Emocijalna (pre)osjetljivost

[gloria693]

Osjetljiva sam od kad znam za sebe, nisam sigurna da li mi je ovo urođena mana ili je počelo u djetinjstvu. U osnovnoj školi sam prolazila kroz maltretiranja vršnjaka i bila sam dosta emotivna u to vrijeme, plakala svaki dan. Moj otac nije znao ništa reć normalnim tonom, nego dernjavom, što je naravno uvijek završilo mojim suzama. Sad sa svojih 25 godina reagiram kao malo dijete ako netko meni blizak povisi glas. Izbjegavam svađe, rasprave gdje moram biti glasna i bojim se reći svoje mišljenje jer znam kako ću reagirat ako mi se netko suprotstavi. Ako mi dečko nešto kaže povišenim tonom ja plačem. Ali dosta se brzo oporavim kao da ništa nije bilo. Također, burno reagiram na neke sitnice ili kritike, dosta toga previše uzimam k srcu. Sve to dovodi do moje nesigurnosti i niskog samopouzdanje. Tražila sam savjete po internetu, ali nisam naišla na nešto previše korisno. Ne želim se dovest u situaciju gdje ću jednog dana na poslu slušat kritike od kolega ili šefa i bježat u wc plakat. Svaki savjet je dobrodošao jer ne mogu naći pravi izlaz iz ovakve situacije

[Azz]

nismo svi od istog materijala. neki su rođeni "jači" i otporniji (kako emocionalno, tako i fizički), dok ima i drugih koji to nisu. i ako se na to sve skupa nadoveže neka trauma iz prošlosti, maltretiranje vršnjaka u osjetljivoj dječjoj dobi, roditelji koji pokazuju agresivnost i sl....onda nije nikakvo čudo da si posebno osjetljiva. znači jedan dio si dobila rođenjem, a drugi dio (veći dio) odrastanjem i sazrijevanjem.

na suze imaš pravo i ne smatraj ih slabošću. loše se nosiš s povišenim tonovima i agresivnim pristupima - zar misliš da su normalni i poželjni u ljudskoj komunikaciji? nisu. i zato ih imaš pravo izbjegavati. dovoljno je da kažeš kako se ne želiš pričati dok su tonovi povišeni i dok osjećaš agresiju s druge strane. imaš pravo na to.

poradi na samopouzdanju (sama, uz stručnu pomoć...) i shvati da imaš pravo biti to što jesi i da pogotovo imaš pravo tražiti od drugih da se ponašaju prema tebi onako kako je tebi prihvatljivo.

ni ja ne podnosim svađe, povišene tonove...naslušala sam se i ja toga u životu...znaš kako sadašnjem mužu kažem kad osjetim u glasu da kreće rasprava s ljutnjom koja truje komunikaciju? kažem mu jednostavno da neću s njim pričati dok ne snizi ton jer mi to stvara stres. da, tako mu kažem. jel mu se ne sviđa? njegov problem. pričat ćemo se kad bude mogao normalno komunicirati ili nećemo uopće pričati.
i takva sam prema svima - poznatima, nepoznatima. ocu, sinu, strancu na ulici...

što se kritika tiče one mogu biti konstruktivne, ali i ne. potonje su problem onoga koji na takav način komunicira jer se ne zna nositi s nekim svojim problemima. imala sam baš nedavno slučaj nadrkane računovođe kojoj "nije bio dan" i rekla mi je nešto (ništa nepristojno) što je zvučalo onako kao da smo ona i ja skupa ovce čuvali (a radim u školi). fino sam joj, sa smješkom na licu i mirnim tonom glasa rekla da ako ima problema neka ih rješava na za to predviđeno mjesto, jer ih svi imamo pa se ne iživljavamo na drugima (ja sam se bila taman vratila s bolovanja jer sam izgubila bebu) i da se s takvim tonom neće pričati sa mnom. samo je zašutila, a ja sam prešla na posao vezano za neku papirologiju zbog koje i jesam došla kod nje.

tako da - cijeni i drži do sebe, radi na samopouzdanju i shvati da imaš pravo na komad ovog sunca bez obzira od kojeg materijala bila sastavljena. drugi nisu ništa bolji ili gori od tebe.

[Mikulenas]

Azzura kaže:

ni ja ne podnosim svađe, povišene tonove...naslušala sam se i ja toga u životu...znaš kako sadašnjem mužu kažem kad osjetim u glasu da kreće rasprava s ljutnjom koja truje komunikaciju? kažem mu jednostavno da neću s njim pričati dok ne snizi ton jer mi to stvara stres. da, tako mu kažem. jel mu se ne sviđa? njegov problem. pričat ćemo se kad bude mogao normalno komunicirati ili nećemo uopće pričati.
i takva sam prema svima - poznatima, nepoznatima. ocu, sinu, strancu na ulici...

što se kritika tiče one mogu biti konstruktivne, ali i ne. potonje su problem onoga koji na takav način komunicira jer se ne zna nositi s nekim svojim problemima. imala sam baš nedavno slučaj nadrkane računovođe kojoj "nije bio dan" i rekla mi je nešto (ništa nepristojno) što je zvučalo onako kao da smo ona i ja skupa ovce čuvali (a radim u školi). fino sam joj, sa smješkom na licu i mirnim tonom glasa rekla da ako ima problema neka ih rješava na za to predviđeno mjesto, jer ih svi imamo pa se ne iživljavamo na drugima (ja sam se bila taman vratila s bolovanja jer sam izgubila bebu) i da se s takvim tonom neće pričati sa mnom. samo je zašutila, a ja sam prešla na posao vezano za neku papirologiju zbog koje i jesam došla kod nje.

šta ako ne zašute odnosno ne promijene način komunikacije u prvom slučaju nakon naše primjedbe? ako je bliska osoba a na primjedbu istim tonom odgovori "ja ću komunicirat kako je mene volja" ili slično?

[Azz]

Mikulenas kaže:

šta ako ne zašute odnosno ne promijene način komunikacije u prvom slučaju nakon naše primjedbe? ako je bliska osoba a na primjedbu istim tonom odgovori "ja ću komunicirat kako je mene volja" ili slično?

nema problema. imaš pravo reagirati kako želiš, isto kao što se i ja imam pravo u tom slučaju okrenuti i prekinuti takvu komunikaciju. pa kad budeš normalan/normalna javi se da riješimo ono što treba riješiti. a u poslu se ionako ne moramo voljeti i ljubiti, no moramo se tolerirati.

[Mikulenas]

Azzura kaže:

nema problema. imaš pravo reagirati kako želiš, isto kao što se i ja imam pravo u tom slučaju okrenuti i prekinuti takvu komunikaciju. pa kad budeš normalan/normalna javi se da riješimo ono što treba riješiti. a u poslu se ionako ne moramo voljeti i ljubiti, no moramo se tolerirati.

za preosjetljivu osobu to je opet potencijalno stresna situacija (tim više što je riječ o bliskoj osobi) i to prolongirana za neodređeni period bliže budućnosti. pa ako se istome pristupilo iz želje da se izbjegne stres, riječ je o no-win situaciji. rečenica poslije boldane implicira da osoba po takvom postupku ima snagu ponašat se čvrsto kroz taj neodređeni period, dok se ovaj/ova eventualno ne javi prvi/prva s normalnim ponašanjem, dakle eventualno. neimanje dovoljne snage u takvim situacijama i pokazuje da je neka osoba preosjetljiva. možda će i sjajno kamuflirat čvrstoću, ali i dalje će bit pod ogromnim stresom i neugodnim osjećajem. idući će put možda potražit neku treću izlaznu situaciju. u svakom slučaju, svijest o svemu tome u kontinuitetu se negativno odražava na samopouzdanje.

[Azz]

možda, a možda i ne (vezano za samopouzdanje). jer ljudski mozak je vrlo plastičan i nekim se situacijama možemo učiti. ponavljanjem određenih radnji dolazi i do njihova usvajanja (ok, to je kod djece najlakše postići, no ni odrasli nisu za baciti, ali trebaju uložiti dodatan trud).
za autoricu smatram da bi trebala imati neki model po kojem će se voditi u datim situacijama koje stvaraju nelagodu za nju. pa makar nakon toga osjećala bol i težinu u grudima, da odradi to do kraja. pa neka i plače. ali ne ispred poslodavca, kolege i sl.

i gle, to što sam se ja recimo postavila onako prema svojoj kolegici ne znači da i mene ta situacija nije dirnula. i ja sam od krvi i mesa. i mogla sam reagirati vrlo uvrijeđeno. no iskustvo me u životu naučilo kako bi ipak bilo pametnije pristupiti toj situaciji. mogla sam i ja plakati, ali sam bila ponosna što se nisam spustila na njen nivo i recimo krenula s urlanjem. (a to se realno lako moglo dogoditi jer sam bila u vrlo osjetljivom razdoblju nakon gubitka bebe).

[Mikulenas]

Azzura kaže:

možda, a možda i ne (vezano za samopouzdanje). jer ljudski mozak je vrlo plastičan i nekim se situacijama možemo učiti. ponavljanjem određenih radnji dolazi i do njihova usvajanja (ok, to je kod djece najlakše postići, no ni odrasli nisu za baciti, ali trebaju uložiti dodatan trud).

slažem se. no interesantno je da ponavljanje nekih radnji unatoč neuspjehu i neugodi postupno donosi napredak, dok ponavljanje drugih uz neuspjeh ne donosi napredak nego samo povećava stres uz pad ionako niskog samopouzdanja. e sad, zašto je tome tako i može li se i u drugom slučaju nešto učinit... kako god, svako bira sebi odgovarajući način, odnosno

Azzura kaže:

za autoricu smatram da bi trebala imati neki model po kojem će se voditi u datim situacijama koje stvaraju nelagodu za nju. pa makar nakon toga osjećala bol i težinu u grudima, da odradi to do kraja. pa neka i plače. ali ne ispred poslodavca, kolege i sl.

...

Azzura kaže:

i gle, to što sam se ja recimo postavila onako prema svojoj kolegici ne znači da i mene ta situacija nije dirnula. i ja sam od krvi i mesa. i mogla sam reagirati vrlo uvrijeđeno. no iskustvo me u životu naučilo kako bi ipak bilo pametnije pristupiti toj situaciji. mogla sam i ja plakati, ali sam bila ponosna što se nisam spustila na njen nivo i recimo krenula s urlanjem. (a to se realno lako moglo dogoditi jer sam bila u vrlo osjetljivom razdoblju nakon gubitka bebe).

to se podrazumijeva, ali ipak si joj se obratila "sa smješkom na licu i mirnim tonom glasa". recimo ja to konkretno u tvojoj situaciji ne bih uspio (ne znači da ne bi i gloria693 ili netko treći), poslje ću objasnit zašto. ja bih "sa smješkom na licu i mirnim tonom glasa" (najviše što mogu) odgovorio na njenu "kritiku" i ulazio dalje u diskusiju, konstantno pomirljivo ali ako treba do besvjesti sve dok ona ne bi promijenila ton. uvjerenje da sam u pravu i sposobnost artikulacije razloga zašto jesam, dalo bi mi samopouzdanje i održalo me mirnim i strpljivim. naravno, uglavnom mirnim i strpljivim. dakako da je i tu prisutan stres kao i da je za to sve tako izvest potrebno permanentno usavršavanje, no eto, nekog "radnog staža" već sam skupio i zato mi ovo (danas) za situacije ekvivalentne tvojoj ide bolje od drugih opcija.

stvar je u tome da mogu kontrolirat organizam dok sam u temi neosobnog (službenog, neslužbenog) razgovora, makar banalnog, o čijem predmetu imam argumentaciju s kojom mogu suptilno upilat prema potrebi. ali otvoreno dijelit lekcije iz ponašanja nebliskim osobama koje nisu djeca, bez podrhtavanja glasa a možda i cijelog tijela (ako pokušavam mirno i bez nervoze), nisam siguran da bih uspio izvest, još ako osoba ne bi samo odšutila opasku nego odgovorila još bezobraznije. proradio bi mi inat i s pretežno mirnim nastupom mogo bi se pozdravit i sve ono o čemu se slažemo da treba skrivat, dakle slabije strane, izašlo bi u prvi plan. kao što se i znalo dogodit nažalost. vjerojatno mi fali prakse ovakve vrste, ali kad mi je već krenulo ovo prije...

[Kymatica]

Azzura kaže:

nema problema. imaš pravo reagirati kako želiš, isto kao što se i ja imam pravo u tom slučaju okrenuti i prekinuti takvu komunikaciju. pa kad budeš normalan/normalna javi se da riješimo ono što treba riješiti. a u poslu se ionako ne moramo voljeti i ljubiti, no moramo se tolerirati.

znači ako je netko bezobrazan, histerično počne objašnjavati, povišeni tonovi, kažem ovo nije način komunikacije koji je posslovan i pristojan, možemo nastaviti o tome kad se smiriš, a ako ne prestane ja se moram ustati sa svog radnog mjesta i izaći? ili? imam takve situacije stalno, frustriranih nezrelih histeričnih ljudi ima puno i ja se ne znam postaviti. mislim da oni koji explodiraju prirodno na takve, to rješe odmah i tada, jer ovi dobiju info da se s njima nije za iskaljavti, mi koji ostajemo mirni ( samo prema van ) smo super meta za iskaljavanje i drugi put.

[Azz]

Mikulenas kaže:

...

samo ću ti reći da nakon toliko pravih sranja koja sam prošla u životu - od bolesti, smrti, zvjerskog ubojstva najbolje prijateljice, razvoda, gubitka 2 djeteta....da me jebe (pardon my french) jedna frustrirana računovotkinja? nema šanse. nju i deset takvih sam u stanju istovremeno oprati bez da trepnem. vrlo mirnim, ugodnim tonom glasa (19 godina sam na radiju kao voditeljica, pa znam fino namjestiti glas na potrebnu frekvenciju). no ponavljam - to je donio život, iskustvo. imala sam i ja nekad 20 i tijekom faksa radila na mjestima na kojima se nisam tako snalazila, na kojima sam bila nesigurna.

Kymatica kaže:

znači ako je netko bezobrazan, histerično počne objašnjavati, povišeni tonovi, kažem ovo nije način komunikacije koji je posslovan i pristojan, možemo nastaviti o tome kad se smiriš, a ako ne prestane ja se moram ustati sa svog radnog mjesta i izaći? ili? imam takve situacije stalno, frustriranih nezrelih histeričnih ljudi ima puno i ja se ne znam postaviti. mislim da oni koji explodiraju prirodno na takve, to rješe odmah i tada, jer ovi dobiju info da se s njima nije za iskaljavti, mi koji ostajemo mirni ( samo prema van ) smo super meta za iskaljavanje i drugi put.

a gle, ne mogu ja tebi reći što ćeš ti napraviti s tim histerikusima oko sebe na radnom mjestu. no samo ću ti reći da urlanje nije potrebno da bi se uspostavio autoritet (moj glavni posao je rad u školi i onda kad hoću uspostaviti mir i disciplinu nikad ne urlam. štoviše, što mirniji i tiši glas to se dobije bolji efekt). apropo ove moje iz računovodstva - od onda je vrlo pristojna prema meni, dapače, čak se i ponudila napraviti mi nešto što nije morala.

ali nije poanta u tome što će i kako će ti ljudi kasnije prema nama. poanta je u tome kako ćemo mi sami reagirati u toj situaciji. hoćeš se spuštati na nivo nekulturnih histerikusa? ne! zašto bi? hoćeš im dopustiti da se iskaljuju na tebi? definitivno ne. odjeb može biti lansiran na vrlo fin i uljudan način.

svi mi biramo svoje načine, imamo svoje škole...ja sam ovdje samo napisala svoju...to ne znači da je najbolji način od svih, već samo da je to moj način s kojim se najbolje osjećam. netko će se dobro osjećati ako ispred svih pošalje u 3pm određenu osobu. ako ti je nakon toga lakše, dobro se osjećaš i taj netko te više ne dira, onda

edit: ima jedna baza. a to je da ljudi koji neprimjereno reagiraju, koji su agresivni prema nama imaju prvenstveno problem sami sa sobom. i sad, ok, dosta je teško imati empatiju prema osobi koja se u momentu prema nama ponaša ružno, no zato je, po meni, potisnuti svoj ego ("zamisli! ona mene, moje Ja napada! nedopustivo!") i pokušati shvatiti da naše Ja nije ugroženo jer netko ima problema. te osobe u takvim trenucima trebaju i žele svađu. no zar da im se dopušta da se iskaljuju na nama? zašto im uopće priuštiti zadovoljstvo da vide kako smo uvrijeđeni? treba shvatiti da nismo ugroženi mi već oni i nipošto im nedopustiti da nas uvuku u to svoje stanje. pokušajte misliti o nečem drugom - roditeljima, braći, sestrama koji vas trebaju, o svojoj djeci koja ovise o vama....jel i dalje taj kolega-ica i njihovo nekulturno, histerično obraćanje tako bitno? ne bi trebalo biti. postavite se iznad (ma koliko možda uistinu bili povrijeđeni, pa i nesigurni), ali odigrajte to dostojanstveno do kraja.

btw, nisam ja uvijek lijepo odgovarala. dogodilo se da mi je dijete diralo praznu kutiju u Robota koja je bila u otvorenoj staklenoj vitrini. i jedan stari (bazdio po alkoholu) se stao derati na njega da kako ga nije sram, kako je neodgojen (dijete je imalo 4 godine), kako se te stvari ne diraju, itd....moje urlanje je daleko nadglasilo njegovo. svašta sam mu izgovorila - sram vas bilo, tako se derati na dijete jer dira praznu kutiju..tko ste uopće vi ovdje, jeste li zaposlenik? odakle vam pravo uopće dizati glas na moje dijete? srami te se! onda sam pozvala poslovođu i ovog su udaljili iz trgovine. ali nisam bila tiha, mirna, ni s ugodnim tonom glasa. iz mene je valjda izašla "mama zmaj" koja nije prestala rigat vatru dok nije pretvorila u ugljen ovog drugog
(mali se od straha bio sakrio iza mene i kasnije mi je rekao "moja mama je najjača" )

[Mikulenas]

Azzura kaže:

edit: ima jedna baza. a to je da ljudi koji neprimjereno reagiraju, koji su agresivni prema nama imaju prvenstveno problem sami sa sobom. i sad, ok, dosta je teško imati empatiju prema osobi koja se u momentu prema nama ponaša ružno, no zato je, po meni, potisnuti svoj ego ("zamisli! ona mene, moje Ja napada! nedopustivo!") i pokušati shvatiti da naše Ja nije ugroženo jer netko ima problema. te osobe u takvim trenucima trebaju i žele svađu. no zar da im se dopušta da se iskaljuju na nama? zašto im uopće priuštiti zadovoljstvo da vide kako smo uvrijeđeni? treba shvatiti da nismo ugroženi mi već oni i nipošto im nedopustiti da nas uvuku u to svoje stanje. pokušajte misliti o nečem drugom - roditeljima, braći, sestrama koji vas trebaju, o svojoj djeci koja ovise o vama....jel i dalje taj kolega-ica i njihovo nekulturno, histerično obraćanje tako bitno? ne bi trebalo biti. postavite se iznad (ma koliko možda uistinu bili povrijeđeni, pa i nesigurni), ali odigrajte to dostojanstveno do kraja.

ovo je ključno.

[Anja]

Samo hrabro I nedaj se . Znam sta je osjetljiva osoba I znam o cemu pricas . Pokusaj da ne pokazujes
emocije pred drugima . Znam ti se prepadnes .

[F.A.Q]

malo mi je nespretna upotreba pojma "pre"osjetljivost jerbo .. po kome(jem) kriteriju se odredjuje ali da ne odem presiroko a nedajboze u Siroko .. pa da vidis osjetljivosti reci cu svoje iskustvo i misljenje samo;

ja sam se ko mali (tak si sad to objasnjavam kad pogledam unazad) preusmjerio sa emotivne "preosjetljivosti (mislim pitanje je kriterija/kategorija) prema emotivnoj samostalnosti

dakle sam uvjetovati svoje emotivno raspolozenje .. flegmaticnost prema okolini je bila nuspojava ali sva sreca seksualnost sam otkrio vec u 8 godini i mogu reci da mi j ebila vise nego dobrodosla

dakle da nebi bilo zabune .. ako okolinu nemos mjenjat a nemos bas ni sebe tak brzo da bi to bilo zadovoljavajuce u odredjenim okolnostima onda mjenjas mehanizme po kojima funkcioniras ..

puno rada na sebi ... puno vremena za sebe .. ko da treniras neki sport .. mudro i pametno i pratiti rezultate i preispitivati tehniku . testirati .. a za sve je potrebna kontrola . zdrava ne patoloska .. sve je to tako tezak ali zahvalan i produktivan proces ..

.. neki ga onako ukratko nazivaju zivot)om)!