Molitve (doslovne, (ne)uslišane, etc.) - skupna tema o molitvama

[Dragonfly]

Da li molitva pomaze ?

Pa ovisi o svrsi i namjeni. Ne vjerujem da pomaže u onim instancama tipa "Oh Lord want you buy me a Mercedes Benz" dok sjedimo u hladu i pijuckamo hladni čaj čekuajući da nam padne auto "s neba".

Da li je molitva potrebna ?

Opet ovisi. Osobno se više ne molim Bogu otkada provodim u praksi onu narodnu "Uzdaj se u se i u svoje kljuse"(što je samo inačica one, "pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći"). Ali poštujem sve one koji molitvu smatraju na neki način komunikaciju sa samim sobom, ili božanskim u sebi i kojima je to način meditacije(tu potpisujem sve ono što je ravana napisao). U tom smislu sasvim je svejedno kojoj se religiji ili sustavu pripada.

Da li Bog reagira na molitvu ?

Bog? Mislim da definitivno ne reagira ako se molitvi pristupa sa pretpostavkom da je Bog čiča s bradom koji sjedi, sluša podanike i onda odlučuje kada odvaže "dobra" i "loša" djela, kome će pomoći, a kome ne.

Da li se recimo isplati moljenje Krunice?

Šta znači "isplati"? Svaka molitva koja ima nakanu da zadovolji naše sebične potrebe, želje i težnje usmjerene na zadovoljenje materijalnih potreba bez da mrdnemo prstom i sami se primimo posla očekujući neku "Božju intervenciju" koja je izvan nas samih, po meni ne pije vodu.

Sve o, protiv i za molitvu ?

Ako čovjek osjeća potrebu, neka se moli bilo kad, bilo s kim, bilo gdje i na način koji odgovara njegovoj osobnosti. Ako je nakana molitve približiti se "sebi", otkriti svoje snage i slabosti i tada ojačan krenuti u boj na frontu koja život se zove, moj glas ide tome u prilog.
Ako se molitvi pristupa automatski i iz navike kao propisanom sustavu od strane neke religije da bi se odobrovoljio nekakav Bog i učinio ono što mi ne možemo ili nam priskrbio ono što si nismo sami u stanju priskrbiti, onda sam definitivno protiv takve molitve.

Sto je vase misljenje o tome ?

Kaže se da Bog usliši naše molitve i protiv naše volje i kada se ne molimo. Dobivamo upravo ono što nam treba na putu našeg razvoja, molili se mi ili ne.
Kada bih se i molila moja molitva u mom slučaju bila bi da prepoznam te trenutke i da se znam nosit sukladno njima, bili oni po mojoj volji ili ne. Da plivam s rijekom i dam sve od sebe. Za ostalo je lako. U krajnjoj liniji nisu li sve naše molitve uslišane onog trenutka kada smo rođeni?

Što se mene osobno tiče, kad su materijalne stvari i egzistencija u pitanju ne treba mi molitva. Tu se trudim sama koliko mogu da dovedem stvari u red i preuzimam odgovornost za svoje postupke i djela.
Duhovno, ne pripadam niti jednom sustavu, niti religiji koji prakticiraju klasične molitve kao obraćanje jednom apsolutu ili nekoj hijerarhiji božanstava. Ni na tom planu ne očekujem neku pomoć "izvana" jer je ionako sve u meni.