Oduzimanje mobitela od strane učitelja

[ZgSash]

e vidis, kad bi takvoga stavio u sobu sa zastitarom i dao mu da prepise stotinjak stranica knjige, ili da vjezba pjevati note, da vidis kako bi brzo shvatio da nije bas toliko zabavno biti klaun

[pohranjujte]

Sjećaš se ovog mamlaza kojeg su htjeli poslati da se obrazuje kod kuće ali su se u ministarstvu tada sjetila (nakon što su im novinari rekli da se to baš i ne može) da se to ipak ne može.

"- Dječak bi usred sata tipkao po mobitelu. Kad bi mu učiteljica rekla da spremi mobitel jer nisu dozvoljeni na satu, on bi se nasmijao i pitao koji zakon to regulira. Doista, ni jedan! Dijete mi je ispričalo kako je dječak jednom zaprijetio da će se probosti škarama ako ga učiteljica ne prestane opominjati - pričaju roditelji."

Koliko god mi se sere od Jutarnjeg, bitan je dio s mobitelom.

Tko je štitio prava ostale djece? Zna li netko kakva je procedura da se neko dijete prebaci u drugu školu? Tog geliptera su prebacili "samo" 4 puta.

[ZgSash]

a koja je korist prebaciti ga u samo drugu skolu?
trebalo bi takve prebaciti u skolu koja bi bila specijalizirana za rjesavanje problema

[pohranjujte]

Nema koristi, gelipter ostaje gelipter ali u zakonu piše da mora ići u osnovnu školu. Ne postoji nigdje u zakonu da takvi mogu pohađati školu u popravnom domu iza visokih zidova i bodljikave žice. Nema načina da ih spriječiš da izvade mobitel pod satom i gledaju pornjavu s glasnoćom na najjače. Svi se naravno opale smijati a ti mu ne možeš ništa. Onda ti ekipa kao Vojky kažu da nisi sposoban jer ne možeš održati red. Čak i ta ekipa u popravnom ima više prava od učitelja.

[ZgSash]

moje je misljenje da 95% geliptera nisu oni pravi nepopravljivi i da im najcesce samo fali cvrsta ruka i struktura

[pohranjujte]

Uzelac kaže da 65% takvih bude osuđeno za jedno kazneno djelo do 21. godine a 45% ako se ne varam za 3 kaznena djela do 24. godine. To nikoga ne dira niti je dragog nam ministra briga za to. Tako on štiti one koji žele učiti.

[ZgSash]

da, tako se unistava mladost i potencijali
zrtve su i ona djeca koju se ometa, ali i takvi s kojima se nije na vrijeme i na pravi nacin dovelo stanje u red
ali mi imamo vlast koja se ponasa kao da mrzi svoj narod
ovolika kolicina nerada i nestrucnosti i nerazumijevanja i nesposobnosti - to je vec previse da bi bilo slucajno

[Sepulchrave]

Lord of Terror kaže:

Smije mu dati jedinicu iz vladanja

Nema više jedinica iz vladanja. Rubriku vladanje ukinuli su savjetnici iz AZOO-a i k tome su odredili da nijedna ocjena u imeniku ne smije biti vezana uz ponašanje. Sad nastavnici eventualno glume da su baš nasumično otvorili učenika koji se glupira, da to nema veze s glupiranjem. Ali i tu imaš probleme. Blic-testova više nema jer se svaki ispit mora isplanirati i uvrstiti u kalendar na početku polugodišta. Ako i dođe do blic-ispita, ocjena iz njega ne smije se pisati u glavnu rubriku, već samo sa strane u bilješke. Hoćeš usmeno ispitivati, opet ti pravilnici bacaju klip pod noge: naime, učenik smije u jednom danu biti ispitan samo dva puta, pa ako je tvoj predmet zadnji u danu, a učenik je već odgovarao iz dva predmeta, nemaš sreće. I, naposljetku, ocjenjivanje kao vid kazne pada u vodu kod učenika koji ne mare za ocjenu.

Cijelo osnovno i srednje školstvo počiva na pretpostavci da će se učenik smiriti ako ga nastavnik samo opomene. Kad se to ne događa, nastavnik više nema sredstava da dalje održava nastavu u miru i tišini. Što može učiniti?

a) Dati mu jedinicu? Učenika nije briga.
b) Poslati ga pedagogu? Pedagog možda ima pune ruke posla ili ne obavlja svoj posao kako treba.
c) Zvati roditelje? Možda su još gori od učenika ili se boje svog djeteta (vidio na vlastite oči).
d) Kazniti cijeli razred? Nije ni moralno niti pravično.
e) Udaljiti učenika s nastave? Po pravilniku se to više ne smije.
f) Dati otkaz u školi i potrošiti uplate za ratu maturalca na nekoliko dana pijančevanja i orgija? Bar se čovjek malo proveseli prije konačnog sloma.

U školi u kojoj sam radio najveći je autoritet imala jedna profesorica pred penzijom, i to zbog toga što se nije bojala prekršiti pravila, nije drhtala pred ravnateljem ni pred inspekcijama. Jer što je najgore što joj mogu – dati joj otkaz? Ionako ima sve uvjete za penziju i nije je briga. Ona je obavljala svoj posao kako treba, ali se nije ustručavala slati učenike na hodnik, davati jedinice bez ijednog pitanja (čak i "preko kvote") i na druge načine kršiti pravilnike. Ali zato je na njezinom satu bio apsolutni mir...

[Novi233]

da je vie profesorica poput te... mislim danas su učenici zaštićeni kao medvjedni navodno zboga izbacivanja sa sata mogu nastati stravične posljedice

[ZgSash]

da, a da se nade neki klinac koji se ozlijedi i da bude tuzena, s tugom bi gledala kako joj penzija odlazi u nepovrat
u moje vrijeme je izbacivanje sa sata bilo normalno, kao sto je bilo normalno da ako odes kod ravnatelja da ces pobrati samarcinu
ali nije bilo roditelja koji su oko toga pizdili, nego su podrzavali ucitelje u naporu da njihovom zlatu utuvi nesto u tvrdu tikvu

[implosive]

Vojky kaže:

Nije. Buka se može raditi i drugim sredstvima. Mobitel je nešto danas uobičajeno, jednako kao što je prije 80 godina postalo uobičajeno da djeca čak i ljeti dolaze u cipelama u škole, jer su u selima uredno dolazila bosa. Dakle, civilizacijska promjena. Svi imaju mobitele i nose ih sa sobom. Jednostavno. Ostalo je stvar odgoja, kulture i pravila, a samo nošenje kao problem - nije. Nered se radilo i prije mobitela.

Imam osjećaj da se sprdaš.
Da djeca vole lupat po loncima i nose ih u škole onda bi pričali o loncima.
Poanta priče nije svrha mobitela i lonaca već svrha nastave i principi po kojima se ona sprovodi.

Vojky kaže:

Kao doktor znanosti i docent i profesor visoke škole imam sasvim dovoljno potvrda da znam uočavati detalje. I to od nekoliko neovisnih povjerenstava. i roditelj sam, i sretan sam zbog toga.

Vojky kaže:

Ako djeca razgovaraju preko sata, uopće je nebitno da li to rade pomoću ili bez tehničkog pomagala. Odnos prema tehničkom pomagalu tu ništa ne mijenja.

Nebitno je. Međutim ovdje je tema o korištenju mobitela usred nastavnog sata.
Iako u tehničkom smislu mobitel je upravo to, tehničko pomagalo u stvarnosti on veže za sebe psihološki pristup. U današnjem svijetu mobiteli i internet su integralni dio intime. Povezanost u svakom trenutku je psihoza koja je postala kriterij zdravlja.
Imati mobitel u džepu znači i psihološki sklop koji podrazumijeva otvorenu mogućnost bavljenjem onim bez čega više ne možeš.
Pitanje je okidača.
Ako je nastava dosadna, izlaz je mobitel.
Ako si se sjetio nekog važnog detalja sa tuluma kojeg trebaš spomenuti frendici, mobitel.
Ako si zaljubljen....mobitel.
Ako si žestoko u debati na forum.hr....mobitel.
Strašno ti trebaju novci da kupiš nešto i prodaješ nešto na njuškalu i očekuješ upite preko maila....mobitel.

Mobitel je tehničko sredstvo za koje se vežu mnoge potrebe i ako je dostupan, sve te potrebe će biti na kušnji a riješenje je nadohvat ruke.

Kada dozvoliš ljudima da se nalaze u izazovnim situacijama, lako se gubi kontrola.

Vojky kaže:

Slobodno, napravi istraživanje i objavi ga u recenziranom znanstvenom časopisu.

Fora.

[Gugenheim]

Sepulchrave kaže:

Cijelo osnovno i srednje školstvo počiva na pretpostavci da će se učenik smiriti ako ga nastavnik samo opomene. Kad se to ne događa, nastavnik više nema sredstava da dalje održava nastavu u miru i tišini. Što može učiniti?

Točno. Pretpostavka da će se učenici "prestrašiti opomene" (znajući da stvarna kazna ne postoji) glupa je koliko i kazneni zakon bez kazni. Ili društvo bez kaznenog zakona. Zašto npr. "pravobraniteljica za prava ljudi" ne ukine kazneni zakon i ne uvede "rad sa problematičnim ljudima" (nakon kazennog djela)? Umjesto novčane kazne ili zatvora "timovi stručnjaka ljubazno razgovaraju sa prekršitelima, nudeći im čokoladice, sve dok ovi ne shvate da su pogriješili i pokaju se".

Glupa teorija koju neki stalno guraju kaže da će "kvalitetnom nastavniku" svih 30 učenika sa zanimanjem pratiti nastavu. Taj tzv "kvalitetni nastavnik" će npr. prvi zakon termodinamike djeci prezentirati tako što će se 45 minuta na koturaljkama voziti u krug po razredu i pričati im izuzetno zanimljive stvari uz istovremenu mulimedijalnu prezentaciju leta kondora nad Andama, koju će učenici pratiti jednim okom na tabletu, a drugim okom projiciranu na stropu predavaonice.

Takvu teoriju mogu imati samo oni koji ne poznaju stvarnost. Naime, čak i da učitelj uz sve to dovede još i 10 Indijanaca da na sikusima izvode "kondorov let", bar 22 učenika od 30 ne bi pokazivalo interes za prvi zakon termodinamike. A bar 10 bi ih radije buljilo u svoje mobitele.

Slušao sam raznih priča kako su mladi učitelji silo željeli privući pažnju učenika, a nisu uspjevali.

Za one koje zanima ova tema, nek pogledaju grzupu učenika koju učitelj dovede u muzej, a kustos im nešto zanimljivo objašnjava. Bar 10 od 30 učenika će za to vrijeme provjeravati svoj status na fejsbuku. Uh, da, jebote, valjda je kustos loš.

Što se tiče "silnih mogućnosti" nastavnika u održanju nastavne discipline..:

Sepulchrave kaže:

a) Dati mu jedinicu? Učenika nije briga.
b) Poslati ga pedagogu? Pedagog možda ima pune ruke posla ili ne obavlja svoj posao kako treba.
c) Zvati roditelje? Možda su još gori od učenika ili se boje svog djeteta (vidio na vlastite oči).
d) Kazniti cijeli razred? Nije ni moralno niti pravično.
e) Udaljiti učenika s nastave? Po pravilniku se to više ne smije.
f) Dati otkaz u školi i potrošiti uplate za ratu maturalca na nekoliko dana pijančevanja i orgija? Bar se čovjek malo proveseli prije konačnog sloma.

...dobro napisano da nastavnik zapravo ne može ništa. Nema nikakvih prava u održanju nastave i to svi učenici unaprijed znaju.

PS: jedinicu mu ne smije dati.

[Sepulchrave]

Gugenheim kaže:

Glupa teorija koju neki stalno guraju kaže da će "kvalitetnom nastavniku" svih 30 učenika sa zanimanjem pratiti nastavu. Taj tzv "kvalitetni nastavnik" će npr. prvi zakon termodinamike djeci prezentirati tako što će se 45 minuta na koturaljkama voziti u krug po razredu i pričati im izuzetno zanimljive stvari uz istovremenu mulimedijalnu prezentaciju leta kondora nad Andama, koju će učenici pratiti jednim okom na tabletu, a drugim okom projiciranu na stropu predavaonice.

Ni najzanimljivija nastava neće zaokupiti pažnju baš svih učenika u razredu. Neki uče vizualno, neki lakše pamte zvukove i govor, neki vole nešto opipljivo. Jedni lakše shvaćaju teoriju, drugima treba praktični primjer. Teško je baš sve te stilove učenja uključiti u jedan nastavni sat i tako svaki put. Čak i da se ne radi o nastavi nego o gledanju filma, nema tog filma koji će zaokupiti svačiju pažnju. Uvijek će postojati određen postotak gledatelja koji će se dosađivati, ma kako napet film bio ostalima.

Uostalom, iako se ja slažem da bi nastava trebala biti zanimljiva da bi bila učinkovita, nastavnik nije dužan biti zabavljač. Postoji i dosadno gradivo koje jednostavno treba naučiti. S tim da se ni poslodavci kasnije neće baš pretrgnuti ne bi li svojim zaposlenicima posao učinili turbozanimljivim, što ne znači da ga onda zaposlenici ne moraju obavljati. To je odgojna komponenta škole, ako hoćete, ona simulira realne uvjete. Zabava ne bi trebala biti imperativ, nego poželjna stvar koja ipak dolazi kao nagrada za dobru atmosferu u razredu.

[Dupor]

Vojky kaže:

........

Osim toga, mobitel je mogao ostati uključen - slučajno. Tebi se nikada u životu nije dogodilo da ga zaboraviš utišati?

......

Sječam se na jedan finale u Wimbledonu. Baš kad Becker htio servirati zazvonilo je kod jednog mangupa.
I on je bio ponosan, da je miliarda ljudi vidjela, da ima mobitel.

[Dupor]

Sepulchrave kaže:

...... nastavnik nije dužan biti zabavljač. ....

Daleko veću štetu prave učenici i roditelji učenika, koji traže samo prava, ali dužnosti izbjegavaju.

[Gugenheim]

Sepulchrave kaže:

Postoji i dosadno gradivo koje jednostavno treba naučiti. S tim da se ni poslodavci kasnije neće baš pretrgnuti ne bi li svojim zaposlenicima posao učinili turbozanimljivim, što ne znači da ga onda zaposlenici ne moraju obavljati. To je odgojna komponenta škole, ako hoćete, ona simulira realne uvjete.

Točno.

Mnogi ljudi misle da škola služi isključivo pamćenju određenih činjenica, a potpuno zanemaruju izuzetno važnu ulogu škole u razvoju koncentracije, navike strpljivog i dugotrajnog rada da bi se došlo do rezultata, usvajanju standardnih društvenih procedura (koje su u realnom životu neatraktivne, dosadne, dugotrajne..), privikavanju na stres i poraz i tome slično.

Čak i najobičnije bubetanje bespotrebnih činjenica u školi ima čitav niz popratnih efekata koji služe odgoju i stvaranju čovjeka koji će se lakše nositi sa izazovima u odrasloj dobi. Privikavanje na NEŽELJENI rad, privikavanje na DOSADNI rad, privikavanje na nagradu proporcionalnu uloženom trudu i sl. "Pobuna protiv autoriteta", koja nekima izgleda jako poželjnom, zapravo je dobra tek u vrlo malim dozama i u kasnijoj fazi razvoja. Dijete koje je neprestano u "pobuni" ili "kreativnom i uvijek zanimljivom okruženju" (karakteristično za privatne škole) ostaje uskraćeno za dobar dio potrebnih osobina, potrebnih za svladavanje kasnijih životnih prepreka. Neće svi u životu biti dizajneri iz bogate obitelji, većina će raditi teško i dosadno, a porazi će biti svakodnevica. Sistem "kreativne privatne škole" poželjan je jedino ako dijete ima dobro materijalno zaleđe kad jednom uđe u surovi svijet odraslih (pa neće morati raditi "dosadan" posao ili trpiti stres), a za sve ostale je nužno da ih škola što bolje pripremi za sasvim "nekreativni" surovi svijet.

[Novi233]

Gugenheim kaže:

Točno.

Mnogi ljudi misle da škola služi isključivo pamćenju određenih činjenica, a potpuno zanemaruju izuzetno važnu ulogu škole u razvoju koncentracije, navike strpljivog i dugotrajnog rada da bi se došlo do rezultata, usvajanju standardnih društvenih procedura (koje su u realnom životu neatraktivne, dosadne, dugotrajne..), privikavanju na stres i poraz i tome slično.

Čak i najobičnije bubetanje bespotrebnih činjenica u školi ima čitav niz popratnih efekata koji služe odgoju i stvaranju čovjeka koji će se lakše nositi sa izazovima u odrasloj dobi. Privikavanje na NEŽELJENI rad, privikavanje na DOSADNI rad, privikavanje na nagradu proporcionalnu uloženom trudu i sl. "Pobuna protiv autoriteta", koja nekima izgleda jako poželjnom, zapravo je dobra tek u vrlo malim dozama i u kasnijoj fazi razvoja. Dijete koje je neprestano u "pobuni" ili "kreativnom i uvijek zanimljivom okruženju" (karakteristično za privatne škole) ostaje uskraćeno za dobar dio potrebnih osobina, potrebnih za svladavanje kasnijih životnih prepreka. Neće svi u životu biti dizajneri iz bogate obitelji, većina će raditi teško i dosadno, a porazi će biti svakodnevica. Sistem "kreativne privatne škole" poželjan je jedino ako dijete ima dobro materijalno zaleđe kad jednom uđe u surovi svijet odraslih (pa neće morati raditi "dosadan" posao ili trpiti stres), a za sve ostale je nužno da ih škola što bolje pripremi za sasvim "nekreativni" surovi svijet.

E nećeš

U našim školama pojedini predmeti su uništeni bubuanjem činjenica,recimo povijest koja je eutanizirana i mrze je i nastavnici i dijeca i još niz predmeta koji bi mogao biti zanimljiviji a to ne znači da bi profesor trebao padobranom slijetati na sat već jednostavno promijeniti način učenja, učiniti predmete plastičnijim djeci razumljivijim:

[File]

Ova tema sve manje i manje ima veze sa Pravom, zato ide lock na neko vrijeme.

[Kornjačon]

Slučajno sam našao ovo dok sam googlao, žao mi je što dižem staru temu ali moram komentirati. Nadam se da neće opet izbiti okršaj...

Ne mogu vjerovati da neki ljudi ozbiljno nazivaju dečka kojem je zazvonio mobitel pod satom delikventom kod kojega bi trebala intervenirati socijalna služba i uspoređuju to s događajem kada je nekome zazvonio mobitel na utakmici koju su gledali milijuni ljudi


Inače, koliko ja znam, nastavnici nemaju ovlasti raditi takve stvari. Dakle, tko god podržava nastavnicu jer je dečko prekršio pravila, neka zna da je i ona prekršila pravila. I da, mogla bi završiti na policiji. Da li bi baš trebala, to je druga priča.


Zabranjeno je koristiti mobitel pod satom, nije ga zabranjeno nositi u školu. Zazvonio mu je pod satom, nije ga koristio pod satom. Da, neka kazna bi trebala biti, što varira od škole do škole, ali ne tolika. Uspoređivati taj slučaj s klincem koji stalno ima mobitel pod satom i prijeti da će se probosti šakama je apsurdno, kao i "logika" da bi svaku pogrešku trebali kažnjavati najstrože moguće da ne bi prerasla u nešto više.

Ako mu je mobitel zazvonio po prvi put na satu, mislim da bi bila dovoljna usmena opomena nastavnice. Ako se ponovi, neka ga nastavnica uzme i da razredniku, koji neka mu ga vrati na kraju nastave, što je po pravilima.