Duhovni ratnik

[Da Kang]

Jedan san, jedna duša
Jedna nagrada, jedan cilj
Jedan pravi pogled onoga što bi trebalo biti
Jedna zraka svjetla koja pokazuje put
Nema smrtnika koji može pobijediti dan

Zvonce što zvoni u tvom umu
Izaziva vrata vremena
Čekanje se doima vječno
Dan će rasvijetliti misli

Je li to vrsta magije ?

Može biti samo jedno
Tisućljetni bijes uskoro će završiti
Vatra gori u meni
Osluškujem čarobne harmonije

To je neka magija

[Da Kang]

Da Kang kaže:

Sjedili smo na terasi ljetos, na otoku sreće, a onda je na radiju zasvirala moja pjesma. Kao i uvijek, ponijela me i morao sam je otpjevati. Frend i njegova kćerka znatiželjno su me gledali, čudeći se žaru sa kojim sam pjevao.
- Znaš riječi ili si čitao ? – upitala me Maša kada je završila.
- Znam riječi jer ta pjesma pjeva o meni. U stvari, to je pjesma mog života. Možda ima veze sa time što je izdana u godini mog rođenja pa vjerujem da ju je moja majka slušala dok sam bio u trbuhu. Ne mogu to rječima objasniti ali ta me pjesma dira u srce svaki, baš svaki put kada je čujem. Često mi izmami suzu na oko jer je osjećam kao dio sebe. Naslušao sam se svakakve muzike, i sam bio glazbenik gotovo cijeli život, postoji još puno pjesama koje me taknu ali niti jedna kao ova. Ta pjesma je moja sreća, ta pjesma sam ja.

Hvala ti i zbogom moj galebe !

[Da Kang]

Vezano za Olivera - član sam inicijative koja se zalaže za to da Tonpson nastupi na njegovom sprovodu. Dok Olivera spuštaju u raku, Tonpson bi pjevao "Geni kameni" vitlajući mačem na konju. Nek Oliver ima pravi hrvacki sprovod.

[Da Kang]

Hej !
Bila je noć
Bio je dan
Staromodan život
Drugačija vremena, kakva smo željeli
Puno smijeha
Puno plača
Puno suza i pozdrava
Dok se opet ne sretnemo
Gore na nebu
Hej
Zaiskrilo mi je
U oku
Želja za životom
U davna vremena
Prije okupljanja
Izvan pogleda
Izvan uma
Iskrivljujući bol u prošlosti
Dok opet ne zaplešemo
Gore na nebu

Melvin

[Da Kang]

Srest ćemo se opet
Negdje gore na nebu
Tamo neće biti važne
Sve ove današnje sitnice
Bit će važna ljubav
Koja nas neraskidivo veže
Bit će važan osjećaj
Sreće
Koji nas ispunja
Kada smo zajedno
Kada se naša srca dodiruju
Samo je to važno
Negdje gore na nebu
Plesati ćemo zajedno sretni
Zauvijek

[Da Kang]

Danas sam postao muškarac. Trebalo mi je 42 godine ali što mogu, netko prije netko poslije... Danas oko 14:30 primio sam poziv od dostavne službe, obavijestili su me da mi je stigla sjekira ! Unazad 4-5 godina, ustanovio sam da nema ogrjeva do drva, a pošto imam svoju šumu, od tada se grijem na kruta goriva. U tih 4-5 godina, promijenio sam 20ak sjekira, točnije rečeno, drška od sjekira, da niti ne ulazim u detalje ( nakon 15 polomljenih, bivši kolega se ponudio da mi napravi nesalomljivu sjekiru od drena, izrađivao ju je 15 dana, pukla je nakon prvog udarca ), uglavnom, dosadio mi je život kao takav, odlučio sam se, pričekao povoljni trenutak i ispunio svoje snove – kupio sam Fiskars sjekiru, nepolomljivu, načinjenu od fiber compa, najbolju na svijetu, sjekiru koja ima 25 god garancije. I makar je još nisam imao prilike isprobati, niti ću to moći bar sljedeća 2-3 mjeseca, ta me sjekira ispunja srećom kao malo što u životu. Žene, djeca, posao, obitelj, sve je to kurac...malo je toga u životu postojano kao Fiskars sjekira. A postojanost je ono što u životu znači, to je ono što ga uljepšava, daje mu smisao i ljepotu. Večeras ću spavati sa svojom novom sjekirom, po prvi, no zasigurno ne i zadnji put...jer, ima li život smisla bez prave sjekire ?


Chop dat wood

[Da Kang]

Možeš o nekome pričati sat vremena, u onome trenutku kada si rekao „ali“, to briše sve ono što je do tada izgovoreno. Član sam udruge u kojoj radi gospođa maserka, draga je, ljubazna, pozitivna, marljiva, ima puno kvaliteta ali – u jednome me dijelu nervira. I taj dio, naravno, ruši sve ono pozitivno. Gospođa je, naime, umislila da je duhovna osoba. Prije desetak godina je naletila na jednu od new-age mesija koja nudi instant produhovljenje, od tada prakticira meditaciju i to joj daje pravo da se smatra produhovljenom. Problem je u tome što je gospođa umislila da je bolja od drugih. Sve osobe koje po njezinim kriterijima nisu duhovne, nisu dobre. Na stranu to što je gospođa homofob, sjećam se kako je obrazlagala da je homosexualnost bolest koju treba liječiti, toliko o duhovnosti, pomislio sam. Na stranu i neki drugi propusti razvidni kod gospođe maserke, ono temeljno što me svrbi, ujedno i poanta ove priče – gospođa je debela. Nije kadra odoljeti najprimitivnijim porivima, onima za hranom, a drži mi predavanja o vrlinama i duhovnosti. Svaka osoba koja radi na sebi, a ne uspijeva pobijediti svoj trbuh, ne mora se dalje niti truditi. Trbuh je temelj rada na sebi, početak svake duhovnosti i svih vrlina.


165 kg plus roba

[Da Kang]

Frend mi je jučer saopćio da je vidio moju bivšu curu sa novim dečkom, šetaju psa i drže se za ruke, kaže. Kao da je potpalio vatru iz koje je buknuo požar. I makar je prošlo dosta vremena, pomiren sam sa prekidom i nebih više nikada bio sa njom, u meni se pokrenula lavina negativnih misli i osjećaja. Prošao sam ih praktički sve: od tuge, ljutnje, mržnje, zavisti, ljubomore, zlobe… ne znam im više ni imena. Zatim kreće standardni set misli o njihovoj intimi, klasici poput: sigurno ima većeg od mene, sigurno je bolje jebe i ona više uživa… Mnoge znanosti se vremenom mijenjaju kako dolazi do novih spoznaja i saznanja, međutim, psihologija nikad neće. Mnogi obrasci ljudskog ponašanja su uvijek isti, bili su i bit će. Danas se smijem, svjestan količine mentalnog smeća koju sam proizveo, pa ipak, morao sam to proći.

Urbano

[Da Kang]

Svice zora u subotu
dan dolece iz daljine
siromasi ovog kraja
cekaju da sunce sine
cekaju da sunce sine
joj, joj, joj, joj


Za Beograd (za Beograd)
firmom "Krstic" (firmom "Krstic")
upravo se narod sprema
sve razloge za put ima
samo srece valjda nema
samo srece valjda nema
nema, joj


Nesrecnik sam od malena
od sve muke pesme pevam
voleo bih, majko mila
da sve ovo samo snevam
da sve ovo samo snevam
joj, joj, joj, joj

[Da Kang]

Ima jedan lik u mome gradu koji voli jesti pizzu. U mladosti je jeo pizze gdje god bi stigao, probao je svakakvih; i dobrih i loših, ravnih i krivih, i žutih i plavih… Neke su pizze bile zaista dobre, neke su bile bljutave no od svake bi ga pizze nakon nekog vremena zabolio trbuh. Pretražio je cijeli grad, probao je sve pizzerije ali nikako nije mogao naći pizzu koja mu odgovara. Na kraju je odustao, pomirio se sa time da pizza nije za njega i nije je godinama jeo. Ali onda su u njegovom susjedstvu otvorili pizzeriju. Nije želio u nju ući, nije htio probati pizzu iz susjedstva ali, dok je jednoga dana prolazio onuda, iz pizzerije su ga pozvali da uđe. Nije mogao odbiti pa je ušao, probao je pizzu iz susjedstva i svidjela mu se. Tanjur na kojem je bila pizza bio je okrhnut, stoljnjak na stolu bio je izgužvan, u pizzeriji je svirala bezvezna muzika, ali to su sve nebitne sitnice, nijanse koje nisu važne. Ono što je zaista važno - bila je to dobra pizza i nije ga bolio trbuh kasnije. Od tada je redovito jeo pizzu, bio je sretan kao nikada, napokon pronašavši pizzu koja je dobra a koja mu ne škodi. Jednoga dana, bio je jako gladan, naručio je svoju omiljenu pizzu i konobar ju je donio, toplu, slasnu i ukusnu, stavio ju je pred njega. Počeo je sa zadovoljstvom jesti no, nakon par zalogaja, konobar je došao i uzeo mu pizzu. Bez riječi, bez objašnjenja, bez ikakvog realnog razloga, konobar mu je oteo pizzu dok je u njoj najviše uživao. Gladan i razočaran, otišao je iz pizzerije ljutit, u namjeri da se više nikada ne vrati. Ali, nakon par dana, prolazivši pored pizzerije, osjetio je miris voljene pizze pa ponovno ušao unutra. I opet je naručio svoju omiljenu pizzu, i opet ju je konobar donio, toplu, slasnu i ukusnu i stavio pred njega. I opet se desilo isto: kada je zadovoljno počeo jesti, uživati u svojoj omiljenoj pizzi, konobar je došao i uzeo mu pizzu, bez riječi i bez objašnjenja. To se desilo još par puta a onda je odlučio da više neće jesti pizzu. Bolje je i ostati gladan nego da mu otmu pizzu nakon par zalogaja, taman kada joj se prepusti i osjeti svu njenu slast. Naš je lik ostao tužan, gladan i neispunjen, razočaran u sve pizze ovoga svijeta. Tješio se time da je pizza zadnji put bila hladna, pa vjerovatno više nije tako dobra, ali to je jalova utjeha. Često on prolazi pored pizzerije pa osjeti zavodljivi miris koji ga mami unutra, ali on ne želi više patiti. Pizzu iz susjedstva on će voljeti zauvijek i bio bi najsretniji čovjek na svijetu kada bi ga pustili da je pojede do kraja, kada god to zaželi.

All that glitter