Poznajemo li doista one koje ne čitamo?

[darkić]

Ljudi koji se sretnu na internetu često znaju reći da se idu upoznati onda kad odluče da im samo čitanje i pisanje više nisu dovoljni. Svidi im se dopisivanje, ali žele još, žele upoznati cijelu osobu. Ništa neobično.

Zanima me što je u obrnutim situacijama - što kad se ljudi znaju samo uživo? Treba li vam netko i u pisanoj formi biti dostupan da bi imali osjećaj da ste ga zaista upoznali? Imate li potrebu pisati onima koji su vam dostupni i za razgovor uživo?

Osobno mi se čini da oni koji me nisu upoznali u pismu me zapravo nisu ni upoznali. Isto tako mi treba ta pisana komunikacija da bi bolje upoznala druge. Ne zato jer je razgovor uživo lošiji, nego jer je meni drugačiji. Kao da su pismo i govor svako u svojoj dimenziji, a da bi nekog doista upoznala samo jedna od te dvije dimenzije mi nije dovoljna.

Kako vi stojite s tim? Imate li potrebu pisati najboljim prijateljima, ljubavima, onima bliskima? Imate li ih potrebu čitati? Pismo, forum, mail, SMS, svejedno

[Lord Byron]

Ljudi su nerijetko puno više toga spremni napisati nego reći - pogotovo u početnim stadijima komunikacije. Dalo bi se razglabati o razlozima; čini mi se da je glavni od njih nekakav osjećaj privatnosti dok ispisuju svoje retka - da, čak i ako će ih postaviti na prometno mjesto poput foruma. Ali, za takvo što potreban je naizgled banalan i očit uvjet: treba znati pisati i treba znati čitati. Rekao bih da su ove dvije vještine iznenađujuće rijetke.

Imam - itekako imam - potrebu za pisanjem nekima i čitanjem nekih.

[Soul sister]

darkić kaže:

Zanima me što je u obrnutim situacijama - što kad se ljudi znaju samo uživo? Treba li vam netko i u pisanoj formi biti dostupan da bi imali osjećaj da ste ga zaista upoznali? Imate li potrebu pisati onima koji su vam dostupni i za razgovor uživo?

Upravo ovih dana bavim se mišlju o pisanju eseja na temu: "Koliko poznajemo bliske ljude i koliko smo uopće bliski s onima koje smatramo bliskima?".

Ova tema mi je došla kao kec na desetku.

Meni se od ranog djetinjstva mnogo lakše izraziti u pisanoj formi nego usmeno izreći ono što mislim. Uglavnom zbog toga što sam jako sramežljiva i u usmenoj komunikaciji imam određene kočnice, koje se gube u pisanoj, tj. kad me ponese pisanje. Međutim, nije samo to razlog, jedan od važnijih je taj da uživam u pisanju...

Ponekad imam dojam da bolje poznajem one s kojima samo pismeno razmjenjujem riječi od nekih drugih, koje poznajem čitav svoj život, upravo zbog toga što je većini ljudi, kao i meni, lakše izreći neke stvari pismeno nego kada su oči u oči s nekim.

Imam potrebu komunicirati s bliskim ljudima i pismeno, ali rijetko je upražnjavam, jer su rijetki oni iz moje okoline razumiju tu moju potrebu. Većini je čudno i to što pišem na forumu, tj. razgovaram s potpunim neznancima.

[alohae]

pravo pitanje, osobe su lišene bilo kakvih emocija uz subjekt dok tipkaju.
no koliko sam naučio do sada imaš profesionalki tipkanja, prodaju ti sve što želiš od tipkanja dobiti, to im zabava.
pa tako tipanje je samo tipkanje, zato ih odtipkam, jer to je sve glupo..
instant komunikacija, nema više pošte, da dobiš jedno pismo u tjednima...
tipkanje je bezvrijedno

[autentic]

darkić kaže:

Ljudi koji se sretnu na internetu često znaju reći da se idu upoznati onda kad odluče da im samo čitanje i pisanje više nisu dovoljni. Svidi im se dopisivanje, ali žele još, žele upoznati cijelu osobu. Ništa neobično.

Zanima me što je u obrnutim situacijama - što kad se ljudi znaju samo uživo? Treba li vam netko i u pisanoj formi biti dostupan da bi imali osjećaj da ste ga zaista upoznali? Imate li potrebu pisati onima koji su vam dostupni i za razgovor uživo?

Osobno mi se čini da oni koji me nisu upoznali u pismu me zapravo nisu ni upoznali. Isto tako mi treba ta pisana komunikacija da bi bolje upoznala druge. Ne zato jer je razgovor uživo lošiji, nego jer je meni drugačiji. Kao da su pismo i govor svako u svojoj dimenziji, a da bi nekog doista upoznala samo jedna od te dvije dimenzije mi nije dovoljna.

Kako vi stojite s tim? Imate li potrebu pisati najboljim prijateljima, ljubavima, onima bliskima? Imate li ih potrebu čitati? Pismo, forum, mail, SMS, svejedno

Potpisujem boldano. I apsolutno pisanoj komunikaciji dajem veliku važnost. I ne samo kad se radi o osobama koje uživo nisam upoznala. Vjerujem kako je pisana komunikacija ustvari intimniji način komuniciranja. Nadalje, to je komunikacija koja iza sebe ostavlja određeni trag. Uvijek je možeš ponovno pročitati i polako slagati mozaik o osobi kojoj pišeš, ili koja ti je pisala. Volim pisma. I često sam ih pisala. Najviše iz "sebičnih" razloga koji su mi davali luksuz da me tu nitko ne prekida i da svoje misli fluidno stavim u pisanu formu. Nadalje, meni je jako bitna pismenost sugovornika. Naročito ako tu osobu (u)pozna(je)m samo kroz virtualnu komunikaciju, tako da pisana forma komuniciranja daje puno jasniju sliku i toj sferi komuniciranja. Ne može mi osoba postati interesantna za išta ukoliko ne pozna osnove pravopisa i gramatike.

[alohae]

autentic kaže:

Potpisujem boldano. I apsolutno pisanoj komunikaciji dajem veliku važnost. I ne samo kad se radi o osobama koje uživo nisam upoznala. Vjerujem kako je pisana komunikacija ustvari intimniji način komuniciranja. Nadalje, to je komunikacija koja iza sebe ostavlja određeni trag. Uvijek je možeš ponovno pročitati i polako slagati mozaik o osobi kojoj pišeš, ili koja ti je pisala. Volim pisma. I često sam ih pisala. Najviše iz "sebičnih" razloga koji su mi davali luksuz da me tu nitko ne prekida i da svoje misli fluidno stavim u pisanu formu. Nadalje, meni je jako bitna pismenost sugovornika. Naročito ako tu osobu (u)pozna(je)m samo kroz virtualnu komunikaciju, tako da pisana forma komuniciranja daje puno jasniju sliku i toj sferi komuniciranja. Ne može mi osoba postati interesantna za išta ukoliko ne pozna osnove pravopisa i gramatike.

u mojem svijetu slovo a=00000001.
Tvoju cijelu poruku svedem na kraju na 1 i 0.
A ima puno finesa koja se može izvodi sa 1 i 0, no na kraju ja živim u svijetu u kojem je to samo 1 i 0.
Mogu uhvatiti point, mogu uhvatiti značenje ali prihvatiti živjeti u tom svijetu u kojem je to 1 i 0, je ipak malo teže.
I da se vratim 100g. unatrag, pisanje na pismu i djeleljnje samog sebe kroz pismo, ne ide dalje od tinte na kojoj je to napisano.
To nije izbor, to nije mana, to je vjera, zato jedino što postoji je "face to face".
Tko ne može vidjeti koliko je sati taj je osakaćen, svojim gramatičkim i inim simbolima.

[*Baby Kate*]

Uvijek sam se bolje izražavala u pisanom obliku, doduše ne na hrvatskom jeziku ali trenutno radim na tome da ga poboljšam.

Nisam sramežljiva, dapače, ne ustručavam se nikad reći ono što mislim. Pretpostavljam da me prilikom razgovora oči u oči odvlače mnogi vizualni detalji pa se teže koncentriram na ono što želim reći ili me upadice sugovornika navedu na to da izgubim nit.

Znala sam dečku, prijateljici, napisati pismo ako je došlo do nekih nesporazuma u komunikaciji ili čisto onako, da izrazim osjećaje ili da ih obradujem.

Smatram da je baš, iz gore spomenutih razloga, pisana komunikacija bolja za upoznavanje ljudi. Smireno, bez ikakvog ometanja se izraziš a i pročitaš.

[autentic]

alohae kaže:

u mojem svijetu slovo a=00000001.
Tvoju cijelu poruku svedem na kraju na 1 i 0.
A ima puno finesa koja se može izvodi sa 1 i 0, no na kraju ja živim u svijetu u kojem je to samo 1 i 0.
Mogu uhvatiti point, mogu uhvatiti značenje ali prihvatiti živjeti u tom svijetu u kojem je to 1 i 0, je ipak malo teže.
I da se vratim 100g. unatrag, pisanje na pismu i djeleljnje samog sebe kroz pismo, ne ide dalje od tinte na kojoj je to napisano.
To nije izbor, to nije mana, to je vjera, zato jedino što postoji je "face to face".
Tko ne može vidjeti koliko je sati taj je osakaćen, svojim gramatičkim i inim simbolima.

Ja sam ti loša s matematikom, decimale, binarni sustav i to.. Ne znam o kakvom svijetu pišeš? Naravno da pisana komunikacija NIKAD ne može zasjeniti situaciju "face to face". Intencija mi je bila ukazati na to da je ponekad lakše štošta isčitati iz napisanih rečenica, nego iz izgovorenih. Bila sam u situaciji kad mi je pisana forma itekako pomogla prenijeti poruku osobi kojoj sam to imala namjeru i tu ne mislim na pisma tipa "istrest ću sve na papir/ekran da mi bude lakše", nego na konkretne situacije kad je to "nešto napisano" predmetna osoba i dobila. Isto tako dobijala sam i sama tuđa pisma i mailove koje su osobe pisale, čini mi se, iz istih razloga kao i ja.

[darkić]

alohae kaže:

pravo pitanje, osobe su lišene bilo kakvih emocija uz subjekt dok tipkaju.

tipkanje je bezvrijedno

Ovo je toliko krivo da ne znam odakle početi objašnjavati koliko je krivo
Sam čin tipkanja nas ne pretvara u robote koji odjednom ne osjećaju ništa. Tipkanje je, kao i govor, kanal kojim možemo izraziti emocije ako i kada to želimo.

Koliko je vrijedno ili ne ovisi najviše od onog koji tipka. Može biti bezvrijedno, kao i sve ostalo, ali nije bezvrijedno po defaultu.

[autentic]

darkić kaže:

Ovo je toliko krivo da ne znam odakle početi objašnjavati koliko je krivo Sam čin tipkanja nas ne pretvara u robote koji odjednom ne osjećaju ništa. Tipkanje je, kao i govor, kanal kojim možemo izraziti emocije ako i kada to želimo. Koliko je vrijedno ili ne ovisi najviše od onog koji tipka. Može biti bezvrijedno, kao i sve ostalo, ali nije bezvrijedno po defaultu.

X.

[darkić]

Soul sister kaže:

Ova tema mi je došla kao kec na desetku.

Imam potrebu komunicirati s bliskim ljudima i pismeno, ali rijetko je upražnjavam, jer su rijetki oni iz moje okoline razumiju tu moju potrebu. Većini je čudno i to što pišem na forumu, tj. razgovaram s potpunim neznancima.

Meni je to tuđe razumijevanje potrebe da nekome pišem i da mi se piše dosta bitno i netko kome bi to bilo jako čudno teško da bi mi postao jako blizak. Otprilike kao što teško da ću postati bliska s nekim tko sluša potpuno drugačiju glazbu, gleda potpuno drugačije filmove, misli potpuno drugačije misli - tako i ovo. Tko to ne razumije taj nije baš na mojim valnim duljinama, i obrnuto.

autentic kaže:

Vjerujem kako je pisana komunikacija ustvari intimniji način komuniciranja.

Ja se ne bih usudila reći da pisana komunikacija više ovakva ili onakva, bar ne generalno. Stvar je dosta individualna i nekome je intimnije pisati nekome je intimnije pričati na uho...
Zapravo, bude mi malo krivo kad se slične teme pretvore u borbu da li je bolja pisana komunikacija ili face to face. Šteta je ne iskoristiti oboje

Nadalje, to je komunikacija koja iza sebe ostavlja određeni trag.
Uvijek je možeš ponovno pročitati i polako slagati mozaik o osobi kojoj pišeš, ili koja ti je pisala.

Ovo jako rijetko radim. Znam da ljudi vole pisati i zbog toga da mogu čitati ponovno i ponovno, ali osobno se rijetko sjetim. Možda to ima i veze s tim da dok god mi ne nedostaje novih materijala za čitanje nemam potrebu tražiti stare

*Baby Kate* kaže:

Nisam sramežljiva, dapače, ne ustručavam se nikad reći ono što mislim. Pretpostavljam da me prilikom razgovora oči u oči odvlače mnogi vizualni detalji pa se teže koncentriram na ono što želim reći ili me upadice sugovornika navedu na to da izgubim nit.

Da, pisanje je mirnije i lakše se koncentrirati samo na to što se želi reći. Sramežljivost može i ne mora biti faktor.

[- Sizif -]

Ljudi u izravnoj komunikaciji često koriste 'maske', a mnoge žene doslovno neće izaći bez maske (sloja boje i ostalog) na ulicu, na mjesta gdje će komunicirati s drugim ljudima. Prikazati se ljepšim, boljim... sve su to razlozi zbog kojih se takve stvari čine...

Na internetu... na forumu, npr., ljudi mogu biti mnogo iskreniji, lišeni svih tih maski i dojmova koje žele ostaviti... no, s druge strane, isto tako se mogu i predstavljati španjolskim kraljem ili britanskom kraljicom.

Na internetu postoje veće mogućnosti i za iskrenost i za glumu, a kako će ih ljudi koristiti, ovisi o njima samima...

[veselabuba]

Nemam iskustva s internet poznanstvima.

S bliskim osobama komuniciram svim medijima, ovisno o mogućnosti. Osobno preferiram način na koji će reagirati u određenoj situaciji nego kako bi tu istu situaciju opisali riječima.

[Lord Byron]

autentic kaže:

Vjerujem kako je pisana komunikacija ustvari intimniji način komuniciranja.

Ne uvijek, ne nužno. Pisana komunikacija može biti intimna - ili, pak, činovnički kruta, hladna i prazna.

Ali, pisana komunikacija puno lakše može postati intiman način komuniciranja od komunikacije s istom osobom uživo - ponajprije u fazi dok dvije osobe prilaze jedna drugoj i istražuju se.

[kor-im]

alohae kaže:

pravo pitanje, osobe su lišene bilo kakvih emocija uz subjekt dok tipkaju.

ali, ovo nije točno, ljudi se puno direktnije i brže vežu za takav oblik tekstualne komunikacije jer je ona spontana i efemerna kao i emocije same

zapravo ljudi proiciraju toliko subjektivnog značenja i emocionalnog naboja u onlajn komunikaciju da je to smješno

na koncu konca, tek u onim momentima i onim slučajevima kada takva komunikacija zaista jest potpuno lišena emocionalne uvjetovanosti može se reči da nije potpuno bezvrijedna, osim ako se kao namjera odmah ne postavi zajebancija, ispucavanje, ili slično

[mali slon]

Baš ti je dobra tema.
Kod ljudi koje dobro znam pisana komunikacija po pravilu otkriva malo novog. Naravno, možda je to zbog barijera stvorenih u prethodnom kontaktu.
Virtuelno mi bolje radi radar za čudake. U stvarnom životu dopuštam da me veslaju mnogo duže, zbog perifernih faktora (šarma i inteligencije, dobrog seksa, sličnog ukusa i stvari koje delimo).
Doduše, radi i obrnuto: nekom ko piše pismeno oprostiću mnogo toga.
Ne znam da li sam rekla nešto novo.

[Soul sister]

alohae kaže:

tipkanje je bezvrijedno

A zašto ti tipkaš, ako tipkanje smatraš bezvrijednim i glupim?

darkić kaže:

Meni je to tuđe razumijevanje potrebe da nekome pišem i da mi se piše dosta bitno i netko kome bi to bilo jako čudno teško da bi mi postao jako blizak. Otprilike kao što teško da ću postati bliska s nekim tko sluša potpuno drugačiju glazbu, gleda potpuno drugačije filmove, misli potpuno drugačije misli - tako i ovo. Tko to ne razumije taj nije baš na mojim valnim duljinama, i obrnuto.

Načelno se slažem s tobom, ali upravo su me dvije prijateljice s kojima sam jako bliska nagnale na promišljanje o ovoj temi. S jednom se družim uživo, a s drugom se nikad nisam srela uživo, iako tipkamo jedna s drugom već nekoliko godina (stanujemo suviše daleko i nismo imale priliku da se sretnemo). Ova koju poznajem uživo ima predrasude prema internet komunikaciji, tačnije, ne bi mogla smatrati prijateljem nekoga koga ne poznaje uživo i u suštini, to jedina veća razlika između nas dvije. Ja razumijem to, jer ona uopće ne koristi internet za komunikaciju (osim u poslovne svrhe) i ne privlači je to. Ono što mene muči u svemu je to što ja osjećam intenzivniju povezanost s ovom drugom, koju čak nikad nisam ni vidjela. Tačnije, iako bih ovoj u RL mogla povjeriti mnogo toga i nemam zadršku prema njoj, ipak joj ne govorim onoliko koliko govorim ovoj drugoj. Nekako mi se čini da pisanjem postajem mnogo bliža određenim ljudima i čak mi se čini da mi je ovo virtuelno prijateljstvo u nekim segmentima značajnije.

- Sizif - kaže:

Ljudi u izravnoj komunikaciji često koriste 'maske', a mnoge žene doslovno neće izaći bez maske (sloja boje i ostalog) na ulicu, na mjesta gdje će komunicirati s drugim ljudima.

Impliciraš li ti to da žene više glume od muškaraca ili mi se samo čini?

[alohae]

darkić kaže:

Ovo je toliko krivo da ne znam odakle početi objašnjavati koliko je krivo
Sam čin tipkanja nas ne pretvara u robote koji odjednom ne osjećaju ništa. Tipkanje je, kao i govor, kanal kojim možemo izraziti emocije ako i kada to želimo.

Koliko je vrijedno ili ne ovisi najviše od onog koji tipka. Može biti bezvrijedno, kao i sve ostalo, ali nije bezvrijedno po defaultu.

U pravu si možda sam malo pretjerao ipak ima još uvijek određenu težinu.
No u nekim drugim vremenima ipak je značilo puno više, danas, u svijetu hiper informacija, novine su izgubile svoju snagu, knjige gube svoju snagu onda i pisana riječ polagano ali sigurno pada.
Pogotovo zato jer sam upoznao ljude koji te rastipkaju radi gušta toliko su već dobri u tome.

autentic kaže:

Ja sam ti loša s matematikom, decimale, binarni sustav i to.. Ne znam o kakvom svijetu pišeš? Naravno da pisana komunikacija NIKAD ne može zasjeniti situaciju "face to face". Intencija mi je bila ukazati na to da je ponekad lakše štošta isčitati iz napisanih rečenica, nego iz izgovorenih. Bila sam u situaciji kad mi je pisana forma itekako pomogla prenijeti poruku osobi kojoj sam to imala namjeru i tu ne mislim na pisma tipa "istrest ću sve na papir/ekran da mi bude lakše", nego na konkretne situacije kad je to "nešto napisano" predmetna osoba i dobila. Isto tako dobijala sam i sama tuđa pisma i mailove koje su osobe pisale, čini mi se, iz istih razloga kao i ja.

Ovo nisu ništa drugo nego jedinice i nule, napisati ću tekst u kojem ću napraviti POST request, da se te jedinice i nule spreme u neku bazu, na serveru pretpostavljam u sjevernoj americi.
To sam ja sad učinio kad sam ti poslao poruku, ništa više a ništa ni manje.

Pisanje pisma je bio intiman čin, pošta je putovala, išekivanje, morao si iz pisama iskoristiti najviše što si mogao, ovo, jedinice i nule, dovoditi na neku takvu razinu je ipak malo previše.

[darkić]

alohae kaže:

Pisanje pisma je bio intiman čin, pošta je putovala, išekivanje, morao si iz pisama iskoristiti najviše što si mogao, ovo, jedinice i nule, dovoditi na neku takvu razinu je ipak malo previše.

Mislim da griješiš iako dijelom jesi u pravu. Sasvim sigurno danas postoji puno više riječi koje su ispisane bez nekog posebnog i dubljeg značenja, ali to ne mora značiti da je manje onih koje su ispisane s nekim značenjem. Jednostavno, danas se puno više piše i piše se u razne svrhe.

To je otprilike kao da netko kaže da danas u svijetu u kojem postoji hrpa raznog junk fooda kojeg ranije nije bilo danas više ne postoji slow food u kojem se može uživati. To je jednostavno netočno jer postoji, samo ga je u moru svega novog i drugačijeg možda nekad teže pronaći.

Internet nije ubio pisma nego je ljudima omogućio da osim nježnih pisama pišu i neka druga.

mali slon kaže:

Ne znam da li sam rekla nešto novo.

Da, poznato je da se na forumu ne piše osim ako imaš nešto skroz novo za reći. Not.

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Impliciraš li ti to da žene više glume od muškaraca ili mi se samo čini?

U smislu 'lažiranja' vanjštine, kako bi se dopale drugima? Umjetna boja kose, umjetna kosa (ekstenzije), umjetna boja očnih kapaka, umjetna boja očiju (tonirane leće), umjetna boja obraza, umjetne trepavice, umjetni nokti, umjetno glatka koža (razne depilacije), umjetna boja usana, umjetne usne (silikoni), umjetne grudi (silikoni)... da... u tom smislu glume više, a mnoge se i prenemažu.

(... a kao profesionalni fotograf koji se bavi i modnom fotografijom, imao sam ne jednom pristup i prostorijama u kojima se manekenke i modelice presvlače... i poznate su mi svakakve mane 'umjetnog'...)

...to ne znači da i muškarci ne 'glume' (/ne 'lažiraju'), ali obično ne 'glume' na takve načine...