Rast ka srodnoj duši ili pronalazak iste?

[Coeli]

Mala obavijest za one koje moguće zanima:
Coeli je latinska riječ za nebo, što je moj životni moto (samo nebo je cilj), i nije u vezi s Coelhom, iako cijenim čovjeka, obzirom na neka njegova razmišljanja.

Natrag na temu:

gama-ray kaže:

Ovisi od osobe i situacije u kojoj se nalaziš ne postoji generički ili općeniti odgovor na ovo pitanje

ah, očito sam pogrešno razumjela, mislila sam da se netko pojavio u tvojem životu i da zato tražiš izvjesne smjernice.
Naravno, u tom slučaju ne postoji općeniti odgovor.

mirandola kaže:

Sintagma 'srodne duše' nije karmička, po meni tu nema nikakve mistike. Isto tako, mislim da postoji samo jedna srodna duša za sve ljude. Tj. da ona 'srodna duša' aficira svaku dušu i to po nužnosti. Koliko god to bilo kontraintuitivno.

Niti ljubav niti život ne bole niti stvaraju ugodu. Problem je ljudska percepcija, a povijest ljudske misli nas uči da nema istinskog života bez prolaska kroz pakao, kao ni istinske ljubavi.

Ovo što ti pišeš, pišeš iz emocije. Po svom osjećaju i životnom iskustvu. Sa srodnom dušom ne želim previše pričati, želim ju slušati. Srodnu dušu želim voljeti jer je ljubavi dostojna. Ima kreposti koje zadivljuju. Srodna je duša idealna jer ne umire kad sve umre. Živi u svijetu, ali nije od svijeta. Srodna je duša uvijek idealna.

Razočarenje nastaje kada u traženju idealnoga po sinkronicitetu misli, prepoznajemo idealno gdje ne bismo trebali. Što vodi iz razočarenja u razočarenje. Po iskustvu poučen zaključuje kako je idealno na kraju bullshit. Krivi sve osim sebe. Jer nije prošao kroz pakao, jer ne zna voljeti, jer ne raste, prema tome ni ne živi.

Sudeći po ovome, rekla bih da više govoriš o duhovnim blizancima, nego o srodnoj duši. Jer to bi bila ta vrsta ideala - stvaranje cjelovitosti kroz dvojstvo.

Cjelovitost je u suštini jedinstvo koje se postiže kroz dvojstvo, jer je sve na ovome svijetu dvojstvo.
Zato se ljudi uparuju, zbog vječne težnje postizanja izvorne cjelovitosti. U osnovi, jin-jang sheme.
Izvornu cjelovitost (ona, koju zovemo božanskom i koja u sebi jednakomjerno sadrži oba principa) nemoguće je postići sam. Postoje pojedinci koji dospiju prilično visoko, ali nikada u potpunosti. Što je i logično, jer ma koliko muškarac usvojio ženskih principa, ili žena muških, on ipak nema žensko (prije svega fizičko) iskustvo, kao ni ona muško.
I zato, jedini način za postizanje cjelovitosti je u dvoje, spajanjem muškog i ženskog principa.
To je ono čemu se u osnovi teži, a sad, kad tko stigne, ima vremena, iz života u život, pa jednom već ...
Ipak, osvješteniji malo ubrzaju taj proces. Stara priča, što je čovjek dalje, ponešto mu je i lakše iako ima još dosta posla. No otuda barem više nije jako daleko do cilja.

Moguće je tebi sve to (ili dobrim dijelom) poznato, no stavit ću ovdje link na dosta dobar članak o tom idealu, duhovnim blizancima, jer možda će nekoga zanimati i taj aspekt, neovisno o aspektu srodnih duša, jer je sam po sebi prilično zanimljiv.
Doduše, podrazumijeva vrstu rada na sebi od kojeg mi odmah dođe ... ... tako nekako, čim pomislim na to.

http://fontanasvjetlosti.weebly.com/...win-flame.html

[Coeli]

ex anais kaže:

To ti je, ericssone, new age. Ljudi mlate dobre pare na naivcima. Nije vrag da nikad nisi čitao neki članak iz ženskog časopisa koji mlati praznu slamu o srodnim dušama, twin flames, čakrama, anđelima, pizdarijama? Pa di ti živiš?

Prilično je površno tu problematiku razmatrati samo temeljem New Age pokreta.
Ne ulazeći u detaljniju analizu prednosti i nedostataka tog pokreta, jedno je nedvojbeno: taj pokret izvukao je na površinu sukus drevnih religijskih i filozofskih postavki koje se bave vječnim pitanjem cilja i smisla čovjekova života.
Naravno, u pozadini toga nalazi se težnja za spoznajom, i tako je bilo otkad je svijeta i vijeka.

Za one koji sve svode na fizičku razinu postojanja, te isključuju ili negiraju duhovnu razinu, time svaka rasprava završava.
No za one koji na ovaj ili onaj način uvažavaju ili uzimaju u obzir postojanje duhovne razine, stvari stoje malo drugačije.
Oni pak polaze od sljedećeg: kao što na fizičkoj razini postoji razvoj tijela ili na umnoj (mentalnoj) razini razvoj uma, tako na duhovnoj razini postoji razvoj duha.

Drugim riječima, samim uvažavanjem duhovne razine kao neizostavnog elementa uključenog u razvoj ljudskog bića, sve se iz korijena mijenja.
Različiti su putovi spoznaje i sredstva uz pomoć kojih dolazimo do njih, no sadržaji su univerzalni.
Poanta je u tome da ne možemo izbjeći učenje kroz iskustvo.

Vratimo se na veze.
Iz svojih veza naučila si što si naučila. Ne baš na ugodan način, zar ne? Zato jer prije nisi znala što sada znaš. Pretpostavlja se da više nećeš ponavljati istu pogrešku. No ako je ponoviš, očito nisi naučila. Pa onda još jednom. Pa opet, ako treba. Koliko god treba, dok ne naučiš. To je poanta karmičke veze. Samorazvoj. Na toj razini, na teži način, naravno, jer odnekud se mora početi.

Ne možeš u srednju dok nisi završila osnovnu, ni na fakultet dok nisi završila srednju, zar ne?

Istim takvim obrascem život se pobrinuo natjerati nas na kretanje u cilju samorazvoja prema višim razinama.
Pritom nam je ostavio i slobodnu volju pa se sve svodi na to da ''možemo odlučiti koliko ćemo se mučiti na jednome mjestu'' kako je Bare to lijepo opjevao.
Zato među nama (ljudima) imamo i one koji su zapeli u jako lošim vezama, neki i nažalost i cjeloživotnima.

Nadalje, imamo ono što nazivamo vezama srodnih duša i vezom blizanačkih duša. Svaka od tih razina donosi nove izazove i nova učenja, no ipak konstruktivnija.
To bi bila nekakva osnova. Znali mi za cijelu filozofiju koja stoji iza toga ili ne znali, vjerovali u nju ili ne vjerovali, svejedno je. Situacija u koju dolazimo i iskustvo koje iz toga proizlazi, isto je za onoga tko zna i onoga tko ne zna.

No onaj tko zna cijelu tu filozofiju, da je tako nazovemo, ne samo površinski segment New age pokreta, nego znatno šire i dublje od tog, onaj koji se pozabavio suštinskim proučavanjem tih pitanja od najranijih dostupnih izvora pa nadalje, u konačnici lakše i brže rješava različite životne situacije.
Jer ima odgovore. Ima već pripremljenu šprancu, dobro objašnjenu i s točnim uputama - poput vodiča.

Govori li se tu u slikama ili korištenjem čudnog nazivlja za objašnjenje određenih fenomena, svejedno je, špranca je i unatoč tome valjana.
Što, među ostalim, dokazuju i tvoja loša iskustva u vezama. Ta dionica je završila, ideš dalje. Vjerojatno bi bila ponešto lakša uz određene upute i objašnjenja.

Segmenti odgovora posvuda su oko nas. U filozofiji, psihologiji, sociologiji, psihijatriji, religiji, mitovima, simbolici, drevnim znanjima ...
Tko traži odgovore (ili pomoć), nađe. Znanje, najšire moguće, u svakom slučaju je prednost, ne nedostatak.

[Verdadera]

Coeli, ne slažem se s new age pokretom, najviše jer se općenito ne slažem s nečim što se definiralo, stavilo u okvire i dalo mu se važnost. Jer povijest pokazuje što se događa svaki put kad se dobra ideja definira i "modernizira". Previše se važnosti daje pripadanju a premalo svrhi poruke. Pa već sada u gotovo pa začetku vidim kako se počinje kvariti.

Stara filozofija (po mom) nije tu da se preinači u novu nego da se shvati, primjeni ili odbaci i ode korak dalje, drugačiji korak dalje. Nadogradnja bez preinaka.

Ne pišem ovo da bih osporavala tvoje stajalište nego da bolje objasnim nešto prethodno vrlo grubo postavljeno.

Lijepo objašnjena duhovna strana čovjeka koji mi oduvijek zvoni na trio- fizika,psiha i duh.

[gama-ray]

Evo malo da dodam par detalja za one koji žele razmišljati malo više.
Da li svaka osoba mora imat srodn
u dušu?
I kad se spominje pojam srodne duše to se može povezati sa sa rastom tj konstruktivnim pozitivnim djelovanjem čovjeka. Jer u suštini čovjek djeluje konstruktivno ili destruktivno to ke dualitet koji je spominjan ovdje.

[Coeli]

Verdadera kaže:

Coeli, ne slažem se s new age pokretom, najviše jer se općenito ne slažem s nečim što se definiralo, stavilo u okvire i dalo mu se važnost. Jer povijest pokazuje što se događa svaki put kad se dobra ideja definira i "modernizira". Previše se važnosti daje pripadanju a premalo svrhi poruke. Pa već sada u gotovo pa začetku vidim kako se počinje kvariti.

Stara filozofija (po mom) nije tu da se preinači u novu nego da se shvati, primjeni ili odbaci i ode korak dalje, drugačiji korak dalje. Nadogradnja bez preinaka.

Ne pišem ovo da bih osporavala tvoje stajalište nego da bolje objasnim nešto prethodno vrlo grubo postavljeno.

Lijepo objašnjena duhovna strana čovjeka koji mi oduvijek zvoni na trio- fizika,psiha i duh.

Hvala ti. zapravo me tvoj upis potakao da to nakuckam, inače mi se ne bi dalo.

Moram nabrzaka jer čekam goste, no ono što je dobro u new ageu je to što je otkad se pojavio ipak obradio neke segmente o kojima se prije nije puno znalo ili se nije na takav način razmišljalo. A time i otvorio put onima koji žele znati više, u druga, temeljitija i izvornija traganja.
A i nekako, sve u svemu, ipak usmjerava ljude na pozitivu.
I dakako, nije da tamo nema svakojakih čuspajza.

edit: razumljivo je što je to sve na popularnoj razini, u časopisima i sličnom.

Ajde molim te, tko bi čitao kako tamo neki rabini tumače izvorne biblijske spise. Umrli bi ljudi od dosade nakon druge rečenice. I tako nikad ne saznali da Adam nije muško ime, nego hebrejski naziv za čovjeka. Drugim riječima, da je Bog stvorio čovjeka (dvospolnog) a ne muškarca. Pa tek onda od njega napravio muškarca i ženu. Tako je to s tim stvarima, dok se ne krene od najranijeg izvora bilo čega, ništa se na zna.
No opet, onako kako gledam na to, bolje je i nekakvo znanje nego nikakvo, pa neka je new age, časopisa i tako tog, svačega nečega.

[lazan]

Coeli kaže:

Prilično je površno tu problematiku razmatrati samo temeljem New Age pokreta.
Ne ulazeći u detaljniju analizu prednosti i nedostataka tog pokreta, jedno je nedvojbeno: taj pokret izvukao je na površinu sukus drevnih religijskih i filozofskih postavki koje se bave vječnim pitanjem cilja i smisla čovjekova života.
Naravno, u pozadini toga nalazi se težnja za spoznajom, i tako je bilo otkad je svijeta i vijeka.

Napisao sam ogroman post koji mi je progutan pa cu skratiti . Prije svega zelim se ispricati na upadu na temu ?
Zelim se osvrnuti na pokret New-Age . Svi znamo odakle i koliko je star taj pokret i kako je kroz vijekove izopacen .
Zelim skrenuti paznju na jednu cinjenicu . Radi se o jednom supermerkatu . U kojem ljudi kupuju ono sta im je u datom zivotnom momentu potrebno .
Ne samo da kupuju vec gledaju etikete i cijene tih etiketa .
Za mene je New-Age najveca svijetska nebuloza koja ne samo da dodiruju nas spirit vec dira u sve moguce domene koji joj pridonose zaradu . Dodiruje sve izuzev religije i to nase tradicionalne religije . Zato ju jedan francuski prelat proglasio supermerkatom ,ne ja . Ostavlja slobodu ljudima da si kupe spirit koji im je potreban . Pod uvjetom da se udalje od tradiconalnih okvira religije .

[Coeli]

lazan kaže:

Napisao sam ogroman post koji mi je progutan pa cu skratiti . Prije svega zelim se ispricati na upadu na temu ?
Zelim se osvrnuti na pokret New-Age . Svi znamo odakle i koliko je star taj pokret i kako je kroz vijekove izopacen .
Zelim skrenuti paznju na jednu cinjenicu . Radi se o jednom supermerkatu . U kojem ljudi kupuju ono sta im je u datom zivotnom momentu potrebno .
Ne samo da kupuju vec gledaju etikete i cijene tih etiketa .
Za mene je New-Age najveca svijetska nebuloza koja ne samo da dodiruju nas spirit vec dira u sve moguce domene koji joj pridonose zaradu . Dodiruje sve izuzev religije i to nase tradicionalne religije . Zato ju jedan francuski prelat proglasio supermerkatom ,ne ja . Ostavlja slobodu ljudima da si kupe spirit koji im je potreban . Pod uvjetom da se udalje od tradiconalnih okvira religije .

uf, ubit ću se, neću stić narezat kolače, a gosti samo što nisu došli ...

U podosta toga si u pravu, no onako kako ja to vidim, sve ima svoju dobru i lošu stranu pa tako i religija. Sve ovisi o tome u koju svrhu se u konačnici primjeni. Selekcija je na nama.

Otac (sad pokojni) mi davno reče ... čitaj sve, slušaj sve ali misli svojom glavom.

[lazan]

Coeli kaže:

uf, ubit ću se, neću stić narezat kolače, a gosti samo što nisu došli ...

U podosta toga si u pravu, no onako kako ja to vidim, sve ima svoju dobru i lošu stranu pa tako i religija. Sve ovisi o tome u koju svrhu se u konačnici primjeni. Selekcija je na nama.

Otac (sad pokojni) mi davno reče ... čitaj sve, slušaj sve ali misli svojom glavom.

Hajede docekaj goste ?Mnogo su bitiniji od svih sarlatana svijeta .

[Verdadera]

Coeli kaže:

Hvala ti. zapravo me tvoj upis potakao da to nakuckam, inače mi se ne bi dalo.

Moram nabrzaka jer čekam goste, no ono što je dobro u new ageu je to što je otkad se pojavio ipak obradio neke segmente o kojima se prije nije puno znalo ili se nije na takav način razmišljalo. A time i otvorio put onima koji žele znati više, u druga, temeljitija i izvornija traganja.
A i nekako, sve u svemu, ipak usmjerava ljude na pozitivu.
I dakako, nije da tamo nema svakojakih čuspajza.

edit: razumljivo je što je to sve na popularnoj razini, u časopisima i sličnom.

Ajde molim te, tko bi čitao kako tamo neki rabini tumače izvorne biblijske spise. Umrli bi ljudi od dosade nakon druge rečenice. I tako nikad ne saznali da Adam nije muško ime, nego hebrejski naziv za čovjeka. Drugim riječima, da je Bog stvorio čovjeka (dvospolnog) a ne muškarca. Pa tek onda od njega napravio muškarca i ženu. Tako je to s tim stvarima, dok se ne krene od najranijeg izvora bilo čega, ništa se na zna.
No opet, onako kako gledam na to, bolje je i nekakvo znanje nego nikakvo, pa neka je new age, časopisa i tako tog, svačega nečega.

Drago mi je da si odvojila vrijeme za to kuckanje

Pa možda u tome i jest stvar, što većina ljudskih pokušaja kroz povijest usmjerava na pozitivu i redovno se tužno izobliči, zagorča, isprlja i zamuti...možda čak zbog tog prilagođavanja da bi se dobio što veći broj "pripadnika".
Ali ne prilagođavanje u nekakvom smjeru olakšavanja pristupa informacija nego pojednostavljivanje informacija. Želi se ići za onom- više nas je jači smo...ali imam feeling da čitavo vrijeme preskačemo nekakve korake. Jer neke stvari ne možeš prodati nego ih moraš osjetiti a da bi ih osjetio ne bi trebao imati želju da "kupiš proizvod" nego da stvoriš sam svoj.

Ovo s Adamom je zanjimljiva informacija, objašnjava zašto se osjećam kao da je u meni i muški i ženski dio ispremiješan u pravilno-finim omjerima
Vidiš, zanjimljivo je to, nisam krenula od izvora (priznajem da sam teološki slabo potkovana) a opet sam nekako i prije znala "odgovor" ili, definiciju mixa u čovjeku. Prvo je čovjek a onda se dijeli, jako logično.

Izjava tvog oca je kvalitetna. Ostaviti um otvorenim ali ga znati sam kontrolirati (ne biti povodljiv)

Uživaj s gostima

[LutkicaZG]

Po meni srodna duša je baš svatko koga upoznamo, bilo da više se ne družimo s njim ili da smo si dobri već jako dugo. U svakom slucaju, imamo jedno iskustvo vise, naucimo nesto... Iako najvise naucimo od tih losih iskustva.. I kako je netko napisao gore, ljudi ulaze u nas zivot da naucimo nesto i ako smo imali lose iskustvo, necemo istu gresku ponovit jos jednom, a ako ponovimo ocito nismo naucili. Zato onda ne krivimo ovog muskarca/zenu, nego im se lijepo zahvalimo sto su nas pokusali naucit necemu za buducnost i gledamo ih isto kao srodnu dusu, jer su nam pomogli..

New age, po meni dobra je stvar, jer siri samo pozitivu, a i nauci se dosta. S druge strane, ne slazem se nekim njihovim ucenjima i nisam sigurna koliko se vjera slaze s tim, a i opet new age moze biti samo prodavanje magle i zaradivanje na istom. Istinu nikad necemo doznat, zasto nam se dogadaju neke stvari u zivotu, mozda ta ucenja jesu u pravu, a mozda se radi o necem potpuno drugom..

[ex anais]

Pa evo, ja ne znam na što se misli kad se kaže da netko izvuče najbolje i najgore iz tebe. Iz tebe. Ne ono da vas je nedobog pokosila bolest, rat, smrt, nešto nego iz vas, iz nutrine.

Ne morate se vi slagati da je to o čemu pričate dio new age filozofije. Ni vjernici se ne slažu kad ih se suoči s onim što pričaju.

Ja sam naučila da ne trebam više nikakve "karmičke veze". Niti da netko izvlači najgore iz mene. Dobro poznajem svoje demone i ne želim nikoga upoznavati s njima niti želim upoznavati tuđe demone. Površna, šta ću. Želim da mi je lijepo i da je njemu lijepo. Bez drame i natezanja. Bez karmičkih dubina.

[MiSterium]

mirandola kaže:

Sintagma 'srodne duše' nije karmička, po meni tu nema nikakve mistike. Isto tako, mislim da postoji samo jedna srodna duša za sve ljude. Tj. da ona 'srodna duša' aficira svaku dušu i to po nužnosti. Koliko god to bilo kontraintuitivno.

Pa i nije, ja sam se samo i osvrnula na pisanje o karmickim vezama za koje smatram da korene uglavom vuku iz negativnih emocija, patnje i bola, sto neko nama slican i srodan, ne bi trebao biti.

Niti ljubav niti život ne bole niti stvaraju ugodu. Problem je ljudska percepcija, a povijest ljudske misli nas uči da nema istinskog života bez prolaska kroz pakao, kao ni istinske ljubavi.

Bole, itekako, nasa perceprija bi bila u stanju da ih izopsti jedino u slucaju da je idealna, savrsena i bezosecajna. Tesko da smrt voljenog bica mozes percipirati samo kao dogadjaj na koji emotivno, ostajes indiferentan. Jer ljudska bica nisu samo suvi racio vec prvenstveno - emocija. Zato i jesu ljudska i nesavrsena inace bi bili bozanstva.

Ovo što ti pišeš, pišeš iz emocije. Po svom osjećaju i životnom iskustvu. Sa srodnom dušom ne želim previše pričati, želim ju slušati. Srodnu dušu želim voljeti jer je ljubavi dostojna. Ima kreposti koje zadivljuju. Srodna je duša idealna jer ne umire kad sve umre. Živi u svijetu, ali nije od svijeta. Srodna je duša uvijek idealna.

Da, pisem iz svog licnog i iz svoje emocije kao i ti, jer ja volim ljude sa kojima mogu pricati, razvijati se, rasti, saznavati, halapljivo grabiti ka svom maksimumu, osobe uz koje cu postati najbolje moguce ljudsko bice. Zato je takva osoba meni slicna i bliska, jer na zivot gleda radoznalim ocima zeljnim znanja, jer je bogatog i sirokog duha, jer zna o cemu mislim i kada cutim, jer mi dopunjava neiskazane misli, jer zna i oseca sta volim i sta mi prija, jer je moj odraz u ogledalu. Tako ja dozivljavam srodno bice, svojim odrazom u ogledalu. Savrsena je, jedino za mene.

Razočarenje nastaje kada u traženju idealnoga po sinkronicitetu misli, prepoznajemo idealno gdje ne bismo trebali. Što vodi iz razočarenja u razočarenje. Po iskustvu poučen zaključuje kako je idealno na kraju bullshit. Krivi sve osim sebe. Jer nije prošao kroz pakao, jer ne zna voljeti, jer ne raste, prema tome ni ne živi.

Ja mislim da razocarenje nastaje iz pogresno naucenih obrazaca ponasanja i emocionalnog dozivljaja u ranom detinjstvu, koje se kasnije pocnu ponavljati kroz zivot kao naucene i usvojene reakcije na spoljni podrazaj.
Na zalost, to detinjstvo je cesto vrlo presudno za percepciju sveta koji cemo imati posle, kao odrasle jedinke kao i na nase zivotne vrednosti.

[ex anais]

Evo, kao što rekoh, patološke veze se nazivaju karmičkima jer je tako lakše progutati da si zbog niskog samopouzdanja završio u odnosu gdje te se tretira ne baš najbolje.

http://atma.hr/karmicke-veze-i-seksualnost/

Marina je u prošloj inkarnaciji imala neobavezne veze i u ovom životu su joj dolazili upravo oni muškarci koje je povrijedila. Zaljubljivala se upravo u one muškarce kojima je govorila da nema ništa loše u neobaveznim vezama što ju je u ovom životu jako ljutilo, govoreći da nema puno sreće s muškarcima.

Pure gold.

[ex anais]

Btw, zaboravih nadodati, naravno da u mojoj toj vezi nije bilo samo loših stvari, pa tko bi normalan bio u vezi gdje je samo loše? Bilo je i prekrasnih. Zato sam ga dugo prebolijevala. Bilo je "duše su se srele" i svakakvih brija. Za koje danas znam da je bulšit jer smo oboje bili nestabilni tad. Samo ja od svoje tadašnje nestabilnosti nisam napravila oltarić kojem i danas prinosim cvijeće nego sam svjesna da su me problemi koje sam tad imala doveli u naručje čovjeku sjebanijem i od mene.
I onda se bondaš na temelju trauma, ovozemaljskih, misliš da te nitko nikad nije tako razumio. Nažalost. Je, ne sporim ja da ti to tad možda i treba. Ali godinama nakon misliti da je on tvoja srodna duša, well... ne. Ne priželjkujem da mi ijedan odnos više ikad sliči na taj.

I šupendare su imale lijepe trenutke sa svojim šupcima.
I zlostavljane žene.
Pa to je okosnica svake toksične veze. Kako Vuco kaže "podigla me iz pepela i malo mi sreće dala pa me opet u pepeo zakopala". E, to vam je taj đir. Čaše lomim, ruke mi krvave. To je ta razina. New age. Pizdarija.

[Verdadera]

ex anais kaže:

Pa evo, ja ne znam na što se misli kad se kaže da netko izvuče najbolje i najgore iz tebe. Iz tebe. Ne ono da vas je nedobog pokosila bolest, rat, smrt, nešto nego iz vas, iz nutrine.

Poći ću pod pretpostavkom da su "vi" između ostalih i ja, budući da se referiraš na odlomke mojih riječi.

Kako da netko izvuče najgore iz tebe (još dok sam o tome pisala sam znala da nekim ljudima neće lijepo sjesti ta ideja jer pobija predivnu idealističku lepršavost ljubavi kao olakšanja, bijega i zaštite)?

Recimo, zaokupljena si sobom, imala si loš dan. Živiš s nekim i kad dođeš kući potpuno si koncentrirana na sebe i premetanje dana po glavi.
Ono što nemaš pojma je da je i on imao jako loš dan a nekako objektivno promatrajući sa strane njegov je bio i gori. Ali on je drugačiji, potisne to i želi se posvetiti lijepim stvarima, ne želi ni razmišljati koliko ga je nešto tog trena povrijedilo.
I ti sebi daš za pravo da tvoja drama bude bitnija (mogu nabrojati i na koje sve načine i nijedan neće biti patologija) i kao šlag na kraju njegovog dana povrijediš ga i ti, u nekoj drugoj situaciji on to možda ne bi ni osjetio ali nije bila takva situacija a tebe nije bilo briga da promotriš kakva je situacija.

Izvukao je ono najgore iz tebe a uopće nije uključen scenarij gdje on kao psihopat ili osoba s nekom drugom psihičkom bolešću iskorištava tvoje slabosti i vrti te u paklu izvlačeći tvoje najgore. Nije ni scenarij gdje ste oboje sjebani do krajnje mjere i međusobno se uništavate. Scenarij je život, slučajan, svakodnevan, a može biti i mnogo ozbiljnije.

Možda je riječ o tome što je uopće za tebe tvoje najgore? Mislim da bez obzira što se sve bolje upoznajem ipak nisam svjesna u svakoj situaciji gdje se moji demoni prelijevaju preko njega. Jer to ne možeš izbjeći, koliko god ih potiskivala u sebi. Ili izvoli biti savršena osoba.

Potpuna je razlika između odnosa u koji si ušao u mladim danima i došao do određene razine i odnosa gdje je osoba već dosegla godine zrelosti i tada ušla u odnos. Neke stvari o sebi nisam još upoznala, neke nikada ni neću jer te život ne stavlja u sve situacije. Mnoge stvari koje sam o sebi upoznala bilo je uz njegovu "pomoć" (moram s ovoliko navodnika jer se sve baš doslovno shvaća). Jer tako ide u odnosu u kojem učiš jedno od drugog i u kojem nije cilj da pobijedi nečiji ego nego da ga se makne sa strane. Onda ima manje drame. To je također jedan dio osjećaja "srodnosti", ta osoba je ono mjesto gdje si miran i siguran, pa makar se i svađao. Nestaje borbe i dolazi do izražavanja.

Nije sve određeno, svaki odnos je priča za sebe. Pričam o stabilnim osobama u razvoju a ne patologijama, zašto se sve uvijek mora svesti na patološke, trule odnose?

Ne morate se vi slagati da je to o čemu pričate dio new age filozofije. Ni vjernici se ne slažu kad ih se suoči s onim što pričaju.

Kužim tu logiku. Pričaš s nekim i on ti kaže da mu je misao vodilja u životu "ne uradi drugom što ne želiš da se uradi tebi" i ti mu odgovoriš: "Ah, pa ti si kršćanin".
"Ne, zapravo se odnosilo na učenje mnogo drevnije i opsežnije od kršćanstva, iako su oni to oblikovali i saželi to zalazi u moral čovjeka a ne religiju. Ne pratim kršćane, ne poznajem njihove vođe"
"Ma ne, ti si kršćanin jer je "dio" (hvala na ovoj nijansi) tvoje priče točno ono što oni kažu".
Ok, zamolih te jednom, nema "prođe". Do as you please, I don't care, ako te veseli etiketirati, limitirati i grupirati, samo se ti veseli.

ex anais kaže:

Btw, zaboravih nadodati, naravno da u mojoj toj vezi nije bilo samo loših stvari, pa tko bi normalan bio u vezi gdje je samo loše? Bilo je i prekrasnih. Zato sam ga dugo prebolijevala. Bilo je "duše su se srele" i svakakvih brija. Za koje danas znam da je bulšit jer smo oboje bili nestabilni tad. Samo ja od svoje tadašnje nestabilnosti nisam napravila oltarić kojem i danas prinosim cvijeće nego sam svjesna da su me problemi koje sam tad imala doveli u naručje čovjeku sjebanijem i od mene.
I onda se bondaš na temelju trauma, ovozemaljskih, misliš da te nitko nikad nije tako razumio. Nažalost. Je, ne sporim ja da ti to tad možda i treba. Ali godinama nakon misliti da je on tvoja srodna duša, well... ne. Ne priželjkujem da mi ijedan odnos više ikad sliči na taj.

I šupendare su imale lijepe trenutke sa svojim šupcima.
I zlostavljane žene.
Pa to je okosnica svake toksične veze. Kako Vuco kaže "podigla me iz pepela i malo mi sreće dala pa me opet u pepeo zakopala". E, to vam je taj đir. Čaše lomim, ruke mi krvave. To je ta razina. New age. Pizdarija.

Najgore i najbolje je stavljeno u kontekst učenja o samom sebi, introspektiva i osobni rast...ne u kontekst stvaranja drame ili ljubavi u odnosu. U tom smislu ekstremi su patološki. Nezrela osoba neće vidjeti razliku, ta drama joj je pokretač u vezi a "ljubav" vezivo.

Mene u našem odnosu pokreće nešto potpuno drugačije a međusobna nezrela "drama" je davno iza nas. Nemam garancije za ništa, ili sam dio te generacije ili je to jednostavna logika. Ali imam oči i vidim naš odnos (dovoljno) objektivnim očima. Na kraju dana uz sve svoje probleme sebe i dalje volim više da bih dozvolila svojoj patologiji da ostane negdje gdje je rast imaginarna stavka i gdje je jedino pozitivno ono kad se dvije patologije dovoljno narajcaju da pomisle kako se zapravo ludo vole. Također, ne bih bila u odnosu u kojem nema lepršavosti (oh, ali kako je to moguće??).
Prepoznavanje patoloških odnosa sam naučila u još mlađim danima. Isprva sam ih samo osjećala, dva puta iskusila a onda i skužila.

Moj muškarac me nije razumio riječima nego osjećajem i to je onaj dio koji ne možeš točno uprijeti prstom i definirati. Naravno da me povrijedio, tražiti partnera koji te nikada neće povrijediti je...ne znam, nemam riječi. Da me ikada povrijedio svjesno...možda bih u onim godinama naivnima tada i prešla jednom preko toga. Možda sam tvrda ali drugi put obično ne dajem priliku ni pod koju cijenu. Vjerojatno jer je to najbolji signal da prepoznaš da ispred sebe imaš iluziju koju si sam zamislio i tu se gubi svaki smisao.

[mirandola]

MiSterium kaže:

Pa i nije, ja sam se samo i osvrnula na pisanje o karmickim vezama za koje smatram da korene uglavom vuku iz negativnih emocija, patnje i bola, sto neko nama slican i srodan, ne bi trebao biti.

Bole, itekako, nasa perceprija bi bila u stanju da ih izopsti jedino u slucaju da je idealna, savrsena i bezosecajna. Tesko da smrt voljenog bica mozes percipirati samo kao dogadjaj na koji emotivno, ostajes indiferentan. Jer ljudska bica nisu samo suvi racio vec prvenstveno - emocija. Zato i jesu ljudska i nesavrsena inace bi bili bozanstva.

Čim kažeš kako netko nama sličan i srodan ne bi trebao uzrokovati bol i patnju već si se toj istoj boli i patnji otvorila i prema tome nikad nećeš uspjeti biti bez patnje u jednom odnosu. Prije svega zbog toga što misliš da patnja ili bol dolaze izvana. Ilustrativno: kada nekoga pogodi kamen, taj misli da ga boli udarac kamena, ali to nije točno. Boli ga 'bol', boli ga percepcija da se nešto loše dogodilo. I jest. To je podražaj koji daje informaciju kako se trebaš skloniti s jednog mjesta na drugo. Paraliza osjećajem boli nije umno savršenstvo i kontraproduktivno je s informacijom koju je dobilo. To je ipak jako teška razina zbog našeg jedinstva s biološkim tijelom pa ne bih dalje. Čisto kao analogija.

Ti kažeš da ljudska bića nisu suvi racio, već prvenstveno emocija. Pri tome ostaje nejasno što se uopće misli pod raciom kao takvim, a što se misli pod emocijom kao takvom. Racio ili razum, se doslovno prevodi kao um koji razdvaja. Drugim riječima koristi se binarnim opozicijama. Uočava crno i bijelo, noć i dan kao razdvojene stvari, a ne pod jedinstvom. To da ti ne misliš što govoriš lako je demonstrirati: jezik je sredstvo razuma. Ti čim pišeš kako su ljudska bića prvenstveno emocija demantiraš samu sebe.

Ljudska bića nisu ni savršena ni nesavršena. Ljudska bića su nekakva međa između bogova i životinja. Čovjek kao takav ne postoji, njegova egzistencija nije ničim određena. Od sebe može praviti što god želi, može se čak i anihilirati. Božanstvo nije negdje s one strane nego obuhvaća sve, sve je božansko, prema tome i čovjek koji je jedan u mnoštvu. Ili kako to Mirandola kaže: čovjek je biće koje od sebe pravi anđela ili životinju.

MiSterium kaže:

Da, pisem iz svog licnog i iz svoje emocije kao i ti, jer ja volim ljude sa kojima mogu pricati, razvijati se, rasti, saznavati, halapljivo grabiti ka svom maksimumu, osobe uz koje cu postati najbolje moguce ljudsko bice. Zato je takva osoba meni slicna i bliska, jer na zivot gleda radoznalim ocima zeljnim znanja, jer je bogatog i sirokog duha, jer zna o cemu mislim i kada cutim, jer mi dopunjava neiskazane misli, jer zna i oseca sta volim i sta mi prija, jer je moj odraz u ogledalu. Tako ja dozivljavam srodno bice, svojim odrazom u ogledalu. Savrsena je, jedino za mene.

To su tek neki interesi koje si putem pobrala, a pitanje je koliko su autentično tvoji, dakle u slobodi izabrani, jer mi zvuči kao solilokvij neke romantične komedije. Koje, priznajem, volim.

MiSterium kaže:

Ja mislim da razocarenje nastaje iz pogresno naucenih obrazaca ponasanja i emocionalnog dozivljaja u ranom detinjstvu, koje se kasnije pocnu ponavljati kroz zivot kao naucene i usvojene reakcije na spoljni podrazaj.
Na zalost, to detinjstvo je cesto vrlo presudno za percepciju sveta koji cemo imati posle, kao odrasle jedinke kao i na nase zivotne vrednosti.

To je razina psihologije, tj. nekog subjektivnog duha. Ta se razina treba pročistiti da bi se krenulo dalje. Nije uputno da se na toj razini i tim potrebama ostaje za života. Ta je razina kad si uporno vezan s pitanjima "što bih ja?", "što želim?"... pri čemu stvarnost ostaje nedodirnuta. Ti si stvarnost, otkrij se više.

[mirandola]

Coeli kaže:

Mala obavijest za one koje moguće zanima:
Coeli je latinska riječ za nebo, što je moj životni moto (samo nebo je cilj), i nije u vezi s Coelhom, iako cijenim čovjeka, obzirom na neka njegova razmišljanja.

Sudeći po ovome, rekla bih da više govoriš o duhovnim blizancima, nego o srodnoj duši. Jer to bi bila ta vrsta ideala - stvaranje cjelovitosti kroz dvojstvo.

Cjelovitost je u suštini jedinstvo koje se postiže kroz dvojstvo, jer je sve na ovome svijetu dvojstvo.
Zato se ljudi uparuju, zbog vječne težnje postizanja izvorne cjelovitosti. U osnovi, jin-jang sheme.
Izvornu cjelovitost (ona, koju zovemo božanskom i koja u sebi jednakomjerno sadrži oba principa) nemoguće je postići sam. Postoje pojedinci koji dospiju prilično visoko, ali nikada u potpunosti. Što je i logično, jer ma koliko muškarac usvojio ženskih principa, ili žena muških, on ipak nema žensko (prije svega fizičko) iskustvo, kao ni ona muško.
I zato, jedini način za postizanje cjelovitosti je u dvoje, spajanjem muškog i ženskog principa.
To je ono čemu se u osnovi teži, a sad, kad tko stigne, ima vremena, iz života u život, pa jednom već ...
Ipak, osvješteniji malo ubrzaju taj proces. Stara priča, što je čovjek dalje, ponešto mu je i lakše iako ima još dosta posla. No otuda barem više nije jako daleko do cilja.

Moguće je tebi sve to (ili dobrim dijelom) poznato, no stavit ću ovdje link na dosta dobar članak o tom idealu, duhovnim blizancima, jer možda će nekoga zanimati i taj aspekt, neovisno o aspektu srodnih duša, jer je sam po sebi prilično zanimljiv.
Doduše, podrazumijeva vrstu rada na sebi od kojeg mi odmah dođe ... ... tako nekako, čim pomislim na to.

http://fontanasvjetlosti.weebly.com/...win-flame.html

Ćeli

Slažem se u dijelu o jedinstvu i dvojstvu. Nisam se susretao s takvim tekstovima, ovaj sam malo scamo.
Prva i najveća ljubav, prijateljevanje: može biti prema onome što je najdostojnije prijateljevanja. U filozofiji je to ono Mudro, pri čemu se raspetljava odnos subjekt-objekt, tj. ja-svijet. U istinskoj religiji je to Isus Krist, kao raspeta ljubav sinteze Boga i Čovjeka. Tek onda nekakve žene i nekakvi tipovi. Zato sam rekao da je srodna duša samo jedna i aficira sve. Ostalo je manje važno, ali svejedno i ostalo vodi do najviših visina.

[MMovca]

Rast ka sebi, sve ostalo je tautologija.

[MiSterium]

mirandola kaže:

Čim kažeš kako netko nama sličan i srodan ne bi trebao uzrokovati bol i patnju već si se toj istoj boli i patnji otvorila i prema tome nikad nećeš uspjeti biti bez patnje u jednom odnosu. Prije svega zbog toga što misliš da patnja ili bol dolaze izvana. Ilustrativno: kada nekoga pogodi kamen, taj misli da ga boli udarac kamena, ali to nije točno. Boli ga 'bol', boli ga percepcija da se nešto loše dogodilo. I jest. To je podražaj koji daje informaciju kako se trebaš skloniti s jednog mjesta na drugo. Paraliza osjećajem boli nije umno savršenstvo i kontraproduktivno je s informacijom koju je dobilo. To je ipak jako teška razina zbog našeg jedinstva s biološkim tijelom pa ne bih dalje. Čisto kao analogija.

Sve si ti to lepo objasnio samo si prenebregnuo jednu cinjenicu, a to je: iskustvo.

Ti mislis da znas sta ja mislim, a to je vec u samom startu tvoja greska koja meni govori da imas odredjene predrasude i predubedjenja o ljudima Svaki laik zna da bol ne dolazi spolja vec je percepcija i shvatanje nase pihe i tela na podrazaje spolja, tako da nista revolucionarno nema u toj recenici. Ne moze mene boleti bacanje kamena, vec otisak na mom telu, udarac i grcenje misica. Tacnije, bol nastaje kao reakcija na nase pogresno usvojene obrasce percepcije iz ranog detinjstva.

Ali ono sto kazem je da postoje podrazaji kojih se ne mozemo kloniti niti im se izmaci a koji nas zabole ma kako pokusavali da ih sebi objasnimo ili racionalizujemo, kao sto je gubitak voljene ili bliske osobe. Naravno da je u pitanju subjektivan osecaj i nasa licna percepcija i bilo bi krajnje neprirodno da na takav podrazaj ne reagujemo iako nas, za razliku od udarca kamenom nista fizicki i ne boli niti imamo neku vidnu ranu.

Ti kažeš da ljudska bića nisu suvi racio, već prvenstveno emocija. Pri tome ostaje nejasno što se uopće misli pod raciom kao takvim, a što se misli pod emocijom kao takvom. Racio ili razum, se doslovno prevodi kao um koji razdvaja. Drugim riječima koristi se binarnim opozicijama. Uočava crno i bijelo, noć i dan kao razdvojene stvari, a ne pod jedinstvom. To da ti ne misliš što govoriš lako je demonstrirati: jezik je sredstvo razuma. Ti čim pišeš kako su ljudska bića prvenstveno emocija demantiraš samu sebe.

I opet nisam to rekla, vec da ljudska bica nisu samo razum vec ih jednako tako vode i osecanja, jer da nije tako, nikada ne bi bili u dilemi oko bilo kog pitanja koje nam se na zivotnom putu namece. Da, ljudsko bice je celovitost emocija i razuma, jer su u nama, kao i oko nas samih, polarnosti koje su razlicite ali jednake. U nama se preplicu racio i emocije ali ih ne mozes odvojiti jedno od drugog kao sto svetlo ne mozes odvojiti od tame niti napraviti granicu koja ce reci gde je vise svetla a manje tame. Princip polariteta.

Ljudska bića nisu ni savršena ni nesavršena. Ljudska bića su nekakva međa između bogova i životinja. Čovjek kao takav ne postoji, njegova egzistencija nije ničim određena. Od sebe može praviti što god želi, može se čak i anihilirati. Božanstvo nije negdje s one strane nego obuhvaća sve, sve je božansko, prema tome i čovjek koji je jedan u mnoštvu. Ili kako to Mirandola kaže: čovjek je biće koje od sebe pravi anđela ili životinju.

Sve je u svemu.
Kako je gore, tako je i dole.

To su tek neki interesi koje si putem pobrala, a pitanje je koliko su autentično tvoji, dakle u slobodi izabrani, jer mi zvuči kao solilokvij neke romantične komedije. Koje, priznajem, volim.

Da, interesi koje sam pobrala svojim sazrevanjem, ispitivanjem, tapkanjem u mraku i opipavanjem, osluskivanjem sebe i upoznavanjem sebe same, svojih afiniteta i sklonosti radije nego prihvatanjem necijeg tudjeg misljenja kao svog.

To je razina psihologije, tj. nekog subjektivnog duha. Ta se razina treba pročistiti da bi se krenulo dalje. Nije uputno da se na toj razini i tim potrebama ostaje za života. Ta je razina kad si uporno vezan s pitanjima "što bih ja?", "što želim?"... pri čemu stvarnost ostaje nedodirnuta. Ti si stvarnost, otkrij se više.

Jedan pametan covek je dao odlicnu definiciju bola, koja bi glasila otprilike ovako, ubedjena sam da znas o kome se radi:

"Uslijed nerazvijene inteligencije tijekom dječje hipnoze (period od
začeća do osme godine), dječji nezreli um nepravilno shvaća sve što do-
življava. Budući da nema adekvatno vodstvo kroz svoja iskustva, dijete
većinu iskustava doživljava kao nešto stresno i zastrašujuće i pohranjuje
ih u podsvijest. Podsvijest se preoptereti i pošalje signal našem mozgu o toj
preopterećenosti. Mozak tada odluči koji je dio tijela najlogičniji za zapis
te preopterećenosti i tom dijelu tijela uskrati nekoliko posto kisika. Te
stanice postanu “ugrožene” nedovoljnim protokom kisika i mi osjećamo
bolove, poremećaje i bolesti.”

[mirandola]

MiSterium kaže:

Sve si ti to lepo objasnio samo si prenebregnuo jednu cinjenicu, a to je: iskustvo.

Ti mislis da znas sta ja mislim, a to je vec u samom startu tvoja greska koja meni govori da imas odredjene predrasude i predubedjenja o ljudima Svaki laik zna da bol ne dolazi spolja vec je percepcija i shvatanje nase pihe i tela na podrazaje spolja, tako da nista revolucionarno nema u toj recenici. Ne moze mene boleti bacanje kamena, vec otisak na mom telu, udarac i grcenje misica. Tacnije, bol nastaje kao reakcija na nase pogresno usvojene obrasce percepcije iz ranog detinjstva.

Ali ono sto kazem je da postoje podrazaji kojih se ne mozemo kloniti niti im se izmaci a koji nas zabole ma kako pokusavali da ih sebi objasnimo ili racionalizujemo, kao sto je gubitak voljene ili bliske osobe. Naravno da je u pitanju subjektivan osecaj i nasa licna percepcija i bilo bi krajnje neprirodno da na takav podrazaj ne reagujemo iako nas, za razliku od udarca kamenom nista fizicki i ne boli niti imamo neku vidnu ranu.



I opet nisam to rekla, vec da ljudska bica nisu samo razum vec ih jednako tako vode i osecanja, jer da nije tako, nikada ne bi bili u dilemi oko bilo kog pitanja koje nam se na zivotnom putu namece. Da, ljudsko bice je celovitost emocija i razuma, jer su u nama, kao i oko nas samih, polarnosti koje su razlicite ali jednake. U nama se preplicu racio i emocije ali ih ne mozes odvojiti jedno od drugog kao sto svetlo ne mozes odvojiti od tame niti napraviti granicu koja ce reci gde je vise svetla a manje tame. Princip polariteta.



Sve je u svemu.
Kako je gore, tako je i dole.



Da, interesi koje sam pobrala svojim sazrevanjem, ispitivanjem, tapkanjem u mraku i opipavanjem, osluskivanjem sebe i upoznavanjem sebe same, svojih afiniteta i sklonosti radije nego prihvatanjem necijeg tudjeg misljenja kao svog.



Jedan pametan covek je dao odlicnu definiciju bola, koja bi glasila otprilike ovako, ubedjena sam da znas o kome se radi:

"Uslijed nerazvijene inteligencije tijekom dječje hipnoze (period od
začeća do osme godine), dječji nezreli um nepravilno shvaća sve što do-
življava. Budući da nema adekvatno vodstvo kroz svoja iskustva, dijete
većinu iskustava doživljava kao nešto stresno i zastrašujuće i pohranjuje
ih u podsvijest. Podsvijest se preoptereti i pošalje signal našem mozgu o toj
preopterećenosti. Mozak tada odluči koji je dio tijela najlogičniji za zapis
te preopterećenosti i tom dijelu tijela uskrati nekoliko posto kisika. Te
stanice postanu “ugrožene” nedovoljnim protokom kisika i mi osjećamo
bolove, poremećaje i bolesti.”

Ne mogu znati što misliš jer nemamo staklene glave, ali mogu pročitati što pišeš. U tome mogu vidjeti paradigmu koja te vodi na krive tragove. Neću te quotati nanovo i pokazivati kako sam se referirao na stvari koje si napisala. Neću tjerati mak na konac. Ako modificiraš napisano od posta do posta, onda više ne mogu znati kome se i na što referiram, pa dijalog nema smisla.

Problem s afinitetima jest što su oni zadani. Orijentiramo se među već postojećim stvarima u svijetu i koristimo obrazac ponašanja koji smo vidjeli. Tu nema puno slobode. To se događa onima koji čitavu vizuru svijeta uspostavljaju na istraživanjima psihe. Baviti se njome do mjere u kojima će doći do neke svjesnosti je u redu. Poželjno. Ali ako se na njoj inzistira ona je hladnoća koja vodi u determinizam. U tom slučaju imaš unaprijed danih par stvari, pa ti biraj. Neš ti slobode.

Iz grčkog doslovno 'hladnoća' koja je i erosa izgubila jer je htjela sobom gledati ono što je njenim očima nedostupno.

Bez pameti je iskustvo slijepo.