Teško je biti tata, ali ne bih se mijenjao

[Simba-OS]

Dakle, tamo na Politici razvalila diskusija o pobačajima (što ovdje nije bitno) i gomila muških galamdžija digla glas u zaštitu prava očeva (što je ovdje bitno).

Pa, dragi tate, braćo po oružju, pelenama, bočicama, benkicama, otvaram ovaj topic da se čuje i naš glas. Ideju za naslov mi je dala Cats i priznajem da ni sam ne bih smislio bolji. Hvala Cats.

Dakle - kako je to biti tata. Onaj svakodnevni. Pišite sve što vam kao tati padne na pamet. Pohvalite se, kukajte, bilo što vezano uz ovu vjerovatno najtežu, ali i najljepšu dužnost u životu svakog roditelja.

I naravno, mame. Pitajte forumske tate ono što se niste usudili pitati one vaše doma. Samo nas nemojte kuditi, toga imamo dovoljno.

Toliko za početak. Za otvorenje. Svečano.


PS. Ruda, ako čitaš ovo, tebe očekujem prvog, nakon što si album popunio svojim juniorom.

[prometej]

Meni je super recimo lamentirati o razlikama između hipovih i bebimil kašica s posebnim osvrtom na kombinaciju koju preferira hipp. Recimo, nalazim veoma intrigantnim kombinaciju banana - kruška - mrkva.

[Veky]

Ah... ionako ću vam se priključiti za koji 5 mjeseci pa me evo na prozivku

Nego, kako ste proživljavali sve te faze mučnina, napetih živaca, osjetljivosti na sve moguće mirise, toplo-hladno promjene i ostalo? Koliko se to primjetilo na vašim trudnicama ?

[Cats]

Simba-OS kaže:

Hvala Cats.

Topicu sve najbolje a svim tatama po pusu.

[oona]

Cats, tebi pusa za ideju, a tati Simbi dvije za jos bolji nastavak....

[prometej]

Neće ovo zaživjeti, neće Malo nas je, malo nas je pi-čki-ce!!

prometej ako tako negativno nastavis, naravno da nece.

Simba za ideju.

[magic blue]

sva cast na hrabrosti Simba, poslat cu ja ovog mog da vas malo posjeti jer smo poceli razmisljat o bebi pa da ga malo hrabrite

[prometej]

Ja negativno zborim? Ja??!? Jebem li ti osamputasedam pa ja sam sinonim idelanog oca. Ja sam, štoviše, conditio sine qua non kad su tema očevi i djeca?
Reci enigma koliko ti treba za promijeniti pelene?

oces da se natjecemo u mjenjanju pelena? moze, moja je jos u pelenama

ma prometej super si mi lik ali ponekad zajebavacki negativan. toliko.

[Secundo]

Ma nikakva posebna dužnost to nije. Koliko nas je full time tata? Eto, vidite. A ovi ostali, što vam se promjenilo u životu? Statistika kaže da muškarac nakon rođenja prvog djeteta u prosjeku još više vremena provodi na radnom mjestu, da bi osigurao materijalnu bazu obitelji. Uzalud 50 godina emancipacije, feminizam promašen 100%, zaboravljena obećanja "ja ću to bolje". Ako nemate neki poseban primjerak ženke doma, ili ako vas nije baš toliko stislo, automatski se uhoda patrijarhalna šema: Muškarac ide u lov, žena se brine za domaćinstvo. Hoćemo si podjeliti dužnost oko djeteta? E, to je već teže, jerbo teško je (mojoj) ženi naći radno mjesto a da ne radi 100%, i da bude u struci. A kad bi ja manje radio, to bi već financijski bolilo. Morali smo se već priviknuti na trečinu manje prihode, daljnje smanjenje bi nas bacilo na prosijački štap. Ajd, pretjerujem, ali bi značilo još odricanja.

Mijenjam li pelene? Kako da ne. Svaku večer, nakon što dođem doma, bacam malu u zrak, ganjam ju oko stola dok ne bude vrijeme za spavanje. Ide hranjenje, mijenjanje pelena, presvlačenje itd. A kad ju treba staviti u krevet, onda mala gospođica ipak ima jasne preference: Za to treba mamu. A nije da se ne trudim oko nje, ali eto, kako sam (pre)malo doma, rangiram niže u njezinim prioritetima. Ne uzimam to osobno, valjda mora biti tako.

Vikendom je mala moja. Preuzmem ju ujutro, idemo u šumu i na potok, igramo se s drugom djecom, stojim uz ljuljačku dok joj ne dojadi (a to zna potrajati), i to po svakom vremenu. Draga za to vrijeme odahne, ili sprema po kuči, koristeći priliku da ju za trenutak nitko ne vuče za haljinu dok bi trebala nešto obaviti.

Koje je dakle moje značenje za dijete? Hm, nisam od životne važnosti, to je mama, ali sam ipak korisniji od slijepog crijeva. Nešto kao slezena: Dobro je imati, ali može i bez.

Secundo , malo vas je takvih kao ti.

[el Torro]

Izuzev kronične neispavanosti unazad 3 god i napadajima očajanja kad se natječu koja će glasnije plakati, uistinu je krasno biti tata.
Valjda sam ih zato toliko i razmazio ...
A u mjenjanju pelena sam nepobjediv. To mi priznaju svi. I u kupanju, i u vježbanju kukova.

[okicizepa]

Hmmm, zanimljiv topic..
Moj šef ima 4 djece, veli da se nije naspavao od 1997

Ja imam jednu malu mustricu doma, oko nje se trudim maximalno koliko mi moje vrijeme dopušta (u krajnjoj liniji isto kao i mojoj ženi). Sa ženom se izmjenjujem oko prematanja, hranjenja, kupanja.... žena napravi veći dio posla, a ja se trudim uskočiti da ju malo zamjenim, a i volim se motati oko naše curice... Mnogo truda ulažemo i ne smatram da je to nešto posebno teško, zna biti izazovno, ali kada te pogledaju te okice i kažu "tata".... nema te plaće i novaca koji bi zamijenili taj osjećaj...

pozdrav svim tatama na forumu

[Simba-OS]

Da, zapravo zanimalo. Kako Secundo kaže, nije nikakva posebna dužnost. Ali je najteža i najodgovornija, ali i najljepša. I ma kako univerzalna bila, svatko ima vlastita iskustva i doživljaje. Ja sam zbog svoje klinceze svakako postao drugi čovjek. Otkad se rodila gledam zaista svijet drugim očima. Sjećam se kako je bilo prije nje. Često sam znao doći s posla, umoran, živčan, ljut - pa onda da pas mater i šefu i nesposobnom kolegi i cijeloj firmi. A sad, kad dođem doma, kad vidim ozareno lice moje klinceze razvučeno u osmjeh, pa mi se okači oko vrata, čvrsto me zagrli rukicama i pusti ono "Tata moj dragi" - ja sve zaboravim u tom trenu - i posao i šefa i sva sranja s posla. Nema tog osjećaja za koji bih to mijenjao.

Inače, kad se rodila, svakodnevno čišćenje pupka je bila moja dužnost. Kupanje, hranjenje itd. obično je radila žena. Ali pupak sam ja čistio. To jer se žena panično bojala da ju nekako ne ozlijedi (babske priče iz njezinog djetinjstva koje su joj ostale).

Da, prva godina je bila naporna. Neispavanost kronična, no ne mogu se previše žaliti jer sam jedan od sretnijih - grčevi nisu dugo trajali i obično su se javljali jednom na noć. Kad bi to prošli spavala je do jutra. Jedino što smo bili često kod doktora jer je alergičar. To je i danas, svako malo kod doktora, pa injekcije...već smo se naučili. I ona.

Magdalena će sad 3 godine i to je nekako doba kad su djeca valjda najslađa. Ali je i zahtjevna. Puna je energije, traži pažnju i da se s njome bavi. Ja sam zadužen za ludorije s njom - skače po meni, luduje. Voli igrati nogomet i to me često traži. I jako se voli maziti.

I voli tipkovnicu računala. Imitira tatu. Ako kad vidite žbrljotine u mojim postovima - to je njezinih ruku djelo.

Što se uspavljivanja tiče, tu smo uspostavili pravila i imamo svoje obrede. Kako još spava s nama u krevetu (bojimo se ostaviti ju samu u drugoj sobi, ali morati ćemo polako početi s tim), onda žena s njom legne u krevet, tata ide "raditi" na računalu (mo'š si mislit', tata je na forumu ) i relativno brzo zaspi. Samo mora mamu držati za ruku. Ponekad joj pukne, pa traži da i tata legne kraj nje i da joj ruku, ali uglavnom me otjera za komp, obred je obred.

Anyway, ja sam najsretniji tata na svijetu.

[Simba-OS]

Veky kaže:

Ah... ionako ću vam se priključiti za koji 5 mjeseci pa me evo na prozivku

Nego, kako ste proživljavali sve te faze mučnina, napetih živaca, osjetljivosti na sve moguće mirise, toplo-hladno promjene i ostalo? Koliko se to primjetilo na vašim trudnicama ?

Ti si tata u pripremi, dakle.

A faze...tja...zajebano. Kako volim kuhati, to mi je jedan od hobija (nema recepata, sve iz moje glave) i gledam na to kao na nekakvu vrstu umjetnosti, nije bio toliki problem sa okusima i mirisima, uvijek sam računao na to i imao nekakvu pričuvu. I sve drugo više manje nije bilo velikih problema, jedino su hormonske oluje - promjene raspoloženja nešto na što ne možeš utjecati. Znala mi je dići tlak na 800, ali jeb'ga - znaš o čemu se radi, pa pregrizeš i prešutiš. Znaš da zapravo to ne misli što ti ponekad skreše. Znao sam joj ponekad odgovoriti da je pun kufer više i da ću slijedeći put ja biti trudan, pa će vidjeti kako je to. Onda bi ona pukla u smijeh i sve je bilo ok.

jako lijep post Simba

[Baan Dar]

Simba-OS kaže:

Pa, dragi tate, braćo po oružju, pelenama, bočicama, benkicama, otvaram ovaj topic da se čuje i naš glas. Ideju za naslov mi je dala Cats i priznajem da ni sam ne bih smislio bolji. Hvala Cats.

Evala Majstore, za topic (Cats, za tebe imam spremnu bocu ovogodišnjeg merlota, naravno )

Jedino mi naslov bode oči... teško... naša princeza je u svojih 15 mjeseci eto prvi put bila bolesna (temperaturu je sirotica imala preko 40 veći dio dana jučer, a i preko noći smo dežurali s oblozima i skidali kako god znamo) i od svega mogu reć da mi je jedino to bilo baš teško - gledat ju kako se pati, mutne okice i svu crvenu i kako stenje, a još kad ju je groznica ulovila, uffff

Al dobro, bolje joj je, i kad se danas opet nasmijala i viknula TA-TA... ma nema toga što bi bilo teško! NEMA!!!

Eto, tolko od mene za sad

[plavva]

moji decki su uigrani tandem
tata prica najbolje price i sav je uzasno fora i radi zabavne stvari. mama je pekmez

a ovim forumskim tatama po pusa

[Rebecca Guay]

Evo jutro se spremam na posao kad mi je dotrčala mlađa kćer (ima godinu i 2 mjeseca) i ne pušta me. Zagrlila me i pokazuje na njenu jaknicu (iako je bila u piđami) da i ona hoće sa mnom "pa-pa". ma htio sam je pojest
Starija je kulerica (3 i pol godine) koja me ne ferma niti 5% jer je s bakom gledala crtiće.
Koliko god se to činilo grubo, mlađa mi je miljenica (iako obožavam i stariju), ali ova mi se baš uvukla pod kožu, tako da mi ništa nije teško, ja je i uspavljujem, jer ona spava u spavaćoj sobi (mama pravi društvo starijoj u njenoj sobi pa uvijek tamo i zaspe), hranim je, mijenjam pelenu.
Sa starijom sam nekako bio u grču (sad to tek vidim), ali je i ona puno više vezana za mamu. Ali interesantno je kad sam solo sa starijom imamo puno bolji i kvalitetniji odnos, igramo se, pričamo i sl.