Noćne more i noćni strahovi kod djece

[adren]

moje dijete je ušlo u 3. god. i nema nikad s njim problema preko dana osim što tu navodim da se lud budi.O tome pričam-ipak tenks.

[ksenija_2]

Evo, mi imamo takvu situaciju doma, samo to nam se počelo javljati od negdje 10.-11. mjeseca starosti, a sad imamo 20. mj.. Mjesečno se dogodi cca 2-4 puta, nekad češće, nekad rijeđe: probudi se npr. u 2h ujutro i plače, vrišti iz sveg glasa, baca se, neće vodu, neće da ga primimo, gura nas od sebe, vrišti da se valjda čitav kvart probudi i to zna trajat od pola sata do sat vremena. Zadnji put se dogodilo preksinoć. To je i meni koma. Par puta se dogodila ista stvar i kod dnevnog spavanja.
Napomenula sam pedijatru i rekao mi je da su to tzv. noćni strahovi, ali da pratim situaciju, jer ako se događa prečesto, da bi išli preventivno na neke pretrage. No, za sada mi se nekako ne čini da je to potrebno.

Da, ako ti što pomogne: preksinoć kad se to dogodilo sam mu pustila tiho opuštajuću muziku za bebe i nekako mi se čini da ga je to brže smirilo i uspavalo ponovo.

[kupusichka]

vjerojatno ružno sanja, zamisli kako je tebi jako teško kad sanjaš i nemoš razlučit san i javu, a kamoli njemu, koji i kad se probudi nije svjestan šta se dogodilo, šta nije....koma
ili ga zagrliš ako da ili jednostavno pustiš da se smiri. Ne brini, priviknu se kasnijie da je to samo san....

[cvijetić]

disident kaže:

mislim da je ovo tema za tebe
https://www.forum.hr/showthread.php?t=365494

ne mislim da je to to

[Zmijica]

Nama se zna desiti.
Pomaze da ga probudim.
On ne kuzi gdje je ni sto je, urla i zove "Mama, mama", a ja ga drzim u narucju.
Kazem, glasno a da ne bude grubo "Tu. Tu je mama. Sanjao si."
Uzmem ga u narucje unatoc otimanju i ljuljam i plesem po sobi, pjevusim mu nesto i ponavljam "Tu sam, tu sam".
Pa dok se ne smiri. Obicno traje 5 minuta.
Onda kazem "Idemo skupa spavati. Mama i Kico. Evo zagrljaj".

Mom pomaze kad govorim jednostavne, kljucne rijeci. I dodir. Koliko god me sutirao dok ga nosim, jos gore i duze traje ako ga ostavim u kreveticu.

EDIT: Naslov je lose formuliran, mislim da je bolje da to Putnica ispravi u Nocne more... a mislim i da je bio topik na tu temu.

[ksenija_2]

Zmijica kaže:

Kazem, glasno a da ne bude grubo "Tu. Tu je mama. Sanjao si."
Uzmem ga u narucje unatoc otimanju i ljuljam i plesem po sobi, pjevusim mu nesto i ponavljam "Tu sam, tu sam".
Pa dok se ne smiri. Obicno traje 5 minuta.

To uvijek radim pa ne pomogne. Tiho mu pričam da ga smirim ili lagano pjevušim, milujem, ali svejedno traje 30-60 minuta

[Zmijica]

Kod nas je stos da se mora prvo probuditi, dakle ja pricam glasno... nekad mu cak lagano prodrmam ruku ili ga tapsem po obrazima.
Nakon toga obicno skuzi da sam to ja, prestane vapit i onda ide nosenje, pjevusenje, umirivanje.
I dalje place neko vrijeme, al nekako drugacije... kao ispucavanje napetosti, a ne vise onako panicno.
Ponekad pomogne i da ga iznesem iz sobe u hodnik ili dnevnu.
Ne palim svjetlo ni nis, samo se malo nosamo, gledamo kroz prozor i tako.
Probudim ga, to je kljucno.

[disident]

ups,da,sad kontam,nije baš bijes dvogodišnjaka,sorry
ali nedavno sam gledala nešto vezano uz noćne strahove jer mi se čini da i moj sin proživljava nešto slično-vjerojatno im se svega nakupi tijekom dana pa to sanjaju.
nego,ja ću opet pokušati s jednim linkom-možda ovaj put pogodim
http://www.zdrav-zivot.com.hr/index....avanja_u_djece

[adren]

nadam se da su to samo neke faze i da će prestati što prije.Ko zna šta oni imaju u svojoj glavici.

[Manch]

http://www.askdrsears.com/html/7/T071300.asp

[SaveAss]

...most children with night terrors will stop having them by age 12....

i mi ovo proživljavamo, al kod nas nije tako dugo kako neki ovdje navode - pola sata, sat. nama je to tek koja minuta dok ga ne razbudim....primjetila sam da je češće kad je nekakav stres - selidba, bolest i sl

[Zmijica]

Vis, i Sears i oni gore vele ne buditi dijete... a nama se jedino budjenje pokazalo djelotvornim

Nisam uocila povezanost sa svakodnevnicom...
Nekad mi se cini da je imao super miran dan, pa se budi 3x u placu. A nekad mislim - evo novosti (sanjkanje, prvi dan vrtica nakon dugo vremena), sad ce sanjat - pa nista.

Kad je bolestan, uopce nema sanse da spava sam. Nikakve.
E da, ima jedna stvar - gotovo uvijek se budi tako u vrisku prvi dio noci, dok ja jos nisam otisla spavati.
Ponekad ga cujem kraj sebe kako kmeci i vrpolji se, al se samo zarotira da nalegne na mene il me uhvati za ruku, i nastavi dalje spavat.

[Jill13]

I ja moju probudim, kad neće ni dudu, ni čaja, i kad se baca...kad mi ima tužan plač, strah-plač! Ne znam kako bih vam to opisala taj zvuk, ali baš se kuži razlika kad nije kenjkavljenje, kad ne kmeči, kad plače kao da je boli...
Uzmem je iz kreveta iako se baca, stisnem je uz sebe i govorim "tu je mama, ljubavi" i tek kad me pogleda, a pogleda me jer je probudim, ostavim je još malo na ramenu da osjeti sigurnost, dam joj opet čaja ako je uznemirena i dudu i sve to završi za par minuta.

[dubac]

Nama se to u zadnje vrijeme rjeđe događa, ali već od možda prije godinu dana, negdje sat, dva nakon što bi zaspala, odjednom bi počela plakati. Urlati. Užas. A vidiš da te uopće ne doživljava. Koliko se sjećam postoje noćne more i noćne strave (pavor nocturnus). Tu se dijete nalazi u nekom procijepu između sna i jave. Mi je isto dižemo, trpamo joj dudu u usta (nekad pomogne), muž ju nosi... A ponekad u noći ispusti takav krik da mislim da je doslovno vidjela samog sotonu. Navodno sam i ja to radila dok sam bila mala. Nešto užasno. Meni srce stane kad to čujem i ne mogu se smiriti još dugo vremena.

[ksenija_2]

Nama se opet dogodilo preksinoć. Lagano se počeo prevrtati, pa cendrati pa vrištati iako sam ja reagirala već kod prevrtanja i milovala ga i smirivala ga. Trajalo je dobrih 30 minuta. A u tih pola sata sam i upalila manje svjetlo, držala ga, tješila, tiho upalila laganu muziku, tiho mu govorila "tu je mama" i pjevušila mu, a on vrištao iz petnih žila, izvijao se, udarao me. U jednom trenutku je uspio sići s kreveta i ko sumanut trčao po sobi i vrištao. Užas živi. Ja ne znam kad će to prestati. Vidim po svom zadnjem postu da se prethodni put to dogodilo prije cca 10 dana. Morat ću početi dnevnik voditi.

[nightfall]

Podižem temu jer smo danas ujutro imali neugodno buđenje.

Mala ima 14 mj, oduvijek dobro spava po noći, rijetke su noći kad se budi (no znalo smo imati i takve pa nije po sat, sat i pol mogla natrag zaspat,ali to su izuzeci).
Danas se oko 4 ujutro probudila, pruža mi rukice, hoće da je dignem. Vidim da neće dalje sama zaspat pa je uzimam iz kinderbeta, stavljam na naš krevet, grlim i uspavljujem. Teško nam ide, pospana je ali nikako se umirit, sad se već kreće i dizat pa je liježem natrag. Na jedvite jade nekako zaspi, ali vidim da je lagan san, uzdiše, ponekad zaplače, vrti se ali i spava. Zaspimo poslije 5 i oko pola 7 ona plače, suze teku, ne mogu raspoznat spava li ili ne, u nekakvom polusnu je. Sva se trese, hoću je uzet u naručje ali ona još jače plače. Konačno je uzimam, malo se primiruje, pokazuje rukom da hoće van iz sobe, nosam je, gleda uokolo ali me i grli, kao da ju je strah da ju ne spustim. Nije znojna, ali je topla, zaplakana, sumnjam na temperaturu ali nema šanse da joj izmjerim jer čim je krenem spustit plače ispočetka. Trajalo je kojih 15 minuta, nekako dok se nije razbudila.

Mene je poprilično uzdrmalo, tim više što sam odmah pomislila da je bolesna a ne da ima noćnu moru. Sad sam mamlo čitala o strahovima i noćnim morama i vidim da je vjerojatno imala noćnu moru. Jedino vidim da većina vaše djece ima noćne more nekoliko sat nakon što zaspi, ona je imala pred jutro.

Sad ponovno spava, valjda nadoknađuje loše prospavanu noć. Normalno je jela i nije imala temperaturu pa je valjda to samo mora.

Nalikuju li vama to na te strahove i noćne more koje opisujete?

[marina3]

trudnjacha kaže:

U literaturama je pojašnjeno da je to sve ok i da kroz to prolazi manje-više svako dijete..zapravo ružno sanja,ima svoje srahove..moja curka to radi od ngdje 3mj.života(sad joj je 6)..Ja se još nisam navikla na to jer je baš užas za vidjeti..prvo jeca u snu a ako je pokušaš smiriti maženjem ili je polako probuditi da ne sanja više tek onda počne histerični plač...i tako par minuta i ponovo normalno zaspe..

I moja je imala te neke faze jecanja,ali to sa vremenom prođe

[Tina st]

Evo da se osvrnem na temu. Netko je spomenuo da beba nema kada proživjet događaje preko dana pa to čini preko noći.

Moja curica se počla intezivno oslanjat na svoje noge i danas se zaljuljala i udarila u stolić u dnevnoj sobi. Večeras se probudila u jakom plaču i nakon što sam je digla iz kreveta prestala je plakati. Valjda je to vezano za današnji pad. Inače se zna ponekad probuditi u plaču, ali nakon par sekundi odmah zaspe sama nakon što joj obicno vratimo dudu.

[kirshna]

2 noći za redom već malena (19mj.) mi ima nekakve more...
točno u 3h počne cviliti, jecati i tresti se i zove : Mama dođi, mama drži me... plače ko kišna godina, neće vode,neće čaja, ništa neće...
jedva se da umiriti...

sad nas to već plaši...

s obzirom da sam rodila prije 10 dana mislim da je to reakcija na moj odlazak u bolnici i njeno spavanje kod jedne i druge bake i na dolazak bebe u kuću...

[traxdata]

moj stariji ima i noćne strahove i ponekad noćne more. evo, noćas je imao napad noćnog straha. probudi se sat vremena nakon što zaspe, vrišti, plače, nije svjestan nikoga niti ničega, popiša se obavezno nekontrolirano. mi već znamo, pa ga odmah vodimo na wc. nakon 15-ak minuta se on razbudi i ničeg se ne sjeća, odmah zaspe, kao da ničeg nije bilo.
noćna mora je nešto drugo, kod noćnih mora se dijete sjeća što je sanjalo i svjesno je.
bili smo na goljaku kod neuropedijatrice, a u 12. mjesecu imamo eeg mozga. ti poremećaji spavanja su normalna pojava kod djece i prolaze kasnije. nama je pedijatrica rekla da treba isključiti epilepsiju, ali on ima klasične znakove pavor nocturnus.