Umiranje u snu?

[Pepi]

jimmy jazz kaže:
umiranje u snu predstavlja transformaciju - koju nesvjesno zelimo ili koja ce nam se dogoditi..a svjesno se je mozda pribojavamo, il ne zelimo priznati da nam treba.

to je osnovni simbol, postoji josh i funkcionalni kontext...u kojem se interpretira.

intuitivno bih se, kao laik, slozio sa ovim objasnjenjem, takodjer ako sad u tom svjetlu razmotrim moja iskustva ista dobijaju veci smisao

moze kakav link, preporuka, literatura gdje mogu naci nesto vise o tumacenju ovog i ostalih snova

[Katatonični Dabar]

Spawn kaže:
ista stvar i kod mene.. kad sam se probudio nisam mogao pomaknut ni ruke ni noge, iz otvorenih usta cjedi se slina, sav znojan i jedva sam dolazio do zraka.. baš šugavo

potpisujem


jednom sam sanjao da sam umro i nije bilo nimalo ugodno

probudio sam se kao iz nekog šoka, smrt u snu je trajala nekih 10 tak sekundi, a osjećaj je bio kao da ti netko isključuje svijest - protrnuće kroz čitavo tijelo i apsolutni mrak

[bliss]

a negdje sam citala da, kao, ne mozes sanjati vlastitu smrt jer se uvijek prerano probudis.. kao od soka

Ja sam jednom sanjala nešto slično. Tip me naganja, sve ko u horor filmu i probudim se tren prije neg će me ubit. Tresla sam se pola sata nakon što sam se probudila.

[Enchantress]

Jednom sam sanjala kako me je provalnik pogodio pištoljem u stomak. Osetila sam bol, stavila ruke na stomak i umrljala ih krvlju. Onda sam lagano počela da se teturam, srce je počelo da mi se zaustavlja i sve teže sam disala. Krenula sam ka stepenicama i na njima se odjednom našao moj dečko iz sna. Kad je video da umirem hteo je da pozove hitnu pomoć, ali sam mu ja rekla da je prekasno, da osećam da mi se kraj bliži i da me samo iznese na terasu da umrem pod vedrim nebom. Onda sam se probudila i naprosto se začudila kako mi srce normalno kuca i dišem bez ikakvih problema. Čitav dan sam bila pod uticajem sna i danas ga živo pamtim.

[Tinchi]

Par puta sanjala... Najživlji mi je u sjećanju ostao san u kojem me bivši ubija pištoljem drito u srce. Tada još nije bio bivši
Probudila sam se čim me metak probio

Tako svaki put, čim postanem svjesna "to je smrt" - budim se istog trena.

[Eli_jana]

Nikad nisam nešto tako sanjala.
Par puta sam sanjala tuđe smrti...N eznam jel to dobro.
Al sam zato pročitala naslov topica Uriniranje u snu.

[Taisa]

jedinstvena kaže:

sanjala sam to više puta...i to sve nedavno...e pa ja bome nisam osjećala nikakav spokoj niti ništa tome slično...kad sam se probudila nisam mogla doć k sebi pol sata...srce mi je lupalo luđački, u prvi tren sam mislila da sam stvarno mrtva...ma užas...ne želim da mi se to više nikad ponovi...

Isto tako i kod mene... Ma koji spokoj - strava i uzas
A zadnji put je bila smrt gusenjem

[tonydoe]

ma...spavo sam na stomaku i u jednom trenutku sam se probudio jer nisam mogo disat.. nisam se mogo pomaknut i bio sam ukocen.. probudio sam se onog trenutka dok sam u snu hodao po sljunku na nekom putu i pao na zemlju. taj pad me probudio ukocenog na krevetu.

prvo, usro sam se. zenska je spavala kraj mene ja se nisam mogo pomaknut, jedva nekako sam istisnuo glas van da ju probudim... onda sam se 'odkocio'

uzas od sna, to mi je najgore iskustvo (skoro)

[Izgubljena u Svemiru]

Ja sam sanjala više puta isti san...više kao neka noćna mora...odjednom se nađem na nekom konopcu. Stojim na njemu, ispod mene je provalija, ne vidim joj kraj. Odjednom se zidovi, na koje je konopac pričvršćen, počnu približavati (kao da će me stisnuti)...No prije nego me pritisnu nađem na istom takvom konopcu, sve normalno. Međutim, odjednom se zidovi počnu odmicati, konop se rasteže i puca. Ja padam...prije nego padnem na dno - probudim se.

Šta bi to moglo značiti?
Godinama nisam sanjala taj san, ali mi je ostao u sjećanju.
I najgore od svega, kad bi ga počela sanjati pomislila bi kako sam to već sanjala. I u snu znam kako će završiti san i zato se ne bojim. (??!!!!???)

[tonydoe]

izgubljena u svemiru: ono sto bi predlozio, a poceo sam o tome pricati na threadu "snovi - teorija" a svakako mislim i nastaviti nadju li se zainteresirani, pa te svakako toplo pozivam da se prikljucis tamo, ako zelis. buduci je ono sto je zajednicko svima nama, a to je, da imamo snove koji su nam bitni... ali ne zbog znacnja koje ionako ne razumijemo, vec zbog INTENZITETA ili mozda KVALITETE osjecaja, slika ili opcenito teksture sna.

kad bi te pitao, slijedece pitanje:
sto zelis za sebe, a sto ces dobiti postavljajuci pitanje "sto bi to moglo znaciti?" da je jos vaznije od osjecaja ne-osjecanja straha u snu (jer vec znas kako ce san zavrsiti)?

[Doloromos]

To je isto slicno mojem snu gdje me gurnu u more sa kamene stijene i kako padam, tonem gledam tko me gurnuo i vidim nekakvo jezivo glupo nasmjeseno lice, sretno sta me bacilo, a ja tonem u crninu i oko mene morska trava.......

To sta si Izgubljena u svemiru sanjala i rekla da te nije strah jer znas kako ce zavrsit je mozda odgovor jer sad imas iskustva u zivotu, vidis da nije sve moguce pa pobijas tu svoju mastu tj. svoju logiku sna.
...osim toga svatko sanja nekakvu apokalipsu ,propast to je normalna reakcija na zivot.
To je nagon.
Danas se vise ne umire kao prije 300...1000 itd. godina.
Tako da svi imamo dojam da necemo umrijeti do svoje 80-90 god, medicina, bolji uvijeti zivota, nekakav red....zato i sanjamo takve snove jer shvatimo da je zivot samo prolaznost, mistika(naravno i sreca, ljubav, zabava....) pa se borimo podsvjesno sa svojom egzistencijom.
Danas ne trebas uopce strepiti da ce te pojest neka zivotinja ili ti se srusiti krov na glavu.
Prirodno je da se covjek podsvjesno boji okoline, a danas je to malo zatupljeno, naravno tako i treba da bude....ali treba imat to na pameti da se takve stvari dogadaju.

Zasto tebe nije strah sna jer znas da je to nemoguce!

[tonydoe]

skuzio sam da..je kod snova iste tematike.. da sto ih vise sanjas, to se u njima razvija (pojacava) osjecaj sigurnosti "postojanja" u snu, iako san moze biti apsolutno apsurdan.. recimo, ja sam totalno skuliran i smiren u tom snu, iako se stvari oko mene mogu zbivati totalno nevezanim redoslijedom.

haha a ri$, ovo s terminatorom i rambom ti je prva liga, bas sam se dobro nasmijao!

[Enchantress]

Jedan od najbizarnijih snova vezanih za umiranje bio je onaj koji sam sanjala pre sigurno desetak godina.
Dolazim kući i svi plaču, jer sam ja umrla. Na to se nasmejem i pokušavam da im dokažem da sam živa i da su u zabludi, ali mi niko ne veruje. Onda krećem ka svojoj sobi i na vratima me zaustavlja mama sva uplakana i kaže mi: "Ali tamo je sanjanin (moj) grob" i pokaže na moj krevet. I sad se naježim kad se toga setim. Brrr...

[polyhymnia]

prije par noći sam sanjala da mene i moju familiju naganja jedan moj poznanik. mi smo kao trčali pred njim a on za nama s nekim puškama i pištoljima i onda je meni dok sam trčala sinulo: "pa koji je meni vrag, zašto trčim kad me nije strah smrti?!" i onda sam prestala trčati i stala pred njega i rekla mu nek me ubije ak baš oće ( ) jer meni to nije niš strašno ( mislim na umrijeti ) i da to i on zna jer smo stoput pričali o tom. al me na kraju nije ubio. dvaput sam tako stala pred njega. i baš sam osjećala neko ugodno uzbuđenje kad sam mu rekla nek me ubije.

baš je bio fora san

inače, poklapa se s mojim stavom o smrti uopće, ne smatram je ničim lošim, već zapravo dobrim, tj oslobađanjem od tijela. tako da mi nije čudno što sam se priželjkivala ( jer je zapravo priželjkujem i inače - nisam suicidna, bez brige )

[tonydoe]

a primjecujem ovo, polyhymnia, sto se i meni dogadja je, ..da odjednom u snu, a to je bas cesta karakteristika mojih snova je, ..da postoji osjecaj dubokog 'znanja' i 'sigurnosti' iako postoji nesto sto nam se u snu namece kao 'iracionalno' ili kao da 'nema smisla'... sto se jednostavno zanemari i doima se kao da san ima svoj prirodan tijek i bez tih prepreka..

[Germa]

da, umro sam u snu, mislim dva puta...prvi put je smrt bila uzrokovana time što mi je morski pas odgrizao glavu , a za drugi puta se ne mogu sjetiti o čemu se radilo...osjećaj je bio čudan, ali ne mogu reći i naročito neugodan...osjećao sam kako me napušta život i i u samom trenutku smrti sam se probudio...

[Ris]

JA sam toliko puta sanjao da me ubijaju.
Najčešće su to prizori iz rata.
Puškama. Ili kao u vesternima, sukob dvaju klanova. Ubijamo njihove, oni naše. I dođe red na mene, al uvijek se izvučem živ, bar za dlaku. Naravno, izranjavan više nego li su Terminator i Robocom dobili metaka zajedno u svim snimljenim i još nesnimljenim nastavcima.


Zatim sam sanjao ubijanja domino kockama (ne da mi se sad objašnjavat kako).
Sanjao sam i da me masovni ubojica (med. sestra) probola škarama od brade kroz nos, pa kroz čelo i probola trbuh noktima kada sam otkrio da je ona opaki ubojica.
Tu je i bezbroj drugih scenarija koji su zaboravljeni.


Inače sam čuo kako je nemoguće da čovjek sanja vlastitu smrt!

A smrt drugih, mislim da je moja majka umrla najviše puta u mojim snovima.

No, sanjao sam i da su mrtvi živi.
I kad bi se u snu sjetio da su oni mrtvi, pitao bi ih: "zar niste vi mrtvi?" Odgovorili su mi, koliko se sjećam, svaki puta da su im ipak dopustili da još malo žive i da će uskoro umrijeti.....

E da mi je nekog psihoanalitičara ovdje!

[Ris]

Sa d sam se sjetio, jednom sam se probudio u trenutku smrti.
DA skratim priču, radnja se odvijala u kući moje mrtve none.
U kredenci sam vidio vunenu pčelu, lutku. Slijedeće što sam vidio je bila oživljena lutka-pčela.
Postajala je sve veća i veća. Počela me progoniti. Trčao sam od nje. Inače, u toj kući su tri spavaće sobe povezane jedna sa drugima vratima (bez hodnika). Radnja se počela odvijati u zadnjoj sobi (tako smo je inače i zvali). Trčao sam iz jedne sobe u drugo, ali nisu bile samo tri; bilo ih je beskonačno mnogo. Kako sam trčao, tako je pčela bila sve veća i veća, brža i brža, sve bliža i bliža - kao u nekom psihodeličnom hororu. Na kraju sam ostao bez snage, srušio se na pod, i u tom me trenutku osa probola kroz utrobu svojim golemim žalcem, veličine široke naoštrene cijevi. I to je bio kraj sna!

[tonydoe]

dobar ......... psihodelicni horor. al steta sto ti nece nitko htjet analizirat..

[Ris]

ne analizirat, psihoanalizirat. (dakle psiha plus analni)