Odluka o uzimanju kućnog ljubimca

[ombia]

maca TZ kaže:

Ombia,al si me nasmijala rečenicom,"onda je muž postao bivši,i maca je isti tjedan došla doma".
A,od čega ti je prva maca bolovala?

Ovo gore je puka slucajnost.
A bolovala od svega, od posljedica macje gripe bez cjepiva, od teske upale oka (oko doslovce curilo) ali najgore od neceg slicnog mikrosporozi ali opet koja nije bila to, jer nije reagirala na nikakve lijekove, bile su otvorene rane, pa je maca bila pokusni kunic za jos nove lijekove koji tek sad idu na trziste jer sve provjereno nije pomagalo. Sumnjali su i na fiv.

[CicMic]

yvanna kaže:

bojim se mačaka, i to poprilično. no moj budući je čuo da jedna maca od 2mj traži dom. i naravno, nagovorio i mene. i sada, 5 dana nakon njegovog dolaska, zaljubljena sam u to malo stvorenje. još je mali ali ga se svejedno još malo bojim ali mu dajem puno ljubavi i mazim ga i igramo se. sve dok me ne počne grickati i grebati. onda ga nosim na grebalicu i nadam se da će naučiti da to tamo radi. ali diiivaaan je

Hehe, isto je bilo i samnom, više sam za pse i nikad mi mačke nisu bile drage baš zbog toga kaj grebu, al nakon tjedan dana si nemožeš zamislit život bez tog malog, preludog stvorenja. Kad skužiš kak se mačka ponaša, već unaprijed vidiš jel bi te mogla ogrepst sve je lakše. Naravno da imam ožiljke po rukama koji vjerojatno nikad neće nestat jer se moraš s njom poigrat, a mace grebu i to je to. Al se navikneš, nije to niš strašno (malo pecka i ljudi te na poslu čudno gledaju kad dođeš ranjena sva) al maci vrlo brzo oprostiš jer se nemreš naljutit na nju kad je tako slatka i neodoljiva
Kaj se tiče grebalica preporučam ih što više po stanu i nema frke, moje su skužile isti dan kako ih koristiti. Sretno!

[CicMic]

CroRipke kaže:

Moja priča...bio sam mal kad je tata donio Astora (r.i.p.), i ja ga nakon nekoliko godina pitam kako to da ste uzeli psa, kaže on pa ti si nas nagovarao, a ja ono ne sjećam se...uglavnom drago mi je što ga je nabavio, i eto sad nakon što nas je Astor napustio, osjećali smo se prazno kao i dvorište i odmah nakon dan-ddva rezervirali malog NjO-a...raste pomalo...

Prošle godine sam baki i dedi kupila NJO-a koji se zove se Astor jer je njihov stari bio uginuo. Njemački ovčari su najbolji psi!

[sabaos]

Jednostavno sam odlučio hoću smeđeg labradora i to je bilo to. 2 dana nakon toga sam išao po moju Geu i sad će već 2 godine kako je kod mene

[friendship]

kućni ljubimac donio je zapravo odluku, da uzme nas

e da, ljubimac...papigica felix, rozakolis; doletio je našoj rodbini, ovi ga nisu mogli zadržati radi alergičnog djeteta, i tako je ta ptica došla nama...sad je preko dvije godine kod nas, i svakim je mjesecom sve mazastiji. sada se već otvoreno i ciljano uvaljuje u ruke na maženje, često tu i zaspi...i ima neki čudan osjećaj kad to biće zraka učini...to je posebno iskustvo, i nekako ganutljivo

You've got a friend

[Didi]

Iskreno rečeno, nikad nisam donosila nekakvu odluku. Oduvijek sam znala da želim kućnog ljubimca, a u nekoj dobi shvatila sam da želim psa. Nažalost, moji roditelji nisu tome bili pretjerano skloni pa su maca i pas koje smo brat i ja doveli kući brzo preudomljeni, dopušteni s emaksimum sveo na zlatnu ribicu koja je uginula, jer nitko nije imao pojma o akvaristici te kanarinca kojeg sam se ja bojala uzeti u ruku da ga ne povrijedim.

Onda sam pričekala osamostaljenje od roditelja. Muž i ja smo se od prvog časa složili da hoćemo psa. Psa kojeg možeš maltretirati maženjem a da ne cvili i ne funji se, koji se hoće igrati i veseliti se, Pa smo otišli i kupili labradora.

[Pimpinell@]

Uvijek sam htjela psa, niej bilo apsolutno šanse da ga dobijem, moja je stara bila totalni antiljubimci tip. A kako je bila alfa i omega sve je moralo biti po njenom
ne bi se okrenula ni da vidi da se životinja pati na ulici, to jednostavno nije bio njen problem

zato smo stari i ja uvijek dišpetavali mada smo znali da nam neće dišpet dugo trajati..

ja danas ne mogu zamilsiti život bez psine, bez mačke mogu, nisam u njih pretjerano zaljubljena u smislu držanja u kući..

[ChiliKimi]

Vidim da spadam među rijetke sretnike koji su cijeli život imali ljubimce. Odluku o nabavci pasa nismo donosili, mi djeca, već roditelji. Isto tako imali smo tigrice, hrčke, ribice (tata i njegov akvarij), kunića -sve kućne ljubimce smo nabavljali u dogovoru ali nikad nisam od njih čula e to ne može.
Nije bilo prebacivanja odgovornosti, pas se uvijek tretirao kao član obitelji, kud mi tu i on. Nedavno je uginuo naš 16 godina star bretonac, svi smo plakali ko mala djeca
Tako će i mojoj djeci biti, odrasti će među životinjama
Nepojmljivo mi je odrasti bez društva pasa i kućnih ljubimaca općenito.
Čitajući neke vaše posteve presretna sam kakve roditelje imam

[kamiondzija]

Ovako je to bilo. Bilo je to prije 4 i pol godine, posto nikad nisam do tad imao kucnog ljubimca, zazelio sam se. Trazio sam po netu sto bi mogao uzeti i na kraju sam se odlucio za hrcka (obozavam glodavce , hehe). Kupio sam ga i pri samom pocetku sam mislio da ce biti bezveze, da ce on cijeli dan spaavati u svojoj kucici i da se nece dat maziti . Tako je to bilo prvih mjesec dana, ali od jednom je postao umiljat i zavolio me je (i ja njega) .
Hrcak je nazalost uginuo, imao je 2 godine i 3 mjeseca .

Proslo je mjesec dana otkad je hrcak uginuo i nisam vise mogao izdrzati, morao sam nabaviti novu zivotinjicu .
Dosao sam jedan dan u pet shop i malo razgledao, cega sve ima (nisam htio opet hrcka). Vratio sam se za par dana i napokon donio odluku da cu uzeti zamorca. Eto zamorac je i dan danas ziv i zdrav, ima dvije i pol godine i jako je veseo i zaigran .
Nadam se da ce prozivit jos dugo uz mene

Evo sad imam u planu uzeti nekog psa, jednostavno obozavam zivotinje jer znam da uz njih nikad necu ostat sam

[kunoichi]

mi nismo baš donjeli odluku da uzmemo ljubimca, bili smo na sljemenu i neko se pametan sjetio da krenemo prečicom i na prečici usred šume sjedi štene skroz malo , samo nigdje nikog i odmah k nama i za nama, popeli se na vrh pitali tamo jel neko možda izgubio psa , ali niko ništa , a kaj sad ide s nama doma, pa nemremo ga sad ostaviti tu, a hoda za nama uginuo je nakon 16 godina gužvanja s nama u malom stanu . Naravno nakon njega su prolazili kroz naš doma razni primjerci životinja, ali se nitko drugi nije zadržao . Kao nekom ko je odrastao sa psom , meni je nezamislivo nemati doma nekakvu životinju , tako da sad imam psa, mačku i papagaja

[spyro]

Živit na otoku bez pune kuće beštija je nezamislivo. I tako prije puno godina kad sam kupila kuću, uselile su se mace, pa prvo jedan pas mali dragi Aris, pa nakon njega moj neprežaljeni Spyro, najlijepši pas kojeg sam ikad vidila. Napustio je ovaj svijet prošle godine i nedostaje mi do bola. Da kuća ne bude tako prazna, a da siromašni psići stoje u azili uzela sam odraslu bernadinku Betty. Bila je jadna i napačena, izgladnjena, izblesirana...Sad je prava kraljica.
Ne voli biti vani, pa se zimi grije uz peć i gleda omiljene serije. Ljeti voli klimatizirano, pa protestira kad mora u šetnju.
Ma pravi kućni pasonja.

[marta 76]

Oduvijek sam okružena životinjama, ne mogu zamisliti život da nemam životinju uz sebe, no nikada ni pod razno je nebi kupila, iako patim za borderima, tornjacima,ovčarima, hrvatićima
Odrasla na selu kod bake..bosa sa kokošima i kravama

Moj prvi i jedini pas Aris je pokojan već 11 godina i nikada nisam imala drugog...
Ne mogu jer je priča bila tragična

Zato se ispunjavam volontiranjem, pa istovremeno imam 60-70 pasa u srcu

Pero, zvjerka od papagaja...dugih 12 godina je razgovarao s nama. zaspao je
Zekicu Ljubicu smo seka i ja dobile na poklon, naše uhato stvorenje živi s nama 6 godina.. nezamjenjiva je

Medo, naš ovčar na selu, spašen od utapanja u vreći kao neželjeno leglo

Piki i Pupa hmmm. neuspjeli pokušaj udomljavanja...ostali mi oboje, podstanarka sa dvije mace..

Da ne ponavljam isto...blablabla....
JEdnostavno, ne želim živjeti bez životinjica uz sebe, pomaže mi fizički i hm....psihički

[CicMic]

Nakon dvije mace stigo je i pas!
Tj. sutra dolazi
Udomit ćemo malog napuštenog peseka i ja jedva čekam!

[TurbulentFluid]

CicMic kaže:

Nakon dvije mace stigo je i pas!
Tj. sutra dolazi
Udomit ćemo malog napuštenog peseka i ja jedva čekam!

Očekujemo slikice!

[DorianGrey]

Ja sam oduvjek volio,ne,obožavao životinje,prve slike koje imma mene kao djeteta osim onih na kojima sam samo revao i kakio,bile su tj jesu sa životinjama,i ničega se nisam bojao,čak ni kad su me grizli,grebli,udarali,nije bilo važno.
Prvi fajt bio je zbog psa,potukao sam se s klincem koji je sa svojom ekipom maltretirao nekog lutalicu pred školom,prvu djevojku vodio sam u šetnju sa psom,prvi buran prekid imao sam sa djevojkom koja je tražila od mene da podržim njenu ljubav prema krznu,prvi stan kad sam odlazio od svojih tražio sam prema potrebama nekog sa životinjama..i tako,ne znam,svi u mojoj obitelji vole životinje,iako sam ja moda malo extrem,jer sam inače pacifist,ali dirni Taru ili neku životinju i to ne bude dobro završilo,uglavnom,ta odluka bila je spontana,tražio sam,molio,kumio dobermana,i prvog sam dobio uz pomoć roditelja,nisam ziher da je taj bio čistokrvan ali dobro,uglavnom nije to bila odluka,prije bih rekao nekakav zapis u genima

[zoey:)]

ja sam odrasla s mačkom i psima ( ne mislim da su me oni odgajali, bilo je tu i dragih mojih roditelja)... i ne mogu si zamislit život bez nekoga tko je uvijek '' dijete'' kao pas ili tko me uvijek nasmijava sa svojom mirnom facom kao mačka hehe

[notrzan]

CicMic kaže:

Hehe, isto je bilo i samnom, više sam za pse i nikad mi mačke nisu bile drage baš zbog toga kaj grebu, al nakon tjedan dana si nemožeš zamislit život bez tog malog, preludog stvorenja. Kad skužiš kak se mačka ponaša, već unaprijed vidiš jel bi te mogla ogrepst sve je lakše. Naravno da imam ožiljke po rukama koji vjerojatno nikad neće nestat jer se moraš s njom poigrat, a mace grebu i to je to. Al se navikneš, nije to niš strašno (malo pecka i ljudi te na poslu čudno gledaju kad dođeš ranjena sva) al maci vrlo brzo oprostiš jer se nemreš naljutit na nju kad je tako slatka i neodoljiva
Kaj se tiče grebalica preporučam ih što više po stanu i nema frke, moje su skužile isti dan kako ih koristiti. Sretno!

draga moja, tak sam i ja u početku, al već dugo nema izgrebanih ruku. pitat ću te za koju godinu kak je mališa?

[bopsich]

Dragi i ja smo se dogovorili da ćemo odmah nakon vjenčanja udomiti psa iz azila. I tako je u petom mjesecu ove godine, nakon manje od tjedan dana braka stigao Marley. Mješanac njemačkog ovčara i svega i svačega. Onaj tren kad sam ga onako smrdljivog i prljavog privila uz sebe, osjetila sam neopisivu povezanost i već sam nas vidjela kao sretnu i veliku obitelj. Prvi dan kod kuće bio je to najsretniji pas na svijetu, kao da je sam sebe uvjeravao da je to njegov novi dom. Sve je bilo savršeno. A onda se Marley probudio s proljevom i povraćanjem, a mi ravno veterinaru. Parvo virus. Nakon groznih sedam dana mučenja, Marley mi je umro na rukama. Nije postojala osoba koja me tada mogla nagovoriti na novog psa. I nisam mogla vjerovati da mi može toliko faliti nakon samo sedam dana poznavanja.
Prošlo je mjesec dana, a muž mi je i dalje predlagao da uzmemo novog psa. Ali više nije htio ni čuti za azil. Predložio je da kupimo psa. Isprva mi to nije dolazilo u obzir, pored toliko napuštenih životinja, a onda mi je pokazao predivno štene moje najdrae pasmine - malu kujicu bernskog planinskog psa sa greškom na njuškici. Znala sam da je to naš pas.
Bella sada ima osam mjeseci i tjedan dana i najbolji je pas na svijetu.

[Hermiona29]

Ja sam nedavno nakon 11 godina prekrasnog suživota ostala bez svoje velike ljubavi...Kada smo ga dali uspavati, srušio nam se svijet. Mama je bila protiv novog psa zbog one klasične priče - "ne mogu to prolaziti još jedanput". Ja sam se isto dvoumila...Nekako mi je sve bilo prebrzo i imala sam osjećaj da izdajem najboljeg prijatelja... Međutim, ona sterilna sablasna tišina koja je nastala u kući nakon što je naša bubica zauvijek zaspala....Ipak sam se odvažila - pronašla sam oglas i nazvala...Slomila me jedna rečenica koju je rekla uzgajivačica: "Oni su tako zahtjevni i traže toliko pažnje, a ja im to jednostavno ne mogu pružiti..." Spoznaja da je tamo jedno biće kojemu mogu pružiti sretan dom, srušila je sve dvojbe. Iako se miješaju osjećaji sreće i tuge, iako još nisam preboljela, ali činjenica da je sada kraj mene malo crveno klupko... ipak olakšava. Naš mali irski seterčić ima 5 mjeseci. Čudno je nakon starčića opet imati bebu u kući

[chrissy]

zoey:) kaže:

ja sam odrasla s mačkom i psima ( ne mislim da su me oni odgajali, bilo je tu i dragih mojih roditelja)...

Ajme... nisam napisala da me pas naučio hodati, i da mi je kasnije taj isti pas spasio život...
I kako da uopće zamislim da živim bez peseka?