Neugodno crvenilo - eritrofobija - opća tema

[sara3]

crvenfacica kaže:

Jaooooo veseljaaaaaa....
...nisam samaaa

Nadam se da nemate ništa protiv ako se uključim u ovu malu zajednicu crvenih mundira.
Meni je uskoro 40, pa da vam počnem pričati u kakvim sam sve bila situacijama, ispala bi cjela knjiga.
...eto, samo mi je drago da svi vi postojite

i tebi želim dobrodšlicu !!!

[sara3]

Tamara_Sa kaže:

Bas citam sve ove odgovore, i u svakom odgovoru nadjem sebe!! Ja se crvenim u bilo kojoj situaciji, i uvijek osjetim da sam crvena - budu mi vruci obrazi i sto je najgore svi me zapitkuju a sto si se zacrvenila i sl. i onda se jos vise zacrvenim, nedavno sam citala u nekom casopisu da se to cesto i naziva "stresno crvenilo" a i procitala sam da i imaju neke tablete koje se piju dnevno a uzimaju se samo na recept - a vala necu se trovati - nekad se tim previse opterecujem a nekad me bas briga..!! pozdrav za sve!!

pozdrav i tebi

[DarthFlake]

postali ste top tema jer mi se svidjate

nemojte se sam zato zarveniti il nesto..
samo hrabro naprijed!!

[crvenfacica]

...e ljudi, poglejte moj posljednji slučaj ...od juče...

Šef mi je sat vremena unaprijed najavio da ćemo imati nekakav radni sastanak. Nas par ljudi koji radimo na istom poslu. Meni se odmah u glavi počeo vrtit film: par ljudi, mala soba, puno svjetla di će svi moć vidjet kad se zacrvenim, neću moć izać van, jao kolko će to trajat, da se probam izvuć da nekud moram ići nakon par minuta... i sve tako ...comletly negative. Čak sam osjetila da me obuzima to moje "ludilo", pa sam mislila, OK nek bude sad pa možda poslje tamo neće. I nalila sam kavu da se malo smirim, kad tamo stanje se skroz okrenulo. Popila ja tak 4 kave do sastanka. Nekako mi to odvratilo misli. I mogu vam reći da je sve prošlo bez ikakvog problema. Lucky me...

Možda bi nam to pomoglo. Pronaći neki ritual koji bi nas smirio kad osjetimo "ONO". ...eto tolko... pozdrav svimaaaaa

[sara3]

crvenfacica kaže:

...e ljudi, poglejte moj posljednji slučaj ...od juče...

Šef mi je sat vremena unaprijed najavio da ćemo imati nekakav radni sastanak. Nas par ljudi koji radimo na istom poslu. Meni se odmah u glavi počeo vrtit film: par ljudi, mala soba, puno svjetla di će svi moć vidjet kad se zacrvenim, neću moć izać van, jao kolko će to trajat, da se probam izvuć da nekud moram ići nakon par minuta... i sve tako ...comletly negative. Čak sam osjetila da me obuzima to moje "ludilo", pa sam mislila, OK nek bude sad pa možda poslje tamo neće. I nalila sam kavu da se malo smirim, kad tamo stanje se skroz okrenulo. Popila ja tak 4 kave do sastanka. Nekako mi to odvratilo misli. I mogu vam reći da je sve prošlo bez ikakvog problema. Lucky me...

Možda bi nam to pomoglo. Pronaći neki ritual koji bi nas smirio kad osjetimo "ONO". ...eto tolko... pozdrav svimaaaaa

Heeeeeeej i ja znam prolaziti kroz isto kada najave kakav sastanak ili okupljanje zbog nekog dogadjaja. Stotine misli oko jedne te iste stvari : hoću li se zacrveniti ili ne.
Danas sam bila u shopping centru..gledala žene kako uslužuju na mesnom odjelu i pomislila kako prolaze kroz stotine neugodnih situacija kada im mušetrije znaju prigovoriti nešto ružno, a one uspravne glave odgovaraju spremno bez ikakva crvenila.
Sama sam sebi rekla... zašto to ne mogu i ja. Zašto ja ne mogu biti toliko jaka i oduprijeti se crvenilu pogotovo kada se pojavi bez ikakva razloga.
I danas me nije ni jednom obuzelo...bez obzira kroz koje situacije prolazila.
Cak me jedna žena, na odjelu kruha htjela preskočiti i uzeti nešto preko reda a ja sam spremno, bez ikakva srama, povisila ton i zatražila kruh koji sam čekala mirno u redu barem nekih 7 ili 8 minuta.

Sto se tiče ispijanja kave mene to ne umiruje. Čak štoviše, učini me još više nemirnom. No duboko disanje me smiruje....

Uskoro imam jedan big sastanak sa direktoricama i nadam se da ce sve ispasti u najboljem redu. Od od toga ovisi moja budućnost....
Eto... to je to za sada.
:-)

[sara3]

DarthFlake kaže:

postali ste top tema jer mi se svidjate

nemojte se sam zato zarveniti il nesto..
samo hrabro naprijed!!

Nećemo se zacrveniti. JAKI SMO :-) NAJJAČI.PAMETNI I USPJEŠNI. ŠTO NAM JOŠ TREBA? SAMO MRVICA..KORAČIĆ DA PRESTANEMO BITI RUMENI.

PUSA SVIMAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

[sara3]

DarthFlake kaže:

postali ste top tema jer mi se svidjate

nemojte se sam zato zarveniti il nesto..
samo hrabro naprijed!!

Zar imamo psihologa u našim redovima ? MMMMmmmmmm super.
Znači svidjeli smo ti se po temi i našim dogodovštinama koje opisuju rumenilo na obrazima.
Znači vrijedimo :-)
HVALA

[crvenfacica]

sara3 kaže:

Uskoro imam jedan big sastanak sa direktoricama i nadam se da ce sve ispasti u najboljem redu. Od od toga ovisi moja budućnost.... :-)

Sretno Sara !!! Držim ti fige da sve prođe OK.
I ako ti šta pomaže...zamisli da se ja crvenim umjesto tebe, a ti budi cool ...

[DarthFlake]

svidjeli ste mi se jer odlicno funkcionirate kao grupa za podršku
jako lijepo komunicirate, nema svadjanja , prepucavanja, podscjenjivanja..
i tako..
postavila sam vas za primjer ostalima

ja se ispricavam kaj se ne petljam previse..jer o ovom problemu znam zbilja niš..a trenutno nemam vremena proučavati...
a i ne crvenim se vrlo sam otporna na to ..jedino kod produženih anksiozno/tjeskobnih osjećaja..malo malo
al inace sam blijeda ko duh

Dragi forumasi tj. crvendaci moji, evo citam temu i ne vjerujem da postojite, nekad davno kad sam guglala po net-u nije bilo ni jedne jedine rijeci o tome, tak da svaka cast onome ko je zapocel/a temu...a naletila sam na vas slucajno i bas mi je drago...
...bila sam u svim tim situacija i doslo je do te granice da nisam htjela izaci iz kuce ili cak ak nisam imala izbora - dolazila sam u napast da pobjegnem kad se nadjem u takvoj situaciji (sad mi je smijesno...bez uvrede)...dosta mi je bila zanimljiva situacija forumasice (sorry, nisam zapamtila nick...i jedan sorry Budi na NEhrvatskim rijecima...hehee) koje je pisala o razgovoru za posel pa je zbrisala (jaaakooo poznata situacija...heh kak smo zapravo "ludi", ali moraju nam priznati, s nama nikad nije dosadno), ja sam to pokusala kod zubara (pazite: obicnog ZUBARA) i tad mi je pukel film...i uspjela sam se izvuci iz svega toga (pisem ko da sam neki narkoman...heh) i tako pocela sam preispitivat sebe i zasto mi se to dogadja i uspjela rijesiti problem...i da problem je PSIHOLOSKE prirode i slazem se s Budom da se to mozda i moze rijesiti laserom (ili sta je on to vec pisal), ali to rijesava samo posljedicu ne i problem, koje ce se naravno manifestirati drukcije na tijelu (tahikardije, bol u zelucu, svrbez po tijelu, napadaji panike, zacep (tipicnije za zene), nanosenje boli sebi...itd...itd...)...
...dobra vijest da ne morate ici kod psihologa ili psihijatra (ak nemate novaca) i da to mozete rijesiti sami i ne morate se kljukati nikakvim lijekovima...odgovor je u vama i nikome drugome...e sad da ja ne duljim dalje s ovim post-om i svojim filozofijama voljela bi da me sami pitate sta vas zanima i da vam mogu pomoci (jer znam kakav je to feeling)...
...tak ste mi dragi svi vi ovdje...moram vam priznati (sto je vec neko napisal) da citam i ne vjerujem koliko tu ima pametnih glavica...
...eto toliko od mene i drzte se...i za promjenu malo problijeedite

[Buda152]

Ja sam već ranije spominjao i nema smisla da me napadate, činjenicu da vam ja nisam doktor i da je najbolje da odete do doktora da saznate imate li situaciju koju opisujem i za koju sam vam pružio najnovije i najmodernije metode liječenja. Prema naslovu i ja spadam u istu grupaciju, dakle nije istina da meni tu nije mjesto. Možda vama tu nije mjesto jer ipak naslov je neugodno crvenilo, vi ste blijedi, a ne ja. Pokušao sam pomoći najbolje što mogu, to što nitko od vas nije otišao do doktora i provjerio da li ipak možda stvarno ima takve probleme ili su pak neke druge vrste nije moja krivica te nemojte pljuvati jer ne pokušavam prema vašim laičkim zaključcima pomoći vama. Vaša vlastita dijagnoza i neaktivnost u pogledu pokretanja ikakve vrste stručnog dijagnosticiranja i liječenja pored samosažaljevanja ostavila vas je da pljujete po nečemu što vam je možda prava pomoć i po osobi koja je tu ne samo kako bi vam dala informacije nego i po osobi koja je iste duboko istražila provodeći sate i sate pred knjigama, časopisima i SIM-mrežom nebi li se takvi podaci iskopali.


Sada citiram ranije napisano


«Dakako, prvo morate otići kod doktora opće prakse (svog doktora) zatim svom doktoru reći šta vas muči. Doktor će vas preporučit na odjel dermatologije na šalati. Nakon što tamo dođete neka vam da žena svoju dijagnozu. Ali također vi predajte njoj svu dokumentaciju koju imate o svome stanju te joj naglasite da NIJE ROSACEA kako će reć (naravno ako znate da imate drukčije simpotme) i zatim joj još možete predati sljedeće ( http://www.hyperhidrosis-usa.com/facial_blushing.html ) dokument na kojem piše kako mnogo liječnika koji nisu upućeni u problem KRIVO DIJAGNOSTICIRAJU što se i meni dogodilo, naše stanje kao rosaceu.

Slijedi popis dobrih veza za pogledat u slučaju odlaska liječniku, (opet činim ovo kako bi svima vama pomogao)

http://www.santanna-gsd.it/cgi-bin/default.asp
http://www.santanna-gsd.it/cgi-bin/S...RVIZIO=IPERDRO
http://www.esfbchannel.com/cgi-bin/y...?board=general
http://www.hyperhidrosis.com/dr_lin.htm
http://www.surgicalteam.com/
http://www.giudiceandrea.com/
http://www.acta-clinica.kbsm.hr/Volume_39_2000/9/9.htm

«


Tu si trebamo pomagati.... a pomoći ćemo si time da sada glasno kažemo da dakle postoje dvije vrste 'eritrofobičara'

BLIJED  JAKO CRVEN
LAGANO CRVEN  JAKO CRVEN


Ako znate još koju nabrojite i otiđite doktoru i raspitajte se.

[sara3]

crvenfacica kaže:

Sretno Sara !!! Držim ti fige da sve prođe OK.
I ako ti šta pomaže...zamisli da se ja crvenim umjesto tebe, a ti budi cool ...

Hvala ti.
Trudit cu se biti COOL :-)
Pusa

[sara3]

...dobra vijest da ne morate ici kod psihologa ili psihijatra (ak nemate novaca) i da to mozete rijesiti sami i ne morate se kljukati nikakvim lijekovima...odgovor je u vama i nikome drugome...e sad da ja ne duljim dalje s ovim post-om i svojim filozofijama voljela bi da me sami pitate sta vas zanima i da vam mogu pomoci (jer znam kakav je to feeling)...
...tak ste mi dragi svi vi ovdje...moram vam priznati (sto je vec neko napisal) da citam i ne vjerujem koliko tu ima pametnih glavica...
...eto toliko od mene i drzte se...i za promjenu malo problijeedite[/QUOTE]

Hvala ti sto si odlucila napisati svoje iskustvo. To je poticaj svima nama za naprijed. Znaci ima nade za nas :-)))
Znam da ima, ma svi to ovdje znamo. Ali lijepo nam je citati neko pozitivno iskustvo.
Izvukla si se i vise nisi u nsim redovima.... a kako? pitanje je sada.... podijeli to sa nama. Molim te u ime svih prisutnih

Pozdrav

[gemini]

Buda, ne napadamo te, vec bi i ti trebao biti malo tolerantniji i shvacati nas bljedolike koji naglo zacrvenimo u kontaktu s ljudima. Vjeruj nam, nije ugodno. Naravno da ni tebi koji si vecinu vremena crven nije lako, ali opet nekako mi se cini da je kod tebe vise u pitanju izgled, dok nas koji zacrvenimo naglo pred ostalima ljudi vecinom smatraju cudacima, smotanima, sramezljivima, nesigurnima, svim sto danas nije u trendu.
Osobno sam se uvjerila da cak i onu osobu pred kojom zacrvenim dovedem u neugodnu situaciju, i sve ispadne uzasno, da u zemlju propadnes. Bilo bi super kad bi se sami sebi poceli smijati i govoriti kao fol "ma jesam li se ja to zacrvenio/la", ali znam iz iskustva da u takvim trenucima ti nije do rijeci, da udes u neko cudno stanje blokade, kao da si na tren nestao u cijeloj toj nelagodi i ne vidis nista pred sobom. Najgore od svega je zapravo kad se zblokiras i neznas sto bi sa sobom. Ako jednom pocrvenim pred nekim, gotovo je, uvijek apriori imam uzasnu tremu pred tom osobom, stalno ocekujem da ce se ta neugoda i crvenilo ponoviti. Taj strah, to ocekivanje da zacrvenimo, ta trema u zelucu, znojenje ruku, lupanje srca, e to je, barem meni, NAJGORE.

Crvenfacice, da, blizanac sam u horoskopu, a to sto nas ima ovdje nekoliko nije zbog toga sto bas taj znak ima tendenciju da se crveni, vec sto je taj znak na prvom mjestu po komunikativnosti, to nam je najjaca strana, pa nije cudno sto pisemo o tome.
Zamisli kako je meni blizancu, koja je to frustracija, obozavam ljude, druzenja, komunikativna sam, znatizeljna, stalno bi izlazila vani i druzila se, a imam taj strah koji me sputava u svemu tome. Da poludis.

Sara 3, super si, stvarno si talent za ohrabrivanje ljudi, pozitivna si 100 na sat, svaka ti cast! Naravno da smo mi svi super, i da vrijedimo ful.

Negdje sam procitala da smo mi koji lako crvenimo zapravo senzualne duse, umjetnicke cak, koje bi se trebale kreativno izrazavati, i taj neiskoristen visak energije upraznjavati kroz kreativna stvaranja.
Poznati pisac Tennesse Williams (Tramvaj zvan ceznja) je jednom izjavio da je bio i ostao izrazito stidljivo bice, te da tijekom studiranja nije imao nikakvu masku, nikakvu fasadu, stoga je stekao obicaj da crveni cim ga netko pogleda u oci kao da skriva neku strasnu i odvratnu tajnu. Tek kad je tu stidljivost poceo prikrivati srdacnoscu i hvalisavoscu, a ponekad i eksplozivnom razjarenoscu rijesio se problema.
Mislim da je tesko preko noci postati netko drugi, a i zasto bi, ali to znaci da ili moramo prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo, ili zaista se poceti igrati, glumiti da smo drukciji nego sto jesmo (naravno sve u pozitivnom smislu).
Naravno, stvar je vjezbe i upornosti. Moja psihoterapeutkinja je rekla da bi trebala probati malo glumatati i pred samom sobom, igrati se, pretvarati kako sam samouvjerena, cak mozda pomalo i narcisoidna, hvaliti samu sebe stalno, podizati samopouzdanje pozitivnim mislima, pogledati se na ogledalo i reci nekoliko super recenica o sebi. Navodno cu s vremenom poceti vjerovati u to sto govorim sebi. Zvuci smijesno ali probala sam sebi govoriti "kako si ti hrabra, kako si sigurna u sebe, kako si pametna, lijepa, ljudi te bas vole".
Eto, morala sam staviti smajlica koji umire od smijeha, a s tim sam vam sve rekla, a to je da ne vjerujem jos bas u te moje pozitivne rijeci koje glumatam pred ogledalom ili sama sa sobom u glavi. Ali, tko zna, mozda jednog dana fakat budem vjerovala u te rijeci i stavim vam jedan narcisoidan smajlic.
Pusa svim mojim hrabrim i bljedolikim novim virtualnim frendovima!!!
PS. Uh al se napisah danas!

[Jedina777]

Evo da se i ja javim nakon dugo vremena,zamolila bi bivsu crvenfacicu da nam malo detaljnije opise kako se rijesila crvenila i dali je to moguce rijesiti sam sa sobom.

[sara3]

Pozdrav svima vama....blizancima poput mene i ostalima...bas ste me oduševili vašim postovima, pogotovo blizančica moja :-))))
Baš si se raspisala....a ja ...ja sam večeras isuviše umorna i od učenja i od posla tako da nisam baš od neke inspiracije.
No moram reći jedno... i ja sama pokušavam sebi govoriti kako sam dobra, pametna, uspješna i kako to sve i zaslužujem. No uvijek se u meni pojavi mali crv sumnje..posumnjam u istinitost tih rečenica iako za to nema razloga.
I ja sam komunikativna, pričljiva...no sve bi bilo puno bolje i mogla bh kroz mnoga vrata zakoračiti da nema te dvije crvene fleke na licu. Pozitivna stvar u svemu tome je što kada pocrvenim ne gubim dar govora. I dalje moj jezik klepeće....

Uspjet ćemo mi ovako pričajući i dijeleći međusobno naša iskustva. Znam to....
Što se tiče mog pozitivnog stava.... UVIJEK SAM TAKVA. Bilo kome ću pomoći potporom i uvjeravanjem da je sve moguće....
ehhhh jel ovo već moje hvalisanje :-))))))) postajem narcisoidna :-)))) Znači, to je prvi korak ka ozdravljenju :-)

Pusa svima. Uistinu ste super

[gemini]

I ja bih voljela da nam se [B]Bivsa Crvenfaca[B] javi kako se rijesila svojih muka, bas me zanima kako je to kod nje islo.
U zivotu sam upoznala par ljudi koji se crvene, i uvijek sam ih usporedivala sa sobom i analizirala ih zasto i kad im se to dogada.
Jedna moja frendica se crvenila kad bi se iznenadila susretom s nekim, npr. sretne nekog kome se nije nadala, zacrveni, ali vrlo brzo je to prode i bez obzira sto je zacrvenila pravila bi se kao da se nista nije dogodilo.
Jedan bivsi frend se isto crvenio pri susretu s nekim i odmah bi ga proslo, dok jedna kolegica s posla se samo crveni pred sefovima i muskarcima koji su kao nekakav autoritet.
A ja, joj, kod mene to pocne tijekom razgovora s nekim, nema veze kojeg je spola, kad me netko pazljivo slusa, ili kad me netko nesto pita i sprema se pozorno slusati moj odgovor. Ponekad mi se dogodi i kad mi daju komplimente.
Eto, s tim sam samo htjela reci da i nas crvenih ima razlicitih i da se ne dogada svakome crvenjenje na isti nacin.
E, da, pozdravila sam vas kao virtualne novostecene prijatelje, sorry, htjela sam napisati forumaske frendove, ipak smo mi i te kako stvarni, nase crvenilo dokazuje da smo i te kako od krvi i mesa. Malo sale, ne ljutite se.

[sadie]

hej, hej! evo mene opet!
Htjela sam samo nadodati ovo. ima nas svakakvih... neki blijedi, neki malo u boji... neki previse u boji!
ja sam jedna od onih koja je stalno u boji... ali zato sto imam jakoooo osjetljivu kozu i na licu mi se vide kapilarice. no, isto tako kao i vi u danim se situacijama zacrvenim poput paradajzica!!! uh, uh... kolikao sam ja mladosti i vremena potrosila na taj problem... koliko prilika i zabava propustila.
a da ne kazem da dugo, dugo nisam htjela okusiti ni kap alkohola jer bi onda bilo zaista STRASNO!
cijelu srednju skolu sam razmisljala kako ce to biti ako budem imala maturalnu zabavu a ja na svim slikama RED!
ali nisam imala zabavu....
u glavnom, sada sam nekako naucila s time zivjeti, ali znam koliko me to u zivotu sputava. uvijek si razmisljam da mi netko ostvari zelju koja bi to bila... i odgovor je uvijek isti... da se moji obrazici vise ne crvene...

[exterior]

neiznenadih se duže vremena kao danas kad sam naletio na ovu temu
već tri godine tražim po netu neš slično ovom i evo dočekam svoj trenutak.izgleda dokaz da nisam sam.da nas ima dosta rekao bih u pomno čuvanoj tajnom medicine
i još neš veoma interesantno onaj trenutak kad sam uvidio o čem se radi ovdje nisam se zacrvenio više bi rekao naježio eheh
danas nemam vremena ali sutra ću vam se pridružiti sa kojom interesantnom prićicom događajem iz svog života

[exterior]

[QUOTE=oblaci samo oblaci]

gemini kaže:

...Jednostavno, netko mi pridje, obrati mi se s paznjom, a ja zacrvenim da bi u zemlju propala. Sad je doslo do te faze da znam zacrveniti i pred najboljom frendicom, a par puta mi se desilo skoro pred vlastitim muzem! Nema vise pravila, ili sam se ja u sve to previse ufurala, pa apriori zabrijem to u glavu, neznam ni sama. Mislim da je taj strah prevladao mojim zivotom i jednostavno neznam kako da ga se rijesim..!/QUOTE]
Nesto slicno se i meni dogadja.
Eto sve do danas nisam znala kako se to zove, i dobro je da sam vas otkrila bar znam da nisam sam...
Kad sam bila mladja znala sam se tu i tamo zacrvenit kad bi mi bilo neugodno ali ne toliko pretjerano. Cak sam bila jako aktivna, pjevanje, gluma(danas mi izgleda nemoguce popet se na pozornicu , kao da to iz proslosti nisam bila ja...), dok sam studirala svidjalo mi se javno govorit , objasnjavat (malo bi imala tremu a onda cim bi pocela izlagat sve bi proslo), na ispitima sam bila "pametnija" i rjecitija nego privatno....i tako to..zadnjih godina, a pogotovo zadnje 2, ne znam koji se kufer dogodio...Pocela sam se DOSLOVNO crvenita na sve i svasta. Toliko da mi se cini da sam vise crvena nego "normalna"
Naravno a pokusavam salom to pobijedit, ali koliko god se ja salila to ne prolazi.
I uz to ne samo da se zacrvenim , nego se pocnem i znojit, i bude mi vruce...i dodje mi da pobjegnem od osobe i situacije....Ne znam mozda je povezano s mojom preosjetljivoscu zadnjih godina, depresijom , ne znam ...
Ali eto sad bar mozemo izmjenit iskustva, i to je nesto!!!

primjećujem da većina govori o crvenilu...nije tolki problem samo što se zacrveninim već kad ta vrućina probije na fakin znojenje tu nastaju problemi,bilo u prostoriji +30 il +10 stupnjeva znoj leti.vjerujem da ta fobija od crvenila je prešla i na znojenje.bilo je trenutaka kad bih posve sam obavljao posao u uredu i posve iz malih nesigurnosti male nelagode počeo "goriti" i znojiti čitaj kapati-,najmanja stvar je bila bojkotirati društvo i izlaske,brinuo sam se zbog posla,ubijao me taj česti kontakt s ljudima ,na stotine situacija u kojima sam javno pokazivao svoju bolest,znamo da ponekad možemo pobjeći kad se "to" dogodi al ne uvijek,doslovce slomljen i izmrcvaren prestidan da tražim pomoć od liječnika nakon tri godine intezivne bolesti pomalo shvaćam da samo tijelo ako ne već "ja" počelo se boriti.poznat vam je osjećaj kad se nalazite u bircu na kavi s frendom-icom.i vi jednostavno počmete misliti o tome.dolazi sve jače i jače poput vulkana erupcije dok neizbije na površinu,,,jedini lijek je bijeg i prevremena(stalna) sramota i jednim tim događajam u glavi mi se stvori ogromna mržnja prema samom sebi ogromna odbojnost koja je svakim danom i svakim narednim takvim događajem bujala.istovremeno su me pogodile i različite životne nedaće problemi kojima se na jedan osobit način i ovim putem zahvaljejem jer vjerujem odnosno znam da je i njihova zasluga to što se danas rijetko "crvenim".doslovno sam tolko puta dnevno bio u gabuli da nisam stigao razmišljati o tom svom problemu.ja se nisam izlječio ali sam tu bolest na jedan način potisnuo iz prvog plana i mislim da je to najvažnije u našem slučaju,,jednostvno na jedan način pomiriti se snjom i pokušati živjeti.pobunit se protiv samog sebe.još se dogodi pokoja sitacija zbog koje strepim zbog koje se danima pripremam..zbog čeg mi se ruke znoje i sva ta cjeloukupna agonija no borim se,dišem duboko i gazim naprijed,mislim da sam prošao najgore.odnosno uopće nemislim iskučim se u potpunosti -off- i tad sam sretan.