|
Kada čitam ovaj pdf, često se pitam od kada smo roditelji i učitelji na suprotnim stranama.
Meni je važno da se moja djeca u školi dobro osjećaju i da nešto nauče. Vjerujem da velika večina učitelja želi isto.
Što se komunikacije tiče, mi smo u nižim razredima na prvom roditeljskom sastanku dobili brojeve mobitela. Bez da je itko tražio. Iznenadila sam se, jer ga ja, da sam na njihovom mjestu, ne bih dala.
Učiteljica je rekla neka javimo ujutro ako dijete neće doći u školu. Čisto, ako nekom djetetu padne na pamet da bih radije u vrtić ili kod bake, a ne u školu i krene samo u grad. Da ne luta satima prije nego odrasli skužimo. Tako da sam u slučaju neke bolesti ujutro uvijek poslala kratak SMS.
Isto sam radila i kod mlađe.
Učiteljica kod starije, vjerujem, nije imala probleme u vezi zvanja na privatan mobitel. Bila je stroga i znala je uvest reda i u razredu i kod roditelja.
Kod mlađe, sigurna sam, je itekako požalila da je dala broj svog privatnog mobitela. Često su se mame same pohvalile kako su bile s njom na telefonu po sat, sat i pol vremena i to u popodnevnim satima. Razlog tome su bile čiste gluposti (neko dijete je njezinom djetetu nešto reklo, oni su plakat radili dva dana, a dijete dobilo samo 3, itd.). A znali smo svi da je žena sama doma s dvoje tada predškolske djece jer je muž radio vani.
U višim razredima broj mobitela razrednica nismo dobili, nit smo ga trebali. Već je uveden e-dnevnik i ja sam s razrednicama komunicirala uglavnom mailom (i dijetetov izostanak smo opravdavali mailom, time da je dogovor bio da razrednica ima pravo naknadno tražiti osobni dolazak u školu. Na informacije smo odlazili jednom na polugodište. Ocjene smo znali, ali smo željeli znati i kako je samo dijete u školi.
Isto tako nam učiteljice na mail šalju sve obavjesti, npr. pozive na roditeljski, ove godine sve u vezi upisa u SŠ, itd. A obavijesti vezane za cijelu školu ili generaciju (npr. termin sistematskog pregleda) su nam sve na web stranici škole.
Školu sam zvala samo jednom. Kada mi je mala imala testiranje za Centar izvrsnosti i tvrdila da se održava u I. OŠ, a znali smo da je nastava Centra u I. gimnaziji. Zvala sam školski fiksni telefon, javio mi se ravnatelj, provjerio u zbornici i dao mi informaciju.
Nikada nisam imala osjećaj da mi je komunikacija s školom i učiteljima teška ili nemoguća.
|
Razgranati mod