Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.04.2017., 23:04   #1
Pokušati spasiti brak ili odustati?

Nisam nikada mislila da ću pisati o ovome na forumu, ali eto me. Nakon cijelog dana u tišini i razmišljanja nisam znala više što da radim, a i zanima me što će reći netko tko je objektivan.
U braku sam jedva pola godine, živimo zajedno godinu dana i skupa smo 4. I čini mi se da smo na pragu da se rastanemo. Svađamo se barem 1x tjedno i većinom oko iste teme, a to je da njega nema doma. Od kad smo skupa je to na neki način bio problem u našoj vezi jer kad god nismo bili skupa (on kod mene ili ja kod njega) on je s frendovima. Stalno su visili kod njega, ako bi ja prespavala kod njega čim bi otisla frendovi bi došli i slično. Uvijek sam krivila frendove, ali očito je to i njemu pasalo.
Sada kada smo u braku i živimo zajedno problem je postao što on (pre)često ''navrati nekud'' iza posla. Osim svog redovnog posla radi i dodatno nakon posla pa ako još ''navrati'' negdje često ga nema doma do 19,20h. Situaciju dodatno pogoršava i činjenica što sam ja zadnja 2 mjeseca na bolovanju pa sam cijeli dan sama doma, skuham ručak, čekam ga da zajedno jedemo i šizim.
On ne shvaća mene, po njemu stalno gunđam, gušim ga, nedam mu da radi stvari koje su normalne, nedam mu da pije kavu s mamom, itd. A ja ne shvaćam njega kako nema potrebu doći nakon posla (ako to posao dozvoljava) doma svojoj ženi. Sama sebe preispitujem da li pretjerujem u svemu tome, ali živimo kod mojih i oni mi često znaju reći da ga nikad nema doma. Posao mu je takav da često radi od 7-17,18h i ne razumijem kako bar par puta tjedno mora poslije otici na kavu s frendom x, frendom y, frendom z, par puta kod svojih, a ja sam sama doma.
Došli smo do toga da je već 2x kupio stvari, ja sam tad smirivala situaciju zbog mojih jer mi je bilo koma da nas čuju i znala bi da reagira u afektu i da je u stanju pokupiti stvari i otići, a sljedeći dan se kajati i što onda?!
Zadnju svađu mi je stavio prsten na stol i rekao da je gotovo. Ovaj put nisam reagirala jer nemam više snage. Dosta mi je svađa, dosta mi je kupljenja stvari, spominjanja rastave, a brak nam je tek na početku.
Volim ga i ne želim rastavu, ali sama sam sebi priznala da sam nesretna. Ne znam kad sam zadnji put toliko plakala koliko plačem zadnjih par tjedana. Razmišljam da li ipak nismo jedno za drugo, jer ja očito imam puno više potrebe biti s njim, nego on samnom. Ja njega uključujem u sve, rado bi da radimo stvari skupa, a on očito nema tu potrebu.
Kad mu prigovorim što ide nekud nakon posla, on ne razumije jer kao uvijek na kraju dana dolazi meni. A ja ne želim da ''na kraju dana dolazi meni'', nego da sam mu prva, a ovako nemam osjecaj da jesam.
Uz sve to prigovara mi jer ne želim još dijete,a nije da ga ne želim nego se bojim u ovakvoj situaciji raditi na djetetu. Očito imamo problema i ne bi si htjela dopustiti da ostanem sama i trudna. Ja smaram da trebamo prvo riještiti probleme, on smatra da bi nas dijete samo moglo približiti i da bi sigurno bio onda više doma. Po meni je to suludo, uz dijete može samo biti gore. Htjela bi dijete, ali u ovakvoj situaciji ne.
Trenutno ne razgovaramo (zadnja 24h)... Prolazimo jedno pored drugog kao duhovi, a ja jedva čekam da izađe iz kuće da se bar na miru rasplačem. Htjela bi da razgovaramo i riješimo sve, ali ponos mi neda da prva započnem razgovor jer je bio bezobrazan i vrijeđao me da sam ovakva i onakva prilikom zadnje svađe. Plus skinuo prsten, a obećali smo si da više nećemo spominjat rastavu bez obzira koliko se posvađali ako to ne mislimo za ozbiljno. Užasno mi je to s kupljenjem stvari/skidanjem prstena sa svakom svađom.
Osim tog problema brak nam je dobar, tj. kad ja ne prigovaram što ga nema nemamo nikakvih (velikih) problema... Ali ja ne mogu glumiti da mi nešto ne smeta kad mi smeta i kad me čini nesretnom. On smatra da se već dosta prilagodio i smanjio druženje s frendovima ( i je u odnosu kako je bilo dok je on živio sam, a oni dolazili kod njega), ali po meni se ovako nebi nebi trebao ponašat oženjen muškarac koji želi zasnovat obitelj.
Ne znam što da radim... Jesam ja ta koja pretjeruje? Da li je normalno da oženjen muškarac ide skoro svaki dan (bar 3,4x od 5,6 radnih dana) nekud nakon posla, a ne kući ženi? Uskoro se vraćam na posao pa neću biti toliko doma i fokusirana na čekanje njega, ali to svejedno ne riješava problem... Svaki savjet je dobrodošao.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.04.2017., 23:47   #2
[QUOTE=LILI20;63567733]Nisam nikada mislila da ću pisati o ovome na forumu, ali eto me. Nakon cijelog dana u tišini i razmišljanja nisam znala više što da radim, a i zanima me što će reći netko tko je objektivan.
U braku sam jedva pola godine, živimo zajedno godinu dana i skupa smo 4. I čini mi se da smo na pragu da se rastanemo. Svađamo se barem 1x tjedno i većinom oko iste teme, a to je da njega nema doma. Od kad smo skupa je
Quote:
to na neki način bio problem u našoj vezi jer kad god nismo bili skupa (on kod mene ili ja kod njega) on je s frendovima. Stalno su visili kod njega, ako bi ja prespavala kod njega čim bi otisla frendovi bi došli i slično. Uvijek sam krivila frendove, ali očito je to i njemu pasalo.
bojim se da nije u glavi odrastao i da bi dalje vodio momački život


Sada kada smo u braku i živimo zajedno problem je postao što on (pre)često ''navrati nekud'' iza posla. Osim svog redovnog posla radi i dodatno nakon posla pa ako još ''navrati'' negdje često ga nema doma do 19,20h. Situaciju dodatno pogoršava i činjenica što sam ja zadnja 2 mjeseca na bolovanju pa sam cijeli dan sama doma, skuham ručak, čekam ga da zajedno jedemo i šizim.

On ne shvaća mene, po njemu stalno gunđam, gušim ga, nedam mu da radi stvari koje su normalne, nedam mu da pije kavu s mamom, itd. A ja ne shvaćam njega kako nema potrebu doći nakon posla (ako to posao dozvoljava) doma svojoj ženi. Sama sebe preispitujem da li pretjerujem u svemu tome, ali živimo kod mojih i oni mi često znaju reći da ga nikad nema doma. Posao mu je takav da često radi od 7-17,18h i ne razumijem kako bar par puta tjedno mora poslije otici na kavu s frendom x, frendom y, frendom z, par puta kod svojih, a ja sam sama doma.
Došli smo do toga da je već 2x kupio stvari, ja sam tad smirivala situaciju zbog mojih jer mi je bilo koma da nas čuju i znala bi da reagira u afektu i da je u stanju pokupiti stvari i otići, a sljedeći dan se kajati i što onda?!
Zadnju svađu mi je stavio prsten na stol i rekao da je gotovo. Ovaj put nisam reagirala jer nemam više snage. Dosta mi je svađa, dosta mi je kupljenja stvari, spominjanja rastave, a brak nam je tek na početku.
Volim ga i ne želim rastavu, ali sama sam sebi priznala da sam nesretna. Ne znam kad sam zadnji put toliko plakala koliko plačem zadnjih par tjedana. Razmišljam da li ipak nismo jedno za drugo, jer ja očito imam puno više potrebe biti s njim, nego on samnom.

Ja njega uključujem u sve, rado bi da radimo stvari skupa, a on očito nema tu potrebu.
Kad mu prigovorim što ide nekud nakon posla, on ne razumije jer kao uvijek na kraju dana dolazi meni.
Quote:
A ja ne želim da ''na kraju dana dolazi meni'', nego da sam mu prva, a ovako nemam osjecaj da jesam.

normalna stvar

Quote:
Uz sve to prigovara mi jer ne želim još dijete,a nije da ga ne želim nego se bojim u ovakvoj situaciji raditi na djetetu. Očito imamo problema i ne bi si htjela dopustiti da ostanem sama i trudna. Ja smaram da trebamo prvo riještiti probleme, on smatra da bi nas dijete samo moglo približiti i da bi sigurno bio onda više doma.
bože, kako je nezreo, pa dijete tek sve pretumba, tek bi tada, bojim se, bježao od obaveza

Po meni je to suludo, uz dijete može samo biti gore. Htjela bi dijete, ali u ovakvoj situaciji ne.
Trenutno ne razgovaramo (zadnja 24h)... Prolazimo jedno pored drugog kao duhovi, a ja jedva čekam da izađe iz kuće da se bar na miru rasplačem. Htjela bi da razgovaramo i riješimo sve, ali ponos mi neda da prva započnem razgovor jer je bio bezobrazan i vrijeđao me da sam ovakva i onakva prilikom zadnje svađe. Plus skinuo prsten, a obećali smo si da više nećemo spominjat rastavu bez obzira koliko se posvađali ako to ne mislimo za ozbiljno. Užasno mi je to s kupljenjem stvari/skidanjem prstena sa svakom svađom.

Quote:
Osim tog problema brak nam je dobar, tj. kad ja ne prigovaram što ga nema nemamo nikakvih (velikih) problema...
brak vam uopće nije dobar i nemoj se samozavaravati, samo još da napišeš "pa ne tuče me, dobar nam je brak" (karikiram)


Quote:
Ali ja ne mogu glumiti da mi nešto ne smeta kad mi smeta i kad me čini nesretnom. On smatra da se već dosta prilagodio i smanjio druženje s frendovima ( i je u odnosu kako je bilo dok je on živio sam, a oni dolazili kod njega), ali po meni se ovako nebi nebi trebao ponašat oženjen muškarac koji želi zasnovat obitelj.
prilagodio se tako da praktički dolazi doma prespavati?

Quote:
Ne znam što da radim... Jesam ja ta koja pretjeruje? Da li je normalno da oženjen muškarac ide skoro svaki dan (bar 3,4x od 5,6 radnih dana) nekud nakon posla, a ne kući ženi? Uskoro se vraćam na posao pa neću biti toliko doma i fokusirana na čekanje njega, ali to svejedno ne riješava problem... Svaki savjet je dobrodošao.

pokušaj se smiriti koliko god možeš i ozbiljno popričati s njim


imate li uopće kakve zajedničke aktivnosti u kojima zajedno uživate? imaš li osjećaj da niste emocionalno bliski?
i kliše pitanje- koliko vam je godina?


jesi ikad prije s nekim bila i živjela u vezi?

misliš li da bi možda fizičko odvajanje od tvojih roditelja pomoglo? u kakvim je on odnosima s njima? kako to da ste odlučili živjeti s njima?

Zadnje uređivanje ray of light : 24.04.2017. at 00:19.
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 00:17   #3
kako mi je to djetinjasto, ponaša se kao razmažena curica. mislim to skidanje prstena

ne znam, primjećujem nekoliko stvari:

- balans moći (psihološke, emocionalne) nije dobar (trebao bi biti približno jednak s obje strane), on je taj koji drži moć
- on je infantilan
- nije bračni tip
- djeluje kao da si ti "navukla" taj brak, zašto ste kod tvojih?
- u pravu si da je šuplja priča da bi on bio više doma kad bi došlo dijete, da je tako trudio bi ti se udovoljiti i više pokazivati lojalnost, pa bi ti samim tim sama tražila da pravite bebu
- djeluje kao tipični muškarac koji nije stvoren za bračni/obiteljski život ali je ipak to uradio, jer svi to rade

evo na primjer neki muškarci iz moje obitelji su izlazili, tako frendovi, društvo, kave, a svi su s time prestali kad su se oženili. Tj. iziđu i sad nekad, ali uvijek obiteljski (s ženama i djecom i drugim parovima i obiteljima). znači baš je bio rez, i to su ga oni sami sebi nametnuli, jer ne možeš se ti isto ponašati kad si single i kad si u braku

a što radi s tim frendovima, koja je tematika? neki muškarci vole sport, pa teretanu, ili pivo. koja je njihova tematika?
blagotebi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 02:07   #4
Ja se slažem da je ovdje problematično to što muž praktički svakodnevno nakon posla odlazi van sa društvom i kasno se vraća ženi, upravo zato jer je to svakodnevno. Time pokazuje kao da je prioritet uvijek društvo, a nikad žena.
Da se radi o nečem povremenom, to bi onda razumjela, jer smatram da i u braku svatko treba imati i prostora i vremena za svoje društvo i interese.
Također se slažem s tim da je infantilno navedeno ponašanje sa prstenom i mislim da je stanje dosta ozbiljno te da će biti potrebna komunikacija.


Quote:
blagotebi kaže: Pogledaj post
evo na primjer neki muškarci iz moje obitelji su izlazili, tako frendovi, društvo, kave, a svi su s time prestali kad su se oženili. Tj. iziđu i sad nekad, ali uvijek obiteljski (s ženama i djecom i drugim parovima i obiteljima). znači baš je bio rez, i to su ga oni sami sebi nametnuli, jer ne možeš se ti isto ponašati kad si single i kad si u braku
Zašto bi zaboga ljudi u braku morali na kave ili općenito izlaziti uvijek sa drugom polovicom?
Pa nisi u braku vezan za partnera pupčanom vrpcom, da ne možeš ni živjeti bez njega niti se družiti solo ili sa nekim drugim ljudima. To je dosadno za poluditi, kao da u braku više ne postojiš ti, kao jedinka, nego samo "vi".
Čak možeš i putovati nekamo bez muža ili žene.
Veritas6 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 09:29   #5
skidanje prstena
drama queen,
samo nemoj popustiti za dijete
u ovoj situaciji...
možda će on s vremenom sazreti,
ako ti do tada ne izludiš,
ali ovako čitajući
slabo mi izgledaju ti temelji
brezia is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:15   #6
Bojim se da ne možeš očekivati da se to promijeni brzo i lako, najvjerojatnije će biti sve gore, jer ti je muž nezreo i neodgovoran, a mislim da te i ne poštuje. Ljubav ne bih komentirala, nego ponašanje. Ponašanje prema tebi mu je katastrofa.. Svakako nije nikakva preporuka za brak i muža. Pitam se zašto se on uopće ženio, ali izgleda da je to ono što je netko već rekao - jer misli da tako "treba". Što se djece tiče, nikako ti ne bih savjetovala da imaš djecu s njime, jer bi u tom slučaju djeca bila samo tvoja briga, pa se potrudi da se svakako zaštitiš da ti se ne bi dogodilo da ti napravi trudnoću protiv tvoje volje. Ukratko, mislim da ti je najbolje da se rastaneš što prije. Takav muž ti sigurno ne treba.
north wind is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:19   #7
prvenstveno hvala svima na savjetima i javljanju.
[QUOTE=rejoflajt;63568883]
Quote:
LILI20 kaže: Pogledaj post

pokušaj se smiriti koliko god možeš i ozbiljno popričati s njim


imate li uopće kakve zajedničke aktivnosti u kojima zajedno uživate? imaš li osjećaj da niste emocionalno bliski?
i kliše pitanje- koliko vam je godina?


jesi ikad prije s nekim bila i živjela u vezi?

misliš li da bi možda fizičko odvajanje od tvojih roditelja pomoglo? u kakvim je on odnosima s njima? kako to da ste odlučili živjeti s njima?
U zadnja 2-3 mjeseca baš i nemamo zajedničkih aktivnosti. Sve se svodi na to da on dođe s posla, ja sam doma zbog bolovanja, jedemo, gledamo tv, eventualno prošetamo. Sve se pretvorilo u neku dosadnu rutinu. Djelomično je to zbog mog zdravstvnog stanja, nisam bila dobro i zbog toga sam dugo morala strogo mirovat i ležat, a i najmanja aktivnost mi je bila bolna.

On ima 30, ja 28 godina. Imala sam prije njega dužu vezu, ali nisam nikad živjela s nekim.
Vjerovatno to što živimo s mojima dodatno pridonosi problemu. To smo odlučili jer je on prije bio podstanar, a kod mene je bila ogromna kuća koja zjapi prazna (3kata, moji su na jednom). Nekako nam je logično bilo urediti si tu stan nego ići negdje u najam ili dizati kredit. On je isto bio za to i godinu prije vjenčanja smo lagano renovirali cijeli stan, tako da nije bila nepromišljena odluka. Sada mi i to zna prebaciti, jer mu bude neugodno kad moji čuju da se svađamo. Ali mu nije neugodno derat se kada se svađamo.
Razmišljala sam i da se selimo, da bi to barem malo poporavilo stvari, ako ništa bar nebi moji znali za svaku svađu, ali nemam to srca napraviti mami.
Jako je vezana uz mene, posebno od kad sam imala te sve zdravstvene probleme i mislim da bi joj slomila srce da se odselim. Uz to je ona jako lošeg zdravlja (70godina+općenito loše zdravlje) da joj to ne mogu napraviti jer si nebi oprostila da umre, a ja sam otišla.

Quote:
blagotebi kaže: Pogledaj post
kako mi je to djetinjasto, ponaša se kao razmažena curica. mislim to skidanje prstena

ne znam, primjećujem nekoliko stvari:

- balans moći (psihološke, emocionalne) nije dobar (trebao bi biti približno jednak s obje strane), on je taj koji drži moć
- on je infantilan
- nije bračni tip
- djeluje kao da si ti "navukla" taj brak, zašto ste kod tvojih?

- djeluje kao tipični muškarac koji nije stvoren za bračni/obiteljski život ali je ipak to uradio, jer svi to rade



evo na primjer neki muškarci iz moje obitelji su izlazili, tako frendovi, društvo, kave, a svi su s time prestali kad su se oženili. Tj. iziđu i sad nekad, ali uvijek obiteljski (s ženama i djecom i drugim parovima i obiteljima). znači baš je bio rez, i to su ga oni sami sebi nametnuli, jer ne možeš se ti isto ponašati kad si single i kad si u braku

a što radi s tim frendovima, koja je tematika? neki muškarci vole sport, pa teretanu, ili pivo. koja je njihova tematika?
nisam nikad smatrala da sam ga silila na brak. znao je da se želim udati, bili smo 3 god skupa kad me zaprosio i čak to nisam očekivala. Kod mojih smo jer je tu bila prazna kuća, objasnila sam detaljnije malo više.
- u pravu si da je šuplja priča da bi on bio više doma kad bi došlo dijete, da je tako trudio bi ti se udovoljiti i više pokazivati lojalnost, pa bi ti samim tim sama tražila da pravite bebu
točno to i ja mislim i rekla sam mu to, ali kad on ne smatra da radi bilo što krivo.

On se zapravo prvi oženio iz svog društva. veliko su društvo (njih 7,8) i on se jedini oženio, dvojica su još u vezi, a ovi ostali se još ponašaju kao da im je 20, a svi su redom 30 (godinu manje, više). nije da su se svi poženili pa je on ostao sam i onda odlučio i on tako da ne razumijem. niti sam ga tjerala i forsirala na brak. pričali smo naravno o braku i djeci, ali nikad mu nisam uvjetovala da me mora tad i tad zaprosit ili ću ga ostaviti i slično.

Iskreno ne znam koja im je tematika, vole sport naravno, gledaju nogomet uvijek ili se jednostavno druže, ali nikad ne idem na ta njihova druženja jer su to većinom solo dečki i nije da me zove. od njegovih frendove se družimo skupa jedino s njegovim kumom koji ima curu i kad smo s njima super je. Dok su moje frendice većinom sve već udane/ u dugim vezama tako kad se družimo s mojom stranom ja dapače volim da to radimo skupa, tj. u parovima.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:27   #8
Quote:
brezia kaže: Pogledaj post
skidanje prstena
drama queen,
samo nemoj popustiti za dijete
u ovoj situaciji...
možda će on s vremenom sazreti,
ako ti do tada ne izludiš,
ali ovako čitajući
slabo mi izgledaju ti temelji
Quote:
north wind kaže: Pogledaj post
Bojim se da ne možeš očekivati da se to promijeni brzo i lako, najvjerojatnije će biti sve gore, jer ti je muž nezreo i neodgovoran, a mislim da te i ne poštuje. Ljubav ne bih komentirala, nego ponašanje. Ponašanje prema tebi mu je katastrofa.. Svakako nije nikakva preporuka za brak i muža. Pitam se zašto se on uopće ženio, ali izgleda da je to ono što je netko već rekao - jer misli da tako "treba". Što se djece tiče, nikako ti ne bih savjetovala da imaš djecu s njime, jer bi u tom slučaju djeca bila samo tvoja briga, pa se potrudi da se svakako zaštitiš da ti se ne bi dogodilo da ti napravi trudnoću protiv tvoje volje. Ukratko, mislim da ti je najbolje da se rastaneš što prije. Takav muž ti sigurno ne treba.
hvala na savjetu. teško je to čuti, ali svjesna sam da je to realnost. Sigurno si neću dopustiti djecu, bar sam za to 100% sigurna da ne želim u ovoj situaciji. Zaštitila sam se i ne odustajem od toga, a nažalost zbog svih tih svađa nam je i ljubavni život skoro na nuli pa je mala vjerovatnost da se nešto dogodi.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:34   #9
Quote:
Veritas6 kaže: Pogledaj post
Ja se slažem da je ovdje problematično to što muž praktički svakodnevno nakon posla odlazi van sa društvom i kasno se vraća ženi, upravo zato jer je to svakodnevno. Time pokazuje kao da je prioritet uvijek društvo, a nikad žena.
Da se radi o nečem povremenom, to bi onda razumjela, jer smatram da i u braku svatko treba imati i prostora i vremena za svoje društvo i interese.
Također se slažem s tim da je infantilno navedeno ponašanje sa prstenom i mislim da je stanje dosta ozbiljno te da će biti potrebna komunikacija.



Zašto bi zaboga ljudi u braku morali na kave ili općenito izlaziti uvijek sa drugom polovicom?
Pa nisi u braku vezan za partnera pupčanom vrpcom, da ne možeš ni živjeti bez njega niti se družiti solo ili sa nekim drugim ljudima. To je dosadno za poluditi, kao da u braku više ne postojiš ti, kao jedinka, nego samo "vi".
Čak možeš i putovati nekamo bez muža ili žene.
ja ne smatram da moramo biti 24/7 skupa, iako sam ja od početka bila za to da više aktivnosti radimo skupa nego on. ok mi je da ode povremeno na kavu ili do svojih, ali kada je to i pon i uto i sri kako da mi ne smeta.
on se ljuti što mu prebacujem što ide do svojih (žive 5 min autom od nas) i da mu nedam popiti kavu s mamom, ali nije uopće stvar s kim je. poanta je da je stalno negdje i svejedno mi je li s mamom ili nekim frendom, ali činjenica je da nije doma.
Shvatila bi da nakon posla dođe kući, ručamo i onda kaže: ajmo do mojih skupa. Kad mu to tako kažem on odgovori: pa ako ti se ide kod mojih reci mi da i ti ideš. A ja se ne želim nametat, nego bi htjela da me on uključi i da imam osjećaj da želi da idem s njim, a ne da se guram i trčim za njih kao psić.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:40   #10
Lili, već su ti svi sve rekli, pa neću ponavljati. Ono što mi je posebno upalo u oči je to što imaš zdravstvene probleme, a on se tako ponaša.

Ono što bih ti savjetovala kao mali eksperiment je da se probaš što više zaokupiti nekim aktivnostima, radi sebe, ali i da vidiš kako će on reagirati. Šteta je što si na bolovanju pa ne možeš baš izlaziti, inače bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi gospodin reagirao da dođe doma sa druženja sa dečkima i zatekne prazan stan. Za koliko vremena misliš da bi se mogla vratiti na posao?

U svakom slučaju, za početak mu prestani davati taj osjećaj da ga ti stalno čekaš doma i nemaš pametnijeg posla nego da mu zvocaš. Probaj se što više zaokupiti nekim svojim stvarima. Ovako on misli da si ti tu uvijek za njega, kad god se njemu sprdne. Obično takvi likovi ne vole osjetiti "taste of their own medicine".
lyrabelacqua is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:52   #11
[QUOTE=LILI20;63572593]prvenstveno hvala svima na savjetima i javljanju.
Quote:
rejoflajt kaže: Pogledaj post
U zadnja 2-3 mjeseca baš i nemamo zajedničkih aktivnosti. Sve se svodi na to da on dođe s posla, ja sam doma zbog bolovanja, jedemo, gledamo tv, eventualno prošetamo. Sve se pretvorilo u neku dosadnu rutinu. Djelomično je to zbog mog zdravstvnog stanja, nisam bila dobro i zbog toga sam dugo morala strogo mirovat i ležat, a i najmanja aktivnost mi je bila bolna.

On ima 30, ja 28 godina. Imala sam prije njega dužu vezu, ali nisam nikad živjela s nekim.
Vjerovatno to što živimo s mojima dodatno pridonosi problemu. To smo odlučili jer je on prije bio podstanar, a kod mene je bila ogromna kuća koja zjapi prazna (3kata, moji su na jednom). Nekako nam je logično bilo urediti si tu stan nego ići negdje u najam ili dizati kredit. On je isto bio za to i godinu prije vjenčanja smo lagano renovirali cijeli stan, tako da nije bila nepromišljena odluka. Sada mi i to zna prebaciti, jer mu bude neugodno kad moji čuju da se svađamo. Ali mu nije neugodno derat se kada se svađamo.
Razmišljala sam i da se selimo, da bi to barem malo poporavilo stvari, ako ništa bar nebi moji znali za svaku svađu, ali nemam to srca napraviti mami.
Jako je vezana uz mene, posebno od kad sam imala te sve zdravstvene probleme i mislim da bi joj slomila srce da se odselim. Uz to je ona jako lošeg zdravlja (70godina+općenito loše zdravlje) da joj to ne mogu napraviti jer si nebi oprostila da umre, a ja sam otišla.



nisam nikad smatrala da sam ga silila na brak. znao je da se želim udati, bili smo 3 god skupa kad me zaprosio i čak to nisam očekivala. Kod mojih smo jer je tu bila prazna kuća, objasnila sam detaljnije malo više.
- u pravu si da je šuplja priča da bi on bio više doma kad bi došlo dijete, da je tako trudio bi ti se udovoljiti i više pokazivati lojalnost, pa bi ti samim tim sama tražila da pravite bebu
točno to i ja mislim i rekla sam mu to, ali kad on ne smatra da radi bilo što krivo.

On se zapravo prvi oženio iz svog društva. veliko su društvo (njih 7,8) i on se jedini oženio, dvojica su još u vezi, a ovi ostali se još ponašaju kao da im je 20, a svi su redom 30 (godinu manje, više). nije da su se svi poženili pa je on ostao sam i onda odlučio i on tako da ne razumijem. niti sam ga tjerala i forsirala na brak. pričali smo naravno o braku i djeci, ali nikad mu nisam uvjetovala da me mora tad i tad zaprosit ili ću ga ostaviti i slično.

Iskreno ne znam koja im je tematika, vole sport naravno, gledaju nogomet uvijek ili se jednostavno druže, ali nikad ne idem na ta njihova druženja jer su to većinom solo dečki i nije da me zove. od njegovih frendove se družimo skupa jedino s njegovim kumom koji ima curu i kad smo s njima super je. Dok su moje frendice većinom sve već udane/ u dugim vezama tako kad se družimo s mojom stranom ja dapače volim da to radimo skupa, tj. u parovima.


Znači ti nikad ne poželiš otići sama na kavu s prijateljicama već uvijek ide isključivo i on? Ovo mi je već pomalo opsjednuto i posesivno, ok je ponekad se družiti zajedno s parovima, ali treba imati i odvojena druženja, meni je to posve shvatljivo, ruku na srce nema napornijih od onih koji idu svuda skupa i vuku dečke/ cure na uvijek na kave i druženja, priljepke malo tko voli.
kosjenka- is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:54   #12
Quote:
lyrabelacqua kaže: Pogledaj post
Lili, već su ti svi sve rekli, pa neću ponavljati. Ono što mi je posebno upalo u oči je to što imaš zdravstvene probleme, a on se tako ponaša.

Ono što bih ti savjetovala kao mali eksperiment je da se probaš što više zaokupiti nekim aktivnostima, radi sebe, ali i da vidiš kako će on reagirati. Šteta je što si na bolovanju pa ne možeš baš izlaziti, inače bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi gospodin reagirao da dođe doma sa druženja sa dečkima i zatekne prazan stan. Za koliko vremena misliš da bi se mogla vratiti na posao?

U svakom slučaju, za početak mu prestani davati taj osjećaj da ga ti stalno čekaš doma i nemaš pametnijeg posla nego da mu zvocaš. Probaj se što više zaokupiti nekim svojim stvarima. Ovako on misli da si ti tu uvijek za njega, kad god se njemu sprdne. Obično takvi likovi ne vole osjetiti "taste of their own medicine".
trebala bih se vratiti na posao u sljedećih 10-20 dana. zapravo sam već sad bolje, ali doktor me drži još na bolovanju, a nisam se bunila jer je problem s kralježnicom, a trebam se vratiti na uredski posao i sjediti barem 8h dnevno.

Hvala na savjetu. Znam da bi to trebala, ali osjećam se kao da mi je netko uzeo svu energiju za životom i da se ne mogu pokrenut. I teško mi je zaustaviti suze pa mi je i neugodno biti bilo gdje osim u svoja 4 zida. Inače sam emotivac, ali ne znam ni sama od kud mi tolike suze. A ne staju čim razmišljem o njemu i toj situaciji. Svjesna sam kako sam doslovno glupa i pljusnula bi sama sebe jer sam tako slaba, ali i dalje sam tu di jesam.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:55   #13
Slažem se s "eksperimentom", da vidiš njegov komentar na tvoje izbivanje iz kuće... primjerice s prijateljicama ili nekim aktivnostima vani.. Recimo, upiši se na neki ples u večernjim satima, po mogućnosti gdje ima i muških, a možeš i na neku borilačku vještinu (gdje su muški uvijek prisutni).
north wind is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 10:57   #14
Quote:
kosjenka- kaže: Pogledaj post

Znači ti nikad ne poželiš otići sama na kavu s prijateljicama već uvijek ide isključivo i on? Ovo mi je već pomalo opsjednuto i posesivno, ok je ponekad se družiti zajedno s parovima, ali treba imati i odvojena druženja, meni je to posve shvatljivo, ruku na srce nema napornijih od onih koji idu svuda skupa i vuku dečke/ cure na uvijek na kave i druženja, priljepke malo tko voli.
ne, nisam to mislila, ne ide uvijek i isključivo i on. Odem i sama na kavu s frendicama, u kino, prošetat, u shopping, itd., ali često se družimo i kao parovi jer moje frendice imaju muževe/dečke, a njegovi su frendovi većinom solo pa tu cure nemaju mjesta. Na to sam mislila.

+ skoro 2 mj sam bila zatvorena doma zbog zdravstvenih problema jer nisam mogla ni sjediti ni dugo hodati pa su sve te aktivnosti s frendicama bile puno rijeđe.

Zadnje uređivanje LILI20 : 24.04.2017. at 11:13.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 11:04   #15
On je zaista nezreo i zelen u glavi za brak, tim više što su mu frendači zapravo slobodni i mogu raspolagati svojim vremenom kako žele.

Prvo i osnovno, prestani ga napadati kao mama pubertetliju. Ti si mu žena, u braku ste i nemoj si stvarati prostor i priliku da te počne doživljavati kao drugu mamu, tu nema onda nazad.
Oboje ste odgovorni za situaciju u kojoj se nalazite. On je odgovoran što je skočio na glavu u prošnju i bračni život, a ti jer si samu sebe lagala da je problem u njegovom društvu pa sada zaključila da je mooožda taj samački život ipak njemu pasao. Da, naravno da mu je pasao jer teško da ti se frendovi mogu na silu useliti u stan!

Inače se ljudi očito dijele na dvije skupine, kako tu na forumu, tako i u stvarnosti: one koji smatraju da ulaskom u brak/suživot trebaju biti pratnja partneru u druženjima i većinu vremena provoditi zajedno i one druge koji nisu vezani pupčanom vrpcom.

Ti očito više stremiš prvoj skupini. I to je ok, u slučaju da ste usklađeni po tom pitanju, da vam je to došlo kao prirodna dinamika a ne da ga ti pokušavaš milom ili silom preodgojiti a on baca prsten kao Dikan.

A tko naginje čemu se može namirisati i prije ulaska u brak.

Nemoj sve ovo shvatiti kao napad jer nije. Samo ti želim reći da se danas nalazite tu gdje jeste jer ste godinama okretali glavu od problema i trpali pod tepih.

Meni je suludi momački tempo bivšeg na kraju bila kap koja je prelila čašu nakon 6 i pol godina veze. Zadnje dvije godine veze nisam bila sigurna tko je tu s kim u vezi, on s društvom ili sa mnom, ja sa svima njima ili sa svojim društvom. A inače spadam u ovu drugu grupu i zagovaram barem jednom tjedno izlazak bez partnera, bila to kava preko dana ili cuga navečer.

I još jedna stvar, ako si ti doma i na bolovanju, nemoj očekivati da te on mora animirati tjednima i mjesecima. Nađi se sa nekom frendicom, bez muževa. Opušteno se ispričajte, kao nekada. Što je sa tim uparenim druženjima? Forsiran koncept.
snjesska is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 11:30   #16
Iz sveg ovog sta pises cini mi se da tu nece biti prave srece nikada.
Znaci vi ste vec duze vrijeme zajedno. On je lumpovao i prije i tako je nastavio i sad. Ti se hoces utjesiti da to radi manje, ali on i dalje ima svoj mladenacki zivot i to njemu pase tako i odgovara mu. Tu se on osjeca dobro jer je na svom terenu, a kad mu ti prigovoris da je slabo sa tobom, njemu je to kao oduzimanje njegove slobode.
Netko je rekao da si posesivna osoba. Ja mislim da nisi, premda nemogu 100% tvrditi, ipak neznam nista o tebi.
Posesivnost je ono bas opsjednutost nekime, provjeravanje svega i svacega, svakog trenutka, a koliko vidim ti ne radis to, vec trazis samo da bude vise vremena uz tebe, da ti vise pokazuje koliko mu je stalo, jer ocito je da se ti dajes cijelom sebe u taj brak, dok se tebi cini da sa njegove strane i nije tako.
Ovako kao sta pricas mislim da se ljubav polako gasi sa tvoje strane. Dovoljno je ono sta si rekla da si nesretna. Ti kipis u sebi jer se ne osjecas dovoljno voljenom i tu se stvaraju odredjene frustracije koje polako ali sigurno unistavaju vasu povezanost.

Kazes da sutite jedno od drugog...to nije dobro, u zraku visi problem koji ne rjesavate. Nakupljene frustracije i skupljanje toga u sebi, nesto najgore za covjeka. Govorim to iz vlastitog iskustva jer upravo zbog takvih razloga je i meni brak propao.
Jednostavno moras sa njim sjesti za stol i potpuno se otvoriti i reci mu da ti tako vise nemozes. Premda koliko vidim vec ste par puta prolazili kroz to, samo neznam koliko su to bili ozbiljni razgovori.
Ti njegovi pokusaji da ode govore o tome da i ti njega gusis, premda je to sa tvoje strane opravdano, jer zajednicki zivot ipak trazi neka odricanja, a ocito da ih on nezeli.

Iskreno mislim da niste jedno drugo.
salevart is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 11:32   #17
snjesska sve ok, ne doživljavam ovo kao napad. Odlučila sam se napisati svoj problem jer želim mišljenje više ljudi koji su objektivni i mogu razumno sagledati situaciju, što meni trenutno ne ide baš.

Imaš pravo za ''guranje problema pod tepih''. Valjda to jesmo radili. Ja sam mislila da će biti lakše kad budemo živjeli zajedno, da ćemo naći kompromis, prilagoditi se jedno drugome. Ali našli smo se u situaciji da oboje mislimo da je ova druga strana u krivu i ništa se ne trudi, a ja sama (ili on) se trudim. On smatra da se on potrudio i da sam ja u krivu, ja smatram da sam se ja potrudila i da je on u krivu i tako u krug. Samo do kad...

Voljela bi riješiti situaciju, ali ne znam kako. Dvije noći je spavao u boravku i ne razgovaramo (osim par nužnih rečenica, čisto službeno). Kada sam ga jutros pitala zašto opet spava u boravku rekao je da mu je tako trenutno ugodnije i da li ću mu i za to sad prigovarati. Ja sam mu rekla da time samo pogoršava situaciju, čemu odvojeno spavanje na što mi je on rekao da sam ju ja pogoršala svojim napadanjem. Tako da on očito samo u meni vidi krivca i nema potrebu ni razgovarati ni pokušati naći rješenje i sa svoje strane se potruditi i pitati me što može učiniti da bude bolje i da preživimo.
Kao da je prihvatio da je kraj, a ja ne mogu vjerovati da ćemo nakon 6 mjeseci braka odustati.
LILI20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 11:54   #18
ajmo malo crtati i otkrivati toplu vodicu:

- dan ima 24h. od toga 8 spavaš, 8 si na poslu (neki i 9, 10, 12 sati), 1-2 je jelo i odmor poslije posla, onda prečekavanja i smjene s članovima obitelji (par sati isto, jer recimo ne poklapavaju vam se smjene), onda spremanje kuće i računi, dakle ostat će ti u prosjeku 4 sata dnevno (ako i toliko) da provedeš kvalitetno vrijeme s članovima obitelji od kojih ćeš ti 2 sata posvetiti prijateljima? hm, no dobro

ajmo dalje

gore što sam spomenula primjer nekih iz moje familije što si napravili rez, to su oni napravili svojom odlukom i vodili se svojim osjećanjima i potrebama. imali su veću potrebu provoditi vrijeme uz prisutnost obitelji (ako su i s prijateljima), nego solo bez istih. jel sad jasnije? možda sam se krivo izrazila kad sam rekla da su napravili odluku, a to je zapravo samo osjećanje i dolazi iz osjećaja

sad nemaju svi ljudi to, i kao što već netko reče, da se to namirisati i prije braka, tko je podijeljen i treba mu na neki način dvostruki odvojeni život. to je ok, ništa to nije bed, samo takvi ljudi nisu baš sazdani za brak

autorice, ja ti nažalost ne mogu dati savjet tipa ovih taktika itd. on je takav kakav je, ne vjerujem da ćeš nečim baš to promijeniti. i točno se vidi da te ubacuje u "trening" kao cuceka da se ti na to navikneš na početku i počneš to doživljavati pod normalno. jer je dvostruk, jer je dezintegriran, i jer mu treba dvostruki paralelni život i tako mu je dobro funkcionirati
blagotebi is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 11:57   #19
Quote:
LILI20 kaže: Pogledaj post
snjesska sve ok, ne doživljavam ovo kao napad. Odlučila sam se napisati svoj problem jer želim mišljenje više ljudi koji su objektivni i mogu razumno sagledati situaciju, što meni trenutno ne ide baš.

Imaš pravo za ''guranje problema pod tepih''. Valjda to jesmo radili. Ja sam mislila da će biti lakše kad budemo živjeli zajedno, da ćemo naći kompromis, prilagoditi se jedno drugome. Ali našli smo se u situaciji da oboje mislimo da je ova druga strana u krivu i ništa se ne trudi, a ja sama (ili on) se trudim. On smatra da se on potrudio i da sam ja u krivu, ja smatram da sam se ja potrudila i da je on u krivu i tako u krug. Samo do kad...

Voljela bi riješiti situaciju, ali ne znam kako. Dvije noći je spavao u boravku i ne razgovaramo (osim par nužnih rečenica, čisto službeno). Kada sam ga jutros pitala zašto opet spava u boravku rekao je da mu je tako trenutno ugodnije i da li ću mu i za to sad prigovarati. Ja sam mu rekla da time samo pogoršava situaciju, čemu odvojeno spavanje na što mi je on rekao da sam ju ja pogoršala svojim napadanjem. Tako da on očito samo u meni vidi krivca i nema potrebu ni razgovarati ni pokušati naći rješenje i sa svoje strane se potruditi i pitati me što može učiniti da bude bolje i da preživimo.
Kao da je prihvatio da je kraj, a ja ne mogu vjerovati da ćemo nakon 6 mjeseci braka odustati.
Djeluješ mi kao razumna osoba.

I zapravo mi se čini kao da čitam sebe iz neke paralelne dimenzije, da sam ostala u toj bivšoj vezi i nekim čudom se udala za tog tipa.

Iskreno, najgore što možeš napraviti je nastavak forsiranja tog braka i suživota. Kome i čemu? Očito niste sretni.
Zbog sela i obitelji?
Ajde, bježi. Da, starci će pizditi koji mjesec-godinu dana ali što je to spram bacanja vremena na ovako nešto? Kasnije će biti još teže jer više vas vremena (u muci) veže, a možda i popustiš u nekom suženju svijesti ili svjetlijoj fazi pa i zatrudniš, i onda?

Meni one godine veze nitko ne može vratiti. Danas, u drugoj vezi i suživotu, trudna i preporođena, lupala bih glavom o zid zbog vremena koje sam provela u natezanju "ja-ti-mi smo krivi jer...".

Ako je teško i komplicirano u dužem kontinuitetu, i to zbog svakodnevnih stvari a ne konkretnog problema tipa izbor posla/stana/grada ili neke druge veće odluke...a kod vas je problem dinamika cjelokupnog suživota, što vam onda uopće preostaje?

Neki ljudi ne idu zajedno. Jebiga.
Zato i trebamo svjesno i pažljivo birati s kim ćemo provoditi život, koji je ionako prekratak.
snjesska is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2017., 12:03   #20
ja sam isto imala vezu u kojoj sam se "natezala" ali ne vidim to kao propalo vrijeme, jer je u toj vezi bili i ljubavi, seksa, dobrih stvari i dobrog vremena provedenog zajedno

tak da nije baš sve crno - bijelo

autorice, sljedeći put kad bi skinuo prsten ja bih mu rekla da si ga nabije - u pozadinu! pazi majketi, ja sam te oženio, stavio sam prsten, to je ultimativno i svemirski nešto, evo da ti se zaprijetim oduzimanjem istog. ma ti i tvoj prsten ste nenadmašivi, spomenula bih mu ja svašta nešto i naravno rekla nek ga slobodno skine, onda bih skinula i svoj
blagotebi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:01.