Rat kultura

[addx]

mravac8 kaže:

Ok, došli smo do osnovnih sredstava i kapitala (to nije isto).

Osnovna sredstva su kapital. Kapital nisu nuzno osnovna sresdstva.

Dakle za proizvodnju (pa i za prodaju, transport, uslužne djelatnosti) trebaju nekakvi strojevi, industrijski stroj za proizvodnju sladoleda, kompjuter, fen, solarij, kamion, viličar ........ ) i ti strojevi su obično skupi.

Sirovinu kojom proizvodiš jedan sladoled možeš odmah ugraditi u cijenu jednog sladoleda. Recimo, sirovina košta 4 kune, sladoled košta 8 kuna. Sva sirovina je u cijeni sladoleda i plaća ju kupac.

Ako si kupio stroj od 100 tisuća, ti ne možeš jedan sladoled cijeniti 100 tisuća, on je i dalje 8 kuna.

Međutim, postoji nešto što se zove amortizacija. U pravilu znaš koliko će ti stroj trajati. Neka je to 10 godina. U tih 10 godina proizvest ćeš milijun sladoleda. Sada cijenu stroja ugradiš u cijenu sladoleda, pa će to, recimo, biti 3 lipe po sladoledu. Dakle cijenu sladoleda uvećaš za tri lipe. I sladoled ti košta 8 kuna i tri lipe.

Možda će netko reći da je sada vrijednost rada radnika koji proizovde taj sladoled drugačija. Nije. Vrijednost rada radnika je i dalje ista, jer si za troškove amortizacije uvećao cijenu sladoleda.

Još nešto o amortizaciji. U pravilu, amortizacija se izračunava na taj način da se vijek stroja odredi kraće nego što taj stroj traje. Tako da su ti kupci sladoleda vratili novac koji si dao za njega, ti i dalje radiš s tim strojem, a cijena sladoleda je i dalje 8 kuna i tri lipe. Dakle, tvoja marža je narasla za tri lipe po sladoledu.

Da, sve to stoji sto si napisala, knjigovodstveno se tako otpisuje vrijednost stroja u trosak, ugradjeno je u cijenu, sve 5.

Ako je sirovina za sladoled 2 kune, amortizacija stroja 2 kune i sladoled se prodaje za 8 kuna. Ispada da je "vrijednost rada" radnika 4 kune, po tom tvom, jel tako?

Znas sta se tu desilo? Stroj se vrednuje tj. otpisuje/amortizira po *nabavnoj cijeni stroja* - 2 kune. Rad radnika se pak vrednuje prema zaradi proizvoda - 4 kune, a ne prema *nabavnoj cijeni rada* tj. placi.

Vidi sad ovaj primjer: Ako kupim stroj - potpuno automatsku praonu na cetke za automobile. Nabavna cijena stroja je recimo 100 000 eura, toliko kosta proizvodnja tog stroja plus neka zarada proizvodjaca bla bla. No vrijednost rada tog stroja ovisi o tome gdje cu ja to postaviti, na koju lokaciju, kako cu odraditi reklamu, kupit neku bljestecu da se vidi iz aviona, marketing nekakav mozda, koje ce biti cijene itd, pa ovisno o tome taj stroj moze odraditi 300 000 kuna pranja mjesecno ili 500 000 kuna pranja automobila mjesecno. Tih 300 000 kuna ili 500 000 je vrijednost rada tog stroja, ako cemo vec tako, a nabavna cijena je 100 000 eura. Stroj se amortizira po nekoj stopi, sasvim nebitno - ostaje hrpa dobiti tj. vrijednosti koju je proizveo dobro postavljen i uhodan stroj.

Kuzis foru?

U toj situaciji koju ti pricas, gdje vrijednost rada pripada samo radnicima a stroj se samo amortizira ispada da je vlasnik kupio stroj radnicima, da bi ovi radili na njemu a sva viska vrijednost koju proizvedu tj. profit ispada da su proizveli radnici, stroj kao da im je posudjen da rade na dug, i oni ga otplacuju vlasniku prodavajuci sladoled. Svaki sladoled koji prodaju, daju 2 kune vlasniku za stroj kroz amortizaciju, a ostatak bi onda kakti bio njihov, jer je to vrijednost njihovog rada (kad vlasnik to ne bi prisvojio jer ima zakonsko pravo na dobit). Ispada tako da je vlasnik beskamatno kreditirao hrpu radnika i to uz rizik da popusi glavnicu...to tako ispada ako si ne "prisvoji" dobit.

Znaci, stvar kod tog stroja za sladoled jest da on po nabavnoj cijeni vrijedi toliko da mu je 2 kune amortizacija. To je cijena proizvodnje takvog stroja u principu, no taj proizvod ima potencijal da vrijedi puno vise nekom poduzetnom sladoledaru (kao u primjeru s autopraonom). I mora se reci jos, vlasnik koji ga kupi popusio je pare realno cim je izasao iz ducana jer sad ima polovni stroj. No ako je poduzetan i organizira uspjesnu firmu oko tog stroja, tada ce uspjeti tim strojem stvarat vrijednost.

Ja bi tu pricu sa sladoledom prema tome onda ovako ispricao: Neka je sirovina za sladoled 2 kune kako smo rekli. Nek strojevi odrade 75% posla oko proizvodnje sladoleda, radnici 25%, sladoled se prodaje po 8 kuna. Vrijednost rada strojeva koji rade sladoled je onda 6 kuna (kao sto i ona autopraona ima vrijednost rada strojeva), vrijednost rada radnika je 25% od 8, dakle 2 kune. Vlasniku ide 6 kuna jer to je vrijednost rada njegovog stroja. Radnicima idu 2 kune jer to je vrijednost rada njih.

Ako firma propadne za osam mjeseci, stroj se može prodati, istina po manjoj cijeni, ali već sam napisala da je jedini kapital koji vlasnik riskira kapital koji ulaže kod otvaranja tvrtke.

Kod otvaranja firme u pravilu trebas imati dovoljno da isplacujes place radnicima neko vrijeme, ovisno o djelatnosti, mozda i godinu dvije dana, to je dosta novaca, ovisno o broju zaposlenika moze biti jako puno novaca.. Moras si moci priustiti da neko vrijeme radis s gubitkom dok se ne probijes na trzistu. zato vrijeme ulazes pare u marketing placas reklame, a i rezije, prostore, struju, sve to placa vlasnik i svojim kapitalom dok firma ne pocne napokon stvarati neku dobit...sve to moze biti popuseno, moras imati hrpu para na pocetku, ovisno sta radis. Gubitak je realna stvar, vidi

Finini podaci pokazuju da je većina poduzetnika - njih 68.611 ili 64,4 posto od ukupnog broja, prošlu godinu završila s dobiti, koja ukupno iznosi 35,9 milijardi kuna te je za 5,7 posto viša od dobiti iz 2014. Istodobno, 37.958 poduzetnika (35,6 posto) iskazalo je ukupni gubitak u iznosu od 18,7 milijardi kuna, što je 26,1 posto manje u odnosu na gubitke iz 2014. godine.

https://www.vecernji.hr/biznis/dobit...lrd-kn-1080337

A vec sam ti i govorio da nije istina da je vlasnikova samo pocetna investicija i pricao o reinvestiranju dobiti a pogledaj to sad kad to uzmes u ozbir u ovu moju racunicu, ako imas to da 75% posla oko proizvodnje sladoleda obavlja vlasnikov stroj, 25% posla oko proizvodnje sladolea obavljaju radnici, a vlasnik ih za to redovito placa svojim novcima. Jednom kad se ti sladoledi napokon probiju na trziste i pocnu vracat neki profit, po logici stvari kako sam je ja izlozio 75% tog profita pripada vlasniku jer je njegov stroj vecinski proizveo sladoled, a s obzirom da je neko vrijeme gubio novce, ulagao u reklame, placao rezije i s obzirom im je dosad isplacivao place svojim parama (to je kao da ih je kreditirao, jer njima se ne ceka povrat od prodaje i ne zanima ih to sto jos nema zarade, ljudi hoce mjesecnu placu), pobrat ce i tih preostalih 25% dobiti, nego sta. Ali! Vlasnik koji zeli uspjet vrlo vjerojatno si nece zapravo uzeti tih 100% dobiti koje mu jasno pripadaju, vec ce ih reinvestirati da prosiri tvrtku, prosiriti pogon, uloziti jos u marketing, zaposliti jos ljudi koji ce primati placu neko vrijeme bez da je njihov rad jos stigao ostvariti svoju vrijednost. Dakle tvrtka je narasla opet vlasnikovim kapitalom. To je ovo sto ti kazes da je vlasnikova samo prva investicija, a da sav ostali kapital stvore radnici jer oni stvaraju svu vrijednost, e nije, vlasnikov stroj stvara vecinu vrijednosti, a radnici uzimaju pare unaprijed. Kada radnici ne bi uzimali pare unaprijed kroz place onda bi mozda imali pravo na 25% profita jer je toliko njihovog rada u sladoledu, ali bi morali cekati da se ostvari taj profit (ako se uopce ostvari) i zivjet od ustedjevine i radit besplatno dok ne dodje zarada. A da bi ispalo da radnici stvaraju kapital firme morali bi dio ili sve od tog 25% profita vratit u firmu - kao i vlasnik, a ne uzet sebi.


Btw. nasao sam neki podatak (iz 2015) da je u posljenje 22 godine u hrvatsku investirano izvana 29.6 milijardi eura, a u istom periodu je u hrvatskoj 4.3 milijarde reinvestirane dobiti (to se gledjau vrste investicija, reinvestirana dobit je isto jedna vrsta). Cisto da vidis da postoji i znatno je.

To je sto se tice samog vlasnika tj. njegovog reinvestiranja dobiti koje poceva kapital tvrtke. Tvrtke kad malo narastu na taj nacin, reinvestiranjem vlasnika, se nerijetko onda dokapitaliziraju izlaskom na burzu tj. izdavanjem dionica, tu se dobije obicno dobra financijska injekcija izvana. Pa ti ispadne da su radne strojeve na kojima radi jedan ledo d.d. kupili dionicari, i ti njihovi strojevi proizvode 75% vrijednosti od ukupne vrijednosti, ostatak u tome daju radnici. Zatim, ako se digne kredit, kredit se dize tako da se daju u zalog prostori i skupi strojevi, koje je kupio vlasnik ili dionicari, pa onda je taj kredit kao investicija isto pripada njima, jer su zalozili svoje, ako se za to kupi jos strojeva i pogona, oni su ih kupili.

[addx]

nitko drugi kaže:

Eto ga, majstore, o tome priča.

Dakle nije ovo:
Nego ono gore.

Ali dobro, uletio si kavalirski i spasio mravac8. Lijepo od tebe.

Bio sam kavalirski raspolozen u 5 ujutro na ludim gljivama

[mravac8]

wand_1 kaže:

Dakle, ako ja radim kao čistač i obavljam uvijek isti posao, radim uvijek isto, 8 sati i imam uvijek isti učinak, je li moja vrijednost rada uvijek ista ili nije?

Nije. Vrijednost tvog rada ovisi o cijeni proizvoda/usluge koji nastaju tvojim radom. Ako se promijenila cijena proizvoda/usluge promijenila se i vrijednost tvog rada.

Za razliku od vrijednosti tvog rada cijenu tvog rada odrediti će tržište na kojem prodaješ rad.

U ovom slučaju ako vlasnik Čistoče digne cijenu usluge čišćenja vrijednost tvog rada biti će veća.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Recimo da bi postali veći računi.

Nije recimo da su postali veći računi, nego ako je poskupila cijena rada radnika - moraju postati veći računi.

Opet - kako poslodavac formira cijenu svoje usluge?

Troškovi sirovina + troškovi radnika + porezi + marža = cijena.

Čišćenje je uslužna djelatnost. Kako će vlasnik tvrtke za čišćenje formirati cijenu svoje usluge?

Potrošni materijal (domestos, spužvice, krpe ....) + troškovi radnika + troškovi poreza = cijena usluge.

Ako bilo što od toga poskupi poskupiti će i usluga.

Ako poskupi domestos - poskupiti će usluga, ako država stavi veće poreze, poskupiti će usluga.

Ako cijena rada poskupi - poskupiti će usluga.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Recimo da bi postali veći računi.

U tom slučaju ti tvrdiš da se vrijednost rada radnika povećala iako on sam nije radio ni mrvicu više nego prije?

Očito, on nije zaslužan za to povećanje plaće. Njegov rad je vrijedniji, a njegov učinak je ostao isti.

Zbog čega se onda povećala vrijednost njegovog rada? Zato što se promijenila cijena rada?

Valjda je cijela poanta u tome da vrijednost rada ne smije ovisiti o cijeni rada. To nas je i dovelo u problem zašto su radnici slabo plaćeni.

Imamo primjer da je učinak radnika potpuno isti.

Ako poslodavac digne cijenu proizvoda vrijednost rada je veća. Jer radom nastaje skuplji proizvod.

Međutim, ako poslodavac ne poveća cijenu rada to znači da je više zadržao za sebe odnosno povećao je maržu. Cijena rada je ista, proizvod skuplji, vrijednost rada veća - poslodavac zadržava više za sebe.

Ako je poslodavac povećao i cijenu rada (plaću radnika) onda je njegova marža ostala ista, odnosno zadržao si je jednako kao i prije iako je proizvod skuplji.

Evo ti formule:

10 (sirovine) + 10 (cijena rada) + 10 (marža) = 30 cijena proizvoda.

10 (sirovine) + 10 (cijena rada) + 20 (marža) = 40 cijena proizvoda. Ili:

10 (sirovine) + 20 (cijena rada) + 10 (marža) = 40 cijena proizvoda.


Dakle, u prvom slučaju imali smo neku cijenu proizvoda, u drugom slučaju cijena proizvoda je narasla za deset, ali je poslodavac tom razlikom povećao svoju maržu, u trećem slučaju povećao je cijenu rada, a maržu ostavio istu.

U drugom slučaju razlika između vrijednosti rada i cijene rada je veća nego u prvom, u trećem slučaju razlika između vrijednosti rada i cijene rada je manja nego u prvom slučaju.

[nitko drugi]

Ali zašto se to što računaš zove "vrijednost rada" kad ovisi o svačemu drugome koliko i o radu?

[wand_1]

mravac8 kaže:

Nije. Vrijednost tvog rada ovisi o cijeni proizvoda/usluge koji nastaju tvojim radom. Ako se promijenila cijena proizvoda/usluge promijenila se i vrijednost tvog rada.

Pretpostavljam da taj proizvod ne mora biti prodan i naplaćen, nego je samo bitna kalkulacija?

Znači, onaj što kopa dijamante ima veliku vrijednost rada, samo zato što je cijena dijamanta jako visoka, bez obzira hoće li on stvarno iskopati dijamante ili neće?

Jesam li dobro shvatio?

Jer ako je bitno da ti proizvodi stvarno budu prodani i naplaćeni, opet se vraćamo na to da će cijena rada radnika biti vrlo mala, nikakva ili čak negativna u velikom broju slučajeva.

Da ne govorim da svako poduzeće u pravilu ispočetka posluje u gubitku...

Otkud ti uopće ideja određivati vrijednost rada parametrima na koje radnik ne može utjecati? Ili ga krade poslodavac ili je žrtva tržišta, odnosno ponude i potražnje za radnicima?

nitko drugi kaže:

Ali zašto se to što računaš zove "vrijednost rada" kad ovisi o svačemu drugome koliko i o radu?

To i mene zanima.

[mravac8]

nitko drugi kaže:

Ali zašto se to što računaš zove "vrijednost rada" kad ovisi o svačemu drugome koliko i o radu?

U sve tri gornje formule ti piše *cijena rada*. To je ono što će poslodavac isplatiti radniku, cijena za njegov rad, dogovoren na tržištu i definiran ugovorom o radu.

Međutim, radnici stvaraju veću vrijednost od cijene svog rada.

Razlika se nalazi u marži.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Pretpostavljam da taj proizvod ne mora biti prodan i naplaćen, nego je samo bitna kalkulacija?

Sve i jedno trgovačko društvo otvoreno je sa namjerom ostvarivanja prihoda i dobiti. Radnici rade u trgovačkim društvima.

Ok, da se ne hvataš za slamku, postoje i udruge koje ne rade radi ostvarivanja prihoda i dobiti, ali ona su druga priča.

Kapitalizam je utemeljen na trgovačkim društvima, dakle, na društvima stvorenima za ostvarivanje prihoda i dobiti.

Bez uspješnih trgovačkih društava nema uspješnog kapitalizma.

Budući da je kapitalizam uspješan .......

[mravac8]

wand_1 kaže:

Otkud ti uopće ideja određivati vrijednost rada parametrima na koje radnik ne može utjecati? Ili ga krade poslodavac ili je žrtva tržišta, odnosno ponude i potražnje za radnicima?

Budući da je takvo poslovanje ozakonjeno, poslodavac ne krade radnika već prisvaja razliku između između cijene rada i vrijednosti rada.

I kakve veze ima što radnik ne može utejcati na parametre? Radnik na jako puno toga ne može utjecati pa to nije argument da nešto ne postoji ili ne vrijedi.

[mravac8]

addx kaže:

.

Vidi sad ovaj primjer: Ako kupim stroj - potpuno automatsku praonu na cetke za automobile. Nabavna cijena stroja je recimo 100 000 eura, toliko kosta proizvodnja tog stroja plus neka zarada proizvodjaca bla bla. No vrijednost rada tog stroja ovisi o tome gdje cu ja to postaviti, na koju lokaciju, kako cu odraditi reklamu, kupit neku bljestecu da se vidi iz aviona, marketing nekakav mozda, koje ce biti cijene itd, pa ovisno o tome taj stroj moze odraditi 300 000 kuna pranja mjesecno ili 500 000 kuna pranja automobila mjesecno. Tih 300 000 kuna ili 500 000 je vrijednost rada tog stroja, ako cemo vec tako, a nabavna cijena je 100 000 eura. Stroj se amortizira po nekoj stopi, sasvim nebitno - ostaje hrpa dobiti tj. vrijednosti koju je proizveo dobro postavljen i uhodan stroj.

Kuzis foru?

Sve pet, slažem se sa svime.

Međutim, smetnuo si sa uma da autopraona, stroj za sladoled ili bilo koji drugi stroj ima određeni kapacitet. Tako da ti recimo, ako si vrlo sposoban poslovni čovjek možeš ostvariti prihode od 300, netko manje sposoban ostvariti će prihode od 200, ali nitko neće ostvariti prihode od 500.

Ti si, kao vrlo uspješan, ostvario odlične prihode i odličnu dobit.

I budući da nisi imao niti jednog radnika, u cijeni tvoje usluge nije bila ni cijena ni vrijednost rada radnika. Samo stroja.

Nastaviti ću malo kasnije.

[pronađena]

Vratimo se malo kulturnom ratu i prvotnoj Sigmundovoj ideji.
Ne slažem se da ne postoje neutralni. Štoviše, istraživanja su pokazala da upravo oni odlučuju rezultate izbora ako ih ne bojkotiraju.

[wand_1]

mravac8 kaže:

U sve tri gornje formule ti piše *cijena rada*. To je ono što će poslodavac isplatiti radniku, cijena za njegov rad, dogovoren na tržištu i definiran ugovorom o radu.

Međutim, radnici stvaraju veću vrijednost od cijene svog rada.

Razlika se nalazi u marži.

Da se ne vrtimo u krug, mozeš li dati jedan primjer kalkulacije, kao onaj danas iz kojeg se vidi da je razlika između cijene i vrijednosti rada u marzi? I što je još u marzi?

I kako bi pravedna kalkulacija trebala izgledati u kojoj je cijena rada jednaka vrijednosti rada?

[mravac8]

addx kaže:

Ja bi tu pricu sa sladoledom prema tome onda ovako ispricao: Neka je sirovina za sladoled 2 kune kako smo rekli. Nek strojevi odrade 75% posla oko proizvodnje sladoleda, radnici 25%, sladoled se prodaje po 8 kuna. Vrijednost rada strojeva koji rade sladoled je onda 6 kuna (kao sto i ona autopraona ima vrijednost rada strojeva), vrijednost rada radnika je 25% od 8, dakle 2 kune. Vlasniku ide 6 kuna jer to je vrijednost rada njegovog stroja. Radnicima idu 2 kune jer to je vrijednost rada njih.

Koja je vrijednost rada sirovina, materijala i energije? Naime sve to je neophodono za izradu sladoleda, zar ne? Jednako kao i stroj za izradu sladoleda.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Da se ne vrtimo u krug, mozeš li dati jedan primjer kalkulacije, kao onaj danas iz kojeg se vidi da je razlika između cijene i vrijednosti rada u marzi? I što je još u marzi?

I kako bi pravedna kalkulacija trebala izgledati u kojoj je cijena rada jednaka vrijednosti rada?

Marža je razlika između cijene rada i vrijednosti rada.

Pravedna kalkulacija bi izgledala ovako:

10 (sirovine, materijali) + 10 energija + 10 marža/cijena rada = cijena proizvoda.

U tom slučaju marža se pravedno dijeli na sve radnike koji rade u firmi. Dakle, marža ne ide samo vlasniku već se raspoređuje svima.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Marža je razlika između cijene rada i vrijednosti rada.

Pravedna kalkulacija bi izgledala ovako:

10 (sirovine, materijali) + 10 energija + 10 marža/cijena rada = cijena proizvoda.

U tom slučaju marža se pravedno dijeli na sve radnike koji rade u firmi. Dakle, marža ne ide samo vlasniku već se raspoređuje svima.

Ako je marza razlika između cijene rada i vrijednosti rada, onda je u idealnom slučaju kada su cijena rada i vrijednost rada međusobno jednake marza jednaka nuli?

Analogno tome nema marze i nema ni profita?

I nadalje kad bi se marza raspoređivala na radnike bi li to bilo kroz plaću ili kroz dobit?

Nisi odovorila mora li ova kalukulacija biti realizirana ili ne, na primjeru s dijamantima?

[mravac8]

wand_1 kaže:

Ako je marza razlika između cijene rada i vrijednosti rada, onda je u idealnom slučaju kada su cijena rada i vrijednost rada međusobno jednake marza jednaka nuli?

Analogno tome nema marze i nema ni profita?

I nadalje kad bi se marza raspoređivala na radnike bi li to bilo kroz plaću ili kroz dobit?

Marža ti se još zove i dodana vrijednost. Možda bi bilo jasnije da sam koristila taj naziv ali odlučila sam se za kraći.

Da, ako su cijena rada i vrijednost rada isti onda je marža nula.

Ako bi se marža raspoređivala na sve ljude koji rade kako bi se raspoređivala ovisilo bi o dogovoru. Uostalom, i dobit se može isplačivati različitim tempom, pa i mjesečno.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Znači, onaj što kopa dijamante ima veliku vrijednost rada, samo zato što je cijena dijamanta jako visoka, bez obzira hoće li on stvarno iskopati dijamante ili neće?

Jesam li dobro shvatio?

Jer ako je bitno da ti proizvodi stvarno budu prodani i naplaćeni, opet se vraćamo na to da će cijena rada radnika biti vrlo mala, nikakva ili čak negativna u velikom broju slučajeva.

Za rudnik dijamanata vrijede ista pravila kao i za svaku drugu firmu u kapitalizmu - otvoren je da bi ostvarivao prihode i dobit. Istina, ima neuspješnih, ali kapitalizam se temelji na uspješnim tvrtkama kojih je više budući da je i kapitalizam uspješan.

Ako se iskopa vrlo skupocjen dijamant razlika između cijene rada i vrijednosti rada je ogromna (moguće je da poslodavac nešto malo smanji tu razliku ako nagradi radnika koji je pronašao vrijedan dijamant), ako se ne iskopa ništa rudnik propada, U pravilu, ono što se događa obično je negdje u sredini, odnosno iskpaju se dijamanti neke prosječne vrijednosti. Međutim, budući da je cijena rada kopača dijamanata mala a cijena dijamanata velika u pravilu je razlika između cijene i vrijednosti rada velika.

Inače, razlika između cijene rada i vrijednosti rada ovisi o vrsti djelatnosti, nije svugdje ista. Mislim da je najmanja u trgovini budući da je i dodana vrijednost u trgovini najmanja.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Marža ti se još zove i dodana vrijednost. Možda bi bilo jasnije da sam koristila taj naziv ali odlučila sam se za kraći.

Da, ako su cijena rada i vrijednost rada isti onda je marža nula.

Ako bi se marža raspoređivala na sve ljude koji rade kako bi se raspoređivala ovisilo bi o dogovoru. Uostalom, i dobit se može isplačivati različitim tempom, pa i mjesečno.

U kakvom su međusobnom odnosu vrijednost rada i cijena rada, jesu li proporcionalne ili obrnuto proporcionalne? Moze li jedna biti konstantna, druga se mijenjati?

Zar ne bi trebalo teziti tome da cijena rada i vrijednost rada budu jednake?

Nadalje, ako bi radnici koji ne snose nikakav rizik u firmi dobili dio dividende, tko bi uopće htio biti vlasnik?

Imaš prava upravljanja i isplaćuje ti se dobit, a ne snosiš nikakvu odgovornost?

[wand_1]

mravac8 kaže:

Za rudnik dijamanata vrijede ista pravila kao i za svaku drugu firmu u kapitalizmu - otvoren je da bi ostvarivao prihode i dobit. Istina, ima neuspješnih, ali kapitalizam se temelji na uspješnim tvrtkama kojih je više budući da je i kapitalizam uspješan.

Ako se iskopa vrlo skupocjen dijamant razlika između cijene rada i vrijednosti rada je ogromna (moguće je da poslodavac nešto malo smanji tu razliku ako nagradi radnika koji je pronašao vrijedan dijamant), ako se ne iskopa ništa rudnik propada, U pravilu, ono što se događa obično je negdje u sredini, odnosno iskpaju se dijamanti neke prosječne vrijednosti. Međutim, budući da je cijena rada kopača dijamanata mala a cijena dijamanata velika u pravilu je razlika između cijene i vrijednosti rada velika.

Inače, razlika između cijene rada i vrijednosti rada ovisi o vrsti djelatnosti, nije svugdje ista. Mislim da je najmanja u trgovini budući da je i dodana vrijednost u trgovini najmanja.

Dakle, ako se dijamant ne iskopa, a rudnik propadne, kolika je cijena rada, a kolika vrijednost rada?