|
|
16.09.2017., 12:51
|
#301
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 9,309
|
Sad ću stvarno zvučat bahato ali ne da mi se. Otvorit se tu vama mi je iznenađujuće lako. Ali ne hodam okolo s natpisom "oprez, traume" na čelu. Mislim da bi opet upala u staru petlju da se ispovijedam na više frontova. Više bi mislila o tome, ožiljci bi opet postali rane a taman mi život ide u jednom smjeru, s minimalno vrludanja. Možda griješim.
|
|
|
16.09.2017., 12:57
|
#302
|
Jesse Eisenberg
Registracija: Feb 2011.
Postova: 23,081
|
Quote:
Ay Carmela kaže:
Fijuuuu! :briše znoj s čela:
Htjela sam zapravo reć da sam svjesna da samo ja mogu sebi pomoć. Al hvala vam.
|
Nema na čemu, naravno. I da, ultimativno si ti ta koja će morat samoj sebi pomoć (ne samo ti, svi mi imamo svoje terete i obrasce kojih moramo bit ili postajat svjesni i sami ih sa sobom riješit), ali dotle, ako te nešto muči i samim sa sobom ti je teško, zapravo je vrlo pametno potražit pomoć u smislu da ti netko eksteran i neutralan pomogne osvijestit gdje zapravo zapinješ. Jer teško je to, kad si u vrtlogu vlastitog problema, ponekad sam jasno vidjet.
Dobar tip terapije za obiteljske odnose je sistemska terapija (kibernetika), oni se izrazito kvalitetno bave začkoljicama privatnih i obiteljskih odnosa. Definitivno manje opširno i dugotrajno nego psihoanaliza (iako, tko voli nek izvoli), ne postoji odnos u kojem je terapeut "autoritet" a klijent "pacijent" ili "dijete", što je jako bitno kod ljudi koji imaju išjuze sa autoritativnim roditeljem, posebno radi transfera i ne stavljaju "labels", "dijagnoze" i "nazivlja" u terapeutskom procesu.
Volim ja i druge smjerove, ali ovaj mi je omiljen za odnose.
I naravno da ima loših terapeuta, šarlatana i svega. Kao i loših mesara ili gradjevinara. Ali ima i odličnih. Naravno da ti terapeut neće bit guru, Isus, niti dat čarobnu formulu ili recept za napitak. Ali dobar i iskusan terapeut će ti pomoć da se "čuješ" i laganim i pametnim manevrima i potpitanjima ti pomoć da se posložiš i da se bolje razumiješ. I time dobiješ orudja da si riješiš problem. Pod uvjetom da to želiš, naravno.
Svima nekad dobro dodje malo kvalitetne terapije.
I da, jasno mi je da je nekim ljudima lakše se povjerit terapeutu nego "zamarat" time prijatelje i rodbinu. Posebno ako im je dugotrajno teško.
|
|
|
16.09.2017., 14:20
|
#303
|
U samoizolaciji
Registracija: Dec 2010.
Postova: 874
|
Prijatelji i rodbina su dio priče
Upetljani su u naše živote u sudjeluju u njima dijeleći emocije (plus imaju svoju prtljagu koja je često spregnuta s našom), a to utječe na njihove stavove o problemima koji nas muče
To ne znači da im se ne trebamo otvarati i povjeravati, samo neusporedivo je s pristupom psihoterapeuta, tj. s onim što možemo dobiti i ostvariti kroz dobru psihoterapiju.
Drugi je problem što će većina ljudi na spomen odlaska na pt reagirati kolutanjem očiju ili prestrašenim "meni TO ne treba!" ili potpunim ignoriranjem, dok će istodobno provoditi sate i dane opsesirajući oko vrlo konkretnih drama, raznih emocionalnih blokada i svega kroz što prolaze
"Zamisli što mi je rekao!" "Zamisli kako je nefer" i tako dalje
Istina je, doduše, da je dobra pt često ne baš dostupna, iz raznoraznih razloga, pa i to doprinosi uvjerenju da je besmisleno, jer da kaj-će-mi-sad-još-i-to.
|
|
|
16.09.2017., 15:02
|
#304
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2013.
Postova: 706
|
Quote:
Ay Carmela kaže:
Na miru sam sama sa sobom, što je zapravo čudo koliko sam dugo bila glupa, slaba, smotana, bezvrijedna i općenito za kurac. To jest, što su mi govorili da jesam. Ne znam kako sam došla do tog mira, zato i kažem da nemam savjete, jednostavno mi je dopizdilo kad sam počela shvaćati da i oni imaju mane iako pričaju samo o mojima. I da, muž mi je najveća podrška, tu sam stvarno imala sreće.
Prividan mir mi odgovara kad ne može bolje, ne mogu ih mijenjati a imam i hrpu nećaka koje volim. Da radim rezove bili bi sa svima i zaključila sam da bi mi to bilo gore nego ovo što je sad.
U međuvremenu, bivam osobom za koju oni nemaju pojma da postoji. Ic okej.
Tinch, ti si jedinica?
|
Kako mi je ovo poznato. Kod mene je slicno, sestru sam skroz odje, a sa mamom i tatom imam odnos u kojem im ne govorim nista o sebi, radje pricam o vremenu . Moji jos ponekad kada vise vremena provedu sa mojoj sestrom imaju glupe komentare i vidim da ih ona puni glupostima, jer staroj nekad izleti neka rijec koju ona ne koristi i znam da dolazi od moje sekice. Naucis se zivjeti sa tim, i onda ti bude lakse. Znam kakva sam osoba, i nitko me vise ne moze uvjeravati u nesto sto znam da nisam ja...
|
|
|
16.09.2017., 17:22
|
#305
|
⸮
Registracija: Mar 2007.
Postova: 29,129
|
Quote:
nalij pero kaže:
Prihvatiti kao nesavršene. Mislim da nema niti odbacivanja ako ih ne shvatiš kao sebi jednake, odnosno ljude koji nisu savršeni, koji nisu znali najbolje i koji su imali svoj život, a ne samo roditeljsku ulogu. Dok to ne napraviš hodaš po terapijama i zamjeraš roditeljima, histeriziraš na kolege, duriš se na pertnera i ponašaš se kao razmaženo derište unatoč vlastitom poslu, stanu, čak i obitelji. Kad se prestaneš baviti ulogom roditelja u svom životu onda si odrastao i samostalan, ostalo se ne broji, odnosno mislim da se to jedino broji.
|
Ovo znači da si prihvatio svoju situaciju, i da ne gubiš energiju na stvari iz prošlosti koje se ionako ne mogu promijeniti.
Ali pod prihvaćanjem roditelja mislim na to da imaš nekakav odnos s njima, što nije potrebno.
Quote:
Ne znam da mi je nametnuta ikakva ljestvica odraslosti. Možda je, ali ne znam šta.
|
Ali jest.
Većinu vanjskih postignuća, od završavanja osnovne škole nadalje, ti je u načelu postavila generacija tvojih roditelja kao letvicu odraslosti.
I to zadire jako duboko u čitav “odrasli” život.
Ako imaš već dosegnute letvice poput karijere, stambenog kredita, planova oko potomaka, i slične stvari koje ta generacija cijeni, pokušaj im reći da odustaješ od svega toga i ideš na par godina na Tajland.
Pa javi kakvu su ti intervenciju organizirali.
I zato imam alternativnu definiciju odraslosti, koja je znatno robusnija jer je autoreferencijalna.
|
|
|
16.09.2017., 17:56
|
#306
|
Korisnica
Registracija: May 2007.
Postova: 33,051
|
Quote:
Ay Carmela kaže:
Tinch, ti si jedinica?
|
Nisam. Imam brata.
Zakaj?
|
|
|
16.09.2017., 18:09
|
#307
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2016.
Postova: 3,140
|
Quote:
JPK kaže:
I zato imam alternativnu definiciju odraslosti, koja je znatno robusnija jer je autoreferencijalna.
|
kakva je to
__________________
Možda je rođena s tim...
|
|
|
16.09.2017., 23:22
|
#308
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2011.
Lokacija: Srbobran
Postova: 33,453
|
Quote:
JPK kaže:
Ovo znači da si prihvatio svoju situaciju, i da ne gubiš energiju na stvari iz prošlosti koje se ionako ne mogu promijeniti.
Ali pod prihvaćanjem roditelja mislim na to da imaš nekakav odnos s njima, što nije potrebno.
|
Nije potrebno, ali kad sve to prihvatiš rijetko koji roditelj ostaje monstrumom.
Quote:
Ali jest.
Većinu vanjskih postignuća, od završavanja osnovne škole nadalje, ti je u načelu postavila generacija tvojih roditelja kao letvicu odraslosti.
I to zadire jako duboko u čitav “odrasli” život.
Ako imaš već dosegnute letvice poput karijere, stambenog kredita, planova oko potomaka, i slične stvari koje ta generacija cijeni, pokušaj im reći da odustaješ od svega toga i ideš na par godina na Tajland.
Pa javi kakvu su ti intervenciju organizirali.
I zato imam alternativnu definiciju odraslosti, koja je znatno robusnija jer je autoreferencijalna.
|
Ne bi moji radili probleme, ali ja to ne vidim tako odličnim.
Alternativa?
|
|
|
17.09.2017., 11:29
|
#309
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2010.
Postova: 9,309
|
Quote:
TincH kaže:
Nisam. Imam brata.
Zakaj?
|
Ništa. Pitam onako.
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:53.
|
|
|
|