Zbor podrugljivaca

[1001 cipalica]

- Sizif - kaže:

I jest i hoće ostaviti trag (a s vremenom će rasti svijest o značaju...)

Ti zapravo ne razumiješ (ili naprosto nisi sposoban doživjeti) kantautorski format, cijeli taj žanr... a ni pjesništvo, čini mi se...

...stoga je tvoja kritika - kritika iz limitirane perspektive... i ono što je zaista neupitno - neće ostaviti apsolutno nikakvog traga u našoj kritici. To, ne samo da se čini, nego jest neminovno, neovisno o tvojim željama.

Ma daj me nemoj, Davor bas vidi razliku izmedju visokosofisticiranog kica i umjetnosti. Red je da mu se to prizna. Pitanje je hoce li mu to u zivotu itko priznati.

[Floverka]

Davor000 kaže:

No, mislim zapravo da nije potrebna naša kritika koliko dijagnoza zašto vrlo vjerojatno Arsen neće ostaviti većeg traga u našoj umjetnosti. To mi se čini neminovnim neovisno o željama.

S druge strane, ako je išta u pravom smislu smeće od muzike, to su ovi raznorazni "urbani" muzičari poput Pavela, Vatre i sl. Nisam nikada vidio tako kukavičku i prozirno iskalkuliranu muziku bez imalo štofa.

I onaj... kak se zove Silente ili tako nešto Lošin projekt.

Kolika količina kvaziumjetnosti da se ukakiš.


Terca na tisinu


Ref.
Ne pustaj ni glasa
ja cu na to slozit tercu
prosit dok ne pristanes
ja cu pozvati ljude
ti se pobrini o vinu
prvi svat da nema pjesme
samo terca na tisinu

Ti vladaj zrakom
ja cu vladati zemljom
nadjemo se negdje u sredini
nadjemo se gdje se nadju
tvoje noci i moje zore
nadjemo se kako kazu
nije nebo, a nije ni more

Ref.

Ja svjetlim kao mlad
u meni istok pociva
priznajem kriv sam
za nered u tvojim ocima
u tvojim ruskim piscima
trazis meni dostojna
ma sve ti citam u pjegama, pjegama
pjegama kao zvijezdama

Ref.

Ti spavaj nebom
ja cu divljati svijetom
nadjemo se negdje u sredini
nadjemo se gdje se nadju
tvoji oblaci i moje gore
nadjemo se vec si masu
tvoje pjege i moje bore

Ref.

Ne znam jesam li u životu čula nešto tako pretenciozno

https://www.youtube.com/watch?v=N0bTKK5ryWk

Ali se melodija i tekst lako pamte.

Endeka, to što ti je teško upamtiti Arsenovu melodiju, ne znači da ona ne valja, kao što ne znači ni da valja svaka ona pamtljiva.

Samo vas čitam. I jest da se sad malčice pretjeruje u usporedbama sa Cohenom ili Walkerom ili francuskim šansonama, a zašto bi to bilo uopće potrebno? I kažete sami, iznjedrila ga situacija kakva je bila, da je bila drugačija, da državni aparat nije bio tako represivan i sklon cenzuri, tko zna šta bi bilo, ali glupo je o tome sad raspravljati. Dovoljno je bio univerzalan, vi ćete možda reći neartikuliran, da sjedne dobro tu i tamo i da ga se ne dira. Mislim da ga ipak podcjenjujete.

Ja razumijem da nekome njegov sentiment ne paše. U to ne diram, to je stvar ukusa. Poštujem to.

Ali da nije napravio nikakav utjecaj... i da se neće osjetiti iza njega, nikako se ne slažem jer se već osjeti, već je Endeka gore govorio o onima na koje je utjecao, a da je bio super kompozitor u smislu visoke, klasične glazbe, nije, on se nikako ne može svrstati uz bok velikim, čak ni srednjim kompozitorima visoke umjetnosti, ali on to nikada nije niti želio biti. On je bio estradnjak. Estrada je zabava prije svega.

Ljudi su ga voljeli, sa razlogom i plašili* su ga se sa razlogom. Meni je njegova faca uvijek bila nadrndana i izgledao mi je čangrizavo... dok ne zapjeva. I volio je to, i radio je to više nego dobro. Ne najbolje, ali jako dobro. Šta god vas dvoje sad pripovedali

*plašili je možda kriva riječ, mislila sam prije odbojan zbog svoje narcisoidnosti

[Floverka]

Endekaideka1-11 kaže:

Ostaje to da su i najniži slojevi dobili mogućnost da se izraze, oni imaju što reći o tome i to je sasvim ok, no iz najnižega ne može nastati zahtjevnija razina umjetnosti. Talentirani i glazbeno obrazovani su sad zbog internetizacije i omasovljenja medija u poziciji da se moraju nadmetati s najprimitivnijima i najglupljima u istom kavezu ili ringu. Normalno da će izgubiti od njih kad su izgubili kontakt s "bazom" i uopće nisu u istoj kategoriji. Kao kad Nives Celzijus dobije "Kiklopa" - nemam ništa protiv, ali ne može to biti sve.

Da, dekadencija društva je očita, a prostora za ozbiljne i kvalitetne stvari je sve manje, kao i sredstava. Ne znam kamo to vodi, vidjet ćemo.

[Floverka]

1001 cipalica kaže:

Ma daj me nemoj, Davor bas vidi razliku izmedju visokosofisticiranog kica i umjetnosti. Red je da mu se to prizna. Pitanje je hoce li mu to u zivotu itko priznati.

Točno.

Teško da će mu to netko priznati, možda oni koji imaju iste ili slične interese i približnu razinu obrazovanja i senzibiliteta (kao ti), a takvih je malo. Tako da se na to može i gledati kao na osobnu spoznaju, nekakvo intelektualno dostignuće osobne prirode, šta-ja-znam, tako nešto

[- Sizif -]

1001 cipalica kaže:

Ma daj me nemoj, Davor bas vidi razliku izmedju visokosofisticiranog kica i umjetnosti. Red je da mu se to prizna. Pitanje je hoce li mu to u zivotu itko priznati.

...a možda je u pitanju tek "kritika" koja proizlazi iz nedostatka odgovarajućeg senzibiliteta, tj. iz emocionalne tuposti kombinirane s intelektualnim snobizmom tj. kvaziintelektualizmom...

[Endekaideka1-11]

Floverka kaže:

I onaj... kak se zove Silente ili tako nešto Lošin projekt.

Kolika količina kvaziumjetnosti da se ukakiš.

Ne znam jesam li u životu čula nešto tako pretenciozno

https://www.youtube.com/watch?v=N0bTKK5ryWk

Ali se melodija i tekst lako pamte.

Endeka, to što ti je teško upamtiti Arsenovu melodiju, ne znači da ona ne valja, kao što ne znači ni da valja svaka ona pamtljiva.

Ove bi trebalo poslati u Sjevernu Koreju nakon Laibacha, garantirano prolaze njihovu cenzuru. Ne valja mi melodija, samo zavijaju kao psi.

http://www.bbc.com/news/world-asia-33995268

Again, it's a regular on Laibach's setlists. But a closer look at the lyrics of the song do show how it might sit well with North Korea's so-called "juche" principle of self-reliance, as well as the Communist values of the state.

When we all give the power / we all give the best
Every minute of an hour / don't think about a rest
Then you all get the power / you all get the best
When everyone gives everything and every song everybody sings.

https://www.youtube.com/watch?v=LB9lObWclFQ

But, of course, the selection of this song could be just coincidence.

Na primjer ovi stihovi:

Ti vladaj zrakom
ja cu vladati zemljom
nadjemo se negdje u sredini

Ja svjetlim kao mlad
u meni istok pociva
priznajem kriv sam
za nered u tvojim ocima
u tvojim ruskim piscima

Ti spavaj nebom
ja cu divljati svijetom

[Floverka]

Meni je Laibach simpa, znaju me razveseliti. Zadnji put sa Fućkašima

A ovo za SK sam baš jutros saznala, prije sat-dva, kao da si znao, dvije ptičice mi rekle, svaka sa svoje strane i ne znam šta bi o tome mislila, kao ni o Dennisu Rodmanu.

Leibach isto po kvaliteti nije uvijek dobar, jako su nestabilni po tom pitanju, ali oni predstavljaju svojevrstan kult ili pokret.

[Endekaideka1-11]

Floverka kaže:

Meni je Laibach simpa, znaju me razveseliti. Zadnji put sa Fućkašima

A ovo za SK sam baš jutros saznala, prije sat-dva, kao da si znao, dvije ptičice mi rekle, svaka sa svoje strane i ne znam šta bi o tome mislila, kao ni o Dennisu Rodmanu.

Leibach isto po kvaliteti nije uvijek dobar, jako su nestabilni po tom pitanju, ali oni predstavljaju svojevrstan kult ili pokret.

Zafrkanti. Ovo je direktno i jasno, nekom se sviđa, nekom možda ne. A ono "vraća mi se okus kao poslije bolesti"? Tragično. Kao da čovjek nikad nije čuo za pepermint ili strepsils. Može i bronhi. Al kao što kažeš - mislim ispravno - svatko ima svoj gušt.

http://gorila.jutarnji.hr/vijesti/20...s-naim-mislima

[Endekaideka1-11]

Floverka kaže:

Btw, jučer sam naišla na jednog umjetnika koji je slikao skoro samo ženske guze. Malo sam se iznenadila, a onda sam proučila sve i jako me to zaitrigiralo, ali nisam nikad naišla na nekog umjetnika koji bi bio tako vjeran jednom motivu

Najviše mi se sviđa ova:




John Kacere je taj.

Ne znam, volim taj hipernaturalizam, kao kod Luciena Freuda, meso je toliko stvarno da ga možeš zagristi...

Kad smo kod ovih, još razmišljam što bih odgovorio, ali ništa mi se ne čini baš pametno. Ti bi rađe mozak s jajima nego srce na žaru? Možda ti se sviđa ova skulptura "Rational" Yoana Capotea?



Čini mi se da prikazuje nekog filozofa.

[Floverka]

Ne bi. Ja nisam prisiljena birati, pošto umijem žonglirati.

A ovo je sigurno neka H osoba, spol joj je neprepoznatljiv, sudeći po vanjskim reproduktivnim organima

[Davor000]

Floverka kaže:

I onaj... kak se zove Silente ili tako nešto Lošin projekt.

Zadnji puta kada sam s jednom osobom raspravljao o najvećem smeću na estradi upravo sam nabrojio Pavela, Vatru i Silente, upravo ta tri izvođača.

Imaš Rozgu, Huljića, narodnjake i sve što ide uz to i znaš koja publika to sluša, ali ovi se pokušavaju prodati kao nekakva otmjena ili "urbana" muzika, a ispod su Rozge.

Dajem ovome ogromnu prednost pred Pavelom, Idom, Vatrom etc.: https://www.youtube.com/watch?v=ggc_yEsspUk

Zapravo, danas je Jutarnji, glavni promotor sveg smeća u nas, tražio komentare "poznatih" izvođača povodom Arsenove smrti. Izvođači su bili Ida Prester, Aljoša Šerić (frontman Pavela) i onaj klošar iz Vatre. Ne pada jabuka daleko od stabla. Mislim na Jutarnji list.

[Davor000]

1001 cipalica kaže:

Ma daj me nemoj, Davor bas vidi razliku izmedju visokosofisticiranog kica i umjetnosti. Red je da mu se to prizna. Pitanje je hoce li mu to u zivotu itko priznati.

Floverka kaže:

Točno.

Teško da će mu to netko priznati, možda oni koji imaju iste ili slične interese i približnu razinu obrazovanja i senzibiliteta (kao ti), a takvih je malo. Tako da se na to može i gledati kao na osobnu spoznaju, nekakvo intelektualno dostignuće osobne prirode, šta-ja-znam, tako nešto

Pa, cure, hvala.

Ne mora se na to gledati kao na osobnu spoznaju. Ne vjerujem da je umjetnost odvojena od života pa da to nema utjecaja na život. Povijest doručkuje lošu umjetnost i onda ovi koji su joj posvetili vrijeme moraju nakon nekog vremena iznova sve stvarati ili odgajati djecu, ako je imaju, u tom propadajućem kulturalnom miljeu, a to nije lijep život.

[Davor000]

Nešto što sam danas čitao iz Schellingovog Bruna:

ANSELMO: A šta misliš, posredstvom čega je večno povezano s jedinkom?
ALEKSANDAR: Ne mogu da odmah odgovorim.
ANSELMO: Zar nismo rekli da su sve stvari u Bogu samo preko svojih večnih pojmova?
ALEKSANDAR: Da, tako je rečeno.
ANSELMO: Prema tome, večno je sa svim stvarima povezano posredstvom njihovih večnih pojmova, sa stvaralačkom jedinkom, dakle, posredstvom večnog pojma jedinke, koji je u Bogu i koji je s dušom isto tako jedno kao što je duša jedno s telom.
ALEKSANDAR: Taj večni pojam jedinke mi ćemo, dakle, smatrati stvaralačkim elementom dela u kojem je prestavljena najviša lepota.
ANSELMO: Svakako. Ali ta lepota, koja je predstavljena u delu, i sama je ono što je večno?
ALEKSANDAR: Nesumnjivo.
ANSELMO: Ali večno koje se naprosto uzima kao večno?
ALEKSANDAR: Ne bih rekao, jer se ono stvara posredstvom večnog, pod pretpostavkom da je ono večni pojam jedinke i da se neposredno odnosi na nju.
ANSELMO: Dakle, večno u stvorenom takođe nije predstavljeno po sebi, već pod pretpostavkom da se ono odnosi na pojedinačne stvari ili da je ono pojam takvih stvari.
ALEKSANDAR: Upravo tako.
ANSELMO: Ali kakvih stvari, takvih koje su povezane s večnim pojmom jedinke, ili takvih koje s njim nisu povezane?
ALEKSANDAR: Nužno takvih koje su s njim povezane.
ANSELMO: Neće li taj pojam nužno imati utoliko veću savršenost ukoliko je tešnje s njim povezan u Bogu pojam svih drugih stvari?
ALEKSANDAR: Neosporno.
ANSELMO: Zar mi zato ne vidimo da ukoliko je taj pojam savršeniji i u neku ruku organskiji, utoliko je i stvaralac sposobniji da predstavi ne samog sebe već druge stvari, pa čak i da se sasvim udalji od svoje individualnosti; a s druge strane, ukoliko je taj pojam nesavršeniji i pojedinačniji, utoliko je stvaralac nesposobniji da u formama, ma koliko se one menjale, pokaže nešto drugo osim samog sebe?
ALEKSANDAR: Sve je to dovoljno jasno.
ANSELMO: Ne proističe li takođe iz toga da stvaralački element ne prikazuje lepotu po sebi, već samo lepotu u stvarima, dakle uvek samo konkretnu lepotu?
ALEKSANDAR: Očigledno da proističe.
ANSELMO: Međutim, ne liči li stvaralački element i u tome na ono čija je on emanacija? Jer, da li je onaj, to jest Bog, negde u stvarnom svetu otkrio lepotu onakvu kakva je ona u njemu samom, i ne daje li on pre idejama stvari, idejama koje su u njemu, poseban i nezavisan život time što im dopušta da postoje kao duše pojedinačnih tela? I ne živi li upravo zbog toga i svako delo, čiji je stvaralački element večni pojam jedinke, dvostrukim životom, nezavisnim u sebi samom i drugim u stvaralačkom elementu?
ALEKSANDAR: Naravno da živi tim dvostrukim životom.
ANSELOM: Delo, dakle, koje ne živi u samom sebi i ne traje za sebe nezavisno od stvaralačkog elementa, mi i nećemo smatrati delom čija je duša večni pojam.
ALEKSANDAR: Da, nije moguće smatrati ga delom.
ANSELMO: A nismo li zatim utvrdili da je svaka stvar u svom večnom pojmu lepa? Prema tome, kao što smo rekli, stvaralački element dela i sama tvorevina jesu jedno, oboje su lepi. Lepo, dakle, rađa lepo, a božansko rađa božansko.
ANSELMO: Pošto se lepo i božansko u stvaralačkoj jedinki neposredno odnose samo na tu jedinku, da li je zamislivo da se utoliko u njoj istovremeno sadrži ideja lepog i božanskog sama po sebi, ili se ona nužno sadrži u nekom drugom, to jest istom pojmu jedinke, ali ne u neposrednom pojmu jedinke već u tom pojmu kao takvom.
ALEKSANDAR: Nužno je potonje.
ANSELMO: Nije li, zatim, jasno da oni koji su sposobni da stvore lepa dela često u najmanjoj meri poseduju ideju lepote i istine samu po sebi upravo zato što je ona njima ovladala.
ALEKSANDAR: To je očigledno.
ANSELMO: Dakle, ako stvaralac ne poznaje božansko, on se nužno pojavljuje više kao profan nego kao posvećen. Međutim, iako ne poznaje božansko, on ga ipak izražava na osnovu svoje prirode i otkriva, ne znajući to, onima koji to razumeju najskriveniju tajnu, jedinstvo božanske i prirodne suštine i dubinu one najblaženije prirode, u kojoj nema suprotnosti; zato su pesnike već u prastaro doba poštovali kao tumače bogova i kao ljude koje bogovi vode i nadahnjuju. Što misliš, nećemo li svako saznanje koje pokazuje ideje jedino u stvarima a ne same po sebi nazvati egzoteričnim, a ono koje pokazuje prauzore stvari same po sebi - ezoteričnim?
ALEKSANDAR: Čini mi se da će to biti sasvim opravdano.

Ovdje se radi o romantičkom shvaćanju umjetnosti. Pod ezoteričnim Schelling ovdje misli na filozofiju.

[Davor000]

Floverka kaže:

Samo vas čitam. I jest da se sad malčice pretjeruje u usporedbama sa Cohenom ili Walkerom ili francuskim šansonama, a zašto bi to bilo uopće potrebno? I kažete sami, iznjedrila ga situacija kakva je bila, da je bila drugačija, da državni aparat nije bio tako represivan i sklon cenzuri, tko zna šta bi bilo, ali glupo je o tome sad raspravljati. Dovoljno je bio univerzalan, vi ćete možda reći neartikuliran, da sjedne dobro tu i tamo i da ga se ne dira. Mislim da ga ipak podcjenjujete.

Ja razumijem da nekome njegov sentiment ne paše. U to ne diram, to je stvar ukusa. Poštujem to.

Ali da nije napravio nikakav utjecaj... i da se neće osjetiti iza njega, nikako se ne slažem jer se već osjeti, već je Endeka gore govorio o onima na koje je utjecao, a da je bio super kompozitor u smislu visoke, klasične glazbe, nije, on se nikako ne može svrstati uz bok velikim, čak ni srednjim kompozitorima visoke umjetnosti, ali on to nikada nije niti želio biti. On je bio estradnjak. Estrada je zabava prije svega.

Ljudi su ga voljeli, sa razlogom i plašili* su ga se sa razlogom. Meni je njegova faca uvijek bila nadrndana i izgledao mi je čangrizavo... dok ne zapjeva. I volio je to, i radio je to više nego dobro. Ne najbolje, ali jako dobro. Šta god vas dvoje sad pripovedali

*plašili je možda kriva riječ, mislila sam prije odbojan zbog svoje narcisoidnosti

Mene je zapravo motivirala na ovo obiteljska rasprava dan-dva prije Arsenove smrti jer moji roditelji vole Arsena, a ja im prkosim. Neobično je da kada imam rasprave o nekom glumcu ili pjevaču da dan-dva poslije umre. Zadnji je bio Philip Seymour Hoffman. Tko zna što sada čeka članove Pavela i ostalih?

Ali rekoh, poslušao sam sve Arsenove stvari vjerojatno više puta i nekoć sam ih volio. No mislim da sam ih potrošio ili su se potrošile. Ima nezdravi stav prema životu i može djelovati, kao što je i sam govorio, kao arsen. Naime, arsen ovisno o dozama može biti ili lijek ili otrov.
Napomenuo sam primjerice da (još uvijek) volim njegove Šoljanove pjesme: https://www.youtube.com/watch?v=F91unWEc7Ls
Ova pjesma je čista šelingovska metafizika.

[Volver]

Floverka kaže:

I onaj... kak se zove Silente ili tako nešto

Kolika količina kvaziumjetnosti da se ukakiš.

Ne znam jesam li u životu čula nešto tako pretenciozno

) Nije to ništa. Ja, čini mi se, u životu nisam čula toliko pretencioznosti kao ovdje u ova dva tri dana unatrag.

Ali, zapravo, ponukalo me.... to što si spomenula Silente koji mi se jako sviđaju kao i ova njihova pjesma Terca na tišinu a i na svoj blog sam stavila jednu njihovu: Što nam malo smrti može.

Da li je to nepristojno u ovakvom času, Mozart, Requiem, Agnus Dei.... Inače, nisam baš operirana od umjetnosti - i volim sve što vole i mladi!

[Endekaideka1-11]

Onda te neće vrijeme pregaziti, Volver, kao što se dogodilo Sizifu. On uopće ne može razumjeti način razmišljanja milenijske generacije, jer je vezan na svoje zastarjele koncepte lijepog i poimanja glazbenih žanrova, na svoju ideologiju naprednog i konzervativnog. Milenijcima sve dolazi preko interneta i njima se normalno miješaju svi žanrovi u glavi; uopće ih više ne razlikuju niti im je ta razlika bitna kao nekadašnjim generacijama koje su radile distinkciju ovisno o tome tko je što slušao; svi slušaju sve bez predrasuda. S druge strane su individualci i svaki ima vlastiti ukus koji se bitno razlikuje od ukusa drugoga, a s treće strane svi razmišljaju na isti način uhodan internetom, kooperativni su, liberalni, cijene poduzetnički duh i ne razlikuju se od mladih Amerikanaca, Rusa, Indijaca, Kineza. Vjerojatno su im i mladi Sjevernokorejanci bliži od Sizifove generacije u vlastitoj državi.

Inače je pravilo da svaka sljedeća generacija pokazuje otklon od prethodne, a nadovezuje se na onu koja joj je prethodila (djed, baka). U Hrvatskoj je to do sada išlo malo drukčije. Svaka generacija nadovezivala se na generaciju stariju od svojih djedova, generaciju prapradjedova, na primjer za naše ljude rođene oko 1980. to su ljudi koji su prethodili generaciji Arsena Dedića i koji su rođeni oko 100 godina prije njega (recimo oko 1880.), kao što je Matoš (rođen 1873). To je ovdje uobičajena pojava. Dedićeva i Mandićeva generacija nadovezivala se kulturno na generaciju Šenoe (rođen 1838), dakle 19. stoljeće i ilirizam (vrijedi uočiti da tu još nema spominjanja hrvatstva), a politička HDZ-ovska generacija na Radića i Starčevića (rođen 1823). Također svaka generacija pokazuje otklon od svojih djedova, a ne od roditelja. Naime, roditelji su u pravilu nezreli dripci koji ne mogu sami odgojiti svoju djecu, financijski ovisni o moćnijim djedovima i bakama, tako da se vrijednosti djedova prenose i na generaciju unuka, a unuci se nadovezuju na još stariju generaciju prapradjedova, o kojima saznaju iz bajki, basni, priča, eseja, filozofskih djela i druge literature. Zato je u našoj kulturi vrlo važan mit i predaja i većina se ljudi intenzivno bavi povijesnim temama (npr. Jasenovac, Goli) , zato što kroz njih i dalje posredno utječu na sadašnjost. Ako bi tako išlo i dalje, može se lako predvidjeti kada će ustaše i partizani potpuno nestati iz svakodnevne politike: to će se dogoditi kada na scenu stupi generacija rođena 2030-40. i kasnije, otprilike negdje 2070-80. godine. U to vrijeme o njima ćemo razmišljati kao što danas razmišljamo o atentatu Puniše Račića na Radića ili o Khuenu Hedervaryju.

[KRIN1]

Endekaideka1-11 kaže:

... može se lako predvidjeti kada će ustaše i partizani potpuno nestati iz svakodnevne politike: to će se dogoditi kada na scenu stupi generacija rođena 2030-40. i kasnije, otprilike negdje 2070-80. godine. ...

teško.
samo ako crkve prestanu s radom
i svi budu samo moralni i etični.

[Apemant]

^ A bil' ti meni odgovorila što misliš pod 'moralni i etični'? Valjda ti je jasno da u eteru postoje međusobno teško spojivi 'etički sustavi'. Ili možda nije?

Ergo, neka osoba X može biti 'etična' po jednom etičkom sustavu, no zapravo ne-etična po nekom drugom etičkom sustavu. Kako onda zamišljaš da 'svi budu moralni i etični'? Misliš - po onom etičkom sustavu kojem se TI priklanjaš? Ili nešto drugo.

Slično tj. još gore stoji stvar i s 'moralnim'.

[KRIN1]

dovoljno je 10 zapovijedi božjih,
bez mogućnosti oprosta
- na ispovijedi u crkvi

[- Sizif -]

Davor000 kaže:

Mene je zapravo motivirala na ovo obiteljska rasprava dan-dva prije Arsenove smrti jer moji roditelji vole Arsena, a ja im prkosim.

Eto. Pa i ponašaš se točno tako, kao prkosno dijete...

Davor000 kaže:

Ali rekoh, poslušao sam sve Arsenove stvari vjerojatno više puta i nekoć sam ih volio.

...koje, kako bi iz prkosa omalovažilo ono čemu nije doraslo - prikazuje kao ono što je 'preraslo'. Poznata taktika...

Nadam se da tvoji roditelji ne nasjedaju... i da se ne nerviraju. Previše.