Putovanje kroz vrijeme

[lakisaki]

Koliko je to moguće? (teoretski barem)












molim štovane znanstvenjake da me ne napadaju odmah nego nek pomognu ako mogu a ak ne-nek ne gledaju ovaj topic. hvala

[8472]

lakisaki kaže:
Koliko je to moguće? (teoretski barem)
molim štovane znanstvenjake da me ne napadaju odmah nego nek pomognu ako mogu a ak ne-nek ne gledaju ovaj topic. hvala

U kom smislu-obliku misliš?

[lakisaki]

8472 kaže:
U kom smislu-obliku misliš?

kratko i jasno; da li Znanost dopušta da to postoji!

ak da-kako to objašnjava
ak ne-kako to objašnjava

prvo molim da netko nabaci jedan stručno-znanstveni odgovor a da ga onda ja udavim pitanjima i potpitanjima (tipa vremenski paradox i slične moždane vratolomije)


ajmo narode-malo dobre volje

[BillGatesMustDie]

Očekuj uskoro jedan moj referat što se tiče paradoxa o putovanju kroz vrijeme.

[8472]

Mislim da količina paradoxa i nemogućnosti daleko nadmašuje bilokakvu vjerojatnost stvarnog putovanja kroz vrijeme.

[BillGatesMustDie]

8472 kaže:
Mislim da količina paradoxa i nemogućnosti daleko nadmašuje bilokakvu vjerojatnost stvarnog putovanja kroz vrijeme.

You'll see. Ima mislim 5 paradoxa, sve ću ih opisati (laički za lakisakija)

[lakisaki]

BillGatesMustDie kaže:
(laički za lakisakija)

ajm vejting

[8472]

Ajde!

[BillGatesMustDie]

OK, da vidimo.
Definicija putovanja kroz vrijeme. Kretanje kroz 3 dimenzije je definirani kao promjena lokacije u skladu s vremenom (t). Kretanje je opisano kao brzina v=s/t. Analogno tome putovanje kroz vrijeme je promjena vremena u skladu s vremenom. Očito je da ta dva t u tom slučaju onda nisu jednaka. Korisno je onda zapisati da je vrijeme koje je jednako u cijelom svijetu "eksterno" (et), a vrijeme koje je iskusio vremenski putnik "interno" (it). Sad je moguće definirati i parametar sličan brzini kod kretanja, brzinu za vremensko putovanje (tv). Formula bi sad glasila tv=et/it. Putnik koji sjedi u vremenskom stroju može to izmjeriti uspoređujući svoj sat sa satom u vanjskom svijetu.

Jednostavan način za ilustraciju jest video i daljinski. Slična je perspektiva opisana i u Wellsovom filmu Time Machine gdje putnik gleda kako vanjski svijet ide ubrzano, slično kao kad na videu stisnemo FF.

Ako je tv:
<O - putnik putuje natrag kroz vrijeme
0 - ne putuje, vrijeme stoji mirno
<1 - vrijeme teče naprijed usporeno, dakle putnik stari brže nego vanjski svijet
1 - normalan tijek vremena
>1 - vanjsko vrijeme teče brže, putnik putuje u budućnost

U posebnom slučaju tv=0, moglo bi se reći da putnik "živi za trenutak" Može iznenaditi da u normalnom tijeku vremena, budući da je tv=1>0 također riječ o vremenskom putovanju, ali ne one vrste kakvu mi poimamo. Cijeli je svemir u jednom kontinuiranom kretanju koje možemo i izmjeriti. Dakle, "vremensko putovanje" 50 godina budućnost je moguće i samim čekanjem 50 godina. Ipak ove definicija ne korespondira s našim shvaćanjem putovanja kroz vrijeme iako ono to jest.

Paradoksi

Putovanje kroz vrijeme u budućnost karakteriziramo dakle kao tv>1. Budući da u ovom slučaju putnikova prošlost nije ugrožena, ovakvo putovanje se ne povezuje s paradoksima (barem ne u našem sadašnjem poimanju vremena). Štoviše, putovanje (odsad ćemo govoriti samo putovanje umjesto i kroz vrijeme ) je fizički i tehnički nemoguće (zasad) u obliku kriogeničkih komora ili kretanja relativnim brzinama. Prva mogućnost zapravo i nije putovanje budući su samo putnikove biološke funkcije usporene. Uz drugu metodu se vezuje takozvani twin paradox (iliti paradoks blizanca, sretanje samog sebe, koje se zapravo ne bi smjelo dogoditi ). Bilo kako bilo u oba slučaja povratak u prošlo vrijeme je nemoguć (osim ako ne odputuje u budućnost u kojem je otkriven način za povratak ). Putnik nikad neće vidjeti svoju osobnu budućnost iz jednostavnog razloga što je proveo to vrijeme u komori, brodu ili stroju. To doduše ne spriječava pisce ili scenariste da putnik sreće samog sebe u budućnosti (koji ne bi trebao postojati - ili možda i bi ali to je jedan drugi paradoks predestinacije, o njemu nešto kasnije).

S druge strane putovanje u prošlost uzrokuje mnoge probleme i paradokse. Npr. da putnik promijeni prošlost na taj način da nije u mogućnosti vratiti se natrag ili čak spriječi svoje vlastito postojanje (Back To The Future ) To se obično naziva grandfather paradox (djedov paradoks).
Također i kod putovanja u budućnost se može dogoditi da putnik vidi budućnost koja mu se ne sviđa i odluči to svjesno promijeniti. U tom slučaju paradox se ne događa u budućnosti, već u sadašnjosti i može se usporediti s djedovim ukoliko jednostavno zamijenimo riječi budućnost sa sadašnjošću i sadašnost s prošlošću u prijašnjoj definiciji.

[BillGatesMustDie]

Djedov paradoks

Najbolje ga je ilistrirati s ovim primjerom. Pretpostavimo da putnik putuje 70 godina u prošlost dgje sreće svoga djeda kao dijete. Nema potrebe da putnik ubije svog djeda, ali samo njegovo prisustvo može biti odgovorno za promijenjeni tijek događanja pri kojem je rezultat djedova smrt koja zatim uzrokuje paradoks. Ako djed umre kao dijete, naš putnik također ne može postojati. Ako on ne može postojati onda i ne može putovati kroz vrijeme u prošlost. Budući da onda nije otputovao jer ne postoji njegov djed ne može umrijeti jer slijed događaja ostaje nepromijenjen.
Međutim, taj paradoks može postojati kao petlja, dakle on se iznova i iznova događa bez mogućnosti "bijega".

Evidentno je da ovom paradoks postojanje nije dopušteno. Ako hipotetički ustvrdimo da putovanje vodi do djedove smrti, kakvi efekti nastaju? U PUB Marty smanjuje mogućnost da se njegovi roditelji zaljube ugrožavajući time i svoje postojanje. U Terminatoru 2 vi to trebalo biti još očitije, ali scenaristi jednostavno ignoriraju takvu činjenicu.
Uzevši u obzir promjene vremenskoga tijeka promatrane od strane promatrača sa strane postoji 5 mogućih logičnih rješenja paradoksa.

1. Teorija oscilacije

Prema ovoj teoriji vanjski promatrač će vidjeti beskonačnu i neprekinutu petlju uzrokovanu slijedom događaja (casuality loop) i oscilaciju između događaja 1 (kad putnik uzokuje paradoks, tj. djed je mtrav) i događaja 2 te 2 vremenska tijeka između ta dva događaja (tijek 1 i 2, prvi u kojem se putovanje odvija i drugi u kojem ga nema). Događaj 2 je dosta teško definirati i još teže odrediti. To mora biti trenutak kada promjena u prvom događaju neizbježno onemogućava putovanje u prošlost u vrijeme događaja 1 i samim time onemugućuje događaj 1. Vremenski tijek 2 je nestabilan i ne može više sadržavati događaj 2. Možemo napraviti postulat u kojem događaj 2 = 1 , budući da djedova smrt onemogućava rođenje putnika, njegovo putovanje i djedovu smrt. U ovom slučaju mogućnost da se unuk svejedno ponovno rodi i ponovi putovanje smanjuje se odmah na nulu. Argument protiv ovog postulata jest taj da vrijeme "ne zna" za odnos između djeda i unuka. Unuk je osoba iz budućnosti i on sam nije pogođen efektom djedove smtri sve dok promjena ne dosegne događaj 2 u "njegovom vremenu". Pitanje kad je to "njegovo vrijeme" ne može biti odgovoreno- Možda je to prvi susret njegovog djeda i bake, ili je to renutak rođenja njegovog roditelja ili trenutak kad se sjetio sagraditi vremenski stroj tijekom svog života. Najkasniji mogući trenutak za događaj 2 jest sam njegov čin putovanja u prošlost. Pod ovom pretpostavkom moguće je da putnik otputuje u trenutak netom prije nego otputuje u prošlost i kaže samom sebi da to ne čini što bi uzrokovalo samo još jednu petlju.

2. Teorija vremenskog kursa

Problem određivanja događaja 2 kad paradoks neizbježno ogodi putnika smo raspravili. Uzevši u obzir sve mogućnosti, događaj 2 bi mogao biti produljen u period u kojem se mogućnost za putovanje i isto tako za događaj 1 smanjuje s 1 na 0. Ovo sad korespondira s već spomenutim slučajem iz Povratka u Budućnost gdje putnik još može ispraviti učinjenu štetu na vrijeme.

Nemoguće je odrediti točan period za događaj 2, pa možemo pretpostaviti da se događaj 2 nikad neće ni dogoditi. Kao poslijedica, putnik neće osjetiti paradoks sve dok ostane u prošlosti i ne upotrijebi stroj za povratak u svoje vrijeme. Štoviše, može ostati u normalnom tijeku vremena sve dok ne dosegne svoj vremenski tijek u kojem ne bi trebao postojati. Ovo je moguće budući da se pri tv=1 on kreće u svom tijeku vremena, ali i "njegovo vrijemek" se također kreće isto brzinom. Ovako njegov vremenski tijek nikad neće dostići "njegovo vrijeme" sve dok stari tijek i dalje postoji.

Problem s ovom teorijom je taj da putnik može upotrijebiti stroj za povratak u "svoje vrijeme". Dok je u stroju, njegov it teče vrlo sporo usporedivši ga s et, tako da se iz njegove perspektive vrijeme čini "kompresirano". Čim izađe it stroja paradox smjesta utječe na njega ili će se dogoditi ako prođe događaj 2. Da bi se riješio ovaj problem, neka vrsta apsolutnog vremenskog ubrzanja mora biti uvedena i mora biti konstantna u odnosu na bilo koju referentnu jedinicu koju koristimo. Ovaj koncept je sličan kao i specijalna relativnost kod brzine svjetlosti.
Dakle, novi vremenski tijek uzrokovan od strane putnika neće se kretati brže prema budućnosti nego vrijeme koje prolazi za samog putnika. U ovom slučaju nije bitno da li putnik ulazi u stroj ili ostaje u prošlosti. Njegova će budućnost uvijek biti ona koju on uvijek poznaje. kao rezultat, putovanje u ovom slučaju ne može biti uporabljeno za promjenu povijesti te se ni ne utrebljava često u SF-u jer nije toliko interesantno.

3. Teorija dupliranja

Ova teorija kaže kao petlja ne postoji i da novi vremenski tijek ne mijenja stari već se tijek jednostavno duplira nakon paradoksa i dvije verzije povijesti postoje istvoremeno, u novom svemiru ili novoj dimenziji. Sjeti se one ST epizode s Worfom gdje samo on osjeća te promjene i skače iz svemira u svemir, e pa o tome je ovdje riječ. Svaka promjena na kvantnom nivou uzrokuje formiranje novog svemira ili tijeka, dakle duplira se.

Ove 3 teorije dosad su u neku vrstu iznad ljudske percepcije, međutim to nije argument protiv paradoxa. Paradox se ne može registrirati u normalnom tijeku vremena, čak ni od strane onih koji su njime pogođeni.

4. Teorija prevencije

Ovdje je putniku zabranjeno pod bilo kojim okolnostima mijenjati tijek događaja koji je direktno vezan uz njega. To uključuje izbjegavanje kontakta sa svojim pretcima ili bilo kojim osobama ili objektima koji imaju utjecaj na njegovu budućnost.
Međutim, ovo je u oprečnosti s konceptom slobodne volje kod vremenskog putovanja.
Praktički, putnik je sveden na običnog promatrača, pasivan i inertni objekt u tijeku vremena.

5. Teorija predestinacije

Kako bi se putniku omogućila interakcija s osobama i objektima u prošlosti a da se izbjegne djedov paradoks, uvodimo pojam predestiniranog (unaprijed određenog) vremenskog tijeka. U ovom slučaju akcije koje putnik čini će dovesti točno do budućnosti koju putnik poznaje, čak i ako pokuša postići suprotno. Drugim riječima, vremenski tijek je nepromjenjiv od samog početka do beskonačne budućnosti. (Datina glava 500 godina u prošlosti, tada je posada pokušala sve kako bi spriječila Datinu smrt a njihovi postupci su samo doveli do toga što se dogodilo)
Ovaj koncept je također u oprečnosti sa slobodnom voljom. Ako smo određeni vremenom i njegovim promjenama, tada je i naš život predestiniran od početka do kraja a slobodna volja je samo iluzija. Čak i ako smo u mogućnosti kontrolirati naš život u prošlosti opet nas dovodi do određene budućnosti. Ovo čak može postati i teološki problem.

Iako je ova teorija većim dijelom doslijedna, često se spominje i kao predestinacijski paradoks jer u predestiniranom vremenskom tijeku nešto se može pojaviti u postojanju iz ničega. Jedan od najčudnijih scenarija bi bio da putnik ode u prošlost, zaljubi se u svoju baku i postane sam svoj djed. Ovo potiče etička i biološka pitanja, ali po pitanju logike je nepogriješivo.

Evo, dosta zasada, ruke mi otpadoše od pisanja.

[BillGatesMustDie]

Nastavljamo s problemima zbog kojih vremensko putovanje nije moguće. Najčešće se radi o problemima tehničke naravi (ali i drugih).

Problem konzervacije (očuvanja)

Očuvanje energije (i mase) može se smatrati univerzalnijim argumentom protiv putovanja od djedovog paradoksa. Činjenica je da bi na taj način mogla bit poremećen sam energetski balans svemira dodavanjem ili uzimanjem mase. Međutim, upitno je da li se ova teorija može primjeniti na takav veliki sustav kao što je sam svemir i općenito u našem poimanju svemira kao takvog.

Problem akceleracije (ubrzanja)

Zamislimo putovanje kroz neki vremenski "portal". Taj portal povezuje dvije točke u različitom vremenu i u različitom prostoru. Ako upotrijebimo analogiju s putovanjem kroz običan svemir, ovdje je potrebno utrošiti goleme količine energije ne bi li se postigla akceleracija dostatna da se taj put prevali i postigne putovanje kroz vrijeme. Nepraktično.

Problem prostornog kretanja

U mnogim pričama putnik otputuje u prošlost i nađe se na točno istom mjestu s kojeg je krenuo, na potpuno istim koordinatama. Ovo se čini razumnim u početku, ali je moguće samo ako vremenski stroj ostane na istom mjestu u trodimenzionalnom prostoru za cijelo vrijeme putovanja i da je usto podložno gravitaciji i drugim silama koje djeluju na Zemlji. U suprotnom stroj će zadržati svoju poziciju što može rezultirati pojavljivanjem u dubokom svemiru na kraju putovanja uslijed kretanja planeta, sunca i galaksije (osim ako Zemlju (opet) ne smatramo centrom svemira ).
E, sad da li se u pričam akoristi ova prva solucija ili stroj ima neki čudni pogonski sustav koji mu omogućava da se pojavi na istom mjestu s kojeg je krenuo.

Problem radijacije

Ukoliko stroj ostane na istom mjestu tijekom cijelog tijeka putovanja i nije imun na gravitaciju, on je vidljiv ili barem podližan otkrivanju jer se u bilo kojem trenutku on nalazi na istom mjestu (osim ako ne uvedemo postulat o napravi za skrivanje). Putnik vidi svijet izvana kako se brzo kreće unaprijed ili unatrag. Vanjski svijet tada percipira vremenskog putnika u mirnom ili jako sporom kretajućem stanju.
Ovdje još nisu uzete u obzir različite vremenske razine koje vode do promjena valnih dužina radijacije koja izlazi ili ulazi u područje djelovanja vremenskog stroja (dakle unutar gdje se nalazi putnik). Izlazeća radijacija će biti obilježena crveno (pretpostavljam prema spektru boja) budući svaki foton koji oscilira unutar stroja to čini u kraćem vremenu nego onaj izvan stroja. Tako vanjski svijet ne može vidjeti putovanje, već mora upotrijebiti vrlo osjetlojive infracvene detektore ili radio-frekvencijske antene zbog toga što je ta energija vrlo malena. Uz ovo, situacija je još ozbiljnija za putnika koji je bombardiran s intenzivnijim UV (ultraljubičastim i X (rendgenskim) zračenjem od onog kojim se prikazuje normalni sunčev spektar boja na Zemlji. Sam stroj je izložen energetskoj dozi svog eksternog vremena koje se odvija tijekom putovanja (dakle ako putovanje traje 100 godina, stroj će "iskusiti" svu energiju koja se odvija u tih sto godina na "sebi" - naravno, ako je u području djelovanja te energije).
Zato bi vremenski stroj trebao imati neku vrst štita.
(Kod ovog ima čak i jedna odlična epizoda Voyagera gdje brod stoji na nebu dok na planetu vrijeme teče ubrzano, a stanovnici planeta vide brod cijelo vrijeme. Pa riječ je o sličnoj stvari.)

Problem detekcije/interakcije

Iako vjerojatno nevidljiv vanjskom oku, interakcija vanjskog svijeta s srtojem je itekako moguća. Onom tko djeluje na stroj moglo bi se učiniti da je pod djelovanjem efekta temporalne anomalije. Što će se dogoditi onome tko to učini ali i vremenskom putniku, možemo samo špekulirati. Čak i ako nije moguće prekinuti ili omesti putovanje, samo postojanje stroja i ljudi koji ga gledaju (na infracrvenim detektorima), to može dovesti do paradoksa ako se putnik odluči vratiti natrag kroz vrijeme.


Sad idemo malo više u sferu mašte i teorije:

Čak ako jednog dana u budućnosti ljudi izume vremenski stroj i riješe sve fizičke i navedene probleme u svezi putovanja možemo očekivati da čovječanstvo postane društvo putnika kroz vrijeme (isto tako poznavajući ljudsku prirodu i zloupotrebu istog). ako je to tako već bismo trebali zabilježiti postojanje ili opažanje vremenskog stroja u prošlosti ili sadašnjosti.
Za ovo može postojati nekoliko razloga:
- možemo pretpostaviti da ljudi u budućnosti imaju zakonsku zabranu putovanja
- Zabranjeno im je putovanje u prošlost ili im nismo dovoljno zanimljivi
- nedostatak takvih pojava možda upućuje na to da će civilizacija prestati postojati prije izuma putovanja kroz vrijeme. Nema budućnosti - nema vremenskih strojeva
- povijest je možda promjenjena bezbroj puta dovodeći do paradoksa koje nismo sposobni percipirati. Čak je i moguće da se naš vremenski tijek mijenja a da nitko to ne može opaziti jer smo "preglupi" da primjetimo da smo konstantno pogođeni efektima vremenskog putovanja
- možda su UFO-i zapravo vremenski strojevi

Zaključak - možda će čak jednog dana biti moguće nači logičko i praktično rješenje za izbjegavanja ovakvih paradoksa. Iako nijedno od ovih objašnjenja nije u potpunosti zadovoljavajuće jer iamju slabašnu fizičku pozadinu ali barem je za malo promisliti i pritom se i zabaviti, hehe .

I za kraj, riječi naše tete Katice:

"Ever since my first day as a Starfleet captain, I swore I'd never let myself get caught in one of these Godforsaken paradoxes. The past is the future, the future is the past, it all gives me a headache." (Capt. Janeway, VOY: "Future's End")

Vidimo se jučer!

[Zmaj]

Jesi se raspistoljio

Jel netko zna onu pricu o nekom tipu koji je svoji 800 tinjak dolara
ulozio u jako rizicne investicije (oko 180) i dobro pogodijo svaku i zaradio nekoliko mlrd dolara (mozda manje neznam tocno) u 3-4 tjedna.

Bilo je presumnjivo (neznam na sta ) pa su ga uhvatili i nakon dugog ispitivanja je priznao da je iz nejako daleke buducnosti (oko 500 god) i da ce vratit sve te pare ako ga puste da se vrati u svoje vrijeme, rekao je da ima neki brod ali nije lokaciju doticnog (da nebi dospio u krive ruke).

[BillGatesMustDie]

Zmaj kaže:
Jel netko zna onu pricu o nekom tipu koji je svoji 800 tinjak dolara ulozio u jako rizicne investicije (oko 180) i dobro pogodijo svaku i zaradio nekoliko mlrd dolara (mozda manje neznam tocno) u 3-4 tjedna.

Bilo je presumnjivo (neznam na sta ) pa su ga uhvatili i nakon dugog ispitivanja je priznao da je iz nejako daleke buducnosti (oko 500 god) i da ce vratit sve te pare ako ga puste da se vrati u svoje vrijeme, rekao je da ima neki brod ali nije lokaciju doticnog (da nebi dospio u krive ruke).

Nisam čuo, ali bio je neki tip John Titor koji je tvrdio da je došao iz budućnosti i pisao o tome po nekim forumima.

[finalnifantazista]

lakisaki, cijelo vrijeme putuješ kroz vrijeme..

"Putovanje u budućnost" - nemoguće, budućnost nije predodređena (zakoni vjerojatnosti).

"Putovanje u prošlost" - ehem, već bismo vidjeli te putnike iz budućnosti, I guess...

Ovo nije ništa zaozbiljno, poslije pročitam ove dugačke postove (čim se skinem) pa javim kaj mislim.

[Zmaj]

BillGatesMustDie kaže:
Nisam čuo, ali bio je neki tip John Titor koji je tvrdio da je došao iz budućnosti i pisao o tome po nekim forumima.

Bolesna prica, dao je sheme svog broda, i tolika proricanja.

Was he a brilliant fraud, or an ordinary soldier from 2036?

How our society is going wrong, and how society as we know it will end in a very short but massive intercontinental nuclear war in 2015.

My "time" machine is a stationary mass, temporal displacement unit manufactured by General Electric. The unit is powered by two, top-spin, dual-positive singularities that produce a standard, off-set Tipler sinusoid.

I will be happy to post pictures of the unit.

Na slikama je pokazao kako te minijaturne crne rupe svijaju lasersku svjetlost i jako kompleksne sheme.



Link

[delija]

finalnifantazista: budućnost nije predodređena

delija mlajsi:
Pa, gosponcic, navi (dobar) sat da ti zvrnda vu 2 sata posle ponoci - pak da vidimo nije li buducnost predodredjena.

[finalnifantazista]

delija kaže:
finalnifantazista: budućnost nije predodređena

delija mlajsi:
Pa, gosponcic, navi (dobar) sat da ti zvrnda vu 2 sata posle ponoci - pak da vidimo nije li buducnost predodredjena.

Rekoh, "neozbiljno". Ali ono što sam napisao može natjerati nekoga na razmišljanje, s obzirom na to da je BillGatesMustDie dao sve od sebe da bude jasan... Ne znam što reći.. imam osjećaj da ima grešaka u ta 3 posta, ali i osjećam da ih ja neću naći..

Ah da, onaj paradoks blizanaca... negdje sam čitao da je to paradoks koji bi nastao ako bi jedan od braće blizanaca putovao brzinom blizu svjetlosti

Moje mišljenje je "Teorija dupliranja". Teorija beskonačno mnogo "paralelnih" (ne nužno, mislim da se ti svjetovi stalno "sudaraju") svemira/svjetova objašnjava mnoge "anomalije" našeg svijeta.

[BillGatesMustDie]

finalnifantazista kaže:
Ah da, onaj paradoks blizanaca... negdje sam čitao da je to paradoks koji bi nastao ako bi jedan od braće blizanaca putovao brzinom blizu svjetlosti

Ne znam što reći.. imam osjećaj da ima grešaka u ta 3 posta, ali i osjećam da ih ja neću naći..

Je imaš pravo, to sam pomiješao...

Grešaka sigurno ima, ali kako rekoh to je zato što sve to ima jako slabašnu znanstvenu pozadinu. A ima i koliko vidim dosta grešaka u tipkanju pa se ispričavam, to je kad se žurim i ne provjeravam.

Uostalom, većina ovog je bazirana na SF-u (bilo pisci bilo scenaristi, pa...).

[finalnifantazista]

BillGatesMustDie kaže:
Je imaš pravo, to sam pomiješao...

Grešaka sigurno ima, ali kako rekoh to je zato što sve to ima jako slabašnu znanstvenu pozadinu. A ima i koliko vidim dosta grešaka u tipkanju pa se ispričavam, to je kad se žurim i ne provjeravam.

Uostalom, većina ovog je bazirana na SF-u (bilo pisci bilo scenaristi, pa...).

Da objasnim paradoks blizanaca (ima neke veze s ovim): kad bismo jednog od braće blizanaca poslali na put brzinom blizu svjetlosti (>99% te brzine), i kad bi on putovao kroz npr. 30 zemaljskih godina, tad bi blizanac koji bi ostao na Zemlji ostario 30 godina, a ovaj koji je putovao puno manje... strava, je l` da? Nisam to baš najbolje napisao, ali mislim da je jasno.

Što se tiče toga što je bazirano na SF-u, meni se jako sviđaju primjeri iz Star Treka.

[BillGatesMustDie]

finalnifantazista kaže:
Nisam to baš najbolje napisao, ali mislim da je jasno.

Što se tiče toga što je bazirano na SF-u, meni se jako sviđaju primjeri iz Star Treka.

Ma dobro je opisano.

Nego ima takvih primjera svugdje. Meni je recimo zanimljiv ovaj iz Termimnatora gdje John Connor šalje svog prijatelja u prošlost ne bi li zaštitio svoju majku, a ovaj se zaljubi u nju i postane Johnov otac. Tako da je ovaj zapravo poslao svoga oca.
Ima rupa, ali je fora. Slaže se s paradoxom predestinacije.

finalnifantazista kaže:
budućnost nije predodređena

Budućnost nije predodređena. Prošlost nam je poznata. Što ako smo mi nečija prošlost.
Svemir je čudan. Još je tu i mogućnost crvotočina (tako je i John Titor opisao princip rada svog stroja). Stroj otvara dvije singularnosti (čitaj: mini crne rupe) koje spajaju dvije točke u različitom vremenu.