Tuga za uginulim ljubimcem

[~Scarlet~]

Ajde, dosta bi bilo. Na ovoj temi se djele i razmjenjuju, nažalost bolna iskustva za uginulim životinjskim prijateljima koje većina nas doživljava i kao članove obitelji.
Ako to ne razumijete ili tu tugu smatrate bespotrebnom, prejakom ili predugom, suzdržite se od komentiranja.

[dorothyzg]

Starija Sestra kaže:

Kad smo imali dva mačka a jedan nam je poginuo svi smo bili izvan sebe od tuge dobrih tjedan dana. Kasnije smo se već nekako privikli i sve to ali prvih tjedan dana nisam mogla proći tom cestom a da se ne rasplačem. Nakon toga, drugog smo mačka čuvali kao zjenicu oka no i on je uginuo nakon par mjeseci. I to nam je užasno teško palo.
Nakon nekog vremena uzeli smo novog mačića no ja ga dugo vremena nisam mogla prihvatiti jer mi se nekako činilo da on pokušava zauzeti mjesto onih starih a s druge strane se nisam htjela vezati od straha da se i njemu nešto ne desi pa da ponovo prolazim sve to. Ipak, počela sam ga obožavati a nakon par godina on je samo nestao. I to je bilo užasno. Baš sam danas u ulici vidjela mačka nalik njemu i rasplakala se kad sam skužila da to nije on i da njega više nema (nestao je prije 2 mj.). Zapravo, i dok ovo pišem na rubu sam suza.


Moguće je da ljudi koji nisu doživjeli nešto slično naprosto ne razumiju. Mislim, nisu oni za to krivi, jednostavno ne znaju kako je to, ne mogu se zamisliti u takvoj situaciji i ne mogu shvatiti zašto bi netko tako reagirao na gubitak ("samo") ljubimca.
No, radi se o tome da to nije "samo" ljubimac jer se ljudi za tu životinju vežu i ona doista postane članom obitelji.


Da, svako se biće treba poštovati i možda je malo, kad racionalno pogledamo sve to, neprimjereno uspoređivati ljude i životinje no radi se o tome da se i prema životinjama može osjećati čitav spektar osjećaja kao i prema ljudima i da je to teško objasniti nekome tko to nikad nije doživio. Ugl, osjećaji su bitni.

Slažem se s tobom u svemu jedino po meni nije neprimjereno uspoređivati ljude i životinje jer poznam i puno previše ljudi koji uopće ne zaslužuju zvati se ljudima a u životinjama kao što sam rekla zla nema.
Boldano: naravno tko nije nikad imao ljubimca i volio ga svim srcem ne razumije ni bol zbog gubitka. Jednoj mojoj frendici auto je zgazio mačku a baka joj je rekla da ode nabrati paradajz i da "kaj plače za mačkom pa bu si našla drugu"

[dorothyzg]

ton-na-ton kaže:

Davno sam te našla uplašenog,nepovjerljivog,silno zapuštenog,imao si već koju godinicu , nisi mi dopustio da te pomazim mjesecima jer su ti ljudi nanijeli puno boli,tjerali te od sebe gladnog i žednog,gađali te kamenjem dok si im prilazio mašući repom a najteže ti je bilo provesti noći u nekom zaklonu sasvim sam kada je bila studen,prolomi oblaka sa bljeskanjem gromova i baš takve jedne noći sam te pozvala i ti si mi došao u život,donio mi puno čiste radosti i utjehe ne tražeći plaću dok je netko meni jako drag godinama umirao od teške bolesti,kada je to biće umrlo bio si mi dragocjena tanana spona ...samo ti ja znamo besane noći kada sam ustajala iz kreveta bezbroj puta, kada si uvijek,baš uvijek i ti ustajao sa svoga ležaja i capkao do kreveta umirućeg a on ti se nasmješio i raskuštrao ti frizuru koliko bi mogao doseći tvoju glavu...živio si uz mene i poklonio mi 18 godina tvoje zapretene prisutnosti,(a koliko si zapravo imao godina neću nikada znati).Mirno spavaj u našem vrtu,aj,tako je prazan i pust bez tebe.Na mjestu gdje si najviše volio kopati i uvaliti se u prašnjavu zemlju, sada niče jasmin.Hvala ti na daru prijateljstva.

a miš mali.. Nadam se da je sada negdje s mojim micekom i da nas gledaju...
Ma znam da gledaju..
I znaju da ih volimo..

[ribica 241]

Pozdrav svima,

prošlo je dva mjeseca od kad je moja mišica uginula. Jučer sam saznala od susjede da je i njen mačak bolestan. Ima leukemiju, tako su barem veterinari rekli. To mi je prevelika slučajnost da mace u kvartu ugibaju.
Znači li to da postoji neki nosioc bolesti ili što? Namjeravam uskoro udomiti novu macu pa se bojim. Kako spriječiti oboljenje? da li je dovoljno cjepljenje?

[~Scarlet~]

ribica 241 kaže:

Pozdrav svima,

prošlo je dva mjeseca od kad je moja mišica uginula. Jučer sam saznala od susjede da je i njen mačak bolestan. Ima leukemiju, tako su barem veterinari rekli. To mi je prevelika slučajnost da mace u kvartu ugibaju.
Znači li to da postoji neki nosioc bolesti ili što? Namjeravam uskoro udomiti novu macu pa se bojim. Kako spriječiti oboljenje? da li je dovoljno cjepljenje?

Leukemija je nezarazna maligna bolest za koju ne postoji cijepivo i samo oboljenje je nemoguče predvidjeti i spriječiti.

[ludi mjesec]

Čovjek kad nabavlja psa ili mačku mora si jako posvjestiti činjenicu da će doći do uginuća ljubimca i to prihvatiti.Ja sam se tako naštelao.Moj pas je otišao ja sam bio sasvim malo u stresu koji je prošao za pola sata ,zapalio cigaretu i gledao tv i ko da se nista nije dogodilo.Drugi dan mi je bilo čudno prazno mjesto na kojem je ležao,treći već nije.Sad uopće ni ne sjetim se psa niti se prisjećam kakv je bio sto je radio i sl.Uginuo je od starosti,prozivio svoj pasji zivot bolje nego što žive mnogi ljudi na ovoj planeti i to je to.

[Ivanicapeca]

~Scarlet~ kaže:

Leukemija je nezarazna maligna bolest za koju ne postoji cijepivo i samo oboljenje je nemoguče predvidjeti i spriječiti.

A sad trebalo bi zapravo provjeriti postoji li kod mačaka neki virus koji može biti okidač za leukemiju. Kod ljudi je recimo infekt nekim virusima (Apsteinbar npr.) moguć okidać za npr. limfom. Tako da nije to toliko bez vraga

[ribica 241]

Ivanicapeca kaže:

A sad trebalo bi zapravo provjeriti postoji li kod mačaka neki virus koji može biti okidač za leukemiju. Kod ljudi je recimo infekt nekim virusima (Apsteinbar npr.) moguć okidać za npr. limfom. Tako da nije to toliko bez vraga

Strah me iz razloga što je u razmaku od točko 2 mjeseca uginula moja mica i od susjede mačak, a družili su se zajedno u to vrijeme.
Moja mica je bila bijela pa prema tome i osjetljivija. Sumnjali su na leukemiju, a potom su rekli da je FIP, tko zna dal su uopće znali što je.
Tako su sad rekli i susjedi da mačak ima leukemiju i u roku tjedan dana je uginuo od prvih simptoma.

[Spori Lori]

~Scarlet~ kaže:

Leukemija je nezarazna maligna bolest za koju ne postoji cijepivo i samo oboljenje je nemoguče predvidjeti i spriječiti.

Netočno.

Postoji cjepivo za mačju leukemiju.

Što se tiče novog mačića, ribice, nema smisla paničariti. Kad ga dovedeš doma, ne puštaj ga van dok ne primi sva cijepiva. Prvo za zarazne mačje bolesti (panleukopeniju, calici virus i rinotraheitis), zatim nadocijepljivanje za isto. U dogovoru s veterinarom ga kasnije možeš cijepiti za leukemiju i eventualno bjesnoću ako će izlaziti.

Najbolja prevencija za oboljevanje mačaka od side i leukemije je kastracija/sterilizacija prije prvog parenja jer se najčešće prenose spolnim putem.

[~Scarlet~]

Spori Lori kaže:

Netočno.

Postoji cjepivo za mačju leukemiju.

Što se tiče novog mačića, ribice, nema smisla paničariti. Kad ga dovedeš doma, ne puštaj ga van dok ne primi sva cijepiva. Prvo za zarazne mačje bolesti (panleukopeniju, calici virus i rinotraheitis), zatim nadocijepljivanje za isto. U dogovoru s veterinarom ga kasnije možeš cijepiti za leukemiju i eventualno bjesnoću ako će izlaziti.

Najbolja prevencija za oboljevanje mačaka od side i leukemije je kastracija/sterilizacija prije prvog parenja jer se najčešće prenose spolnim putem.

Super vjest za mačke i vlasnike. Stvarno nisam znala, mislila sam na humanu leukemiju, sad sam malo guglala, vidim da je to kod mačaka sasvim druga etiologija.

[dorothyzg]

ribica 241 kaže:

Pozdrav svima,

prošlo je dva mjeseca od kad je moja mišica uginula. Jučer sam saznala od susjede da je i njen mačak bolestan. Ima leukemiju, tako su barem veterinari rekli. To mi je prevelika slučajnost da mace u kvartu ugibaju.
Znači li to da postoji neki nosioc bolesti ili što? Namjeravam uskoro udomiti novu macu pa se bojim. Kako spriječiti oboljenje? da li je dovoljno cjepljenje?

Ribice drago mi je da razmišljaš o novoj ljubimici. To će ti itekako donijeti radost i novi smisao...
Moj se mišek družio s macama u kvartu .. i samo je on obolio. Sve ali baš sve s kojima se družio (je sve ih znam) su i sada žive i zdrave. Tako da ne mora biti. Mislim da sam baš za FIP čitala da obolijevaju pojedinačno životinje. Iskreno ne sjećam se točno a nemam snage više to čitati pa ako te zanima proguglaj
I Spori Lori ti je napisala da lijepo cijepiš, steriliziraš i sve bude ok. Baš mi je drago.
Ja bih cijepila i protiv leukemije ali to se sve dogovori s vetom no ja preporučujem da cijepiš.

Spori Lori kaže:

Netočno.

Postoji cjepivo za mačju leukemiju.

Što se tiče novog mačića, ribice, nema smisla paničariti. Kad ga dovedeš doma, ne puštaj ga van dok ne primi sva cijepiva. Prvo za zarazne mačje bolesti (panleukopeniju, calici virus i rinotraheitis), zatim nadocijepljivanje za isto. U dogovoru s veterinarom ga kasnije možeš cijepiti za leukemiju i eventualno bjesnoću ako će izlaziti.

Najbolja prevencija za oboljevanje mačaka od side i leukemije je kastracija/sterilizacija prije prvog parenja jer se najčešće prenose spolnim putem.

[dorothyzg]

ludi mjesec kaže:

Čovjek kad nabavlja psa ili mačku mora si jako posvjestiti činjenicu da će doći do uginuća ljubimca i to prihvatiti.Ja sam se tako naštelao.Moj pas je otišao ja sam bio sasvim malo u stresu koji je prošao za pola sata ,zapalio cigaretu i gledao tv i ko da se nista nije dogodilo.Drugi dan mi je bilo čudno prazno mjesto na kojem je ležao,treći već nije.Sad uopće ni ne sjetim se psa niti se prisjećam kakv je bio sto je radio i sl.Uginuo je od starosti,prozivio svoj pasji zivot bolje nego što žive mnogi ljudi na ovoj planeti i to je to.

Blago tebi kad možeš tak.
Različiti smo.

[TincH]

Mene je prije par mjeseci napustio mačak, star 16 godina, i nerazdvojni član moje obitelji.

Bio je bolestan i znali smo da to slijedi, no sve se dogodilo vrlo naglo, budući da je do par sati prije svega toga bio jako dobro. Već prije spavanja sam vidjela da mu se stanje naglo pogoršalo, a ujutro oko 5 sati, točno na svoj rođendan, našla sam ga kako leži na hodniku.
Bila sam potpuno sama s njim, obitelj mi živi u drugim gradovima, a dečko je otišao na posao. Osjećala sam se očajno, puno očajnije nego što sam ikada mislila da ću se osjećati.

Moja situacija s tom macom je pomalo specifična, naime, u kuću ga je donijela moja mama, koja nas je isto napustila prije više godina, i sve zajedno je zbog toga bilo za koji stupanj teže.
S mnogim ljudima nisam mogla dijeliti tugu, jer sam znala da neće razumjeti.

Jaka depresija trajala je 1-2 dana, jednostavno nisam mogla doći k sebi. Nakon toga se počelo smirivati, i sad sam u fazi kad ga se ponekad sjetim i lagano me stegne u prsima. Ipak, već sam pomalo počela gledati druge mace Što je valjda dobro.

[white panties]

vjerovatno si i ranije, kao i mnoge druge macke prolazila kroz nas vrt, ali do toga ljeta nekako neopazeno.
da li si pocela spavati u nasem vrtu nakon sto sam te pomazila, ili si vec bila logorovala u vrtu pa sam te zvala i dosla si mi. zeljna da se mazis, a nepovjerljiva i plaha, prela si jako kao traktor kada bi ti neko dao ruku od koju bi mogla da se mazis. ne bas sasvim mlada, linjala si se, mijenjala ljetne krzno. tvoj vlazni nosic koji se volio ostrugati od ruke, nogavice, u pocetku sam trcala prati ruke kad god bi te dotaknula.
pocela si dolaziti u dvoriste.
pojavila bi se oko vanjskog stola kada se pije kafa, spavala si u travi ispod jednog od malih drveca, kasnije kao neki spljosteni cupavi prostirac ispred vrata, bocno, sapice se ukrstaju u stranu.
i uvijek bi bila tu, gdje god da idem, odakle god da dodjem.
svi smo se navikli na tebe, ispocetka toliko plasljiva, plaha.
zovnem te, dotrcis.
kao neki mali pas.
ali i dalje tako plasljiva, nepovjerljiva.
pada kisa, ti si u supi, stavila sam kapuljacu na glavu i prilazim ti sa hranom, ali ti si se prepadas kapuljace i bjezis.
lezis u travi i spavas, kihnem, skaces i bjezis.
lezis na stepenicama i spavas, proleti bumbar, trzas se i bjezis.
cudili smo se zasto si tako plasljiva, ko te je ranije imao, sta su ti radili.
da li si bila zlostavljana.

polako smo te pripitomljavali.
morala si raditi sve u svome tempu, kada i kako zelis.
prvi puta kada si se odvazila da udjes u kucu. zatvorila sam ulazna vrata a tvoje okice su se zaokruzile od terora. odmah sam otvorila ulazna vrata da mozes izaci.

na mome krevetu cvilila si u snu. negdje sam procitala da vjerovatno nesto ruzno sanjas pa sam te njezno milovala i budila svaki put kada zacvilis.
kasnije vise nisi cvilila, samo si prela, a moja soba ti je postala najomiljenija oaza.
posto si navece obicno bivana iznesena van iz moje sobe, kako bi mogla ici svojim pravim vlasnicima koji su te ostavili samu tog ljeta, nekoliko puta si se pokusala sakriti u krevet, da te se ne nadje.
nije ti upalilo.

spavas u mome krevetu i budis se u 6. malene sapice tapkaju po krevetu
spavaj jos, rano je. govorim ti. pridjes mi, legnes do mene, a glavicu i vratic mi polozis na ruku.
i dalje osjecam taj tanki i topli, zilavi vratic na svojoj ruci.
i dalje mi nedostaje to njezno bice, i oci nevine srne.

[tel50]

ludi mjesec kaže:

Čovjek kad nabavlja psa ili mačku mora si jako posvjestiti činjenicu da će doći do uginuća ljubimca i to prihvatiti.Ja sam se tako naštelao.Moj pas je otišao ja sam bio sasvim malo u stresu koji je prošao za pola sata ,zapalio cigaretu i gledao tv i ko da se nista nije dogodilo.Drugi dan mi je bilo čudno prazno mjesto na kojem je ležao,treći već nije.Sad uopće ni ne sjetim se psa niti se prisjećam kakv je bio sto je radio i sl.Uginuo je od starosti,prozivio svoj pasji zivot bolje nego što žive mnogi ljudi na ovoj planeti i to je to.

covjek si isto tako mora predociti da samim rodjenjem (svojim ili tudjim) ce kad-tad umrijeti (sam covjek ili netko oko njega). pa neces valda onda isto tako, dobro ne nakon pol sata bit ok, nego nakon sat vremena bit si ok jer to ej to.

[dorothyzg]

tel50 kaže:

covjek si isto tako mora predociti da samim rodjenjem (svojim ili tudjim) ce kad-tad umrijeti (sam covjek ili netko oko njega). pa neces valda onda isto tako, dobro ne nakon pol sata bit ok, nego nakon sat vremena bit si ok jer to ej to.

TincH kaže:

Mene je prije par mjeseci napustio mačak, star 16 godina, i nerazdvojni član moje obitelji.

Bio je bolestan i znali smo da to slijedi, no sve se dogodilo vrlo naglo, budući da je do par sati prije svega toga bio jako dobro. Već prije spavanja sam vidjela da mu se stanje naglo pogoršalo, a ujutro oko 5 sati, točno na svoj rođendan, našla sam ga kako leži na hodniku.
Bila sam potpuno sama s njim, obitelj mi živi u drugim gradovima, a dečko je otišao na posao. Osjećala sam se očajno, puno očajnije nego što sam ikada mislila da ću se osjećati.

Moja situacija s tom macom je pomalo specifična, naime, u kuću ga je donijela moja mama, koja nas je isto napustila prije više godina, i sve zajedno je zbog toga bilo za koji stupanj teže.
S mnogim ljudima nisam mogla dijeliti tugu, jer sam znala da neće razumjeti.

Jaka depresija trajala je 1-2 dana, jednostavno nisam mogla doći k sebi. Nakon toga se počelo smirivati, i sad sam u fazi kad ga se ponekad sjetim i lagano me stegne u prsima. Ipak, već sam pomalo počela gledati druge mace Što je valjda dobro.

Dobro je jer novi ljubimac ipak izliječi tugu ili jednostavno na neki način okrene novo poglavlje u kući..
Nadam se da ako već nisi budeš pružila jednoj maloj micici dom.
Olakotna okolnost jest ta što je tvoj mačak doista doživio visoku starost i to te definitivno može i mora činiti sretnom jer je bio toliko godina s tobom..

white panties kaže:

vjerovatno si i ranije, kao i mnoge druge macke prolazila kroz nas vrt, ali do toga ljeta nekako neopazeno.
da li si pocela spavati u nasem vrtu nakon sto sam te pomazila, ili si vec bila logorovala u vrtu pa sam te zvala i dosla si mi. zeljna da se mazis, a nepovjerljiva i plaha, prela si jako kao traktor kada bi ti neko dao ruku od koju bi mogla da se mazis. ne bas sasvim mlada, linjala si se, mijenjala ljetne krzno. tvoj vlazni nosic koji se volio ostrugati od ruke, nogavice, u pocetku sam trcala prati ruke kad god bi te dotaknula.
pocela si dolaziti u dvoriste.
pojavila bi se oko vanjskog stola kada se pije kafa, spavala si u travi ispod jednog od malih drveca, kasnije kao neki spljosteni cupavi prostirac ispred vrata, bocno, sapice se ukrstaju u stranu.
i uvijek bi bila tu, gdje god da idem, odakle god da dodjem.
svi smo se navikli na tebe, ispocetka toliko plasljiva, plaha.
zovnem te, dotrcis.
kao neki mali pas.
ali i dalje tako plasljiva, nepovjerljiva.
pada kisa, ti si u supi, stavila sam kapuljacu na glavu i prilazim ti sa hranom, ali ti si se prepadas kapuljace i bjezis.
lezis u travi i spavas, kihnem, skaces i bjezis.
lezis na stepenicama i spavas, proleti bumbar, trzas se i bjezis.
cudili smo se zasto si tako plasljiva, ko te je ranije imao, sta su ti radili.
da li si bila zlostavljana.

polako smo te pripitomljavali.
morala si raditi sve u svome tempu, kada i kako zelis.
prvi puta kada si se odvazila da udjes u kucu. zatvorila sam ulazna vrata a tvoje okice su se zaokruzile od terora. odmah sam otvorila ulazna vrata da mozes izaci.

na mome krevetu cvilila si u snu. negdje sam procitala da vjerovatno nesto ruzno sanjas pa sam te njezno milovala i budila svaki put kada zacvilis.
kasnije vise nisi cvilila, samo si prela, a moja soba ti je postala najomiljenija oaza.
posto si navece obicno bivana iznesena van iz moje sobe, kako bi mogla ici svojim pravim vlasnicima koji su te ostavili samu tog ljeta, nekoliko puta si se pokusala sakriti u krevet, da te se ne nadje.
nije ti upalilo.

spavas u mome krevetu i budis se u 6. malene sapice tapkaju po krevetu
spavaj jos, rano je. govorim ti. pridjes mi, legnes do mene, a glavicu i vratic mi polozis na ruku.
i dalje osjecam taj tanki i topli, zilavi vratic na svojoj ruci.
i dalje mi nedostaje to njezno bice, i oci nevine srne.

prekrasno napisano

[ribica 241]

Evo nakon 3 mjeseca od kada nema moje bijele mišice, došla je nova čupkica. Po svemu sasvim drugačija od Mafice. Nazvali smo je Ea. Maleno klupko uveseljava nam ponovno život. Sretna sam zbog toga.

U mislima mi uvijek bijela princezica koju neću zaboraviti.

[dorothyzg]

ribica 241 kaže:

Evo nakon 3 mjeseca od kada nema moje bijele mišice, došla je nova čupkica. Po svemu sasvim drugačija od Mafice. Nazvali smo je Ea. Maleno klupko uveseljava nam ponovno život. Sretna sam zbog toga.

U mislima mi uvijek bijela princezica koju neću zaboraviti.

Baš mi je drago i baš si me jako razveselila!

Naravno tvoja princezica ostaje u tvom srcu zauvijek ali doslovce zauvijek.
Uživaj s micikom, zaslužila si

[Aarie]

Ja sam prije dva mjeseca izgubila psa koji je imao 12 godina, odličnog zdravlja, čak su se i veterinari čudili kako dobro za svoje godine izgleda i kakvog je zdravlja što mi je bilo drago jer sam se na taj način tješila da će još dugo dugo biti s nama... Nažalost dogodilo se nešto grozno, otrovao se otrovom koji djeluje u par sati, i to je bilo to... Ni veterinar ništa nije mogao učiniti... Na kraju je uginuo kod njega bez naše prisutnosti. Dugo nakon toga nisam se mogla pomiriti s tim da se on možda osjećao izdano i da ne shvaća zbog čega mu se to dogodilo. Samo sam se nadala da mu je dobro gdje god da je i da zna da ga nismo namjerno napustili.
Neki ljudi kažu, tugovanje za životinjom, pa to je sebično zapravo jer to je zbog navike, on TEBI fali i sl... kod mene nije tako, naravno da mi fali, ali najviše me muči to što osjećam kao da smo ga izdali, mogao je još puno godina uživati s nama, a umro je takvom glupom smrću. I to vjerojatno radi nekog idiota koji je ostavio otrov za biljke, a on je vjerojatno bio žedan i nevino poliznuo taj otrov...

Prije njega sam izgubila i dvije mace koje su imale oko 2,5 god. Prvo je uginuo dečkić također radi trovanja, zatim njegova seka zbog veterinarske nepažnje jer su krivo procijenili njezino stanje. Rekli su da ima upalu grla, a imala je panleukopeniju što sam tek kasnije shvatila. Naravno odmah smo promijenili veterinara. Još uvijek se ne mogu pomiriti s tim gubicima i nadam se da ću ih sve vidjeti kad tad. Nakon izgubljenih maca dugo nismo imali nijednu, mama je rekla nikad više jer je bilo preteško... Znala sam da mačku nećemo nabavljati nego sam se nekako potajno nadala da ću naći neko napušteno mače i onda naravno ne bi odbila. Tako je i bilo, godinu nakon smrti iz dečkove kuće čula sam kroz prozor mijaukanje, zapravo to su bili krikovi..brzo sam potrčala i to je stvarno bilo malo mačence od koji dva mjeseca, napušteno i pothlađeno. Znala sam da će biti moje. Nakon njega mama je kući donesla još jednog napuštenog mačića, a ja sam od smrti spasila jednu curicu. Vlasnik ju je htio zajedno s njezinim bratom baciti u potok, pa sam se tu ja umiješala, nisam mogla to dopustiti.
Danas su svi živi i zdravi, ali eto nažalost, najstarijeg člana više nema. Ne znam kad ću si sljedeći put nabaviti psa, nekako ne bi mogla sad jer ne želim zamjenu.. Vjerujem da kad će biti vrijeme za to da će se pojaviti neka napuštena dušica, ili ću ja nju naći ili ona mene.

Obožavam životinje i ne mogu vjerovati kako se neki ljudi prema njima mogu bešćutno ponašati. Užas.
Ima jedna rečenica koju sam baš danas pročitala i mislim da bi tak i trebalo biti: 'Djeca bi trebala naučiti u velikom strahopoštovanju odrastati zajedno sa svim živim bićima. Odrastati u ljude kojima će već sama pomisao o nanošenju štete životinjama i ljudima biti odvratna.'
Milsim da ljudi kao vrsta nisu bitniji od životinja i da bi svi zajedno trebali živjeti u skladu, miru i međusobnom poštovanju.

[Almost Rosey]

Annari kaže:

Neki ljudi kažu, tugovanje za životinjom, pa to je sebično zapravo jer to je zbog navike, on TEBI fali i sl...

Nije sebično gubitak ljubimca može biti jednako stvaran i bolan kao gubitak drage osobe. Možemo reći da su svi gubitci "sebični", jer su jako subjektivni; naravno da nedostaje tebi, to je sasvim normalno, ne radi se tu o objektivnom fenomenu.

kod mene nije tako, naravno da mi fali, ali najviše me muči to što osjećam kao da smo ga izdali, mogao je još puno godina uživati s nama, a umro je takvom glupom smrću. I to vjerojatno radi nekog idiota koji je ostavio otrov za biljke, a on je vjerojatno bio žedan i nevino poliznuo taj otrov...

Niste ga izdali. Živio je dug i zdrav život, pružili ste mu sve što ste mogli. Radi se o nesretnom slučaju; moralo se poklopiti mnogo toga da baš do takve nesreće dođe.

Ne znam kad ću si sljedeći put nabaviti psa, nekako ne bi mogla sad jer ne želim zamjenu.. Vjerujem da kad će biti vrijeme za to da će se pojaviti neka napuštena dušica, ili ću ja nju naći ili ona mene.

Samo polako, daj si vremena Naravno da novo biće u tvom životu neće biti zamjena onome koga više nema, no jednom ćeš možda poželjeti novome biću dati pažnju i ljubav, istovremno održavajući sjećanje na svoga psa, i to je sasvim u redu.

Obožavam životinje i ne mogu vjerovati kako se neki ljudi prema njima mogu bešćutno ponašati. Užas.
Ima jedna rečenica koju sam baš danas pročitala i mislim da bi tak i trebalo biti: 'Djeca bi trebala naučiti u velikom strahopoštovanju odrastati zajedno sa svim živim bićima. Odrastati u ljude kojima će već sama pomisao o nanošenju štete životinjama i ljudima biti odvratna.'
Milsim da ljudi kao vrsta nisu bitniji od životinja i da bi svi zajedno trebali živjeti u skladu, miru i međusobnom poštovanju.

Nažalost (i ovo ne želim pretvoriti u temu o usporedbi "vrijednosti" ljudi i životinja!), uvijek će biti onih koji će nekoga, životinje ili ljude, smatrati manje vrijednim, manje važnim i nedostojnim poštovanja i ljubavi.