Dugin most

[Tchau!]

Evo, samo da se nekome izjadam.
Imala sam psa, od svoje 8. godine pa sve do danas. U listopadu bi mu bilo deset godina. Prije dvije noći čula sam ga kako cvili. Mislila sam da će do jutra biti sve u redu, no i dalje je cvilio toliko da me probudio. Izašla sam van i vidjela ga kako jadan samo polako, kao da ga je netko pretukao, hoda oko kućice. Došla sam do njega, a on me samo tužno gledao, oči kao da su mu bile pune suza. Sjedio je, sav je drhtao, i kao da nije mogao stajati na nogama, toliko su mu se tresle. Ostatak dana i noći proveo je u kućici u koju smo mu stavili stare deke jer je mama mislila kako mu je možda samo hladno. Večer sam provela čitajući neke stvari na internetu i pomislila kako možda ima upalu pluća. Taman kad sam mamu htjela pitati je li ga možda čula kako kašlje, rekla mi je da je uginuo. Počela sam plakati, a mama me zagrlila i plakala zajedno sa mnom. Jako me potreslo jer je bio uz mene većinu mog života.
Do četvrtka navečer sve je bilo u redu, a onda u roku 24 sata...
Ne mogu vjerovati da ga više nema.

[blupita]

za moju najdražu nikad ne prežaljenu kujicu Runtu
Runta
Posvuda te trazim al tebe nema
zovem te al ti me ne čuješ
jer otišla si bez riječi i bez pozdrava
nema te jer otišla si
i nećeš se vratiti.

Mučki ubijena prije 15 godina od ljudske rruke( moje bake) samo zato štoj ženka i da se više ne šteni kako mi je rekla druga baka sestra mog djeda koja ju nije ubila već ona druga žena mog pokojnog djeda rekla je ovoj drugoj ovim riječima Ubij ju da se ovdje više ne koti) ta baka misestra mog djeda nije mogla rekla je plačuči kad je dosla do kujice ja to ne mogu i neću
ova prva n ju je dokrajčila zatukla strašno kad se tog sjetim hvala bogu da nisam bila tamo bila sam još dijete onda kilika od 14 godina da sam bar mogla spriječiti to

[huskylunna]

Maja0406 kaže:

17.7.2008.,dan koji se činio kao i svaki drugi,ali bio je to najtužniji dan u mom životu.
Otišla sam u Požega da nešto obavim kada je zazvonio mobitel:"Majo Pahulju ti je udario auto", ja naravno bespomoćno preko mobitela derem se jel dobro,trčite po veterinara,idite u obje klinike i zatim tišina.Nakon minutu zvoni mi mobitel opet:"Nema je više izgovara glas s druge strane slušalice", a meni srce staje,suze mi se slijevaju niz lice,ne vjerujem!!!
Dolaze po mene da dođem kući,mobitel mi zvoni ko lud,mama,baka,prijateljica...
Dolazim u dvoriše a ona leži na travi,kao da spava, nigdje kapi krvi,ničega...
Ostajem malo s njom,a kasnje ju zajedno s ukućanima pokopavamo, bacila sam joj lopticu da gdje go da je može trčati i igrati se sa najdražom igračkom.
Danas na njenom grobu raste lijepa crvena ruža.
Bila je ona moj prvi pas, jako pametna i odlično izdresirana mješanka,moja najbolja prijateljica 7 godina.
Poznavali su ju svi,od male djece,preko baka i didova. Svi su znali kako se zove i bilo je užasno te dane, svi su mi dolazili reći kako im je žao a ja svega nisam bila niti svijesna.
Nadala sam se da nije istina,da će doći i skočiti na mene.
PAHULJICE UVIJEK ĆU TE VOLJETI

Jao kada sam našla ovaj Majin post rasplakala sam se... I meni Pahulja jaaako nedostaje... kad se samo sjetim kako su se Luna & Pahulja igrale... I MISS YOU!!!

[sshery]

Ovo moram napisat u spomen na jednu malu macu, odmilja prozvanu ''Usisivač'' koja je prije neki dan završila svoj kratki život na cesti. Hranili smo je skoro dvije godine, svaki dan je dolazila ispred zgrade u kojoj živimo. Zadnji put viđena je u subotu popodne i sve smo se nadali da je negdje odlutala. Za pegulu u ponedjeljak kad sam išla na posao vidim je pregaženu na cesti. Neprepoznatljive glave ali njena karakteristična sivo-crna boja, crne capice i sve se poklopilo. Sklonila sam je sa ceste da je bar ne gaze više auti koji prolaze.
Mala, slatka, nezaboravna maco… valjda ti gore neće biti zima i valjda ćeš biti sretnija…

[scooby0726]

Jim Willis,2001

Dok sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekolik uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad sam god bila ?zločesta?, prijetio si mi prstom i pitao me: ?Kako si mogla?? ? ali onda si odustajao od svoje strogosti, svalio me na leđa i češkao mi trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili zajedno. Sjećam se noći kada smo se mazili u krevetu i kad sam slušala tvoje ispovijesti i tvoje snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobijala kornet, jer je ?sladoled štetan za pse?, kako si rekao), lješkarila sam beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a onda i tražeći svoga ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kad ti je bilo slomljeno i kad si se razočarao. Nikada nisam prigovarala tvojim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije ?ljubiteljica pasa? ? ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je.
Bila sam sretna, jer si ti bio sretan.
Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje.
Bila sam očarana njihovom ružičastom bojom, njhovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. No ti i ona ste se bojali da ću ih povrijediti pa sam većinu vremena provodila u drugoj sobi ili u kućici za pse gdje ste me potjerali.
Oh, kako sam ih željela voljeti, ali postala sam ?zatočenik ljubavi?.
Kako su odrastali, postala sam njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir ? jer tvoj je dodir postao tako rijedak ? i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada, kad bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Zadnjih nekoliko godina, tvoj bi odgovor bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijeniti temu. Od ?tvog psa? postala sam ?samo pas?, a ti si mi zamjerao sve novce koji su se trošili na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu, i ti i oni preselit ćete se novi stan u kojem nije dopušteno držati kućne ljubimce. Donio si pravilnu odluku za sebe i svoju ?obitelj?, ali nekada sam je bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali izbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio si sve obrasce i rekao:?Znam da ćete joj pronaći krasa dom.? Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse
Dok sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavala te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekolik uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad sam god bila ?zločesta?, prijetio si mi prstom i pitao me: ?Kako si mogla?? ? ali onda si odustajao od svoje strogosti, svalio me na leđa i češkao mi trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili zajedno. Sjećam se noći kada smo se mazili u krevetu i kad sam slušala tvoje ispovijesti i tvoje snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobijala kornet, jer je ?sladoled štetan za pse?, kako si rekao), lješkarila sam beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a onda i tražeći svoga ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kad ti je bilo slomljeno i kad si se razočarao. Nikada nisam prigovarala tvojim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije ?ljubiteljica pasa? ? ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je.
Bila sam sretna, jer si ti bio sretan.
Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje.
Bila sam očarana njihovom ružičastom bojom, njhovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. No ti i ona ste se bojali da ću ih povrijediti pa sam većinu vremena provodila u drugoj sobi ili u kućici za pse gdje ste me potjerali.
Oh, kako sam ih željela voljeti, ali postala sam ?zatočenik ljubavi?.
Kako su odrastali, postala sam njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir ? jer tvoj je dodir postao tako rijedak ? i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada, kad bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Zadnjih nekoliko godina, tvoj bi odgovor bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijeniti temu. Od ?tvog psa? postala sam ?samo pas?, a ti si mi zamjerao sve novce koji su se trošili na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu, i ti i oni preselit ćete se novi stan u kojem nije dopušteno držati kućne ljubimce. Donio si pravilnu odluku za sebe i svoju ?obitelj?, ali nekada sam je bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali izbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio si sve obrasce i rekao:?Znam da ćete joj pronaći krasa dom.? Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onog s papirima.
Morao si otrgnuti moju ogrlicu iz ruku tvoga sina, dok je vikao: ?Nemoj, tata! Molim te, nemoj im dati da odvedu mog psa!?
A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam na to kakvu je pouku izvukao od tebe o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.
Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući me pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom moju ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam i ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom.
Kimale su glavom u nevjerici i pitale se: ?Kako je mogao??
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već davno izgubila apetit.
Isprva, kada je god netko prošao pored mog kaveza, potrčala sam naprijed, u nadi da si to ti ? da si se predomislio, da je sve ovo samo ružan san ... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, i da će me spasiti.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošču štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, privlačili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe, zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja.
Zatočeniku ljubavi istekli su dani.
Kao što je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije toliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu kaja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine oči i prošaputala: ?Kako možeš??
Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je: ?Oprosti?.
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće zanemariti, zlostavljati, ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi, mjesto ljubavi i svjetlosti, toliko različito od ovog zemaljskog.
I s posljednjom snagom pokušala sam joj objasniti da moje ?Kako možeš?? nije bilo upućeno njoj.
Mislila sam na tebe, moga Voljenoga Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
?elim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.?


Nekad davno pas i čovjek su sklopili sporazum.
Pas je čovjeku obečao da će mu pokloniti svu svoju ljubav.Ali baš svu i samo njemu,svom gospodaru.Zauvijek,doživotno.
Zauzvrat čovjek je preuzeo svu brigu o psu.Hrana,voda,smještaj...
I tako do dana današnjeg taj ugovor je na snazi.
Pas nikad nije prekršio dogovoreno.
čovjek, na žalost jest i to previše puta.




10 PSEćIH ZAPOVIJEDI SVOM GOSPODARU

1. Moj život traje kratko 10-15 godina. Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno. Upamti to prije nego me nabaviš.
2. Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene.
3. Iskaži mi svoje povjerenje. To je neophodno za moju dobrobit.
4. Nemoj se nikad dugo ljutiti na mene, i nemoj me zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu i prijatelje. Ja imam samo tebe.
5. Ponekad razgovaraj sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, ja razumijem tvoj glas.
6. Budi svjestan da bez obzira kako se prema meni odnosiš, ja to nikada neću zaboraviti.
7. Molim te, nemoj me udarati, jer ja ne mogu i ne želim uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grebsti, a to zaista ne želim učiniti.Moji jaki zubi i čeljust bi lako smrvile tvoju nježnu šaku,pa ipak nikad to ne bih napravio.
8. Prije nego što me prekoriš da ne želim surađivati s tobom, da sam tvrdoglav i lijen, pitaj se ne muči li me možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu, ili sam predugo bila vani na suncu, ili moje srCe stari i postaje sve slabijim.
9. Brini se za mene i kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostariti i trebati pomoć.
10. Isprati me na mom posljednjem putovanju. Nikada nemoj reći, "Ne mogu to gledati," ili "Neka se to dogodi u mojoj odsutnosti." Bit će mi lakše ako ćeš ti biti tamo. Zapamti, ja te volim.


dugo,ali pretužno.. ja sam plakala.. ja sam imala dvije curice i papagaja... papagaj mi je uginuo ovo ljeto... šmrc... nekakav toplinski udar... zvao se Twity i bio je uz mene punih sedam godina

[scooby0726]

evo ljudi, od mene original doline duginog mosta

Dolina duginog mosta
Postoji jedno mjesto, zvano dolina duginog mosta. U podnožju duginog mosta, koji povezuje zemlju i nebo, skrivena leži ta dolina sreće. Napusti li nas voljeni ljubimac, on dolazi do tog posebnog, predivnog i mirnog mjesta. Tamo postoje zelene livade i brežuljci, za sve naše voljene prijatelje. Tamo se zajedno igraju i luduju. Ima jela i pića na pretek. Sunčano je i ugodno toplo.Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onako kakvih ih se sjećamo u našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne fali, samo jedna mala sitnica postoji – svaka životinja čezne za nekim posebnim, tko nije uz nju.

Svi zajedno trče i igraju se. Ali, dođe dan kada se jedna životinja nenadano zaustavi, te pogleda u daljinu. Njeno tijelo lagano treperi. Polako se odvoji od grupe i počinje hodati. Njene nožice ili krila nose je sve brže i brže. Tvoj prijatelj je otkrio tebe, i kada se konačno sretnete, opet ste sretno udruženi i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće razdvojiti. Sretni poljupci obasipaju tvoje lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici nježno glade glavu tvog ljubimca. Opet i opet gledaš u oči tvog vjernog prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada iz tvog srca.
Zajedno sada, potpuno mirno i sretno, prelazite dugin most…

[Patuljka]

Došao si u našu kuću nakon Nere.. nakon što smo nju izgubili, kupili smo jednu malu ludu ptičicu koja je bila osamljena u kutu.. kasnije smo i shvatili zašto si stajao sam. Totalno opičen, frajerčina. Govorio, oponašao zvukove.. nikad neću zaboravit kako si čagao na Camisu negru.. Čupao mi obrve, usisavao s mamom.. žao mi je što u zadnje vrijeme nisi bio češće vani.. što sam te zanemarivala otkad smo kupili novog psa.. falit će mi tvoja krletka na frižideru. Užasno mi fališ već sad. Nadam se da ti je bilo lijepo s nama.. tužna.. plačem

[Patuljka]

Fališ i dalje.. ona rupa iznad frižidera me ubija.. kao i to da tvoja krletka stoji prazna vani na balkonu na kiši.. a i to da si ti sad ispod zemlje i također kisneš.. a ne osjetiš.. užasno mi fališ i kuća je pretiha bez tvog kreštanja

[mary89]

notrzan kaže:

Ovaj topik bi trebao biti na Kućnim ljubimcima top tema, a ne da se tu "prešetava" i pada na 8. stranu

slazem se ali zanas kako nisu svi ljudi spremni na pisanje o boli koju su pretrpjeli zbog gubitka prijatelja, ja samo pri citanju postova od drugih ljudi pocnem plakati a nisam uopce poznavala te zivotinjice, a kamoli da pocnem pricati o svojim uspomenama, jucer sam samo malo napisala o svoj pticici i vec sam se borila sa suzama a uginula je prije sest godina, uz to imam i cijeli zivot ljubimce, i nazalost previse i prerano sam ih gubila. bas sam prije par dana dok sam citala ovu temu osjetila potrebu da napisem nesto i za svoje prijatelje ali svaki dan odgadjam jer ne mogu, jednostavno ne mogu jos pisati o tome. a mislim da je mnogim ljudima tako, zato je ova tema tako slabo posjecena, nije da ljudi ne zele i da se ne sjecaju svojih dragih prijatelja, naprotiv mislim da ne postoji osoba koja se ne sjeti svog voljenog ljubimca barem jednom na dan, dok gleda njegovog "nasljednika" ili korpicu i kucicu u kojoj je znao provoditi dane, igracku ili bilo sto drugo... jednostavno receno ne mora znaciti da ljudi ako ne pisu o tome ne osjecaju bol i da su zaboravili svoje vjerne prijatelje...

[Victoria 08]

Jučer je prošlo dugih i tužnih 6 mjeseci otkako si otišao
Nikada neću zaboraviti onaj dan kad sam došla s mora,ušla u dvorište,a do mene je dotrčalo veselo dvomjesečno štene rotvajlera.Bio si je jednostavno predivan.Nikada neću zaboraviti naša ljetovanja,kupanja i šetnje.Uvijek si bio nestrpljiv kad bi vidio da uzimam vodilicu u ruke.Ljudi su te se bojali kad bi te vidjeli,ali kad bi te upoznali nebi mogli vjerovati koja si maza bio.Bio si pet godina star kad smo nabavili mačka,bez problema si ga prihvatio i postali ste najbolji prijatelji.Kad si otišao dugo vremena te je tražio,njušio je tvoju dekicu i pogledom pitao gdje si?
Obožavao si vikendom ići na selo,trčati voćnjakom i livadama.Znao si točno kad je subota i bio bi nestrpljiv do polaska.U autu bi me uvijek gurao,da bude što više mjesta da se izvališ.Kako mi to fali
Tužno je danas doć na Trešnjevku,otključavat vrata,a tebe nema da veselo dotrčiš
Bio si star 9,5 godina kad si otišao,prerano
Nadam se da si sad na boljem i ljepšem mjestu,i da nas i dalje čuvaš.
Nikada te nećemo zaboraviti!

Ovo je moj Ben
[IMG][/IMG]
[IMG][/IMG]

[bummby]

Za mog Tomija, prekrasnog mačka kojeg nema od petka Bio je poseban, predivan mačak.
Kad se u petak ujutro nije pojavio na doručku, osjetila sam da nešto nije u redu, ali sam se uvjeravala da je sigurno u dužoj skitnji i da će se vratiti. kako nije došao do navečer znala sam da se nešto dogodilo. tu noć sanjala sam da se vratio i bila sam presretna. a onda u jutro šok. dragi ga je našao na cesti, pregaženog i ostavljenog. srce mi se slomilo od pomisli da se mučio i da ga je boljelo
Užasno mi fali i stalno očekujem da od nekud dotrči. čini mi se kao da čujem njegovo zvonce sve bi dala da mogu vratit vrijeme i da ga mogu još jednom uzet u ruke i pomazit tu malu njuškicu

[Pingvich]

Došla je k nama nedavno, sa dislociranim kukom i koljenom.. malena, stala je u šaku. Tako malena, da je odmah dobila ime Mrvica. Nikakvih znakova bolesti, malecka je čak i hodala, bez obzira na kuk i koljeno. I sad, kažu mi da je nema više. Ma kako, zašto?
Iako sam provela malo vremena sa njom, jako mi se uvukla pod kožu, tako da sam čak imala u planu dovesti dragog da je vidi, jer znam da bi pristao da je čuvamo doma kad bi je vidio. Eto, nije ju stigao viditi i nije uspjela, bar na kratko, biti moja maca.





Mrvice, pozdravi nam svih tu gdje jesi. Volimo te, malena.

[..angie..]

Zao mi je Pingvich..
Mala ja bila posebna.

[Pingvich]

Ivicu smo pokupili kao jednu od prve dve mačke od čovjeka koji je bio sakupljač. Uzeli smo Ivicu i njegovu seku, Gretu. Oboje su bili bolesni, herpes virus. Greta je udomljena (i vraćena), a Ivica je nakon dosta vremena u kavezu, otputovao u Austriju.
Tamo je bio van kaveza i iako je bio ničiji mačak, mislim da to nije osjetio, jer se Kornelija brinula o njemu kao da je njen.

Otkrili su da ima Fip. Kornelija ga nije htjela uspavati i dala je sve od sebe da što duže i ljepše poživi. Imao je tek nešto više od godine dana.

Ivice dragi, žao nam je što nije ispalo drugačije. Nadam se da si bio sretan.

Slike je poslala Kornelija:

[Fifa..]

Ah..ovo je teško..sigurno je bio sretan pa makar nakratko...
Nećemo ga zaboraviti..sada je na ljepšem mjestu

Ivek iz starih dana..dok je još bio kod nas..

[Clearwater]

Walma je rođena 18.2.1997, na sjeveru Finske, a u naš dom stigla je 15.6.1997, kao četveromjesečno štene. Tog ljeta počelo je naše druženje koje će trajati gotovo 13 godina.
Do tog trenutka, na našim prostorima, nije postojao ni jedan australski govedarski pas i još dugi niz godina, Walma će biti jedini predstavnik svoje pasmine u Hrvatskoj i okolnim zemljama.
Walma je uvijek bila nemirnog duha, što ju je često znalo dovesti u nevolje-ništa neobično za njenu pasminu. Zadnjih nekoliko godina svojeg života, Walma je provodila zimu u Zagrebu, a čim bi snijeg počeo kopniti i prvi jaglaci počeli probijati kroz hladnu zemlju, Walma bi odlazila na selo, gdje je uživala u seoskom životu na dvadesetak jutara zemlje koju moja obitelj ima; bila je prava seoska cura.
Ja sam kasnije preselio u Australiju, kao što neki forumaši ovdje znaju; Walma je ostala u Zagrebu i polako postala prava penzionerka-vrijeme je učinilo svoje.
Nažalost, godine su prošle prebrzo; iako je tijekom života bila zdrava, Walma je oboljela od karcinoma mliječne žlijezde, koji je polako ali sigurno napredovao. Ovog ljeta, bolest se proširila i na pluća, što je samo potvrdilo moje najcrnje sumnje da ćemo se morati uskoro rastati. Operacija tumora je isprva izgledala uspješna, Walma se dobro oporavljala, no nakon 4 tjedna, tumori su se proširili, na rendgenu pluća vidjele su se uznapredovale metastaze, a histološka pretraga je pokazala karcinom visokog stupnja malignosti, uz prognozu od preostalih nekoliko tjedana života. Bilo je očito da Walma gubi bitku, zadnjih desetak dana počela je i teže disati, šetnje su se skratile na svega desetak minuta... nisam htio da je više boli i da se muči, jer nije to zaslužila.
Odluka da uspavam Walmu bila je strašno teška, nisam htio da to nitko drugi napravi osim mene. Bila je to vjerojatno najteža stvar koju sam ikada napravio, koliko god sam znao da je to jedino što sam za nju mogao učiniti.
Odveo sam je na selo koje je toliko voljela, hodali smo seoskim putem do kuće, i premda Walma nije znala da joj je to posljednje putovanje, znala je da će se nešto dogoditi, ali mi je vjerovala do kraja.
Položili smo je na padinu sunčane doline, s njenom lopticom, i tada sam je zadnji puta vidio.
Pružila nam je mnogo radosnih trenutaka, i nadam se da je i ona bila jednako sretna s nama. Nakon toliko vremena, rastanak je bio težak, ali nadam se da će nas Walma negdje strpljivo čekati i da ćemo se opet sresti.
Walma je bila moja i ja sam bio njen, i samo me tješi to što sav taj duh, inteligencija i energija koju je imala, ne može nestati i mora negdje otići. Ne znam gdje je to mjesto, ali znam da više neće osjećati bol i da će biti zdrava i sretna. Te večeri zapalio sam tanku, žutu voštanu svijeću, da joj osvijetlim put i da se ne izgubi u tami, gdjegod da je taj put odveo.
Sve će proći, i bol i tuga i samoća, i onda ću se sjećati samo lijepih stvari koje smo prošli zajedno i svih gluposti koje je izvodila... a ja ću jednog dana opet imati malu plavu veselu curicu, s crnom flekom na oku i žutim šapicama; možda će me iz tih očiju odnekuda gledati Walma-moja prva ljubav.

Zbogom, Walma...

zadnja Walmina fotografija


ljeto na selu


igra na šljunku


kupanje u jezeru


Walma s govedima (7 mjeseci starosti)


Walma izbjegava udarac


Walma čuva svoju loptu

[..angie..]

Moja sućut Clearwater..

[OOOOOOO]

i od mene.....

[Pingvich]

Danas mi dragi govori da je na kupanju snimio malu crnu macu. Nakon posla smo išli u posjetu, nakon toga viditi je li maca još tamo.. i nađemo je, mrtvu
Toliko mi je krivo, toliko mi je neopisivo krivo, što nismo prije otišli po nju, a njemu jer je odmah nije pokupio..

[Clearwater]

..angie.. kaže:

Moja sućut Clearwater..

OOOOOOO kaže:

i od mene.....

Hvala, nažalost, za nju nije bilo pomoći, spasila se, sirota... Ja sam se u svojoj praksi nagledao i naradio eutanazija čitavu hrpu, ali tek sada mogu u potpunosti razumjeti što znači izgubiti prijatelja i člana obitelji...