Q&A - Što mi je? Koji je moj poremećaj? I ostala psihološka pitanja/informacije...

[mandrakk25]

The Maystor kaže:

Zasto se zivciras zbog nebitnih stvari?

nznm čuo sam da se to zove ruminacija znači zbog nekog nebitnog sukoba npr za ručkom izvciram se do bolesne razine.

[The Maystor]

A probaj se fokusirat na pozitivniji pogled, ako ne mozes ispuniti ocekivanja, odbaci ih! Sreca je u famoznom trenutku sada, a on se dogadja kad se ocistis od misli
jer misli sezu uvijek u virtualu, u 'proslost' i u 'buducnost'.

[Pigsy]

mandrakk25 kaže:

čuo sam da se to zove ruminacija

Ruminacija znači 'prežvakavanje' - kada stalno iznova u sebi vrtiš neki događaj/razgovor/situaciju. Nešto kao pretjerano analiziranje. Pretjerane emocionalne reakcije i pripisivanje krivnje na sebe se često javljaju u sklopu hipesenzibilnosti.
Ne znam da li imaš neki poremećaj (nisam psihijatar), ali ovo tvoje što opisuješ mi baca na socijalnu anksioznost koja bi u podlozi mogla imati osjećaj manje vrijednosti, nedostatak samopouzdanja.
Spominješ osjećaj fizičke slabosti kada si u društvu. Meni se osjećaj fizičke slabosti također javlja kao manifestacija anksioznosti, ali u nekim drugim okolnostima.

[tina789]

tina789 kaže:

Osoba ima blizu 30, problemi su (po priči roditelja) počeli sa 13-14 godina kad je osoba stalno plakala (na najmanju sitnicu, čak i neke stvari krivo tumačila kao napad na sebe)...stanje se s vremenom pogoršalo unatoč posjeti psihijatrima...ipak s učenjem i završavanjem lakšeg faksa nema problema...nema dečka iako nema problema s kontaktom sa suprotnim spolom...prije par godina doživljava jedan događaj u polu-snu (uvjerena da je na neki način "duhovno izabrala zlo" jer je to jutro pred nju postavljen izbor(?))....daje se previše u vjeru i obilaz crkve, a način govora postaje samo kompulzivne priče o vjeri Isusu, jeli ispravno napravila što je izabrala zlo i sl....pokušava samoubojstvo, provodi vrijeme na psihijatriji (dijagnoza granični poremećaj ličnosti).......dobiva drugi lijek (Seroxat)... još uvijek u istom raspoloženju (tupilo, prisilna religijska priča)...ne uspjeva radit posao za koji je završila stuij (ali ni najjednostavnije tipa čišćenje i sl), kognitivno ne može zapamtit više od dva uzastopna slijeda ili posla recimo...o kojoj se dijagnozi moguće radi (pretpostavljan da je BPD ovdje promašena dijagnoza) i kako pomoći?

Ima li neko ideju šta je ovo moje....

[addx]

mandrakk25 kaže:

Moja dijagnoza bi bila, živim u svom svijetu i cijelo vrijeme razgovaram sam sa sobom. Nelagodno mi je među ljudima mkr volim društvo. Osijećam se manje vrijedno i doslovno imam nekad čak i simptome fizičke slabosti kad sam među ljudima. I da naravno napet sam večinu vremena. U društvu se znam glupirati i pretjerano šaliti jer mi je to jedini način da se uključim u komunikaciju. Društvene vještine su mi na razini kulture i glupiranja na svoj i tuđi račun. Stalno razmišljam o nebitnim stvarima i brutalno se zivciram oko toga. Neznam utjecati na ljude te ostavljam dojam loše osobe. Kad prolazim npr po ulici u vijek imam osjećaj da se sve mene tiće. Koncentracija na poslu mi je također loša. Imam li neki poremećaj? I da zadnje često znam fantazirati o tome da sam neka druga osoba i lako potpadam pod tuđi utjecaj.

Naucio si kako izgleda biti normalan (obzervacija) ali nisi naucio kako biti normalan (iskustvo).

Imas intenzivno ocekivanje od sebe da izgledas normalan (zapravo obicno se tu krije "idealan" a ne normalan, kao suprotnost od los, nevrijedan) a to znaci da tvoj mozak intenzivno prati razliku izmedju realnosti i ocekivanja(projekcije,cilja,ideala) u nastojanju da realnost natjera u ocekivanu projekciju.
Sto je veca razlika detektirana (sto je jaca projekcija), to je veca negativna emocija koja te tjera da razmisljas otkud ta razlika ne bi li ju eliminirao. To konstantno preispitivanje situacije zapravo blokira kognitivne kapacitete, prisutnost u trenutku, svjesnost neposredne realnosti i time blokira stjecanje "cistog" (od projekcije) iskustva. To cisto iskustvo je zapravo upoznavanje sebe i drugih koje bi stvorilo temelj za osjecanje sebe u odnosu s drugima. Taj nedostatak osjecaja sebe (iz kojeg dolazi i neko elementarno socijalno samopouzdanje) trenutno kompenziras tom projekcijom ideala koja ogranicava iskustvo fokusiranjem tih razlika pa tako jedino sto upamtis od sve interakcije je - sve po cemu nisi ispao idealan (tj. ispao si los) - sto ti dodatno unisti samopouzdanje i pojaca projekciju (uzaludna borba uma). Upravo zbog te projekcije koja ogranicava, suzuje fokus i time ogranicava i steceno iskustvo - nisi nauci biti normalan nego si samo naucio na koje nacine izgledas lose sto zapravo samo hrani projekciju - ne bi li izgledao bolje.

Pokusaj osvjestiti proces projiciranja ideala, tj. bilo kakvog ocekivanja od sebe kada si u drustvu. Raskrinkaj projekciju za ono sto je, posljedica gomilanja neispravnog/lose selektiranog/lose spoznatog znanja o tebi koje generira nesigurnost u sebe - projekciju losoce koja te tjera u kompenziranje tj. tjera te da pokusavas biti nesto - suprotno od loseg, nevrijednog. Bori se protiv projekcije sa poniznoscu, budi skroman u ocekivanju od sebe, slusaj druge i budi strpljiv, normalno je biti sutljiv i skroman, kreni od tu. Doci ce prirodan trenutak kad ces nesto reci sto nece imati za funkciju da zadovolji tvoju projekciju, nego ce nekome trebati neka informacija, ili ces uociti nesto saljivo. Kada se to i desi, budi ponizan prema tome, nemoj dopustiti da to ponese tvoju projekciju da si sad uspio u tome sto si projicirao. Projekciju moras zauzdati i osvjestiti u oba smjera - znaci i pozitivnom - kada ti realnost ide u prilog projekciji. Ne smijes ju hraniti ni losim ni dobrim. Malo po malo, pokusaj raspoznati koji porivi u tebi proizlaze iz ocajnog pokusaja zadovoljenja projekcije a koji porivi u tebi su "cisti" i bave se iskreno tvojom neposrednom okolinom a ne tvojom projekcijom na nju. Kako ces napredovati u tome, tako ce ti se sve vise oslobadjati kognitivni kapaciteti koji ce ti omoguciti sudjelovanje u drustvu a ne oduzetost u vlastitom umu. Zadovoljenja takvih projekcija obicno pokusavaju dokuciti sta bi se drugima svidjelo - jer ces time postati privlacniji clan drustva, vrijedniji, manje los, a zapravo cime gubis svoj identitet tj. ne gradis ga, ne upoznajes sebe nego u sebe ugradjujes druge i s time i hrpu mentalnih konflikata.

[misspiglet]

Pozdrav

Dakle moj problem je ovo.
Idem s muzem gledat film i ne mogu se skoncentrirat na film ako:
1. zavjesa ne stoji kako spada (tipa izmedu jedne i druge zavjese je rupa tj nisu jedna do druge)
2. brojim slike na zidu iznad televizora
3. Tepih ako stoji u koso poludim

Pa onda brojim kockice u kupaonici na podu ili slicno

Pa onda kad sam u ducanu i kupujem nesto spremim novce/karticu u novcanik i onda prije nego odem doma iz tog ducana/centra provjerim jos jednom da li sam zbilja stavila novce/karticu u novcanik.

Kad hodam s nekim po gradu uvijek moram biti s lijeve strane te osobe ...


Pa kad radim nesto kroz dan (bilo sta) zna mi se dogodit da grizem sa zubima u stilu kao kad stiscete celjust i brojim to koliko sam puta zagrizla.

Itd itd.

Pocelo me je to umarati.
Neda mi se vise to raditi.
A kada se ulovim da to radim i kad zelim prestati, ponekad prestanem odmah - a ponekad cak i kada okrenem glavu od tog necega sto radim (npr brojim slike na zidu) ja i dalje brojim jer ih na pamet znam gdje koja stoji i koliko ih ima unatoc saznanju da brojim i da ne zelim vise brojati

[tina789]

Radi se o opsesivno kompulzivnom poremećaju nažalost....

[misspiglet]

tina789 kaže:

Radi se o opsesivno kompulzivnom poremećaju nažalost....

i mislila sam si...

kako si mogu pomoc?
tj da li si mogu sama ili ne?

[tina789]

misspiglet kaže:

i mislila sam si...

kako si mogu pomoc?
tj da li si mogu sama ili ne?

Ja bih osobno kontaktirala nekog stručnog.....

[misspiglet]

tina789 kaže:

Ja bih osobno kontaktirala nekog stručnog.....

pretpostavljam da se javim svom doktoru opce prakse i velim u cem je problem a on me dalje uputi?

[tina789]

misspiglet kaže:

pretpostavljam da se javim svom doktoru opce prakse i velim u cem je problem a on me dalje uputi?

Da ako ne želiš/možeš ići u privatnika, onda možeš na uputnicu, imaš ovdje i zasebnu temu al ja se ne bi puno ufuravala u to dok ne popričaš sa svojim liječnikom i eventualno psihologom....

https://www.forum.hr/showthread.php?t=192739

[misspiglet]

tina789 kaže:

Da ako ne želiš/možeš ići u privatnika, onda možeš na uputnicu, imaš ovdje i zasebnu temu al ja se ne bi puno ufuravala u to dok ne popričaš sa svojim liječnikom i eventualno psihologom....

https://www.forum.hr/showthread.php?t=192739

ok hvala puno

[brendonlee]

addx kaže:

Naucio si kako izgleda biti normalan (obzervacija) ali nisi naucio kako biti normalan (iskustvo).

Imas intenzivno ocekivanje od sebe da izgledas normalan (zapravo obicno se tu krije "idealan" a ne normalan, kao suprotnost od los, nevrijedan) a to znaci da tvoj mozak intenzivno prati razliku izmedju realnosti i ocekivanja(projekcije,cilja,ideala) u nastojanju da realnost natjera u ocekivanu projekciju.
Sto je veca razlika detektirana (sto je jaca projekcija), to je veca negativna emocija koja te tjera da razmisljas otkud ta razlika ne bi li ju eliminirao. To konstantno preispitivanje situacije zapravo blokira kognitivne kapacitete, prisutnost u trenutku, svjesnost neposredne realnosti i time blokira stjecanje "cistog" (od projekcije) iskustva. To cisto iskustvo je zapravo upoznavanje sebe i drugih koje bi stvorilo temelj za osjecanje sebe u odnosu s drugima. Taj nedostatak osjecaja sebe (iz kojeg dolazi i neko elementarno socijalno samopouzdanje) trenutno kompenziras tom projekcijom ideala koja ogranicava iskustvo fokusiranjem tih razlika pa tako jedino sto upamtis od sve interakcije je - sve po cemu nisi ispao idealan (tj. ispao si los) - sto ti dodatno unisti samopouzdanje i pojaca projekciju (uzaludna borba uma). Upravo zbog te projekcije koja ogranicava, suzuje fokus i time ogranicava i steceno iskustvo - nisi nauci biti normalan nego si samo naucio na koje nacine izgledas lose sto zapravo samo hrani projekciju - ne bi li izgledao bolje.

Pokusaj osvjestiti proces projiciranja ideala, tj. bilo kakvog ocekivanja od sebe kada si u drustvu. Raskrinkaj projekciju za ono sto je, posljedica gomilanja neispravnog/lose selektiranog/lose spoznatog znanja o tebi koje generira nesigurnost u sebe - projekciju losoce koja te tjera u kompenziranje tj. tjera te da pokusavas biti nesto - suprotno od loseg, nevrijednog. Bori se protiv projekcije sa poniznoscu, budi skroman u ocekivanju od sebe, slusaj druge i budi strpljiv, normalno je biti sutljiv i skroman, kreni od tu. Doci ce prirodan trenutak kad ces nesto reci sto nece imati za funkciju da zadovolji tvoju projekciju, nego ce nekome trebati neka informacija, ili ces uociti nesto saljivo. Kada se to i desi, budi ponizan prema tome, nemoj dopustiti da to ponese tvoju projekciju da si sad uspio u tome sto si projicirao. Projekciju moras zauzdati i osvjestiti u oba smjera - znaci i pozitivnom - kada ti realnost ide u prilog projekciji. Ne smijes ju hraniti ni losim ni dobrim. Malo po malo, pokusaj raspoznati koji porivi u tebi proizlaze iz ocajnog pokusaja zadovoljenja projekcije a koji porivi u tebi su "cisti" i bave se iskreno tvojom neposrednom okolinom a ne tvojom projekcijom na nju. Kako ces napredovati u tome, tako ce ti se sve vise oslobadjati kognitivni kapaciteti koji ce ti omoguciti sudjelovanje u drustvu a ne oduzetost u vlastitom umu. Zadovoljenja takvih projekcija obicno pokusavaju dokuciti sta bi se drugima svidjelo - jer ces time postati privlacniji clan drustva, vrijedniji, manje los, a zapravo cime gubis svoj identitet tj. ne gradis ga, ne upoznajes sebe nego u sebe ugradjujes druge i s time i hrpu mentalnih konflikata.

svašta si napisao, ali osnovnu bit sam čini mi se shavtio. Evo neki dan sjedim u društvu oko 3 sata poslije posla i događa mi se da doslovno pobjegnem doma. Druga stvar znimljiva, kad sam se nekome obračao bez obzira što sam pričao glasno mitko me nije doživio što me bacilo u bad. Užasno iskustvo. Osjećam se ko čudak nakon dugo vremena. Ono što si rekao za živjeti u svojoj glavi apsolutno potpisujem. Nego ako bi mogao malo detaljnije opisati neke vježbe ili metode. A kaj se tiče ostaloga da na taj način jedino i mogu komunicirati (informacijama, obzervacijama) ali jednostavno nznm uspostaviti kontakt i funkcionirati u društvu.

[tina789]

Imam i ja neka pitanja pretpostavljam da su ovo 25 godine....

mandrakk25 kaže:

Moja dijagnoza bi bila, živim u svom svijetu i cijelo vrijeme razgovaram sam sa sobom.

Jel ovo naglas/ u sebi? opiši malo....

mandrakk25 kaže:

Nelagodno mi je među ljudima mkr volim društvo. Osijećam se manje vrijedno i doslovno imam nekad čak i simptome fizičke slabosti kad sam među ljudima.I da naravno napet sam večinu vremena. U društvu se znam glupirati i pretjerano šaliti jer mi je to jedini način da se uključim u komunikaciju. Društvene vještine su mi na razini kulture i glupiranja na svoj i tuđi račun.

...ovo nije toliko loše barem voliš društvo i društven si...da li ti smeta možda površna razina druženja (glupiranje) a htio bi nekakav kvalitetniji odnos/priču? imaš li kojeg prijatelja/icu s kojim intimnije razgovaraš?

mandrakk25 kaže:

Stalno razmišljam o nebitnim stvarima i brutalno se zivciram oko toga.

navedi primjer tih nebitnih stvari....koliko je to "stalno"? kakav si sa spavanjem? smaraju li te misli noću il normalno spavaš?

mandrakk25 kaže:

Neznam utjecati na ljude te ostavljam dojam loše osobe.

Na koji način bi želio utjecati na ljude?

mandrakk25 kaže:

Kad prolazim npr po ulici u vijek imam osjećaj da se sve mene tiće.

Na koji način?

mandrakk25 kaže:

Koncentracija na poslu mi je također loša. Imam li neki poremećaj? I da zadnje često znam fantazirati o tome da sam neka druga osoba i lako potpadam pod tuđi utjecaj.

Dobro je da radiš znači da ipak nisi totalno disfunkcionalan....kakva je situacija s odnosima na poslu?

[isamxe]

Pozdrav,

imam 21. godinu
Moji problemi su slijedeći:
1. Kao osoba ne mogu se povezati s novim ljudima kada ih upoznajem ili mogu ali jako teško, većinom kada pričam sa ljudima mogu pričati s njima po par mjeseci ali jednostavno ne osjećam povezanost,a teme budu većinom površne ili vezane uz faks ili zajebancija i ponekad jednostavno to upoznavanje mi je tlaka, ponekad se znam sa ljudima dogovorit za piće ili izlazak i onda kako se taj izlazak približava sve više žalim što sam to dogovorio,a bed mi je reć ljudima da odgodimo jer jedini razlog je da se meni ne da. I ako želim se družiti s nekim uvijek ja moram biti taj koji će tu osobu pozvati, rijetko kada mene pozivaju.
2. Kao osoba pokušavam biti racionalan, ali čim me nešto ljuti ili živcira ,ne reagiram odmah ali kada se to nakupi ,bezrazložno zbog neke manje sitnice brzo planem , kada planem nikad ne ozljeđujem druge ali zna se dogoditi da lupam šakom o zid ili vrata , ako se vode neke rasprave u tom trenutku moj način razmišljanje se promjeni na ekstreme i na mentalitet ili si samnom ili si protiv mene. Također ako čitam o nekom problemu koji izaziva kod mene reakciju često se fiksiram na to po 2-3 dana.
3. Često sam šutljiv jer nemam baš o mnogo čemu razgovarati(stvari o kojima bih ja razgovarao bi možda 1% sugovornika smatrao zanimljivima), a većina stvari o kojima ljudi moje dobi razgovaraju smatram glupima i dosadnima, zbog toga nemam baš mnogo samopouzdanja, jer većinom smatram da su moji doprinosi razgovoru bezvrijedni i teško mi se uključiti u razgovor
4. U zadnje vrijeme imam često jako nasilne nametljive misli i to prema ljudima koje većinom sretnem na ulici ili u trgovini.
5. Prema ljudima zapravo ne osjećam neko suosjećanje.Ne znam kako bi to bolje opisao nego ovim primjerom: više me pogodi kada vidim uništenu vojnu opremu, zgrade ili napuštene tvornice, gradove , nego ranjene ili mrtve ljude( snimke mrtvih mi se gade ali jednostavno me ne diraju), potpuno sam ravnodušan prema tome.Kada netko umre tlaka mi što moram pokazivati tugu, jednostavno nakon 2-3 dana to mi postane naporno,
6. U životu baš nemam neku veliku motivaciju i često mjenjam interese, npr. par mjeseci me zanima japanski, a nakon toga me slijedećih par mjeseci zanima nuklearna fizika ili nešto treće i zapravo nemam neki dugoročni plan , a kada ga imam jednostavno mi ga je teško provesti.
7.Često pričam sam sa sobom u glavi , ali mi nekada zna i izletiti na glas, a kada sam nervozan onda često ponavljam stvari u kojima sam dobar(bio sam dosta ovisan o igrama prijašnjih godina ali sam to probao smanjiti i sada se događa da to vrijeme koje sam provodio igrajući se sada provodim gledajući videe na youtubu , iako sam večinom prestao igrati tu igru još uvijek neke stvari kojih se sjećam iz nje ponavljam kad sam nervozan), a kada mi izlete neke nasilne misli na glas probam to profurat kao crni humor, također se nekada znam opalit smijat u društvu ili na ulici bez razloga pa me ljudi znaju čudno gledati.
8. Također ako me neka osoba izvrijeđa ili ponizi , a ja u tome trenutku nemam neki odgovor da uzvratim , odmah ju stavljam na svoju listu osoba kojima bih želio nauditi.Ako me je jako ponizila čak i ubiti.
9. Kada nešto treba poslati mailom ili odgovoriti na mail uvijek to odgađam za posljedni trenutak jer mi je to kao neka patnja, jednostavno mi je teško to napraviti.

U prošlosti sam imao problema s alkoholom, sad sam to uspio obuzdati na taj način da rijetko izlazim van kako bih imao rijetku priliku za piti , ali ne iz razloga koji to drugi ljudi misle , nego više zbog toga što mi sada zna nekad biti mučno ako popijem više od dva pića, a neke druge dane jednostavno nema te mučnine, nakon izlaska osjećam se totalno bezvoljno slijedećih dan-dva . Također imao sam depresivne faze koje su znale trajati po par dana pa onda opet sve bude u redu nakon toga po tjedan-dva i onda opet kratka depresivan faza i išao na razgovora u vezi toga ali sada mi je bolje( nemam više tih faza, ili se znaju dogoditi možda 2-3 puta godišnje).A ovakvim stvarima jedino sam mogao pijan razgovarati.

Ispričavam se na na količini teksta , ali jednostavno mi je već dosta pretvaranja i imitacije normale, a znam da stvarno pokažem sebe da bi me ljudi izbjegavali.

[mandrakk25]

tina789 kaže:

Imam i ja neka pitanja pretpostavljam da su ovo 25 godine....



Jel ovo naglas/ u sebi? opiši malo....



...ovo nije toliko loše barem voliš društvo i društven si...da li ti smeta možda površna razina druženja (glupiranje) a htio bi nekakav kvalitetniji odnos/priču? imaš li kojeg prijatelja/icu s kojim intimnije razgovaraš?na poslu loše komuniciram s kolegama mkr ne bježim od njih ali imam osjećaj da me smatraju čudnim i izbjegavaju.



navedi primjer tih nebitnih stvari....koliko je to "stalno"? kakav si sa spavanjem? smaraju li te misli noću il normalno spavaš?



Na koji način bi želio utjecati na ljude?




Na koji način?



Dobro je da radiš znači da ipak nisi totalno disfunkcionalan....kakva je situacija s odnosima na poslu?

Kad sam sam onda naglas, kad sam među ljudima u sebi. Spavam relativno ok ali čim se probudim hrpa misli. Trenutačno nemam neko društvo i smeta me činjenica da se teško uklapam. Ljudi me izbjegavaju mkr volim društvo. Pere me anx do sam u društvu. Uglavnom dobro izgledam i prema mojoj vanjstini nebi se moglo zaključiti da imam problema bilo kakvih.

[VioletViolence]

Pozdrav,

pisala sam na drugom forumu ali bez odgovora pa pitam tu.

Zanima me kako se kod maloljetnika u Hrvatskoj liječe anoreksija i bulimija? Dal ima kakvih klinika ili se sve šalje na psihijatriju tipa Kukuljevićeva? Ili uopće nije potrebna hospitalizacija ako nije težak slučaj?

Hvala.

[Pringles]

Može se liječiti ambulantno ili u dnevnoj bolnici. Ovisi o stanju osobe.

Za maloljetnike postoji na Rebru, na Klinici za psihološku medicinu, Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju. (klik, klik)

[frozensun]

Može li mi neko reći kojom terapijom se liječi konverzivni poremećaj?Samo psihoterapija?
Tačnije mi piše u dijagnozi miješani neurotski poremećaj pretežno somatizacijski konverzivni.

[Bebi Zombi]

Pozdrav. Probat cu opisati svoj problem, pa mi treba i dijagnoza i nekakvo rijesenje.

Naime ja sve sto radim, radim brzo. Netko mi nesto krene reci, ja vec u pola njegove recenice kuzim sto hoce, prekidam ga i odgovaram. ako sjednem u auto, vozim maksimalnom brzinom. Nerijetko preskocim slova dok tipkam nesto, ili cak ne izgovorim rijeci, nego ih "pojedem" i skratim sto je vise moguce. Ono, sto god da radim, treba mi samo djelic sekunde za donijeti odluku i vec iduci djelic je akcija. Vidim dosta ljudi kako se ne znaju snaci u nekoj situaciji u kojoj bih ja munjevito reagirao. Doslovno, kao da me netko zapalio i picim ko tasmanijska neman.

Za to mi treba dijagnoza, a problem nije brzina, vec nemogucnost reagiranja u nepredvidim okolnostima. Ono, kad mi se nesto desi jednom, prije spavanja razmislim o tome, eventualno se konzultiram s nekim i donesem odluku i toga se drzim, ali nerijetko mi se dogadjaju nove situacije u kojima ne znam kako pravilno postupiti, pa ostanem ukocen. Valjda sam uz sve to i relativno glup, tako da sam na jednom radnom mjestu dobio nadimak "Brzi".

Htio bih ne biti ovakav vec skuliraniji i inteligentniji ali ne znam kako do toga doci, ako je to uopce moguce? Imam energije za desetoro ljudi, ali ne i strpljenja.