Moja baka

[maristella69]

Baš se sjetih nje kako je metlom jurila neke derane iz ulice koji su maltretirali nas male curice dok smo se igrale sa svojim posuđem i bebama... Bila je elegantna, uvijek dotjerana, nikad crno na sebe nije stavila, ali kada je trebalo braniti svoje piliće - pretvarala se u Nazgula!! Nije ju tada bilo briga za damske manire...

Iako je bila stroga, na prvi pogled tvrda, imala je meko i toplo srce, a ono dijete u njoj oslobađalo se u našim igrama u djetinjstvu, sada mi je smiješno pisati, ali znali smo je baciti na kauč i doslovno se rvati s njom, mi male beštijice smo skakale po njoj kao psići po velikom medvjedu a ona se sa nama gušila od smijeha..!!
Jedanput smo je malo jače razljutile, pa nas je jurila po stanu, no na podu je bila neka vrećica, ona je stala na nju i raspala se po podu kaj trula kruška, bijes je iz nje frcao ali dok se digla - mi smo već bile pozaključavane na sigurnom (kupaona - to se uvijek dalo najlakše i najbrže zaključati).

Osjećala sam se užasno zaštićeno uz nju, bila je uvijek beskompromisna i nije ju bilo briga hoće li se nekome zamjeriti, pa i mom ocu, dapače.
Poštivali su je svi zbog njenog časnog karaktera, pa čak i oni s kojima se nije slagala po nekim pitanjima..

Prekrasno je šivala i plela, meni je specijalitet bio da je, dok plete, kao, češkam iza uha, a zapravo sam joj kemijskom nacrtala točkice i zvjezdice na uhu. Eh, sve bi bilo zgodna šala da joj to nisam zaboravila oprati prije no što je odjurila u crkvu..! Ajme.. A kada sam joj potiho pobacala milijun malih papirića po glavi, pa kad se pokrenula - kao da je padao snijeg...

Bila je lijepa baka, srebrno sive kose, lijepog ovalnog lica i malih plavih okica.

Zapravo, obilježila mi je cijeli život...

Zapravo, tek sada shvaćam da me nitko nikada, vjerojatno nikada više, neće s većom pažnjom i ljubavlju slušati i dijeliti tako istinski moje tuge i radosti, bez imalo sebičnosti..
Duboko vjerujem da me to ona tamo gore čuva svojim molitvama i znam da ću jednom, na tko zna koji način, opet osjetiti tu toplinu njene ljubavi..

Od milja smo je zvali Bubby.

Jako je volim.

[Winona]

krasan post

[chiquita]

ja zapravo nikad nisam imala ni baku ni dedu, onako za pravo. djetinjstvo sam odrasla daaleko od svih njih tak da se nismo nešto pretjerano ni družili.
tatin tata je bio domobran i u ratu se ubio jer nije htio da ga njemci uhvate i muče.
mamina mama je umrla dok je moja mama još cura bila.
maminog tate se sjećam vrlo nejasno i to samo iz 3 slike - sjećam se kad je bio jako bolestan i više nije mogao ustajati iz kreveta pa je ležao u onom starinskom krevetu, kad je umro - mama je bila na rubu sloma i sjećam se da se moralo desiti nešto strašno kad je tako jako plakala (bila sam klinka od 5 godina kad je umro pa sam zaključila da je deda umro) i sjećam ga se sa jedne staare slike gdje je imao guste brčine i zagrlio mog brata...)
a tatina mama....bijedno siromašna starica, kada sam postala svjesna da mi je to bila baka, s velikom grbom na ledjima, nikada nije skidala crninu sa sebe, živjela je u staroj, truloj, trošnoj, drvenoj kućici sa dvije "sobe" sa zemljanim podom, na vrhu ličkog brda (do kojeg se u najgorim zimama nije moglo samo tako doći, sjećam se ko klinka da je znalo biti snijega jaaaako puno, doduše onda sam i bila mala)sjećam se da je u prvoj " sobi" držala razno razne kutijice, za kavom, brašnom itd. i imala je nekakav starinski šporet...a u drugoj sobi je imala onaj staaarinski visoki krevet na koji se jedva mogla popeti koliko je bila mala...
nikada si neću oprostiti što je zadnji put kad sam ju vidla živu, imala sam 9 godina, htjela pokloniti 2 starinske plahte (one tvrde, rukom izvezene) za jednog dana kada ću se udavati, a ja sam to kategorički odbijala i nisam htjela uzeti jer me bilo sram ( ).
poslje mi je došlo iz dupeta u glavu da je i ona imala osjećaj da se više nikad nećemo vidjeti i da mi je htjela na neki način pokazati me voli i poštuje...
a ja eto tuka kakva jesam to odbila. mora da sam je tada strašno povrijedila...

[Winona]

da, vjerojatno ti je htjela nesto dati a kako su plahte jedino vrijedno sto je imala ponudila ti je to.

Nemoj si predbacivati, oprosti si kao sto ti je i ona odavno.

Moja baka puno hekla, eto tako sam ja "morala" pri svakoj posjeti uzeti heklane stolnjake ( i to one od 3-4 metra duzine, zavjese , tabletice ). Nikad to ne bi stavila na stol, ne volim stolnjake uopce.

Ali stoji u ormaru. Znam da je noci i noci to izradjivala, odusevljavala se mustrama i oblicima...

[Puknuchu]

Maristella me spominjanjem Nazgula sjetila i na moju baku... u prvoj kući na početku njena sokaka življahu Romi-bilo je tamo uvijek veselo jer ih je bilo ko...Roma , a ja sam tada još bila jedinica i imala sam sve barbike, lutke s pločama (sjećate li ih se ) i veeeliku ljuljačku koju bi mi objesili na vrata garaže, ali bila sam sama. Dakle tamo su živjeli braća Lajka i Mišo te sestrice Bika (Vesna) i Svjetlana koje sam ja pozivala k sebi na igranje, a moja bi ih bakica (medicinska sestra op.a.) prvo zaprašila svim mogućim prašcima protiv buha, ušiju i slične gamadi...
Još uvijek žive u toj kući samo su je malo dogradili i pokrstili se - al to je jedna druga priča

[viky]

maristella69 kaže:
Moje najdraže biće u cijelom Svemiru je točno prije godinu dana umrlo, ona koja je bila i hrabra i srčana, i pravična i beskompromisna, nije baš bila nježna, bila je stroga ali prepuna ljubavi...borila se za nas kao kvočka i nitko joj ne bi rekao kakav je težak život imala..

maristella69 kaže:
Bila je lijepa baka, srebrno sive kose, lijepog ovalnog lica i malih plavih okica.

Maristella da mi nismo u rodu. I moja je baka prije godinu dana umrla Fascinantno je i da opis odgovara.

[maristella69]

Viky, zbog naših premilih bakica!!
Baš čudno zbog koincidencije...

[viky]

Maristella i tebi
Nisam te bas puno citala, uglavnom postamo na razlicitim mjestima, ali imala sam sasvim drugaciju sliku u glavi. Vidis kako se covjek prevari. Ovi postovi su toliko puni topline i osjecajnosti tako da se potpuno slazem sa djijimijijem koji kaze da si draga osoba. (ne samo zbog koincidencije)
M@3X zao mi je zbog tvog decka i znam kako mu je tesko. Ali iskreno iscekivanje da do tog trenutka dode, kada znas da povratka nema usudila bih se reci da je jos i gore. Istina, iako ne vjerujemo pretjerano u cuda nekako podsvjesno se nadamo da ce se dogoditi. Sada bas nema rijeci koje bi ga utjesile, osim onih da njegova baka barem vise ne pati. Meni to nije pomagalo, ali me je ipak donekle smirivalo.
Jos i danas, godinu dana nakon bakine smrti mogu se potpuno sjetiti njenog glasa, nacina na koji govori i hoda i toliko detalja. Sretna sam zbog toga i ne zelim da nestane iako me nekada, a najcesce je to prije sna (ne mogu ovo objasniti) odjednom zatrpa cijela gomila sjecanja bas na te stvari, ne na dogadaje, nego na njen govor, hod, pokrete i jako postanem tuzna sto ih vise ne mogu cuti i vidjeti.
Vjerujem da je sada na puno ljepsem mjestu i da od nekud, ma gdje to bilo gleda mene.
Moram prestati jer su mi dosle suze.

[magic]

Zar vi nekoga procjenjujete kao dragu osobu zato shto zhali za svojom pokojnom bakom Zato shto ima njezhna i dirljiva sjecanja

Ma dajte, molim vas...

Napisala sam...zhelim biti svojoj unuchadi baka onakva kakve su moje bile meni...

Ali njihova je smrt-odlazak jest prirodan proces

U meni nema zhaljenja One uvijek postoje u meni

Zhaliti mogu samo kad netko premlad umre...ali nechija baka...pa to je normalan slijed...zhivot

Proshlo sam ljeto skoro umrla. Ne bih ni trenutka zhalila da sam 'otishla' da je moja zadaca bila gotova..no moj sin ima 15 godina, dakle josh mu trebam, zato sam stekla snagu.

No one su bile nashe BAKE, rjeshile su sve svoje zadace...pustimo ih da pochivaju u miru

[Tija]

mene je moja baka prošle godine nazvala i rekla da mi ima neš dati....dala mi je pijat iz kojeg me hranila kad sam bila mala.
Negdje sam ga pospremila, možda sam i bacila, nemam pojma ali mi apsolutno niš ne znači. Ne sjećam se iz čega me hranila, ne sjećam se nijednog zagrljaja niti pročitane priče. Sjećam se samo vječnog prigovaranja da sam plačljiva. Mislim
I dan danas, kad na rijetke petke odem k njoj, mom mužu priča kako sam staaalnooo plakala. I još uvijek se ne pita zašto. Bah!!! I sjećam se da je više voljela brata nego mene. On nije bio plačljiv

Sreća da je moja mama napravila pomak 300 godina naprijed u odnosu na nju i sreća da je ona sad prekrasna baka. Ne prigovara i rado čita priče i rado ide u šetnju i spušta se niz tobogan

[Winona]

Zar vi nekoga procjenjujete kao dragu osobu zato shto zhali za svojom pokojnom bakom Zato shto ima njezhna i dirljiva sjecanja

da.

No one su bile nashe BAKE, rjeshile su sve svoje zadace...pustimo ih da pochivaju u miru

nasa topla sjecanja ih ne sprecavaju u tome.

[verica]

I ja sam provodila puno vremena kod bake i dede kad sam bila klinka, ali je deda taj koji mi je ostao u ljepšem sjećanju jer mi je on pričao priče, igrao se sa mnom i vodio me na zabavna mjesta kao što su Nama, Gornji grad i Autobusni kolodvor.

Baka je bila stroga i istjerivačica pravde i istine, i uvijek je bila zaposlena i dosta ozbiljna pa nije baš imala vremena za igru. No, isto tako se sjećam kako je (za razliku od mojih roditelja) uvijek bila na mojoj strani pred drugima - jednom je išla sa mnom u školu da me opravda jer sam zakasnila.

Moja baka je još uvijek živa, ali kao da je umrla prije desetak godina zajedno s dedom. Depresivna je i stanje joj je sve gore i gore, sada uglavnom samo plače nad svojim životom koji zaista nije bio baš lagan.

[debelakrava]

baka - nazgul lude ste
bake su zaaakon.
djedovi isto.
a ja imam i macku kod bake i dede...aha!

[viky]

Slazem se sa Winonom u oba odgovora.

[lela77]

Hvala Bogu na Tijinom odgovoru-vec sam mislila da samnom nesto ne stima...svi vi pisete lijepo o bakama i ja sam pomalo ljubomorna na taj osjecaj...

[M@3X]

debelakrava kaže:
M@3X zao mi je. budi uz dragog. prebolit cete lakse to zajedno. nedavno imah istu situaciju. nisam mogla na sprovod jer sam bila bolesna a sprovod u sibeniku. stalno sam mu slala poruke. i dan danas ih cuva u mobitelu...eto sad malo cmizdrim
pusa

Ova tri dana bili smo skoro non-stop skupa.
Navece,dan kad je baka umrla,sjedili smo zajedno u sobi i znala sam da mu je tesko,ali je to pokusavao potisnuti...
Podstakla sam ga da prica o tome i da ne krije kako se osjeca,sve je to normalno i suze su za ljude...
Pricali smo do dugo u noc i plakali.

Pricao je kako su ga baka i djeda cuvali i kako je kao djete bio vise vezan za njih nego za roditelje,koji su radili.
Kako su to bili ljudi starog kova,koji su uvijek ispred sebe stavljali srecu svoje djece i unucadi i mnogo se zrtvovali za njih,tiho,bez rijeci,bez ukazivanja na to sto su cinili za sve.
Njega su voljeli mozda i vise i toplije od drugih jer je prvo unuce.
Cak i pred samu smrt baka je mislila na druge,ne na sebe.
U onim bolovima,kad je bila pri svijesti,napomenula je da se od penzije koju treba dobiti ovaj mjesec odvoji svota za praunuka,da djete ima za slatkise (to je cinila za zivota svaki mjesec).
Moj dragi je pricao kako je i djeda od svoje penzije,kad je on bio mali,njemu uvijek odvajao 20 dinara za dzeparac.
Vodio ga je sa drugim unucima u neku kucicu,gdje su se svi igrali na cistom vazduhu,kraj rijeke i uzivali u djedovim pricama.
Kad je djed umro to mu je tesko palo,a jos teze jer sve to nije imao s kim podijeliti.

Jako mu je bilo tesko jer je baka par dana pred smrt zamolila njegovu majku (koja je svaki dan isla kod bake,brinula o njoj i kuhala joj) da kupi pile i spremi ga onako kako on voli,pa ga pozove jedan dan na rucak.I nije,jadna,docekala taj rucak.
Dan nakon njene smrti stigla je i cestitka za Novu godinu od njegove sestre koja je trenutno u Americi,koju baka vise nije mogla vidjeti.

Krivi se sto nije baki i djedu ispunio jedinu zelju koju su imali,jedino sto su od njega trazili...
Rekli su da bi voljeli vidjeti njega da se ozeni,da ima svoju porodicu,pa da mogu umrijeti s mirom.
I oboje su umrli prije toga.
Pokusala sam mu objasniti da su oni znali da bi on to uradio da je mogao,ali uslovi nisu dozvoljavali.Oni su znali da je on sretan i sigurno ga ne krive zbog toga,to je nesto na sta on nije mogao uticati.

Proslo je bilo tri sata noci kad je uplakan zaspao kraj mene.

[M@3X]

Tesko mi je gledati ga tako slomljenog.
Cijelu noc je bdio pored bakinog kovcega preksinoc (12 navece) pa je sinoc zaspao i buncao.
Uzeo je bakin stap za uspomenu.

Neobicno mi je kad vidim muskarca od skoro 32 godine kako je bespomocan kao djete,slomljen...
Stalno mi zahvaljuje sto operem sudje i pospremim malo,te pomognem njegovoj mami.
Uz sve ovo,ona je morala doktoru jer je pronasla otvrdnuce na dojci i doktori su skepticni.
Nesreca nikad ne dolazi sama...

viky kaže:
Nisam te bas puno citala, uglavnom postamo na razlicitim mjestima, ali imala sam sasvim drugaciju sliku u glavi. Vidis kako se covjek prevari. Ovi postovi su toliko puni topline i osjecajnosti tako da se potpuno slazem sa djijimijijem koji kaze da si draga osoba. (ne samo zbog koincidencije)
M@3X zao mi je zbog tvog decka i znam kako mu je tesko. Ali iskreno iscekivanje da do tog trenutka dode, kada znas da povratka nema usudila bih se reci da je jos i gore. Istina, iako ne vjerujemo pretjerano u cuda nekako podsvjesno se nadamo da ce se dogoditi. Sada bas nema rijeci koje bi ga utjesile, osim onih da njegova baka barem vise ne pati. Meni to nije pomagalo, ali me je ipak donekle smirivalo.

Ovo je virtualni svijet u kojem imamo samo djelice informacija...
Njemu je jos tesko prihvatiti da je nema.Kad je vidio u kovcegu rekao je da je djelovalo kao da spava i da sve nekako ocekuje da ce se probuditi i nesto reci,mada zna da je umrla.
Sinoc je takodje spomenuo kako jos nije svjestan da je ona zaista umrla i da je nema vise,da je vise nikada nece vidjeti.

Ja nazalost nemam takvo bogatstvo sjecanja na svoje bake.
Oba djeda su mi umrla kad su roditelji bili mali.Jedno je ostalo u stomaku od par mjeseci siroce,a drugo je imalo jedva par mjeseci kao beba.Oba djeda nose isto ime,a to ime,malo izmijenjeno,nosi i moj brat (roditelji su htjeli dati identicno,ali su se na neki nacin bojali "prokletstva" smrti u dvadesetima).
Mamina majka,a moja baka,je bila divna zena.Umrla je kad sam ja imala 7 godina.
Sjecam je se,pomalo maglovito,ali neke 'sitnice' pamtim.
Ona me je grlila,radovala se kad dodjem,kupovala mi bombone i slatkise,osjecala sam da me voli i te topline se jos uvijek sjecam.
Nazalost,posto je zivila daleko,nismo isli kod nje tako cesto.
Oceva majka je sasvim drugi tip zene.
Nikada me nije zagrlila!
Jedino sto bih ja nju poljubila u obraz kad smo dolazili kod nje i to je bilo sve od naseg fizickog kontakta.
Ona je ostavila mog oca i ostalu svoju djecu kod moje prabake,a njihove bake s oceve strane,koja je bila stara i bolesna zena,jedva pokretna i preudala se - i to tako da je toj djeci (u kuci u koju je dosla) bila i ujna i maceha!
Prije nego sto je napustila svoju djecu popalila je sve slike njihovog oca i unistila sve sto je mogla biti uspomena na njega.
Moj otac je neke stvari sakrio u jastuk,ali i njih je nasla i unistila (vjerovatno je primijetila da djete previse pazi na jastuk).
Vise puta sam slusala price kako je moj otac,sa tada oko 4 godine,stajao na sred livade i plakao,sav musav,bespomocan,gledajuci majku kako odlazi,udaje se...
To mi je pricala cerka covjeka koji se ozenio bakom (a koji je mom ocu bio tetak),koja kaze da nikada nece moci iz glave izbiti tu sliku mog oca (ona je tada bila starija).
Mog oca je baka nakon toga vidjela tek kad je vec odsluzio vojsku i bio svoj covjek.
Otac je bio zeljan ljubavi i sve joj je oprostio,tolike godine nevidjanja (iako su bili u blizini).
Medjutim,ona nikad nije imala ni trun osjecaja ni za njega ni za nas,unucice.Umrla je prija par godina.

Zao mi je sto mamina mama nije pozivila duze.Za nju me vezu samo fine uspomene,mada su pomalo neodredjene i maglovite,jer sam bila mala.

[debelakrava]

rasplakala si me...opet
tvoj je decko jedna predivna osoba...to je tako lijepo kad je muskartac dovolkjno zreo da pokaze emocije...a ti sretnica jer ih dijeli upravo s tobom...
proci ce i tuga...znam da hoce...
moj je deda danas bio kod mene. on nema penziju jer je radio u bivsoj YU pa sad zivi od onog sta mu mama i teta daju. trebao bi dobit 400kn neke socijalne pomoci. rekao je da ce mi za diplomu dat pola svoje penzije. ja sam rekla hvala i otisla u sobu i plakala sat vremena.
najgore je kad dobri ljudi ispaštaju tuđe gluposti. bljak. rekla sam dedi da cu mu kupit mercedesa kad narastem. to sam mu rekla kad sam imala 6 godina a on se i danas togsjeca i prepricava to kao neku super foru. znam da ovo nije topic o dedama nego o bakama al morala sam to spomenut
M@3X, jos jednom, zao mi je...bit ce sve u redu. pusa ogromna

[Mayflower]

debelakrava kazˇe:

najgore je kad dobri ljudi ispasˇtaju tu?e gluposti. bljak. rekla sam dedi da cu mu kupit mercedesa kad narastem. to sam mu rekla kad sam imala 6 godina a on se i danas togsjeca i prepricava to kao neku super foru. znam da ovo nije topic o dedama nego o bakama al morala sam to spomenut
M@3X, jos jednom, zao mi je...bit ce sve u redu. pusa ogromna

Ma kako ne...i o dedama i o bakama. Pisala bih o dedama da ih imam, no obojica su umrli - jedan kad sam imala osam godina, drugi prije nego sto sam se rodila.

Baka ma divna rijec za moju baku!

Od tate mama ne da je bila i jos uvijek je divna osoba. Sa njom sam bila i dan i noc. Kuhala mi sto sam htijela u po noci da sam htijela kolace ustala bi i bez problema to ucinila. Vodali me po parku, kupovali stvarcice, dizali video kazete i gledali samnom crtice iako to za njih i nije bas nesto sto bi oni gledali.

Provodila svaki dan sa njima mama bi me tamo vodila svaki dan, a tata nije imao nikakve odnose sa njima iako su njegovi roditelji. Kad sam malo veca bila onda bi sama isla njoj i nocila. Smijale bi se skupa spavale radile frizure jedna drugoj zezale dijeda i puno divni memorija je bilo tu.

Vidjela je nisam 11 godina i jako je bolno. Skoro sam dobila njen broj telefona pa je cijeli razgovor prosao u plakanju, bolje receno razgovora nije ni bilo. Ona je jako bolesna sada sto se kaze ceka dan kad ce se pozdraviti sa zivotom, ali sam joj ja rekla da me ceka i da nema te sile da ode a da mene nevidi. Tako da sada ona ceka, a i mogla bi da doceka mene ove godine pred kraj ili iduce na pocetku.

Svako ljeto od mog rodena provodila sam sa njom, a moji bi isli na provode na more po mijesec ili dva.

Sijcam se kada su mi kupili bicikl imala sam samo 4 godine, zabijala sam se u sva vrata pa bi mi oni bicikl snijeli sa 5 kata van. Svako malo bi mi dosadilo vozanje oko zgrade pa bi ih zvala da me ponovo na 5 kati vode i nose bicikl, onda opet ajmo dole dosadno u stanu, ma joj vucala sam ih gore dole 100 puta na dan. Dosadana sam i ja bila!(ko bi mene za unuku Boze moj)

E sada imam dijete 6mj. je star, tu imam samo svoje mamu,tatu,brata i to je to. Prije par mijeseci sam odlucila da krenem raditi, oni su ga cuvali par dana i nakraju im je zlo doslo jer sam ga dovodila u 6am, a moja mama spava do 12 i slicno.
Tako me to naljutilo, ali rekla sam ok mozda se nebi ni ja budila. Za posao pisi propalo. Iduci put sam ih zamolila da mi ga pricuvaju da odemo van na nekoliko sati ja i muz sa par prijatelja oni su tek tako bez problema odbili jer nezele da moj mali probudi mog brata (njegovog ujaka).

Ludilo svaki put kada ih pitam odbiju, a onda kazu mi njega kada se pozelimo doci cemo kod vas i vidjet ga na pola sata i slicno. Svaki put imaju neku ispriku ili way out. To me tako ljuti sto se kaze prvo im je unuce nije niko duzan ali boze moj sve bake i dijedovi su divni a moga dijeteta su rogati davoli sa repovima.

Uvijek se sijetim svoje bake, oni su mene mogli ostavljati cijelo ljeto kod nje, mogu reci cijeli 12 godina sam bila kod nje, a kada je red na moje dijete bar par sati da bude kod njih ah to je onda teseta prica.

Eto nisam vjerovala u to da ima dobri i losi baki i dijedova, ali sam se sama uvjerila u to. Mislim nisam nesto specialno ni ocekivala moj zivot sa njima nije isto bio raj, prije receno da je bio pakao.

Uzivajte u dobrim bakama dok ih imate i dok su vam pri ruci nemojte ih koristiti i zamjeriti, budite sretni da ih imate i da su tako divni sjaje od dobrote.