Mijenjanje hrvatskog standardnog jezika

[Klarion]

Tapatapatawko kaže:

Moja baka (iz Istre) govori ovako:

N: ki ili ča?
G: kega ili česa?
itd.

Ki postoji u talijanskom (chi), a česa u slovenskom.

To Ki nije došlo iz talijanskog.

[HawkStr]

Tapatapatawko kaže:

Na znam za bugarski, ali u makedonskom ima puno kajkavizama i čakavizama:

fala (alternativa za blagodaram)
dojdi
doma
dožd

Ako počnemo to komentirati, odlutat ćemo daleko od teme. Ja ne vidim tu nikakvih kajkavizama i čakavizama. Nebugarske riječi (kakve ove nisu) u makedonskom su definitivno srbizmi.
Ove nabrojane riječi postoje i u bugarskom, doduše u dijalektima.

[Tapatapatawko]

U Hrvatskoj su fala, dojdi, doma i dazd kajkavizmi i cakavizmi, ovisno o rijeci.
Ali su izrazito vitalne rijeci.

HawkStr kaže:

Nebugarske riječi (kakve ove nisu) u makedonskom su definitivno srbizmi.

Mugli bi reči i da su nemakedonske rieči v bugarskom rusizmi.

Blijši su slovenski i kojkavski hrvatski nek bugarski i makedonski,
pa opet Slovenci ne otimlju kojkavski kak ste vi šteli maznuti makedonski.

[Hekatonhir]

Tapatapatawko kaže:

Moja baka (iz Istre) govori ovako:

N: ki ili ča?
G: kega ili česa?
itd.

Ki postoji u talijanskom (chi), a česa u slovenskom.

Staroslavenska je zamjenica bila kъ pa joj je dodana pokazna zamjenica to i dobiven je oblik kъto. Nakon što je ispao poluglas dobili smo oblik kto. Suglasnička je skupina bila atipična pa su Hrvati to metatezirali u tko.

Slično se tvorio i oblik čьto, od istoga korijena, samo što je prednji poluglas palatalizirao to k i dobilo se čь. Vokalizacijom poluglasa dobijemo zamjenicu ča u čakavskome, a dodavanjem pokazne zamjenice dobijemo čьto, što je dalo čto, a potom se to č razdijelilo na t i š (afrikate su sastavljene od okluziva i frikativa) te smo dobili oblik tšto pa je prvo t ispalo.

Znači, kaj (izveden iz istoga korijena, samo bez povratne zamjenice i palatalizacije), ča i što etimološki imaju isto počelo, a ostalo se diferenciralo dodavanjem zamjenica, premetanjem i drugim glasovnim promjenama.

Genitiv zamjenice čьto, već je napisao Shain, bio je česo (nastao palatalizacijom od kegso > čegso, pa ispadanjem suglasnika g), a potonji je oblik očuvan čakavici jer je analogijom prema kogo > koga uzet i oblik čega. Isto kao što je genitiv od kъto > kto > metateza (premještanje) > tko bio koga.

[Wikiceha]

HawkStr kaže:

Zapravo da.
Kakvo je to sad pitanje?

Pa zvuči mi čudno, onak kaj/što to gledaš kako kakvo to gledaš
U principu tu mi čudno zvuči i ča to gledaš

HawkStr kaže:

Ima i bugarskom "što", ali je kao arhaizam te se izuzetno rijetko koristi u ovom smislu, a vrlo često se može čuti kao razgovorna skraćenica od "zašto".

Ima smisla.

HawkStr kaže:

Nego baš mi je bila zanimljiva ova rasprava s marvalom
Čudno mi bilo zašto se uvijek na neki način ćirilica i pravoslavlje vežu sa srpstvom.
Koliko znam ćirilica se koristila u Hrvatskoj tek do 16. stoljeća, pak ste i glagoljicu najduže zadržali. Ali pustimo glagoljicu, nego zašto bi ta ćirilica bila srpska nikako si ne mogu objasniti.

A gle

Shain kaže:

Čega je od što. - Upitna zamjenica č6 dobila je u nominativu česticu -to: č6+to > što.
U genitivu čestice nema, a stari je padežni nastavak -eso: č+eso > česa. Novi je -ega: č+ega.

Ma shvatio sam to, krivo se izrazih...
Tnx

[HawkStr]

Wikiceha kaže:

Pa zvuči mi čudno, onak kaj/što to gledaš kako kakvo to gledaš
U principu tu mi čudno zvuči i ča to gledaš

Zato sam i stavio rečenicu "Kakvo je to sad pitanje"
jer ti ona valjda ne zvuči čudno. Tako da i vi imate "kakvo" samo ima malo drukčiju nijansu.
U bugarskom "što" u istom smislu kao u hrvatskom se da čuti najčešće u zagonetkama kao pitanje "Što je to?" iliti doslovno "Što e to?"

"Ča to gledaš" ti zvuči čudno valjda jer si kajkavec. "Što" ti nije čudno jer si se navikao od standarda. A za "kakvo" ti ne bi valjda čudno zvučalo ako pogledaš iz malo drukčijeg kuta kao naprimjer "Kakvo ti to sr*nje gledaš"

[HawkStr]

Wikiceha kaže:

Pa zvuči mi čudno, onak kaj/što to gledaš kako kakvo to gledaš
U principu tu mi čudno zvuči i ča to gledaš

Zato sam i stavio rečenicu "Kakvo je to sad pitanje"
jer ti ona valjda ne zvuči čudno. Tako da i vi imate "kakvo" samo ima malo drukčiju nijansu.
U bugarskom "što" u istom smislu kao u hrvatskom se da čuti najčešće u zagonetkama kao pitanje "Što je to?" iliti doslovno "Što e to?"

"Ča to gledaš" ti zvuči čudno valjda jer si kajkavec. "Što" ti nije čudno jer si se navikao od standarda. A "kakvo" ti ne bi valjda čudno zvučalo ako pogledaš iz malo drukčijeg kuta kao naprimjer "Kakvo ti to sr*nje gledaš"

[Wikiceha]

HawkStr kaže:

Zato sam i stavio rečenicu "Kakvo je to sad pitanje"
jer ti ona valjda ne zvuči čudno. Tako da i vi imate "kakvo" samo ima malo drukčiju nijansu.
U bugarskom "što" u istom smislu kao u hrvatskom se da čuti najčešće u zagonetkama kao pitanje "Što je to?" iliti doslovno "Što e to?"
"Ča to gledaš" ti zvuči čudno valjda jer si kajkavec. "Što" ti nije čudno jer si se navikao od standarda. A "kakvo" ti ne bi valjda čudno zvučalo ako pogledaš iz malo drukčijeg kuta kao naprimjer "Kakvo ti to sr*nje gledaš"

Pa da riječ je o nijansama
Iako , ča to glediš mi bi i imalo nekog smisla

[Čarobna njiva]

http://www.republika.eu/novost/32245...nim-osjecanima
Drugi osječki jezikoslovni velikan, Josip Vitanović (Osijek, 1844. – Zagreb, 1909.), u svoje je vrijeme dobro poznatim jezikoslovcem koji je radni vijek proveo kao profesor i ravnajući učitelj najprije na osječkoj gradskoj realci, a potom je istu dužnost obavljao, sve do smrti, u Zagrebu. Vitanovićev je jezikoslovni rad obuhvatio, između ostaloga, i gramatičke priručnike; autorom je jedne slovnice – Slovnice hèrvatskoga jezika za nižu realku (Osek, 1872.) i jedne gramatike – Gramatike hrvatskoga jezika za školu i samouke (Osiek, 1880., 1882., 1888., 1891.) – koja je u vrlo kratkom vremenu imala čak četiri izdanja. Vitanović je jezikoslovac prijeloma norme – razdoblja koje je u povijesti hrvatskoga jezika označeno grubim jezičnim promjenama kojima su se zatirale hrvatske jezične (dakle identitetske) posebnosti u korist vukovskoga jezičnoga modela kakav su u svojim jezičnim priručnicima donosili Vuk Stefanović Karadžić i Đuro Daničić.

[retsam]

Mnogi su osporavali ove Škarićeve teze, pogotovu onaj dio što se tiče tronaglasnoga sustava. Evo jedan osvrt na na Škarićeva istraživanja, ovaj je put Kapović posve u pravu:

http://hrcak.srce.hr/file/96816

[Hekatonhir]

Na što se odnosi to "ovaj put"? Kapović je najbolji naš akcentolog i rijetko kad griješi kad su posrijedi naglasci, bilo da je riječ o praslavenskima i baltoslavenskima bilo da je riječ o standardnima. To, jasno, ne isključuje mogućnost da je u krivu u drugim pitanjima.

A raspravu sam čitao prije dvije-tri godine; mislim da sam i ovdje ismijavao Škarića i njegovu metodologiju govoreći da mu je bolje držati se fonetike i fonologije umjesto da pokušava reformirati standard.