Ono najbolje sa foruma filozofija

[parsifal]

1. Sturgeon je rekao da je 90 % svega smeće !

1a. Žižek kaže da su 99% ljudi dosadni idioti.

2. To znači da je 90% forumaša i 90% tekstova smeće.

3. To znači da budućim generacijama i unucima trebamo sačuvati ono što je najbolje, ono što je lijepo i kistihant.

4. Seneka je rekao da je važna kvaliteta, a ne kvantiteta.

5. Ali što je to kvaliteta i ljepota nitko ne zna.

6. Ipak, svi znamo što je forum i forumaši.

7. Predlažem vam da ponudite ono dobro sa foruma što bi trebalo sačuvati.

8. Može to biti cijeli tekst ili samo neka rečenica.

9. Nemate pravo objavljivati svoje tekstove .

[parsifal]

Evo moj prvi izbor

omen4k kaže:

....

"Znanstveno dokazivanje" postojanja superiornog entiteta i "onog sto je prije svega" je potpuna besmislica i samo potvrdjuje razinu idiotizma ove civilizacije. Do jucer je covjecanstvo zivilo uz svijecu, sad bi preko noci dokazalo Boga. A glava isprana, srce tupo i tijelo hrpa sala i otrova. Dok 3 svj. rat traje vec desetljecima uz svakodnevno samozavaravanje i bijeg od stvarnosti, hrpe smeca rastu po zatrovanoj prirodi, bulji se u kutiju koja oblikuje misli i odbacuje nepozeljne i zivi se u iluziji svijeta pod filmskim reflektorima te traze misli, emocije i Dusa kopanjem po tkivu.
.....

[nezgodan2]

Iako je teško zamisliti takovog kentaura ,čini se da je takovo biće postojalo .
Zvao se Sir John Eccles i dobitnik je Nobelove nagrade za medicinu(fiziologiju) 1963 godine za svoj rad na sinapsama Bio je neurofiziolog . Dakle s jedne strane je bio ''tvrdo kuhani naučnik '' (redukcionist) tj wandowac.

Ali bio je i teist tj igrao je u parsifalovom timu .Vjerovao je u postojanje plinovitog beskralježnjaka koji se neprecizno naziva bog. Ovo je ultra kratak izvještaj kako je pomirio i uskladio wanda(addxa) i parsifala u sebi tokom 70 godina svog rada.


Da bi zadovoljio wanda (addxa) u sebi on je pomno kopkao i čačkao po 2 kila mesa unutar lubanje i ispitivao sinaptički prijenos signala. A da bi zadovoljio parsifala on je postulirao na strani duha psihone tj nematerijalna polja. Tj kao da je rekao -ako može wand u meni objašnjavati gravitaciju teoretskim česticama gravitonima koje nitko nije vidio ili izmjerio ,onda da bi zadovoljio parsifala postuliram postojanje psihona koji na kvantnoj razini posreduju između 2 kila mesa koji je mozak i dimenzije duha .

Dakle Sir John je predstavnik interakcionističkog dualizma u kojem se entiteti iz različitih dimenzija mozak i duh nalaze u naizmjeničnom odnosu posredstvom kvantno-fizikalnih mehanizama. Eccles je morao zadovoljiti parsifala u sebi i tvrdio je da je našao mogućnost kako duh može zahvatiti u neuronalne procese, a da se ne sukobi sa zakonom o održanju energije . On je od fizičara Margenaua posudio ideju da je

''duh nematerijalno polje vjerojatnosti''
To znači da je interakcija između duha i mozga slična polju vjerojatnosti iz kvantne mehanike,koje nema ni mase ni energije,a ipak može na mikroskopskom polju izazvati djelovanje.
Da bi zadovoljio wanda on je uveo novu jedinicu i nazvao je dendron kojih ima 40 miljuna. A da bi zadovoljio parsifala on je uveo psihon koji je mentalna jedinica i prožima dendron i djeluje na nj.


Ecclesovi protivnici kao Sigmund i moderatorFrogger tvrdili su da bi eventualna interakcija mozga i duha povrijedila zakon o održanju energije. Eccles se branio uz pomoć kvantnog fizičara Fridricha Becka. Oni su tvrdili da se interakcija između duha i tijela može dopustiti kao protok informacije ali ne i energije.
Tu opet vidimo na djelu ono glasovito parsifalovo otkriće koje je propagirao besramno na forumu iako je to posudio od Wienera:''

Informacija nije ni materija ni energija već treći entitet u univerzumu.''

-parsifal

[omen4k]

...

Sigmund kaže:

Postoje ograničeni ljudi, a postoje i ljudi koji su sami sebe ograničili. Nazovimo ih redukcionistima. Neki od tih ljudi de facto nisu ograničeni, ali uporno rade na svom samoograničavanju. Zašto? Pa zato jer ne žele živjeti u zabludi. Ograničili su se, dakle, jer su ljubitelji mudrosti i istine. Paradoks se sastoji u tome da se redukcionist ograničava zato da ne bi bio ograničen.

Neki od njih naime misle da je skepticizam (kao ga oni vide) vrlina, pa zaključuju da je količina vrline upravo proporcionalna količini skepse. Holizam i međusobna uvjetovanost svega za njih nije opcija jer je njihovom pogledu na svijet nužno neko prapočelo koje ima "primat" nad svime ostalime. Možda je psihološki utješno imati nešto "najfundamentalnije" kao duhovno uporište, premda nitko od njih ne može definirati što bi to zapravo trebalo biti? Teško je reći, a od njih samih se samo u rijetkim prilikama mogu dobiti koherentni odgovori. Rezultat takvog samoograničavanja je, međutim, samo-poražavajuć. Kratki sažetak bizarnih redukcionističkih vjerovanja:


-ne postoji opozicija subjekt/objekt. Postoje samo objekti. Činjenicu da je svaki član opozicije konstituiran onim drugim članom para, oni jednostavno ne razumiju. Subjekt ili duh je čisti višak koji ništa ne objašnjava. Duh je isto što i duhovi - stvar mistike, religije, neznanja, zatucanosti, anakronizam, tabu...

-priroda je jedino što postoji. Ili, sve što postoji je priroda.

-ljudi nemaju slobodnu volju. Njihove odluke su ili slučajne ili predvidljive, a u oba slučaja se ne može govoriti o slobodnoj volji. Slobodna volja ne postoji. "Od čega bi to volja trebala biti slobodna?" (a od čega bi trebala biti ne-slobodna ??)

-ljudi ne donose odluke, nego tek naknadno konfabuliraju zašto su nešto odlučili.

-ljudi ne postoje, osim kao materijalni objekti. Dakle kao dio prirode. "Ja" ne postoji. "Ja" je iluzija. "Nema nikog doma." Ima dvije varijante: ja ne postojim, pa dakle ni ne mislim. Ili, ja mislim ali ne postojim. Diskutabilno je koja je od dvije varijante konzistentnija.

-uskoro će biti izmišljeno umjetno "ja" (premda "ja", inače, dakako, ne postoji).

-"ja nisam redukcionist jer vjerujem u postojanje kompleksnih sustava." (ponekad čak vjerujem i u emergenciju ali s figom u džepu i ne baš često)

-u svemiru je primarna i najfundamentalnija samo jedna od dvije mogućnosti - 1) slučajnost ili 2) predvidljivost
(ne, ne, predvidljivost nije "nužnost", ni slučajno! Zašto nije? Nemam pojma, ne pitajte mene.); ali bez obzira na to:

-sve je determinirano. Uvijek. Ili ponekad. Ma ne, uvijek.

-kvantitativna beskonačnost postoji (ili "možda" postoji), a neke beskonačnosti su veće od drugih.

Može li se onda zaključiti da se sve u prirodi "svodi" na male kuglice koje se sudaraju? Ali se ne sudaraju slučajno. I možda ih ima beskonačno puno.

Sigmund kaže:

Kad sam nedavno na temi "Zašto je nešto bitno?" u postu #953 napisao:

....



...te zatim naveo kratki popis bizarnih vjerovanja redukcionističke ideologije, nisam to učinio zbog puke iritiranosti tim manjkavim diskursom, nego sam to učinio zbog uvjerenja da se radi o jednoj nazadnoj i antihumanoj ideologiji koja se maskira kao nešto napredno i znanstveno.

Između ostalog, fatalizam fizikalističkog redukcionizma ukida moralnu odgovornost. On ukida i razloge za djelovanje općenito, osim djelovanja koje se odnosi na zadovoljenje neporednih životnih potreba ili zadovoljenje nagona. To je ideologija koja je kao stvorena za psihopate. Oni se u njoj osjećaju kao kod kuće. Ideja dobra nestaje kao rosa na suncu. Ideja da neke stvari treba popraviti jer nisu dobre, ideja da mnogo toga može postati bolje i da za to možemo dati racionalne razloge i kao pojedinci i kao kolektiv, ideja da život ima smisla (bez koje život postaje pakao) - sve to nestaje u svjetlu ove mračne ideologije, a svijet se odjednom puni ogromnom količinom hladnih utilitarista i bombaša-samoubojica između kojih se normalni ljudi nalaze kao između čekića i nakovnja.

Ako "ja" ne postoji, onda koncepcija moralna odgovornosti propada i zato što je ona nemoguća bez priznavanja drugome statusa autonomne osobe, te bez praktički svakodevnog međusobnog potvrđivanja tog statusa, ne samo kao pojedinac pojedincu nego i kao kolektiv prema pojednicu. Bez toga nestaje i koncepcija ljudskih prava, te se i ona pretvara u neku vrstu religijske zablude koja postaje spremna na samoukidanje, odnosno odlaganje u ropotarnicu povijesti.

Pojam autonomne osobe u fizikalističkom redukcionizmu gubi smisao ("ja ne postoji", "nema nikoga doma", "osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a"). Redukcionizam negira smisao tvrdnje da samo bića koja mogu procjenjivati razloge svoj djelovanja mogu biti moralno odgovorna. Redukcionizam negira smisao moralne odgovornosti uopće. Ako nema slobodne volje, nema ni moralne odgovornosti. Tko bi želio živjeti u svijetu u kojem nema moralne odgovornosti? U svijetu u kojem se djeca podučavaju da je moralna odgovornost neka vrsta religijske zablude?

To je slika svijeta bez civilizacije, ili možda slika svijeta u kojem vlada globalna distopijska ultra-totalitaristička civilizacija, koja bi prešla granice vlastite definicije, pa time i prestala biti civilizacija, i postala nekakav meni teško zamislivi utilitaristički mravinjak u kojem bi ljudi bili svedeni na status kokoši na peradarskim farmama.

[Jednostavko]

Odgovor na pitanje forumaša imanuela kanta 1:

"Da li je bolje biti teoretski ispravan (moralan, dobar, inteligentan, duhovan, jednom riječju napredna persona) i patiti zbog odbacivanja nakaradnog društva ili pak biti sve suprotno od toga (biti prosječno inteligentan, šovinista, ulizica, ne moralan, gledati samo sebe) ali zbog društva koje traži takve jedinke uživati sve beneficije (novac, slavu, moć) i živjeti ugodno i dobro, te biti zadovoljan?"

Sigmund kaže:

Bolje je biti teoretski ispravan. Odnosno, ako si teoretski ispravan, ispravan si i praktički. Ja osobno ne bih mogao živjeti na ovaj drugi način i biti zadovoljan, jer bih osjećao da živim u dubokoj kontradikciji. Kako bih npr. u tom slučaju mogao gledati meni drage filmove npr s Johnom Wayneom i poistovjetiti se s glavnim likom? Nikako! Bio bih zakinut za uzvišene osjećaje katarze kad bad guys na kraju filma puše od good guysa, a upravo su ti osjećaji ono što život čine vrijednim. Moralno ispravan čovjek ne može doživjeti odbacivanje nakaradnog društva jer je nakaradno društvo zavrijedilo da bude odbačeno od strane njega. A novac, slava i moć su samo staklene perlice za domorodce.

Sigmund kaže:

Iako, priznajem, stvari nisu tako jednostavne. Čak ni moralno ispravni ljudi uglavnom nisu savršeni. Čak ni sveci nisu savršeni. Nitko nije savršen. Svatko se zajebe tu i tamo. Ali, ponekad su i moralno iskvareni ljudi sposobni za velika djela. Znači, u podlozi njihovoj ipak čuči neka ideja vodilja, koja ako je ponekad i prigušena, zna u pravom trenutku isplivati na površinu i od njihovog jadnog života učiniti veličanstveni spomenik trajniji od mjedi.

[Jednostavko]

addx kaže:

Zapravo postoje good i bad *moves*.

Kad je riječ o filmovima ja se slažem s onim što je Sigmund napisao na jednom drugom mjestu:

Sigmund kaže:

... Cinober definitivno ne odlučuje u skladu s univerzalnim vrijednostima, pa se zbog toga često zajebe (ovo je zapravo skraćeni apstraktni sadržaj gotovo svakog filma koji nešto vrijedi. Filmove volimo gledati jer su oni u biti moralne pričice o univerzalnim vrijednostima). Naprotiv, Dudek se obično ponaša u skladu s tim vrijednostima i zato nam je simpatičan.

[parsifal]

cestar kaže:

U redu, možda nije galaktički akcelerator apsolutno nužan, neka je problem u složenosti matematike... ali, ova starija gospoda na slici u prvom redu, u članku koji sam linkao, vjerojatno imaju razlog za depresivno raspoloženje... prepostavljam da ih glava boli zbog "nepodnošljive lakoće znanstvene verifikacije".

A Fight for the Soul of Science

(link je vrhunski i učiniti će Sigmunda jako ponosnim
jer to znači da
wand (tj naučnik) ne može više nikud bez filozofa (odnosno Sigmunda) )

[parsifal]

Ovo je dokaz da je univerzum ustvari jedno tj svijest i da za svaki problem ima rješenje,a da žene za svako rješenje imaju problem

mravac8 kaže:

Moj papagaj je nesretno zaljubljen, i jadan, svoju ljubav neće nikad realizirati. Naime zaljubio se u mačku. Nije da mačka njega ne voli, ali mislim da ga voli kao ručak.

Apemant kaže:

LOL

[parsifal]

addx kaže:

Sto se tice objektivnog morala religije, niti jedna religija nije objektivna, dok se neki bog ne spusti s neba naocigled svima, demonstrira svoje moci protiv deterministickog fizikalnog poretka i ne otisne svoje moralne zapovijedi u kamene ploce ili mozda na USB stick. do tada, to su sve ljudske kreacije koje nemaju nikakav objektivan legitimitet.

...................

Ti ne dopustas direktno postuliranje "objektivnog morala" ali dopustas postuliranje boga zajedno s njegovim objektivnim moralom. Mislim koja je razlika? Dok god mi nesto postuliramo to je sve subjektivno. Bog se mora pojaviti sam a ne biti postuliran. To da se ja i ti dogovorimo oko toga da li ima boga i koja su njegova pravila nije nimalo razlicito nego da se naprosto dogovorimo oko "opceprihvacenih pravila". Cemu taj posrednik? Da nas bude strah krsiti pravila kad nas nitko ne gleda, jer bog sve vidi i sve zna, uostalom zato smo ga i postulirali

....

Alyosha kaže:

Mislim da bi ti kršćani rekli da se to dogodilo, ali možda bi najbolje bilo da ostavimo to po strani.


.

[parsifal]

..

Bijeli-Druid kaže:

Di si Zigi, nije te bilo duže nego inače? Šta ima?

Sigmund kaže:

Bio sam u posjeti barbarskim krajevima južno od Velebita. 14 dana bez interneta. Ma što bez interneta, bez tekuće vode čak. Vrlo korisno iskustvo. U desetak dana pročitao sam 5 romana koje sam dugo želio pročitati (dobro, jedan sam pročitao po drugi put). Bilo je to jedno veličanstveno, hm, kako bi to čovjek nazvao - rekuperiranje? preporod? Da, da, preporod! Ponio sam uz to i knjigu za određivanje vrsta ptica. Pa sam shvatio da sam živio s pčelaricama koje imaju vrlo lijep, vrlo melodiozan zov; gnijezde se na okomitim liticama, itd; pa sam shvatio da sam gledao dvije vrste piljaka - ne samo one urbane (Delichon urbica), koje su naravno svi vidjeli (premda većina ignoranata misli da se radi o lastavicama), nego sam bio počašćen obrambenim napadom (i to gol u smaragdnom, pješčanom plićaku, kao da sam - pobogu- u tropima! i to ni kriv ni dužan!) čađave bregunice (Riparia riparia), ali to je već posve druga priča. Nego, sad vidim da se tu raspravlja o emotikonima i ne znam o čemu još. A ja, prljav, mastan, zabrađen kao brodolomac, gladan i prekriven slojem soli, na TV-u zapanjeno gledam kako se mijenja ime trga, kako ljudi dobijaju temperature, i tako... Malo sam zbunjen. Odem na par dana, đubrad u kravatama krene u duboko oranje po moralnom svijetu, a vi se svi ovdje zajebavate!? Hard rain will fall! Postoje tu neke teme koje mi se čine prilično bitne. Hoću reći "trebalo" bi ih bar malo prokomentirati na PDF-u filozofija. Barem nepretenciozno dotaknuti. Ukratko, to je ovo: Branko Lustig, cijenjeni i dragi gospodin, svi znamo tko je on, da sad ne trošim suvišne riječi, i ujedno zastupnik u gradskoj skupštini grada Zagreba na Bandićevoj listi. Ne ulazimo sada kako i zašto se gospodin našao na listi te moralne nakaze i kriminalca. Recimo dobronamjerno da je bio zbunjen. Ali, kratko i munjevito: čovjek koji je prošao nacističke logore kao vrlo mlad i preživio. Sada bi morao dati svoj glas za promjenu imena trga Maršala Tita, i sad, on dobije, kao, visoku temperaturu, dakle, oboli, postane bolestan, i onda mu nađu zamjenu - dođe neki drugi tip koji uopće nema problema da glasa za promjenu imena trga. Lustig valjda ima problema s tim? Ne znam, bilo bi logično da ima. Ali on se ne pojavljuje na gradskoj skupštini; ne glasa protiv te svinjarije. On bira drugi put. Put srama. On dobija taj dan temperaturu (?). I u tih nekoliko sati premišljanja, ili možda bolje, da zanemarimo premišljanja o kojima ne znamo ništa, u tih nekoliko sati (ili minuta?) djelovanja - sve ono što je govorio, sve što je podučavao, sve što je pokušavao nekome predočiti, nekoga uvjeriti, sve ono o čemu je godinama govorio (slušali smo to na jebenoj državnoj televiziji) - dakako, o čemu drugome nego o holokaustu, o Židovima, pa znamo jebi ga.. - sve to, sve te godine djelovanja, sve to pada u vodu, sve se to ruši i propada. Cijela ta slika koju smo neki od nas - oh, toliko naivno, dragi bože! toliko prevareni! - imali o njemu - sve to pada u vodu. Sve se ruši na tankoj liniji, na tankom rubu smrti i nihilizma. Nakon toga, čovjek može samo potpuno pročišćen, a istodobno potpuno znojan, gledati tu pustinju pred nama, taj "wasteland" monstruoznih proporcija i potpuno bez iluzija birati put kojim će krenuti. Put kontemplacije ili put djelovanja?

[parsifal]

...

Nea-- kaže:

Moje divljenje svakome tko se još uopće ičemu čudi .....

[parsifal]

nitko drugi kaže:

Nije to rekao insan nego arhanđeo Gabriel.

Vrhunska polemika o odnosu slobodne volje i milosti božje je ovdje

https://www.forum.hr/showthread.php?t=624905

kratka uputa o likovima u ovoj raspravi

daniel je katolički apologeta i sveznalica

lutnja je bivša katolkinja ,matematičarka i sveznalica

rob roy je doktor fizike i katolik kome je mnogo forumaša određenog svjetonazora reklo da je sramota što je doktor nauka ali i katolik jer je to dvoje tobože nespojivo

talitha kumi je jedan divan forumaš ,mnogo dobar čovek

[parsifal]

...

omen4k kaže:

Nirvana nije prosvjetljenje. Prosvjetljenje je transformacijski proces, Nirvana ono sto dolazi nakon.



"Onkraj rijeci" = van opsega individualne racionalizacije

Jerbo racio gradi relacije izmedju pojmova.

Radi cega se u mnogim ucenjima izbjegavalo verbalno prenosenje i ikakvo zapisivanje specificnih iskustava.

Neki su pak uvjereni da mogu sve izmozgati pa se zaljube u kamen koji stalno guraju uzbrdo. Ili zidove labirinta kojim vrludaju. Jer je to njihov kamen i njihov labirint.

[parsifal]

mravac8 kaže
Socijalizam nije bio totalitarno društvo niti je partija upravljala poduzećima.
======================

addx kaže:

Socijalizam je bio upravo to.
===

meni je ovo vrhunska razmjena stavova.
jedan forumaš je uvjeren u jedno, a drugi u nešto suprotno.

Mom meni se ovo čini kao jednostavna matematika i jedan je forumaš 99% u pravu.

[parsifal]

..

nitko drugi kaže:

Ne kužim poantu, ali evo, ako se računaju sva tri "izdanja" poredak je ovaj (dajem 4 jer je razlika između trećeg i četvrtog minimalna):

1. spregnutost? (ulomak iz David Bohm, Wholeness and Implicate Order)

2. sapere aude! (ulomak iz Immanuel Kant, Šta je prosvećenost)

3. sublimacija?

4. Marijan Cipra: Kao da nas samo još jedan Heidegger može spasiti?

[parsifal]

...

- Sizif - kaže:

Autentičan kršćanin ne može biti egoist jer se treba držati one: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe."

Ateist može biti egoist, a da pri tome njegov egoizam ne narušava njegovu autentičnu ateističnost. Naravno, ateist može biti i altruist.

[parsifal]

Mislim da je Sizifov post pretjeravanje ili argumentum ad absurdum i da je adxov odgovor VJEČAN

- Sizif - kaže:

Mislim da u svojem tumačenju preskačeš stepenice. Kapitalizam je izravno kompatibilan s pohlepom, a ne s umjerenošću. Pohlepa se ne smatra vrlinom, kao ni fizičko nasilništvo, no fizički nasilnik koji drugog čovjeka uguši na ulici - izvan je zakona, a npr. kapitalist koji iskoristi svoju ekonomsku moć da potuče/uguši konkurenta - smatra se pobjednikom i slavi ga se.

Kapitalistički model je za pohlepnog psihopata (kojeg nije briga što će biti s ljudima, važno je da profit raste) idealno igralište. Nije, dakle, problem u kapitalizmu, samom po sebi, nego u ljudskoj prirodi i činjenici da bezobzirnost i pohlepa unutar takvog sustava donose prednost.

addx kaže:

Ja cu jos jednom ponoviti da to zapravo nije nikakav "sustav" nego default opcija odnosenja s drugima ako odbacimo nasilje, dakle, privatno vlasnistvo i obostrano dobrovoljne transakcije. To nije nikakav "sustav", to je naprosto princip koji preostane, ako se ne zelimo tuci i ne mozemo se dogovoriti oko zajednickog.

Kakav god imao sustav u kojem je moguce napredovati, ljudska priroda ce pokazati isto sto pokazuje i u kapitalizmu. Ako pak imas sustav u kojem nije moguce napredovati, srusit ce se.

[Jednostavko]

Dvije dobre usporedbe s današnjeg chata:

- Sizif - kaže:

Ovo što to govoriš - da je izostanak pohlepe bolest, to je glupost kao da kažeš da je izostanak prežderavanja bolest.

Nea-- kaže:

Inače, dok čitam ove neodefinicije dobrog zdravlja, poželjnih gena i "prirodnih" poželjnih osobina, osjećam se ko da sam otvorila neki drugorazredni priručnik iz Njemačke 30tih 20th century + preplavljuje me olakšanje što nisam "zdrava" po većini navedenih kriterija....

[parsifal]

Moja je ideja da se svatko tko se izabere u sabor ili na bilo koju funkciju u gradu ili županiji kazni sa

a) 10 udaraca bičem
b) nepovratnim davanjem 10 tisuća kuna (ili više ovisno o funkciji)

To bi dokazalo da se ti ljudi zaista ŽELE baviti politikom i da im je stalo

Apemant je to ovako izrazio

Apemant kaže:

Douglas Adams je to izrazio u vidu catch-22 izreke: "anyone who is capable of getting themselves made President should on no account be allowed to do the job.”

[parsifal]

Quote:
Bijeli-Druid kaže:
I komunizam i neoliberalizam su bajke.

=====
a na to nitko drugi vješto kaže:

nitko drugi kaže:

I to obje ljevičarske bajke. Jedna o dobrim vilama, druga o zlim vješticama.