Samo za žene s obiteljima - depresija

[Davorka]

Davorka kaže:

P.S. Naidjoh na ovo, procitaj.... citaj na sve sto naidjes... kad-tad ces naici na nesto sto ce biti tvoje "svjetlo"..... Ma, mi zene smo jaki ljudi

zaboravih staviti link...evo:

http://www.sbonline.net/blog/vasa_anngie

[trenutna]

Davorka,TO je TO.
Jednostavno ne izlaze mi druge rijeci nakon tvog posta.
Voljela bi kad bi našla bar malo vremena da mi kažeš kako si smogla snage i što te izvuklo iz tako teškog stanja. Si otišla nakraju kod kakvog spihoterapeuta?Si uspjela samo snagom svoje volje?Kako su reagirali tvoji bližnji kad si bila bespomocna?Koliko godina si se borila sa depresijom?

Hvala ti u svakom slucaju što si se javila i unijela nadu da je iz svega toga moguce izaci koliko toliko normalan.

[Davorka]

trenutna kaže:

Voljela bi da mi kažeš kako si smogla snage i što te izvuklo iz tako teškog stanja?

Mozda ce smijesno zazvucati, ali za pocetak mog ozdravljenje zasluzna je jedna knjiga. Nema u njoj nikakve magije, nikakvih novoizmisljenih stvari, jednostavno, izgleda da mi je naisla bas kad mi je trebala.... Nesto i kao onaj momenat kad si ti sjela za tastaturu i pocela pisati o ovom, i momenat kad sam ja naisla na tvoj zapis (pa, i momenat bolovanja nam se poklopio).

trenutna kaže:

.Si otišla nakraju kod kakvog spihoterapeuta?

Ne. Moj psihoterapeut je bila ta knjiga.

trenutna kaže:

Si uspjela samo snagom svoje volje?

Ne, nikako. Ne vjerujem u Snagu Volje, odnosno, ona postoji, ali je put kojim te ona vodi bolan i tezak (po mom misljenju). Ja sam isla Snagom Razumijevanja (...trebao bi mi roman da objasnim sta sve pod tim mislim).

trenutna kaže:

Kako su reagirali tvoji bližnji kad si bila bespomocna?

Duga prica....... kratka verzija, ali zato i ne skroz tocna: nisam naisla na potporu.
Jos pribliznije: nisam naisla na potporu Onakvu Kakvu Sam Ja Zamisljala Da Trebam Dobiti.
I ne znam da li je iko dobije u tom obliku i stanju u kakvom zamislja da je treba dobiti. Zasto? Hajde da probam objasniti kroz primjer rucka (opet).... :
Muz je skuhao rucak... to vidis i zakljucujes da je to ucinio da nahrani sebe, a u skladu s tim donosis zakljucak da to ne cini kao potporu tebi nego samo kao brigu o samom sebi.
Eh sad, ako tu istu situaciju pogledas na drugi nacin (a mozda je to bas ispravan nacin) tipa: Super, skuhao si je i ja danas ne moram misliti kako da nadjem snagu da se pokrenem i da sama krenem kuhati. Bas se danas pokazao kao dobra potpora meni!
Tesko da sam ovim primjerom uspjela da ti objasnim to nesto sto sam ja razumjela i shvatila... pokusavam reci da si sama sebi najadekvatnija podrska, i tvoj Izbor je sta ces iz svake situacije izvuc.. zakljuciti.... svojim izborom otvaras nove staze ili tapkas u mjestu.


Nedavno sam procitala da ako uzmes 4-vero ljudi i postavis ih oko jedne kuce, tako da jednog covjeka postavis ispred kuce, drugog iza, treceg s lijeve i cetvrtog s desne strane te kuce, sva cetvorica ce imati sasvim drugaciji pogled na isti objekt, sasvim drugacije misljenje o onom sto vide.... tako da je i meni strasno tesko pokazati ispravan put, pogled ka ozdravljenju..... mogu probati.....

Dakle, iako nisam ni strucna ni adekvatna osoba, probacu reci svoje misljenje (iz srca, onako s moje strane «kuce»).
Sve mora da se odvija nekim tokom... nekim fazama..... moje misljenje je da je doslo vrijeme da prestanes traziti svoju dijagnozu. Ti si do sad bila u fazi trazenja neke dijagnoze kao potvrde da ti nije dobro (jer te muz necuje, drugima ne smijes reci itd.) i da napokon dobijes fizicki dokaz ili mozda bolje receno necije ozbiljno shvacanje da si lose. To sam (i) ja radila. Uredu.
Sad zakljuci da se tvoja dijagnoza zove depresija i stavi tocku.
Faza zavrsena.
Mora biti zavrsena da bi se pocela izvlaciti iz mreze, koju ja i moja kuma zovemo:
«moj zivot je tuzna prica».
Sad je vrijeme da predjes na sljedecu fazu: faza potrage za onim necim sto ce te ozdraviti...


Ih, da je nama na kavi zasjest

[trenutna]

Moram ti priznat koliko sam osjetila neko ogromno olakšanje kad sam prvi put citala tvoj odgovor, kao da me napokon netko ZAISTA shvaca,da zna što zaci biti u toj koži,bez moraliziranja i osude(se ne pokrecem vec jednom kad mi je tako slabo?).
Sad, sa ovim drugim postom, zbunila si me i to poprilicno.

Tocku na dijagnozu sam ja odavno stavila, teška depresija sa svim znakovima.
Više sam nego uvjerena da je sve to uveliko organski uvjetovano potpomognuto raznim stresnim situacijama i problemima.
Zar si Ti stvarno uspjela izaci iz svega toga samo kako ti kažeš Snagom razumjevanja?
Ja nisam nesretna zato što muž ne pokazuje previše zanimanja za to moje "cudno ponašanje"( ma nisam ni presretna ali istinski sam uvjerena da nije on razlog mojoj depresiji).Zahvalna sam da me ne tlaci,prigovara i to mi je zasad dovoljno jer ni ja mu takva ne nudim ništa.
Imam predivnog sina ,kojemu sam jako potrebna i koji žudi za mojom pažnjom i ljubavi- samo On je dovoljan da se osjetim potrebna, važna i voljena.
Ali ja sa svom snagom razuma, koliko god mi se srce drapa kad me žalosno promatra dok ležim, NEMOGU si pomoci.
Osjecam se prazno,tupo,umorno,iscrpjeno,nemocno.
Kako razum tu može pobijediti?

[Sarić]

Ciao trenutna jesi li nam danas bolje?
Drzim ti fige da se izvuces iz svega toga,nemoj mi mozda zamjeritt na neke moje rijeci

[trenutna]

Ma ni slucajno, nemam što zamjeriti kad ste u pravu.
Samo što je hebeno sve to teško...
Ipak, odluka je pala, uzla danas broj jednog psihijatra ( slucajno ga pronašla i nemam pojma kakav je ali valjda bit ce bolji i on nego nastaviti ovako).
Imam jerdno pitanje ako mi možeš pomoci...
Ako privatnik da recept za lijek da li ga ti placas u potpunosti ili ide preko hzzo-a?

[trenutna]

Možda se nekome cini to presmješnim u odnosu na bolescu ali da pojasnim. Moram putovati u drugi grad( nemali trošak za benzin), platiti privatnog psihijatra koji nije najvejrojatnije nije nimalo jeftin, ako trebam sama platiti i lijekove... Neznam da li ja to mogu financiski izdrzat...

[Sarić]

trenutna kaže:

Ma ni slucajno, nemam što zamjeriti kad ste u pravu.
Samo što je hebeno sve to teško...
Ipak, odluka je pala, uzla danas broj jednog psihijatra ( slucajno ga pronašla i nemam pojma kakav je ali valjda bit ce bolji i on nego nastaviti ovako).
Imam jerdno pitanje ako mi možeš pomoci...
Ako privatnik da recept za lijek da li ga ti placas u potpunosti ili ide preko hzzo-a?

Privatnik ti ne daje recept,on napise svoje misljenje i u njemu napise koji bi ljek trebala piti onda ti odvedes to svojo doktorici kojaa putem toga izdaje ti recept.A zasto bi isla kod privatnika,sta nema tamo kod vas preko zdravstva?

[Sarić]

Bas sam zadovoljna sta si zvala danas psihjatra,to znaci da si vec korak naprijed i da si imala volje!

[trenutna]

Cekaj....
Znaci kako god okrenem moj dr. opce prakse mora znati za moju dijagnozu????
Zar to nikako nemože prepisati psihijatar?

[Sarić]

trenutna kaže:

Cekaj....
Znaci kako god okrenem moj dr. opce prakse mora znati za moju dijagnozu????
Zar to nikako nemože prepisati psihijatar?

Nisam 100% sigurna,ali ne vjerujem da ti psihjatar moze dati recept,odi malo na forum Anksioznost curke tamo sigurno znaju,reci da sam te ja preporucila

[Davorka]

trenutna kaže:

Moram ti priznat koliko sam osjetila neko ogromno olakšanje kad sam prvi put citala tvoj odgovor, kao da me napokon netko ZAISTA shvaca,da zna što zaci biti u toj koži,bez moraliziranja i osude(se ne pokrecem vec jednom kad mi je tako slabo?)

I dalje se osjecaj tako.
Zaista te apsolutno shvacam, jer se sjecam sebe.

trenutna kaže:

Sad, sa ovim drugim postom, zbunila si me i to poprilicno.
Kako razum tu može pobijediti?

I sama sam se plasila da ti ovaj dio necu dobro prezentirati.
Onaj prvi mi je bio laksi, jer smo obje bile u istoj kozi.

Ovo drugo je ipak pretezak zadatak za mene (pogotovo u ovoj formi dopisivanja) i Ne znam kako na jednostavan naci prenijeti ono iskustvo koje neko drugi jos nije iskusio.

Mozda i nije ni bitno u ovom momentu, zaboravimo, bitno je da ja Vidim da si se pocela boriti.
Kako razum tu moze pobijediti...., pitas, a odgovor imas.... pocela si vec djelovati Razumijevanjem, ....u nekom momentu si dosla do ideje da napises neko slovo na ovom forumu.... znaci nasla si nacin da djelujes s ono malo snage koju trenutno imas.... krenula si...

[trenutna]

Zašto osjecam kod tebe otpor u pokusaju objasnjavanja kako si se izvukla iz tog pakla...
Zar je tako teško shvatiti???

[Davorka]

trenutna kaže:

Cekaj....
Znaci kako god okrenem moj dr. opce prakse mora znati za moju dijagnozu????
Zar to nikako nemože prepisati psihijatar?

Ovako to ide: psihijatar ispise sta je ustanovio pregledom na onaj papir "povijesti bolesti", upise lijekove koje je odredio i datum nove kontrole.
Papir nosis svojoj doktorici i ona ti pise recepte i daje bolovanje. Takodjer od nje i moras dobiti i uputnicu, a ako ides kod privatnika koliko ja znam jedna posjeta ce te olaksati za 300 kn.

[Vilenica]

psihijatar ti moze napisati recept.
privatne mozes naci i po 200 kuna, a mislim da se u zg moze naci i jeftinije. grupna terapija je jos jeftinija

[Davorka]

trenutna kaže:

Zašto osjecam kod tebe otpor u pokusaju objasnjavanja kako si se izvukla iz tog pakla...
Zar je tako teško shvatiti???

Nije otpor. Nemoc. Cista nemoc i to ne zato zato sto bi tesko bilo shvatiti, nego zato sto ja nemam znanje da ukratko prenesem svoje iskustvo. Pogotovo sto me koci strah da neka stvar koja je meni znacila tebi ne bude nimalo pokretacka, pa da ne postignem bilo kakav kontra-efekt.
Sjecam se reakcije moje kume kojoj sam rekla sta me iz te knjige prvenstveno pokrenulo (stvarno mi dalo snagu, svjetlost)... ona je na to samo rekla: "Pa, to meni nije nista novo" i to onako nemarnim tonom koji je meni naprosto zazvucao kao samar mojoj ushicenosti. Pokusavam reci da ne pridajemo svi isti znacaj odredjenom poticaju, odredjenoj ideji, misli.

Razgovora u zivo bih se manje plasila, ovo ipak puno ogranicava (bar mene).

[legi0nar]

trenutna kaže:

Legionar- zanima me kako si se ti borio sa majkovom bolešcu...

BORIM se.

Jako teško, tj. užasno!
Inače imam osjećaj kao da joj trebam pomoći.

Neću javno na forumu, znaš li pisati PP?

[Davorka]

Evo prijedloga za citanje:
Napisala prof. psihologije Vesna Gračner

http://public.carnet.hr/dragotadic/trazimoistinu.php

[ANUŠKA]

Nemreš se snagom volje izvući iz depresije. Prave , kliničke depresije. Nemreš , jer da možeš , ne bi ljudi mjesecima ležali na psihijatriji. Snagom volje ( nadam se) možeš otići doktoru i piti terapiju. Isto tako ne bi snagom volje liječila tuberkulozu ili dijabetes. To je bolest i tako to trebaš shvaćati- kao bolest. Ako ne želiš da to netko sazna , prebaci se kod drugog doktora opće prakse i traži pomoć dok ju ne dobiješ. Pokušaj muža uključiti u sve to i razgovaraj otvoreno o svom stanju sa svojim ukućanima i svakako sa svojim sinom da dijete ne bi mislilo da je ono nešto skrivilo. A selo...ko ga šiša. Reci da imaš problema sa bubrezima , srcem , kičmom ...kaj ja znam...

[girlnextdoor]

trenutna kaže:

Možda se nekome cini to presmješnim u odnosu na bolescu ali da pojasnim. Moram putovati u drugi grad( nemali trošak za benzin), platiti privatnog psihijatra koji nije najvejrojatnije nije nimalo jeftin, ako trebam sama platiti i lijekove... Neznam da li ja to mogu financiski izdrzat...

tako svi razmišljaju, dok voda ne dođe do grla..tada ti sve postane nevažno..vidiš da je postalo ozbiljno, doslovno misliš da umireš..e onda nije ništa skupo, nije bed čekati 4 sata na red za psihijatra, BOLI TE BRIGA ŠTA BILO KO MISLI, samo da ti bude bolje..

Dali možeš preseliti karton kod opće prakse u Zg? pa da ti daje uputnice bez da ti je neugodno?

Na rebru, imaš krizna stanja, i 1 put samo dođeš, primaju bez uputnice..samo reci da više nemožeš, da trebaš razgovor..sestre su okej, ne pitaju ništa..oni su tamo zbog toga..kad ljudi više nemogu po starom.
Prvi put kad odeš, sve krene..vidjet češ.
Slušaj doktora, puno pričaj..zapiši si sve što osječaš, čega se bojiš..pitanja...i sl..

bit češ okej, samo moraš napraviti onaj prvi korak, kad priznamo da trebamo pomoć, i prihvatimo činjenicu da nam neko i može pomoći..bez da te povrijedi..(tvoj otac, majka i sl..naučeno u djetinjsvu-ne traži od njih jer nemogu ni sebi pomoći..koliko sam shvatila, tako je bilo u tvojoj obitelji..)
Nije mi jasno da ti je majka dala svoje tablete..zar ni to nije mogla?! da te bar uputi doktoru, a ne da popušta tvojoj slabosti..tužno..