Depresija u dijaspori

[u...prolazu]

Upravo tako Galaktik. Ono "gore" moze biti i bolje.
I ja sam dalmatinka iako ne vise na papirima i naglasak mi se bas ne osjeti ali s naglascima se mogu igrati pa to i nije bas bitno.
Jedna stvar stoji,a to je da iskljucivo ovisi o tebi. Netko se nece ni nakon 10 god "asimilirati" negdje, a netko u 10 dana napravi jako puno.
Razliciti su mentaliteti i ljudi se ponasaju kako su nauceni. I ako im das priliku, mozda te i ugodno iznenade.
A ostali su nebitni. Life goes on.

[Heroin]

asusf5sl kaže:

Zivim i radim u Njemackoj 6 mjeseci vec. Tu sam dosao sam bez ikakve pomoci prijatelja,obitelji i slicno. Posao sam si nasao preko net-a i radim kao IT. U ovih 6 mjeseci sto sam tu stekao sam par prijatelja uglavnom nasih hrvata i par Njemaca.

No uglavnom okolnosti su takve da se ne vidjamo bas cesto vecinom samo vikendom. Kad dodjem s posla neznam kud bi sa sobom, ne volim bas provoditi vrijeme sam, vise sam za druzenje i slicno. Kad sam sam u stanu osjecam se tako bezvoljno i depresivno i plus sto jos uvijek zivi duh proslosti u meni, konstantno mislim na bivsu djevojku i tako sve sto se desavalo dok sam bio u Hr. Nikako da se rijesim tog duha proslosti koji je u meni.

U zadnje vrijeme sam poceo razmisljati o povratku jer se jednostavno ne osjecam ispunjeno ovdje iako imam i auto,dobar posao i sve ali nemam ono nesto da bi bio sretan. Ovako sam u dusi prazan i tako unazad vec 6 mjeseci. Znam da me u HR nista ne ceka nista posebno vec samo obitelj.

Bojim se da ce mi tijekom mog boravka ovdje u Njemackoj proci vrijeme samo tako a da necu naci ni djevojku i tako to jer mi ne daje puno optimizma situacija u kojoj se nalazim. Njemice previse zatvorene kao da ne zele nista sa strancima a nase umisljene, tako da neznam sta da radim vise i dali je uopce pametno da razmisljam o povratku.

Sta mi savjetujete???

Ne paničari. Izadji sam van, odi u birtiju, napij se, počni s nekime drugime razgovarat. Odi u saunu, spa, bazen. Ima toliko zanimljivih saržaja u D da ti srce stane.

[Ambientt]

asusf5sl kaže:

Zivim i radim u Njemackoj 6 mjeseci vec. Tu sam dosao sam bez ikakve pomoci prijatelja,obitelji i slicno. Posao sam si nasao preko net-a i radim kao IT. U ovih 6 mjeseci sto sam tu stekao sam par prijatelja uglavnom nasih hrvata i par Njemaca.

No uglavnom okolnosti su takve da se ne vidjamo bas cesto vecinom samo vikendom. Kad dodjem s posla neznam kud bi sa sobom, ne volim bas provoditi vrijeme sam, vise sam za druzenje i slicno. Kad sam sam u stanu osjecam se tako bezvoljno i depresivno i plus sto jos uvijek zivi duh proslosti u meni, konstantno mislim na bivsu djevojku i tako sve sto se desavalo dok sam bio u Hr. Nikako da se rijesim tog duha proslosti koji je u meni.

U zadnje vrijeme sam poceo razmisljati o povratku jer se jednostavno ne osjecam ispunjeno ovdje iako imam i auto,dobar posao i sve ali nemam ono nesto da bi bio sretan. Ovako sam u dusi prazan i tako unazad vec 6 mjeseci. Znam da me u HR nista ne ceka nista posebno vec samo obitelj.

Bojim se da ce mi tijekom mog boravka ovdje u Njemackoj proci vrijeme samo tako a da necu naci ni djevojku i tako to jer mi ne daje puno optimizma situacija u kojoj se nalazim. Njemice previse zatvorene kao da ne zele nista sa strancima a nase umisljene, tako da neznam sta da radim vise i dali je uopce pametno da razmisljam o povratku.

Sta mi savjetujete???

Iskreno, sve je povezano s vasim ocekivanjem. Poznam veliki broj koji u 40 godina borvaka u inostranstvu, tj. kad gledamo sa stajalista bivse SFRJ, nije nista ostvario u drzavi gdje zive i dan danas. Vi niste rodjeni, a niste ni odrasli u Njemackoj i za vas je njemacki odnosno germaniski stil zivota i dalje strano tijelo, te tako moze ostati do kraja vaseg zivota. Naravno sve to vaga od vaseg nacina i pogleda na zivot. Da cete upoznati tako lagano neku ozbiljnu Njemicu, ne necete, ali nije mislija nemoguca, no i od vas se trazi da mnogo sta pormjenite kako nebi odudarali u okolini u kojoj ste. Biti drugaciji je uvijek pozitivno ali ne ako ste previse drugacij. Bazeni i ostale atrakcije su flaster na ranu, zato moj savjet - pokusajte promjeniti zivot u smijer koji zelite ali ne s danas na sutra nego sebi odredite cilj i sve pod snjuru isplanirajte i drzite se plana ako do datog datuma niste ostvarili dobar dio (2/3) od zactranog onda pocnite razmisljati ozbiljno o alternativama, jer sve ostalo moze biti pasivno samoubistvo.

[asusf5sl]

Jedna od stvari koja mi smeta su stari prijatelji i prijateljice, vecina od njih mi se nikad sami nisu javili otkako sam u Njemackoj. Par puta sam se ja njima javljao ali sam i ja odustao kad vidim da me nitko ne .ebe ni 1%. Pitam se zasto je to tako i s kim sam se to druzio cijelo vrijeme.

[Njezna]

asusf5sl kaže:

Jedna od stvari koja mi smeta su stari prijatelji i prijateljice, vecina od njih mi se nikad sami nisu javili otkako sam u Njemackoj. Par puta sam se ja njima javljao ali sam i ja odustao kad vidim da me nitko ne .ebe ni 1%. Pitam se zasto je to tako i s kim sam se to druzio cijelo vrijeme.

Pravo prijateljstvo je to ako se i ne vidiš dugo a možeš tu nastaviti gdje ste zadnji put stali.

[Galaktik]

Njezna kaže:

Pravo prijateljstvo je to ako se i ne vidiš dugo a možeš tu nastaviti gdje ste zadnji put stali.

Agree.

[talia]

asusf5sl kaže:

Jedna od stvari koja mi smeta su stari prijatelji i prijateljice, vecina od njih mi se nikad sami nisu javili otkako sam u Njemackoj. Par puta sam se ja njima javljao ali sam i ja odustao kad vidim da me nitko ne .ebe ni 1%. Pitam se zasto je to tako i s kim sam se to druzio cijelo vrijeme.

Zar nije, u tom slucaju, malo kontradiktorno da razmisljas o povratku?

[DrSigmundFreud]

asusf5sl kaže:

Jedna od stvari koja mi smeta su stari prijatelji i prijateljice, vecina od njih mi se nikad sami nisu javili otkako sam u Njemackoj. Par puta sam se ja njima javljao ali sam i ja odustao kad vidim da me nitko ne .ebe ni 1%. Pitam se zasto je to tako i s kim sam se to druzio cijelo vrijeme.

nema prijatelja, kad se lomi svi nestaju, jednostavno ih zemlja proguta

[asusf5sl]

talia kaže:

Zar nije, u tom slucaju, malo kontradiktorno da razmisljas o povratku?

Pa jest kontradiktorno i bas zbog toga imam jedan od razloga zasto da se ne vratim. Nakon svih ovih vasih savjeta osjecam se bolje i ona mini kriza me prosla. Izlazim u istoj kolicini kao i prije ali sad vise obilazim nase birceve s drustvom i onda se osjecam kao Doma

[lika daroš]

joj i ja sam kroz to prošla. nema druge nego izaći iz stana van i naći nekakve aktivnosti. s tim da je i meni to bilo grozno jer sam introvertna. vratit se doma nisam htjela jer sam to doživljavala kao poraz i onda mi nije preostalo ništa drugo nego da se vadim iz stalne samoće. za početak počela sam s učenjem jezika i spojila ugodno s korisnim. tebi je već i bolje jer si našao neku ekipicu i jezik očito znaš.

[mentalny]

Stvarno ne razumin odredjene ljude koji odu u jednu vjerujem sadrzajem bogatu drzavu kao DEU di je svako selo maltene uredjeno i kad neznaju sta ce sa sobom.nemojte mislit da ikog napadam.

[kuroishijin]

mentalny kaže:

Stvarno ne razumin odredjene ljude koji odu u jednu vjerujem sadrzajem bogatu drzavu kao DEU di je svako selo maltene uredjeno i kad neznaju sta ce sa sobom.nemojte mislit da ikog napadam.

Naši ljudi, iako imamo ogromnu emigraciju već desetljećima, mahom ne znaju šta je to kulturni šok.

Naime da se kulturni šok doživi trebaš jedno vrijeme živjeti u novom okruženju i kulturi, tek kada te pukne taj šok na dulje vrijeme ćeš znati hoćeš li se moći nositi sa tim ili ne te naviknuti na novu sredinu ili se vratiti. Veliki broj ljudi se nikada neće moći naviknuti; nema to veze za vlastitim željama, kvalitetom života, sredinom, jednostavno se ljudi ne mogu uklopiti u novu sredinu. Kulturni šok je fenomen koji pogađa sve ljude. Npr. kolega Nijemac je morao par godina raditi u SAD-u, uvjeti života su bili fenomenalni, firma je plaćala sve moguće od najboljih školi za klince, smještaja, osiguranja itd... znači ljudi su imali jako dobre uvjete za uređen život visoke kvalitete. I onda je od jednog od tih ljudi žena skoro pa prolupala, jednostavno jedan dan je otišla u grad i probala naći tipične njemačke perece... prešla je cijeli grad i nije ih mogla naći, žena je maltene doživjela nervni slom i samo je rekla da mora ići nazad u Njemačku , i nije fora da su njoj pereci falili, jednostavno se žena nije mogla naviknuti na strano okruženje i to je to.

I btw lokalna kultura je u svima nama usađena jako duboka i u podsvijesnom obliku jer se veliki dio kulture uči podsvjesno praktično od trenutka kada smo bebe... kada dođeš u novu sredinu sve je drugačije, jačina glasa kojom ljudi govore, neverbalna komunikacija, osobni prostor, brdo toga, i ako nisi toga svjestan najednom možeš imati milion problema a sve zbog toga što si u biti pogubljen u okruženju u kojem si nekompatibilan naviše nivoa .

Sa emigriranjem treba uvijek računati na taj stres.

[redchilli]

Mene frustrira to sto jako puno radim. Dodjem s posla oko 7 navecer i onda mi se vise nista neda. Sam zivim u stanu pa moram jos i o svemu sam vodit brigu. Govorim njemacki odlicno ali mi njemci nekako ne odgovaraju bas za nekakvo ozbiljno druzenje. Pokusao sam upoznati nase, isao na misu ali nasih u Regensburgu ima jako malo tako da je i to za sada bez uspjeha. Neznam kako ce se razvijati situacija ali mozda cu gledat da nadjem posao u Minhenu gdje je vise nasih i gdje imam prijatelja i brata.

[Galaktik]

Pošto vozim motore ( inače obožavam sva moguća prometala...) učlanjen sam u određene moto klubove doma i većina funkcionira na način da se ekipa druži, zajebava i sl. kako to kod nas već ide.

Imamo u ekipi čovjek koji je živio po Zapadnoj EU, mahom germansko govorno područje, čovjek je zbilja otvoren, zajebant, priča savršeno švapski i kaže da tamo nikako nije mogao s nikim uspostaviti nekakav ovakav kontakt kao kod nas, jednostavno se oni družu na drugom nivou.

Nisam ga previše raspitivao o tome ali eto, tako mi je rekao.

[thumb]

asusf5sl kaže:

Jedna od stvari koja mi smeta su stari prijatelji i prijateljice, vecina od njih mi se nikad sami nisu javili otkako sam u Njemackoj. Par puta sam se ja njima javljao ali sam i ja odustao kad vidim da me nitko ne .ebe ni 1%. Pitam se zasto je to tako i s kim sam se to druzio cijelo vrijeme.

Kad dođeš u Hr i kad treba platit nešto, bit će ih "na izvoz".

[Nemesea]

Apsolutno offtopic i stvarno vas sve molim ze izvinjenje

Galaktik,kako to da se u Hr moze djelovati u vise m.klubova odjednom ?Dok sam bila u Hr nisam se puno informirala o tome ,niti upoznala puno ljudi iz moto svijeta iako vozim motore godinama.

Eto , ako ovo pitanje smeta admine , slobodno obrisite .

[Galaktik]

Ako misliš na punopravno članstvo u MK ili MC - ne znam. Ovi gdje sam ja funkcioniraju na temelju udruge pa je moguće.

[Tutankhamon]

5 mjeseci sam u Austriji ( becu), i mogu reci da se uopce ne osjecam lose ili usamljeno. Meni se dosta ljudi javlja, i dolazi ili na turisticki posjet ili kod mene doma. evo cijeli november necu moci doma jer mi stizu frendovi i idem na koncerte :-)

tu sam upoznala curku s kojom bi mogla na kavu cesce, ali iskreno nakon tjedna posla, najljepse mi je doma, viber i teretana od iduceg tjedna. Sad ce uskoro i bozicni sajmovi pa cemo i na punc :-)

nema to veze sa inozemstvom po mom misljenju, vec sa "sidrom" svake osobe. Ako je sidro izvan tebe, nikad neces biti stabilan. Moja teorija je da ljude mozes podijeliti na ZZZ/ tj. zavidne, znatizeljne i zabrinute. Za potonje dvije kategorije imam vremena, za prve i ne bas. I imala sam situaciju gdje je osobu koju pamtim po dobrom pojela prva kategorija i nije moguc ni elementarni razgovor. Bila mi je tuzna situacija, ali prihvatis i guras dalje.

Mislim da inozemstvo nema veze s tvojim osjecajem usamljenosti. Trebas detektirati uzroke i pocet se bavit s njima ako ti zelis biti sretniji. Niko drugi nema ulogu na ovom svijetu da te usrecuje.

[Tutankhamon]

redchilli kaže:

Mene frustrira to sto jako puno radim. Dodjem s posla oko 7 navecer i onda mi se vise nista neda. Sam zivim u stanu pa moram jos i o svemu sam vodit brigu. Govorim njemacki odlicno ali mi njemci nekako ne odgovaraju bas za nekakvo ozbiljno druzenje. Pokusao sam upoznati nase, isao na misu ali nasih u Regensburgu ima jako malo tako da je i to za sada bez uspjeha. Neznam kako ce se razvijati situacija ali mozda cu gledat da nadjem posao u Minhenu gdje je vise nasih i gdje imam prijatelja i brata.

Sad vidim da sam ja cudna prema problemima ovdje :-). Totalno sam se prilagodila, pa mi je ili subota popodne ili nedjelja ujutro vrijeme za pospremanje stana (sto u kuci s roditeljima nisam bas zeljela prakticirati :-).

Trebas samo o sebi brinuti brigu, o nikom drugom. I kako ces si urediti stan, ti ces u njemu ziviti.

I da, radim i ja do 6 ili cak do 9, i volim feeling kad dodem doma u mir :-) mislim da trebas traziti ljude za ugodno druzenje, a ne hrvate, slovence ili bugare. IMHO.

Jedino si vi mozete olaksati vas zivot, i po mom misljenju samo je stvar perspektive.

Meni je bas super vani :-)

[DaVinci]

Ja sam ovdje u depresiji, sumnjam da bi bio u većoj u nekoj normalnojoj zemlji sa normalnijim ljudima. Mislim da se mnogi izvuku iz depresije kad odu.