Par pitanja o vjeri

[brezovka]

igod kaže:

I droga olakšava puteve ...
Hvala na analogiji.

Trebala ti je pomoć?
Nego nevjerniče koji ti je cilj? Stići ili samo putovati?

[igod]

Samo putovati.

[101st Airborne]

igod kaže:

I da ponovim: Religija jeste droga, nevezano za Marxov opijum.

Ovo je samo dio tvog velikog posta.
Citiramsamo ovojer time želim završiti razgovor s tobom na ovom topicu. Off topica je.
MOžda negdje drugdje.

Usput, nije li možda i tvoj ateizam droga?

Ne moraš odgovarati. Retoričko je to pitanje.

[koc]

igod kaže:

Komunizam se nikada nije borio u ime ateizma (obično su pravdali to u ime države, naroda, seljaka, bla, bla), kao što je papa izdavao naredbe za genocid u ime Boga. Ja samo kažem da je glupo povezivati komunizam sa ateizmom danas, jer ti dajem primjere država u kojima je ogroman postotak ateista, a nikada nisu bile komunističke niti su ti ateisti komunisti. Evo ti neki današnji poznati ateisti koji čak preziru komunizam: Dawkins, Harris, Dennet ...

Komunizam je jedna vrsta religije gdje je sloboda ograničena, ateizam je sloboda uma.



Vjerovanje u imaginarne stvari je vaš problem, ne moj.
http://www.guardian.co.uk/frontpage/...978046,00.html



Dakako, sve sekularne države koje su odje*ale Crkvu iz državnih poslova. Španjolska im je ukinula financiranje iz budžeta nedavno.



Ne jedini razlog, ali svakako jedan od glavnih razloga. Odbacivanjem okova religije te države imaju i bolju socijalnu politiku, više ulažu u znanost i sl.

Daj igod skuliraj se malo. Što se tiče predavanja ne vidim kako ti to ovdje ne držiš predavanja isto kao i svi mi zajedno. Možda i više od puno njih.
Objasni mi jednu stvar. Šta ti ovdje radiš? Ako ne vjeruješ i nisi vjernik pa zašto onda tebe zanimaju ovakve teme. Ti debatiraš o nečemo o čemu nemaš pojma jer ne vjeruješ. Razumiješ šta te pitam? Ja osobno ne vidim razloga za raspravljanje o nečemu za što kažem da je glupo. Ja poštujem tvoje ne vjerovanje ali ne vidim razloga zašto uporno ideš kontra crkve. Pa u crkvi ima i dobrih i loših stvari. Nije mi jasno zašto je to većini, a pogotovo vama "ateistima" čudno. Vi svi od tih ljudi i te institucije očekujete da ona mora funkcionirati savršeno, da svi svečenici moraju biti savršeni ljudi, moralno neiskrivljeni, da ne smije ovo, da ne smije ono. Pa čekaj malo. Svi su oni samo ljudi i imaju pravo na pogrešku i na više njih ako treba isto kao i ti i ja isvi mi. Na kraju krajeva Crkva je jedna od najvećih organizacija na svijetu, pa treba to znati i organizirati i znati upravljati njome. Na kraju, mislim da bi trebao otići nekome psihijatru ili psihologu i pitati ga samo jedno pitanje: "Šta se dešava sa ljudima koji u drugima gledaju samo one loše strane a sami nisu spremni sjest i malo se interesirati i probati razumijeti i vidjeti i onu drugu stranu".

[Nepoznati]

Nemruth Dagi kaže:

Nisi jedini i drugi ljudi su sami, ali treba se znati nositi sam sa sobom.

Kad mijenjaš sebe iznutra mijenja ti se svijet i izvana.
i znaj; "Ne boj se nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom,
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom."
Tin Ujević

Ova pjesma ima tako duboku duhovnu poruku da zaslužuje biti tu cijela. Thanks nem.

Pobratimstvo lica u svemiru

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reči u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Tin Ujević