Otrovni roditelji

[žacko1]

Mislim da se nedavno rasparavljalo na jednom topicu o temi-"otrovni roditelji" ,te mi je želja potaknuta knjigom nadopuniti uzroke nedaća,koje su vam se dogodile u djetinjstvu iako niste bili krivi za to.
Dakle,bolno nasljedstvo takovih roditelja pokazuje se u odrasloj dobi,pomoću poteškoća u vezama,interpersonalnim odnosima,karijeri,donošenju vlastitih odluka i depresija.

TKO su OTROVNI Roditelji?

1-Neprimjereni roditelji: stalno usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoje malce u "mini djecu"
2-Kontrolori: koriste krivnju,manipulaciju,kako bi upravljali životima svoje djece.
3-Verbalni zlostavljači: bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu,bilo profinjeno sarkastično,te demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem ,duboko im uništavajući njihovo samopouzdanje.
4-Fizički zlostavljači: nesposobni su kontrolirati svoj duboki bijes,često okrivljujući djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje.
5-Seksualni zlostavljači: bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi,..oni su krajnji izdajnici nevinog dječjega srca ujedno i nevina djetinjstva.

[ždralexandrijka]

Ja mislim da je to ona knjiga gdje roditelji svom neželjenom djetetu za rođendan kupe pušku,mali se ubije i onda podare i drugom sinu za rođendan tu istu pušku...
Pitam se kako se nijedan nije sjedio da pogodi njih,mjesto sebe

[samonesto]

alexandrinha kaže:

Ja mislim da je to ona knjiga gdje roditelji svom neželjenom djetetu za rođendan kupe pušku,mali se ubije i onda podare i drugom sinu za rođendan tu istu pušku...

sta to nije bilo u ''ljudi lazi''?

u vezi teme: zar su to jedine podjele? cini mi se da su malo prestroge, tj. da je moguce da netko nema roditelja definiranog niti po jednoj od tih pet slucaja, ali svejedno nije se razvio u odgovornu, samostalnu osobu, zadovoljnu sobom, jer roditelji nisu uopce pazili na djetetovo ravnopravno dostojanstvo. hocu reci, nije nuzno da se dogodi ista od navedenog u uvodnom postu, odnosno roditelj moze bit los i na monoge druge nacine.

[ždralexandrijka]

samonesto kaže:

sta to nije bilo u ''ljudi lazi''

A je,imaš pravo,dobro si me sjetila,i ta je bila "paklena"....

[žacko1]

Ne,Alexandrina krivo misliš,..naime knjiga se baš tako zove,a služi(što i ujedno piše na njoj) za prevladavanje bolnog nasljedtva i spašavanje vlastitog života.

Kada ju pročitam,podijelit ću rado sa vama mišljenje,ok?

Pozdrav!

[samonesto]

znas sto.. i ja cu sutra u knjiznicu po nju. al ozbiljno. prije sam ju htjela procitat, al nikako nisam ulovila vremena. makar vise ne volim citati knjige s tom tematikom. vec je sve jasno samo po sebi. no, bas koju sekundu prije, prosla su mi neka uzasno ruzna, i bolna sjecanja, samo se stvorile citave slike u glavi. i samo kad se sjetim svih tih osjecaja koje sam zakopavala, gutala i potiskivala, vise me nista ne cudi. al opet.. sad ako pocnem citat ovu knjigu, mozda se jos vise tog sjetim. mozda to nije tako pametno. STA JE MENI U ZADNJE VRIJEME?? pocnem jedno razmisljat, i u pol sekunde dodjem do drugog zakljucka. dobro, ovo zadnje zanemarite. unutarnji monolog.

jel netko citao knjigu? kakvi su dojmovi? moguce da ima tema o tom, al samo kratko, jedna recenica o knjizi..

[gerbengoy]

žacko1 kaže:

TKO su OTROVNI Roditelji?

Svi roditelji su otrovni, samo je razlika u toksicnosti otrova.

Ima ih koji su tek malo gorkasti, onda onih ciji je otrov sladak i opijatan, koji te uljulja i osjecas se lijepo, a ima i onih ciji otrov uzrokuje veliku bol i grcenje i ostavlja teske posljedice.

[Joanna4]

samonesto kaže:

jel netko citao knjigu? kakvi su dojmovi? moguce da ima tema o tom, al samo kratko, jedna recenica o knjizi..

Da, moja tema... ekipa bas nije bila zainteresirana... Procitah knjigu. Pise o 7 vrsta otrovnih roditelja, ovi verbalni su podijeljeni na dva, i posebna kategorija su alkoholicari. Mislim da njih ne treba posebno objasnjavati. Nakon sokantne prve polovice knjige s primjerima takvih roditelja i posljedica koje ostavljaju (jos je stravicnije kad se prepoznas), autorica daje recept kako se osloboditi sve te nakupljene (i zakopane) boli. Najbolje da procitate koga zanima, ja cu ovjde samo kratko. Prvi korak je iskopavanje krivih uvjerenja i stavova koje imamo zbog otrovanja. I taj dio mi je bio prilicno sokantan. Drugi korak je shvacanje kako ti krivi stavovi utjecu na nas, pa oslobadjanje od njih i stvaranje pozitivnih. Bitan dio izljecenja je i suocavanje s roditeljima, u knjizi je tocno napisano kad i kako. Uz to, ima i dosta savjeta o tome kako se osloboditi sadasnjeg utjecaja. Autorica objasnjava i kako nije najvaznije oprostiti. Tj. bitno je osloboditi se zelje za osvetom, ali krivci ostaju krivci i ako im "oprostimo" onako kako se to inace preporuca, zapravo svaljujemo krivnju na sebe. Sto je vrhunac djelovanja otrova. Takodjer, i mrznja je oblik vezanosti, i nje se treba osloboditi. Poseban dio knjige posvecen je zrtvama incesta, najgoreg oblika izdaje od strane roditelja koji se i najteze lijeci. I tu cete naci dosta korisnog cak i ako se ne spadate medju ovakve zrtve. Na kraju, savjetuje se ponovno definiranje sebe, rast samopouzdanja i samopostovanja i nacin kako normalno profunkcionirati.

Upozorila bih sve one koji imaju neke psihicke manifestacije (nece biti bolje ni onima koji nemaju) kao rezultat promasenog odgoja (a na to upozorava i autorica) da ce vam ispocetka stanje biti prilicno gore. Osobno sam isplakala more suza, i prozivjela toliko ljutnje da sam se par dana doslovce tresla od bijesa. Prvo se javila ljutnja, onda bijes, okrivljavanje, imala sam poriv da se dobro izvicem na njih (obavezno odolite tom porivu)... onda sam bila neopisivo ogorcena, jer su neke stvari granicile s kriminalom. Slijedila je duboka tuga i zaljenje tog malog djeteta koje je moral sve to proci, i zaljenje jer sam u komadu odjednom postala svjesna koje sve posljedice nosim. Sve je to bilo protkano uzasom i sokom. Nisam jos odradila suocavanje, ali planiram uskoro. Odnos prema roditeljima mi se skroz promijenio, vise me ne mogu povrijediti, a niti ja ne reagiram onako kako su me programirali. Nestale su i strasne navale ljutnje usmjerene na nekog drugog (a ustvari izvorno prema njima) i puno mi je lakse.

Dakle, nije lako, i sigurno nece proci bez boli ako se odlucite na ovaj proces, ali par tjedana boli nije nista u usporedbi s mirom ostatak zivota. Drzim vam svima palceve!!!

[samonesto]

hvala joanna.. uvjerila si me da procitam knjigu. makar nemam nekih ocekivanja ili ciljeva, ali neke stvari koje si navela me bas zanimaju.

[ožujska]

al sta ako na kraju shvatimo da ipak nije problem u njima? ne cini ti se da je knjiga pisana tako da se skoro svatko moze u njoj prepoznati? ja sam imala taj dojam.

[samonesto]

ožujska kaže:

al sta ako na kraju shvatimo da ipak nije problem u njima?

onda si u ... onom sto ne mirisi bas ugodno.

[ožujska]

definiraj to malo poblize...

[crvenooka]

potpisujem sve sto je Joanna4 napisala.
s tim da ja jos uvijek opravdavam roditelje za dosta toga, kao nisu znali bolje, bila ja takva situacija, itd. ocito nisam spremna priznati istinu, ali drago mi je da takva knjiga postoji. kad budem bila spremna, ponovno cu je procitati.
osim sto ju je procitala moja starija sestra, procitao ju je i moj stari, prepoznao i sebe i svoje roditelje, kao sto autorica kaze, roditelji nas kontroliraju i kada su mrtvi. tako da se moj stari sada sprema na razgovor sa svojim (mrtvim) roditeljima.
uglavnom, na mog starog knjiga je ostavila prilican utisak tako da ju je kupio, neke stvari je poceo mijenjati, mada imam osjecaj da tek sad cijeli odnos postaje zbunjujuc
uglavnom, velika preporuka svima

[ožujska]

dobro a jel vi mozete opisat malo te svoje roditelje? jesu bas ono zesci ekstremi il?
moji nisu nista posebno pa mislim da ne spadaju tu.

[budim se]

kakvi su...evo dva primera:

jedan roditelj, otac, otvoreno nezainteresovan

drugi roditelj, majka, autoritarna, previse zainteresovana da u meni promeni sve ono sto je "lose", a to su uglavnom osobine koje sam nasledila od oca

nezainteresovanost oca se manifestovala time sto je, kad me je posecivao (ziveo je u drugom braku u susednom mestu) pokazivao nimalo zainteresovanosti za ono sto mu pricam, za moje uspehe, uvek je imao nekoga ko je to uradio bolje a kada nije uspevao nikoga da pronadje, kad mu pokazem sve petice na kraju godine, onda je pricao kako danas svako moze da bude odlican djak i vukovac, a u njegovo vreme su bili pravi djaci...svaki susret sa njim bi ostavio gorcinu i tugu jer bi me podsetio da mu nisam vazna

majka je zivot posvetila meni...tome da menja moju prirodu, da mi nabija stalni osecaj krivice za sve sto uradim, ili ne uradim ("da si samo pet minuta odvojila da mislis na bilo koga osim na sebe, setila bi se da"...pa onda ide recimo da sredis sobu, da operes umivaonik i slicno, uvek praceno tim recima)
dok sam bila mladja, dobijala sam batine kad nesto pogresim...to je bilo negde do sedmog osnovne, a onda su poceli razgovori...kad bih pogresila, prvo bi cutala par sati dok ne razradi razgovor u glavi a onda bi me posela ispred sebe i pricala mi kako sam losa sto sam uradila to i to. desavalo bi se da to budu neki nesporazumi, a ne moja neposlusnost, ali ona nikada nije priznavala nesporazum. morala sam da priznam da sam kriva. cesto bih plakala i osecala se nepravedno optuzenom, ali bi ona uporno nastavljala dalje. posle sam pokusala da odmah priznam sve, pa da zavrsimo razgovor, ali ne...bila je previse pametna za to, sve dok u mojim ocima ne bi videla da me je slomila i da sam sva kriva i da mrzim sebe a zahvalno je gledam jer ce me izvesti na pravi put, ne bi prestajala. to je znalo da traje nekoliko sati i odvijalo se najmanje jednom nedeljno

[budim se]

ovo je samo deo onoga sto sam osvestila, sada kad sam presla cetrdesetu godinu zivota, ali nisam u stanju da napisem vise, i sad mi gore obrazi iako sam ovaj deo vec prolazila sa sobom sto puta i mislila da to mogu da ispricam bez uzbudjenja...ako mislite da bi moglo da vam koristi da pisem dalje, pisacu. meni moze samo koristiti. inace, postoji na netu link za "otrovne roditelje" u elektronskoj formi...mislim da se moze i u guglu naci i daunloadovati.

[samonesto]

budim se.. pa ovo je prestrasno. ovo s krivnjom. ne mogu ni zamisliti kako je grozno bilo. sva sreca da si shvatila u kome je bio problem. mislim da za to nikad nije kasno.

ma svi roditelji ce pogrijesit, i ja isto jednog dana ako cu imati djecu. sve je to dio zivota, dio ucenje. ali najvaznija stvar, zapravo jedino bitno za dobro roditeljstvo, moci i znati doci do djeteta i priznati mu 'JA SAM BIO U KRIVU' ili 'OPROSTI, POGRIJESIO SAM'. i samo to. niti slucajno nakon toga onaj 'ali ti si to i to uradio', 'ali ti nisi smio se tako ponasati'. ovo vrijedi za bilo sta, kaznjavanje, fizicko i ostalo, vikanje, deranje, a i one manje stvari. i nikad, ali amam bas nikada ne govoriti djeci da su ona kriva ili da su zlocesta. mislim da je to uz zlostavljanje, najgori moguci odnos prema djetetu.

[ray of light]

Joanna4 kaže:

Da, moja tema... ekipa bas nije bila zainteresirana... Procitah knjigu. Pise o 7 vrsta otrovnih roditelja, ovi verbalni su podijeljeni na dva, i posebna kategorija su alkoholicari. Mislim da njih ne treba posebno objasnjavati. Nakon sokantne prve polovice knjige s primjerima takvih roditelja i posljedica koje ostavljaju (jos je stravicnije kad se prepoznas), autorica daje recept kako se osloboditi sve te nakupljene (i zakopane) boli. Najbolje da procitate koga zanima, ja cu ovjde samo kratko. Prvi korak je iskopavanje krivih uvjerenja i stavova koje imamo zbog otrovanja. I taj dio mi je bio prilicno sokantan. Drugi korak je shvacanje kako ti krivi stavovi utjecu na nas, pa oslobadjanje od njih i stvaranje pozitivnih. Bitan dio izljecenja je i suocavanje s roditeljima, u knjizi je tocno napisano kad i kako. Uz to, ima i dosta savjeta o tome kako se osloboditi sadasnjeg utjecaja. Autorica objasnjava i kako nije najvaznije oprostiti. Tj. bitno je osloboditi se zelje za osvetom, ali krivci ostaju krivci i ako im "oprostimo" onako kako se to inace preporuca, zapravo svaljujemo krivnju na sebe. Sto je vrhunac djelovanja otrova. Takodjer, i mrznja je oblik vezanosti, i nje se treba osloboditi. Poseban dio knjige posvecen je zrtvama incesta, najgoreg oblika izdaje od strane roditelja koji se i najteze lijeci. I tu cete naci dosta korisnog cak i ako se ne spadate medju ovakve zrtve. Na kraju, savjetuje se ponovno definiranje sebe, rast samopouzdanja i samopostovanja i nacin kako normalno profunkcionirati.

Upozorila bih sve one koji imaju neke psihicke manifestacije (nece biti bolje ni onima koji nemaju) kao rezultat promasenog odgoja (a na to upozorava i autorica) da ce vam ispocetka stanje biti prilicno gore. Osobno sam isplakala more suza, i prozivjela toliko ljutnje da sam se par dana doslovce tresla od bijesa. Prvo se javila ljutnja, onda bijes, okrivljavanje, imala sam poriv da se dobro izvicem na njih (obavezno odolite tom porivu)... onda sam bila neopisivo ogorcena, jer su neke stvari granicile s kriminalom. Slijedila je duboka tuga i zaljenje tog malog djeteta koje je moral sve to proci, i zaljenje jer sam u komadu odjednom postala svjesna koje sve posljedice nosim. Sve je to bilo protkano uzasom i sokom. Nisam jos odradila suocavanje, ali planiram uskoro. Odnos prema roditeljima mi se skroz promijenio, vise me ne mogu povrijediti, a niti ja ne reagiram onako kako su me programirali. Nestale su i strasne navale ljutnje usmjerene na nekog drugog (a ustvari izvorno prema njima) i puno mi je lakse.

Dakle, nije lako, i sigurno nece proci bez boli ako se odlucite na ovaj proces, ali par tjedana boli nije nista u usporedbi s mirom ostatak zivota. Drzim vam svima palceve!!!

da sam ju čitala prije svojih psihoanaliza, stvarno ne znam...ali sad ne doživljavam katastrofalno osim priče o incestu i seksualnom zlostavljanju, to neću nikad biti u stanju progutati.horor.

[Joanna4]

ožujska kaže:

al sta ako na kraju shvatimo da ipak nije problem u njima? ne cini ti se da je knjiga pisana tako da se skoro svatko moze u njoj prepoznati? ja sam imala taj dojam.

Kao sto rece gerbengoy, razlika je u toksicnosti otrova. Tako da da, moguce je da se svatko prepozna u necemu. Samo, jedno je kad shvatis da su ti roditelji 20 puta u 20 godina rekli da si npr. glupa i nesposobna. A nesto sasvim drugo kad su ti to govorili 20 puta dnevno kroz 20 godina.

Sve situacije kroz koje prolazimo u zivotu i svi ljudi koji nam prolaze kroz zivot nas oblikuju. Roditelji prvi. Ali nikako ne jedini. Ne znam kako da ti odgovorim na prvo pitanje... Svi poremecaji (ovdje mislim i na nedostatak samopouzdanja i ostale "lakse" probleme) vuku korijene iz necega sto nam se dogodilo. Ako imas klaustrofobiju, a sjecas se da te neka luda baba zatvarala u ormar dok si bila mala i plasila, mislim da je prilicno jasno da bi to mogao biti uzrok poremecaja. Ako dozivljavas napad panike svaki put kad tvoj otac pocne vikati (ne nuzno na tebe), ne moras biti genije da povezes to dvoje. Ako ne vjerujes nikome u zivotu, a zivo se sjecas kako su te roditelji uvijek iznevjeravali... Ali ako si imala traumaticnu vezu s bivsim deckom koji te tukao i prijetio da ce te ubiti pa se zato bojis opet biti u vezi, ocito da tvoji roditelji nisu krivi za to. Kuzis? Rjesavanje problema pocinje otkrivanjem uzroka.

A ako si ljuta iz bilo kojeg razloga na roditelje, dobro je izbaciti tu ljutnju iz sebe. Ne njima u lice, da ne bi bilo zabune!

[ožujska]

hm moji su bili uglavnom sarkasticni. ako se neko pita otkud mi...