalno" ili barem jela redovito, i faza kad bi u tri-četiri dana pojela ono što bi nekome bio jedan malo obilniji obrok.

Sad jedem svaki dan nekoliko puta.
Trudim se što manje razmišljati o tome, ali hrana je i dalje izbor, a ne potreba.
Osjećam fizičku glad, ali ne i želju da ju zatomim.
Nerijetko ne jedem jer sam lijena jesti.

Svaki obrok je svjesni odabir da ću sad jesti.
Krenula sam sa neke 42 kile i stavila sam si "cilj" na 47.
Koliko god to sve ne imalo veze sa brojevima, toliko ima.
XXS, 00, 32.
47 ne zvuči strašno, ne zvuči puno, a realno daleko sam ja od tih 47.
Ipak, pokušala sam si staviti realan cilj koji je moguće ispuniti, a ne broj koji bi evenutalno dosegla za par mjeseci, a u međuvremenu šest puta odustala jer je sve to skupa daleko i nedostižno.

Trenutno vidam psihičke rane koje nisu vezane uz ovo.
Trebat će mi vremena jer moje srce brzo zacjeli, ali udarac na ego ostavlja puno trajnije posljedice.
Osjećam kako se mjenjam iz osobe koja sam bila u nešto sasvim novo i nisam baš sigurna koliko mi se sviđa smjer, ali prepustila sam se.
Možda je vrijeme da počnem mrziti ljude, a ne samu sebe.
dire Dawn is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 18:47   #7556
Draga dire Dawn, žao mi je zbog svega lošeg kroz što prolaziš, drži se.

Super je da si dobila mjesečnicu, to je znak da izlaziš iz najopasnije zone.

Samo nastoj držati na umu da je hrana dobra za tebe i da ju tvoje tijelo treba, kao cvijet vodu. To je prirodan proces, na emotivnoj razini povezan sa davanjem i primanjem, sa toplinom, brigom i nježnošću. Ti najbolje znaš postoji li kod tebe korelacija emotivnih uzroka i fizičkih posljedica.

Kontrola koju spominješ je, koliko znam, česti uzrok ovakvih problema i nadam se da posjećuješ stručnu osobu koja ti pomaže.

Sretno!
Molly K Darling is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.10.2017., 14:29   #7557
Malo sam si privatizirala temu?

Jučer sam svezala kosu u rep dok sam se spremala za u grad i prvi put u jako dugo vremena sam si izgledala (u licu) debelo.
Imam okruglu facu i naravno da je okrugla (=debela, jel), no bila sam zadnjih mjeseci toliko ispijena da nije baš djelovala više tako. I onda jučer taj filing poput news flasha i misao "opet ćeš mrzit lice koje te gleda iz ogledala".
Filing koji nije nimalo dobar. Nimalo :nog ica:.

Mislim da sam dosta napredovala mentalno što se tiče svega, ali još uvijek ne znam koliko sam spremna na debljanje. Makar je ustvari u pitanju liječenje pothranjenosti, ali hej... Kila gore = debljam se. Tak su nas učili, zar ne?

Otkad sam doma i što više vremena prolazi od fijaska koji se dogodio u drugoj polovici kolovoza i početkom rujna, stvarno napredujem.
Uostalom, doma mi je puno teže slagat da sam jela nego što mi je bilo kad sam živjela sama i bez ikog da može ikako provjerit jel stvarno jesam.
Nije da moja mama broji šnicle, ali ak kažeš "jela sam", a zdjela nečeg je puna... Onda baš i nisi, jel tak?

Nemam terapeuta i stvarno jedini ljudi koji znaju za to su cimerica i ex.

Pokušala sam razgovarati sa jednom bliskom mi osobom koja mi je rekla rečenicu koja me vrlo doslovno progoni svaki put kad razmišljam dal da se nekome otvorim po pitanju ovog ili ne - "nisi ti anoreksična, ti ne izgledaš kao cure s TVa" - u tom kontekstu one cure koje stave u emisije o poremećajima u prehrani i koje su na rubu vrlo doslovne smrti.

Neposredno nakon toga sam pokušala nešto slično reći svom liječniku opće prakse, ali ni on me nije shvatio ozbiljno. Poslao me doma uz rečenicu "jedi više".
Oh wow, thank, to mi samoj nije palo na pamet.

Onaj bullshit da moraju reagirat ako osoba ima BMI ispod 17 je također bullshit. Moj BMI je najniže bio oko 15,4 i on me poslao doma sa "jedi". Toliko o tome :ka va:.

Cijeli život sam bila mršavija i sa oblinama (tko o čemu, dD o sisama ), pa me nitko nije ni pokušao shvatit ozbiljno kad sam pokušala iskomunicirat što mi se događa.

Sve je to bila svjesna odluka jednog dana da neću jest. Jer zato.
Želja da barem nešto bude pod mojom kontrolom i jedino što sam mogla kontrolirati je vrlo brzo postalo nešto što je počelo kontrolirat mene, kak to već ide. Jer ovo je van pameti i van kontrole.

Jučer sam se generalno malo pogledala u ogledalo i stvarno ne djelujem više onako ispijeno i ključne kosti mi više ne strše van. I dalje se vide, naravno, ali daleko je to od onog što je bilo u kolovozu i stvarno mi je drago.
Pa ja ponovno postajem žena .

Danas nisam još ništa jela, ali nisam ni toliko dugo budna.
Čeka me krafna od čokolade kojoj se veselim, samo ne znam što ja čekam ustvari .

Trebao mi je outlet i ovaj je as good as any.

Kod mene je dobar dio problema bio baš u tome da sam se osjećala nevoljeno i nepoželjno i kao smetnja.
I onda logikom poremećenog uma sam došla do zaključka da očito ljubav ni ne zaslužujem i da se ni ja ne trebam voljeti.
Sasvim logično, jelda? :roll eyes:

Nikad se nisam voljela, istina.
Ali kao što sam napisala, godinu dana se mrzim na izrazito okrutan način.
Ipak u zadnjih mjesec dana se mrvicu i korak po korak iskupljujem sama sebi.

Znam da sam jednom u nekom razgovoru rekla da si ovo nikad neću oprostit, a onda mi je prošlo kroz glavu nešto toliko glupo, ali istinito.
Opraštam drugima greške, dajem i druge i pete i sedamnaeste šanse čak i kad sam svjesna da je na moju štetu, pa zar onda ne mogu sebi oprostit jednom?

Ljudi koji upoznajem su vrlo često fascinirani time koliko sam zabavna i smješna i dobro društvo, pogotovo oni koji su me čitali na forumu i/ili moj blog (koji je virtualna kanta za emocionalno smeće btw ).

Ljudi koji su mi u životu bili najbliži su se dobro potrudili da se osjećam kao da nemam što ponudit i kao da sam najgora i najdosadnija i najgluplja i najružnija osoba na svijetu, a valjda iz vlatitih sebičnih razloga da ne pokušam pronaći druge prijatelje ili druge partnere.
Ona shema "tko će tebe voljet takvu, budi sretna da se ja družim s tobom".

Ipak, kako vrijeme prolazi tako shvaćam da baš zato što su mi toliko puta pokazali da nisam posebna ustvari jesam. Jer govno ne moraš uvjerit da je govno, ali čokoladu fakat moraš ubit u pojam da bi se ona počela smatrat govnom.

Nisam ljuta na njih jer ipak nekako vjerujem da nisu to radili iz zle namjere ili svjesno. Lakše mi je mislit tako nego, jel, da su to bili iskalkulirani potezi dvoje poprilično bolesnih ljudi.
Da mi je ustvari svejedno što od tog dvojeg jest/nije istina - to da.

Ja idem dalje i idem naprijed, svakim danom. I ne dopuštam da me se vuče u rikverc jer se nekome sprdnulo da taj dan svoje emocionalno smeće istre na mene. Nisam ničija vreća za udaranje :ka va:.
Sad samo trebam prestati biti i vlastita .
dire Dawn is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.11.2017., 14:26   #7558
Tražila sam jednu temu na forumu i ugledala ovu emocije a vidim i da se tema malo aktivirala pa mi je jako drago zbog toga...

Neću vas tlačiti, samo vas pozdravljam danas!Lažem!

dire Dawn podsjećaš me na mene i vidim da u tebi čuči jedan ustrajan, nabijem vas na sve, karakter. Pazi kaj ti kažem, taj karakter će te izvući van, kad tad. Crpi snagu koju imaš u sebi, i onda kad si najmanja i tad će u tebi ta snaga prevladati, s više znanja i iskustva i čupat će te van. Duh, karakter, nalaženje te snage je fakat važno, svi imaju duha i svi imaju tu snagu samo ju moraju malo pročačkati. Ne klonite.
Pozdravite i svoj kreativni mozak koji huška na vas i onda sa stane samo gleda . Zamislite si da ste ko podvojene ličnosti - obje su tu. Ako si svjestan da imaš prehrambeni (pa kakavgod on bio, ne vjerujem u kalupe, svi smo mi granični), onda znači da jedan dio tvog mozga ipak kuži, racionalan je. Drugi dio koji huška na vas je trenutno jači, osjećate ga više, djeluje vam ko potpuna istina jer je emocijama i idejama dio vas. Vježbajte svoj racionalni dio mozga. Neka vam to bude izazov. Igra. Sve se može izvježbati. Najlakše je kljukati se tabletama, ali mozak je bolesno dobra stvar. Znaš kaj ti sad radi, tlači te, ali zamisli što sve s njim možeš postići kad ga usmjeriš. Mozak nije tvoj neprijatelj, da huška te, ali radi se samo o ponašanjima koje smo ponavljali i koje je mozak upamtio te automatski vrti u krug. Samo ga morate izvježbati. A može se. Ljudi moji što se sve može postići vježbom! Ponavljanjima! Samo zgrabite taj racionalni dio i utabavajte ga sve više i više. I skužit ćete da vam vremenski ni ne treba onoliko koliko ste mislili.
Na prethodno opisani način ja sam kompletno preuzela kontrolu nad svojim bolestima, sanjala sam o jednom danu, a sad je svaki dan takav. Proživjela sam j... pakao, ali duh i vježba mišljenja doveli su me do ovdje gdje sam sad. Sve solo, bez lijekova, uz razgovore s mužem.
Ja bih mogla ovako dalje, vratila sam se u svoje predbolesno stanje. Ali ja to odbijam! Poanta je u razvoju, ja želim biti bolja. Moja bulimija je nastala s razlogom, moje prehrambene navike su ostale i dalje. Ne bulimične, one predbulimične. Moja razmišljanja su i dalje tu, ona predbulimična. Ona baza, temelj svega naopakog. It's some deep shit To su one emocije koje puno ljudi ima, navike koje se smatraju i normalnima, ali ja nisam normalna, ja nisam zadovoljna polovičnim, ja želim još! Moj ego je dugo odbijao psihoterapiju jer ono, gle kaj sam sve sama uspjela! Zaboli me za jebeni ego! Da, želim psihoterapiju jer želim pričati sa stručnjakom, želim se hvatati za njezine riječi, gruntati po sebi, primjenjivati ih, riješavati se negativnih misli/emocija/navika, želim završiti ono što sam započela, ne bulimiju, ne psihozu nego sebe kompletno, do kraja. Ne sramite se terapije, to nije znak slabosti nego jakosti. Neće ti psihoterapeut riješiti prehrambeni, ti ćeš. Sve je uvijek na kraju na tebi.

Za kraj, ako ste vjernici uzdajte se u Boga jer je precool i ako mu stvarno vjerujete, pričate s njim, nema što nećete uspjeti.
Ako vam je to ipak malo previše , a i ako nije, lurknite ovaj video, meni je žena skroz cool. Ova kokreiranja pa da si želim ovo i ono to je meni samo tlaka u životu, ali ove dublje stvari o kojima priča su mi sasvim ok. U linku koji postavljam baš govori o prehrambenom, a inače ima hrpu videa.

https://www.youtube.com/watch?v=nKnr7X4S39w

Opet predug post!

Ciaos
happy pills is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.11.2017., 14:33   #7559
E da, ako će netko od vas htjeti kavu na području Zagreba, tu sam. Ako ne, imate lijepo privatne poruke ovdje pa kad vam i ako vam zatreba pišite pa sam opet tu. Ako se ne javljam, ništa čudno jer rijetko kad da visim na forumu ali probat ću se sjetiti pregledavati profil jednom tjedno. Idem sad potražiti temu zbog koje sam i došla na forum
Papa
happy pills is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.12.2017., 21:33   #7560
Ma ja sam ti sad u kurcu skroz.

Kak sam podjeljena na pola, tak se jedan dio želi hranit normalno, a drugi bi se opet malo igrao jer sad imam lufta.
Jebemti luft .

U zadnjih par mjeseci sam stekla prehrambene navike relativno normalne osobe i naravno da sad ne mogu preć sa 3-4 obroka dnevno na 0 obroka.
Što je najbolje, vjerujem da bi ja i mogla, al da bi me starci na silu hranili ili šta već.

Jedva se čekam vratit u Zagreb gdje ću opet bit sama zadužena za vlastitu prehranu i di neću imat kontrolu i nadzor .

Neki dan sam imala tantrum nakon xy vremena.
Bila sam u Zagrebu i ujutro sam pojela nešto jer sam imala razgovor za posao i nisam htjela doć vrlo očito blijeda i drhteći.
Nakon toga satima nisam ništa jela i fakat je bilo dobro. Brijem da me u nekom trenutku prehaltalo na ketozu i stvarno sam bila super.
Onda je osoba X koja me trebala vozit doma odlučila natjerat me da jedem putem ucjene u vidu "ak ti nećeš jest, neću ni ja".
Završilo je mojim bingom di sam u 5 minuta pojela puno previše (nebi vjerovali koliko toga možete nagurat u sebe uz minimum žvakanja) i naprosto sam počela plakat. Ne mogu to ni opisat nekome tko nije iskusio... Prvi put u ikad mi je došlo da izađem iz auta i na silu se ispovraćam.

Na kraju je on pokušao racionalizirat sa "ak se ti patiš i ja ću se patit s tobom", ali meni ne jest nije patnja nego gušt .

Živciraju me ljudi, daj me pustite da si radim što želim.
dire Dawn is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:48.