Milan Kundera

[darin]

Jeste li ikada imali osjecaj da postoje stvari u vama koje jednostavno ne mozete artikulirano pustiti iz sebe? Da ponekada odredjene akcije koje ucinite nemaju smisla, i ne mozete ih sami sebi objasniti? Nasi postupci, vrlo cesto nerazumljivi nama samima, izlaze iz nas, podredjujemo im se, vjerujemo sebi, no svejedno ne znamo otkuda to proizlazi, zasto i kako.

Kundera je, za mene, pisac koji je uspio napisati (izreci) ono sto osjecam a nikada ne bih mogla izraziti, niti to sebi tako jednostavno i razumljivo objasniti (ne kazem da sam se identificirala sa junacima njegovih romana ili tim situacijama). Plete pricu tako lagano i jednostavno, razumljivo i suvislo, kaze sve i dok govori (pise) otvaraju se tajni svijetovi nasih emocija, naseg razuma...

Da ne bude zabune, govorim konkretno o Nepodnosljivoj lakoci postojanja, koja mi je osobno i najdrazi njegov roman.

Kako ga dozivljavate u odnosu na druge pisce? Donosi li nesto novo, ili je samo jos jedan Pisac sa jos jednim Romanom?

Kada pomislim na knjizevnost i na pitanje zasto je netko (dobar) pisac instant se sjetim Kundere, i lakoce kojom nam izlaze ljude...

[kisha]

Jedina emocija koju osjećam kad čitam Kunderu je patetika kao reakcija na njegovo pisanje, jer mi je njegovo pisanje takovo, pogotovo Nepodnošljiva lakoća postojanja.Jednostavno ne volim ga, ne kažem da ga jednom,nekad,neću zavoljeti, ali toliko mi je "jeftin" da mi je nepodnošljiv, za sad!

A trudih se.......

Mada se često pronalazim u tuđim pisanjima i tuđim riječima, a to je NAVIKA da se tražimo negdje vani, u drugima, u drugome jer sve je Navika rekao bi PROUST...

[absolutelyfabulous]

Ja sam na žalost počela čitati Šalu, ali je nisam dovršila jer sam imala nekih drugih obaveznih lektira za pročitati. S vremenom sam knjigu morala vratiti u knjižnicu, tako da je to ostalo ne pročitano.

Iako roman nisam završila, ono što sam pročitala mi se svidjelo.

Za tebe je on očito jedan od onih pisaca, kako je Holden u 'Lovcu u žitu' rekao, s kojim bi htio otići na kavu i popričati. Mislim da svatko od nas ima nekog pisca ili pisce s kojima bi htio popričati i to su oni najbolji koji ostave na nas nekakav poseban dojam.

[verica]

Pa to je razlika između pisaca koje volimo ('prepoznajemo') i onih za koje samo mislimo da su dobri pisci - Kundera je dobar pisac, no ja ga ne volim - ali je darin baš lijepo opisala taj osjećaj

[Walkyra]

darin kaže:


Kundera je, za mene, pisac koji je uspio napisati (izreci) ono sto osjecam a nikada ne bih mogla izraziti, niti to sebi tako jednostavno i razumljivo objasniti (ne kazem da sam se identificirala sa junacima njegovih romana ili tim situacijama). Plete pricu tako lagano i jednostavno, razumljivo i suvislo, kaze sve i dok govori (pise) otvaraju se tajni svijetovi nasih emocija, naseg razuma...

Bravo Darin,
ja Kunderu jednako ovako doživljavam!
Prvo sam pročitala Šalu, a onda pomalo (skoro) sve ostalo.
Neke ideje mi i nisu nešto, ali to "pletenje priče" koje ti spominješ me svaki put oduševi. Kao da pred sobom imam "nepodnošljivu lakoću pisanja"

[finalnifantazista]

Čitao sam samo Identitet, ne znam ni zašto sam ga posudio, i bio mi je ok. Ništa posebno, previše seksa a premalo ičeg zanimljivog za moj "ukus" (mnogo ljudi je sličnu stvar reklo za Houellebcqove Elementarne čestice, jedna mi je osoba pokazala koju rečenicu da pročitam i rekla da je to sve što postoji u toj knjizi). Na trenutke sam se osjetio doslovce uvučen u radnju, što mi se poprilično rijetko događa s tako kratkim (90 strana) romanima. Osjeti se da je pisac negdje prekinuo s pisanjem i onda nastavio nakon duljeg vremena. Kraj mi je bio apsolutno nejasan, ali i vrlo zanimljiv, moguće da je upravo htio zbuniti čitatelja. Uistinu, što se dogodilo?

Ipak, može preporuka? Koje njegove knjige da pročitam?

[milk]

kundera je pisac koji uistinu pise tako da niti ne primjetim da citam knjigu...to me fasciniralo..bas ta lakoca izrazavanja i atrikuliranja stvari koje inace ne bi mogao u stvarnosti niti priblizno opisat...
e, sad, da me taknuo u zicu - iskreno, nije..
opet "lakocu" sam ostavio za kraj pa tko zna...

[darin]

Finalni, jedino sam 'Nepodnosljivu lakocu...' dozivjela na taj specifican nacin. Ostali romani drugaciji su. Tomas i Tereza imaju odredjenu tezinu, dok su ostali romani veseliji ili su sastavljeni od prica.

Sala je super, ali nije ono o cemu pricam u prvom postu. No da sam se smijala glasno dok sam to citala, o jesam!

Ej Kisha, zasto dozivljavas Kunderino pisanje jeftinim? Tesko mi je to razumjeti, mozes li to malo elaborirati?

[zooey]

slazem se sa pohvalama za kunderu. al me zanima zasto se ne svidja onima kojima se ne svidja?
procitala sam par njegovih knjiga i uz naravno 'nepodnosljivu lakocu postojanja' najvise mi se ostala u pamcenju 'oprostajni valcer'. kratko, jednostavno... i nekak ''znacajno''. ne mogu sad nac pravu rijec

[Sudden Sid]

Taj covjek nema originalnih ideja sta se pisanja tice, ali taj njegov nacin pisanja je nesto strasno! (u pozitivnom smislu)
Kako on plete te dogadaje s nevjerojatnom lakocom (ponavljam se, ali ne mogu to izbjeci jer stvarno je tako) je meni potpuno neshvatljivo. Covjek je od jedne ne previse originalne ideje iskljucenja komunista iz partije napravio takvu romancinu da sam ga procitao u 2 dana (ja inace citam jako sporo). Jedan od mojih omiljenih pisaca.

[nixon]

evo, ne znam kako je to izgledalo.
sve mi se rjede i rjede desava da mogu osjetiti tu senzaciju pronalazenja vlastitih misli, osjecaja, maglovitih predjela sebe citajuci. nisam siguran zasto je tako. ustvari, ima jedna knjizica, u kojoj sebe nalazim.

a kaj se kundere tice: gotivim ga ...
no ima stvari koje mi se ne svidaju. al opet to je samo fikcija.
...

[kisha]

darin kaže:
Finalni, jedino sam 'Nepodnosljivu lakocu...' dozivjela na taj specifican nacin. Ostali romani drugaciji su.


Ej Kisha, zasto dozivljavas Kunderino pisanje jeftinim? Tesko mi je to razumjeti, mozes li to malo elaborirati?

Mislim da je naš doživljaj nekog djela čisto subjektivna stvar povezana i izmješana s time kako se osjećamo u razdoblju u kojem čitamo . Vjerovatno se i meni to dogodilo s Kunderom, tako da se tu nemam što posebno elaborirati....Ja ne volim tu naprasitu jednostavno u kojoj se rečenice pletu na način na koji očekujem....a ujedno neki pisci u nama zazvone kako treba, a neki ne, nema tu neke velike filozofije.....

Što se tiče tematike Nepodnošljive lakoće postojanja, ona mi je .... Malo ću te voljeti , malo ću te varati, pa voljeti , pa doći-poći., pa ...joj.......naporno, naporno!!!

[finalnifantazista]

kisha kaže:
Mislim da je naš doživljaj nekog djela čisto subjektivna stvar povezana i izmješana s time kako se osjećamo u razdoblju u kojem čitamo . Vjerovatno se i meni to dogodilo s Kunderom, tako da se tu nemam što posebno elaborirati....Ja ne volim tu naprasitu jednostavno u kojoj se rečenice pletu na način na koji očekujem....a ujedno neki pisci u nama zazvone kako treba, a neki ne, nema tu neke velike filozofije.....

Što se tiče tematike Nepodnošljive lakoće postojanja, ona mi je .... Malo ću te voljeti , malo ću te varati, pa voljeti , pa doći-poći., pa ...joj.......naporno, naporno!!!

Eh, pa nisi ga morala nazvati jeftinim ako ti se nije svidio...

Darin i Zooey, hvala na preporukama (ostali valjda slijede...).

[<Supplicant>]

Mislim da nikad nijedan strani pisac nece biti vishe Domaci, no shto je to sluchaj sa Kunderom. Nekima se ne svidja... Nijesam mislio da je to moguce. "Smijeshne Ljubavi", "Knjiga Smijeha & Zaborava", "Nepodnoshljiva Lakoca Postojanja", "Besmrtnost"... You name it! Svaka mi je genijalna & bez ijedne od njih bi bilo nemoguce zhivjeti. Otvoreni razgovor o sexualnosti. Mozhda & jeste pricha klishe, ali ako od klishea napravimo umjetnost, time je tema veca. Uostalom, zhivot je zbilja prepun klishea & tako uzhasno predvidljiv. &: vulgaran! Narochito ljubav. Da, ljubav je vulgarna... Drago mi je da su u tu svrhu negdje gore spomenute Houellebcqove "Elementarne Chestice".
Ne zhelim da zvuchim grubo, ali: ako kod Kundere nijeste prepoznali zhivot, onda ga nijeste ni dostojni...

[Little Mary]

"Nepodnošljiva lakoća postojanja" je i na mene ostavila neki jak utisak,a i tematika je(koliko je god neki smatrali sladunjavom) - zanimljiva...ne znam kako tačno opisati šta me najviše dirnulo u knjizi...možda neke rečenice i misli koje nikad nisam mogla napisati,a koje su uvijek bile u meni...ne znam zašto,ali to me najviše fascinira u knjigama,kad se uhvatim da klimam glavom u znak potvrde na neke rečenice...

[verica]

Little Mary kaže:
...ne znam zašto,ali to me najviše fascinira u knjigama,kad se uhvatim da klimam glavom u znak potvrde na neke rečenice...

Osip Mandelstam to zove prepoznavanje (on govori o pjesmama), i kaže da je to osjećaj kao kad netko iznenada u tišini pozove naše ime.

[Vera Pavladoljska]

Obožavateljica Kundere ovdje.

Ne osvrćem se previše nikada na mišljenje kritike pri procjenjivanju djela, autora.

Općenito, veliki sam skeptik spram kritike u umjetnosti, priznajem.
Vjerojatno, stoga- sto uvijek imam lagani osjećaj da kritičarsko pero drzi neki isfrustriran i bijesan tip.
:-)

U smislu toga, kritika je/nije naklonjena Kunderi.

Ja i dalje držim da je veliko umijeće ispričati sveopću ljudsku emocionalnost na tako lagan, a šarmantno ciničan način, kako to čini Kundera.

Fantastično se ruga samome sebi i cjelokupnom ljudskom rodu,a bez osude i "grande" životnih zaključaka i kaviziistina.

Što da ti kažem, darin, ma slaba sam na njegovu rečenicu iz Oproštajnog valcera:

"...Moja duša nema veze s mojim izgledom..."

pozdraf

[Black Hawk Down]

Bio sam uvjeren dok sam čitao Kunderu da je on ono što ja nespretno zovem 'pravi' romanopisac.
Naime, njegov me elegantan stil kojim kao da piše bez ikakva napora, naveo na pomisao da on doista piše s lakoćom i samo sa namjerom da ispriča priču.
Dakle da on ne počinje pisanje sa "nečim što hoće reći" ili sa nekom idejom koju hoće iznijeti i da ne konstruira (formalno)
priču koju želi ispričati, nego se priča priča sama.

Volim takve pisce i smatram ih 'pravim' piscima za razliku od onih koje zovem 'poluesejistima' i kod kojih se vide 'šavovi' na romanu i kod kojih se vidi da su počeli sa "sad ću napisati roman o ...". Takav je npr. Huxley - makar mi je i on drag - ali ne baš toliko.

Sve sam to mislio dok nisam pročitao Kunderinu "Umjetnost romana" (zbirka ... eseja) - tada sam na svoje zaprepaštenje ustanovio da iza njegovog pisanja stoji zapravo cijela jedna filozofija i teorija književnosti i da zapravo piše vrlo promišljeno.
Za divno čudo to se u njegovim romanima uopće ne vidi.
Od tada ga volim još više.

[finalnifantazista]

E da, nije li taj tip Čeh? Kako to da je na Identitetu pisalo "S francuskoga preveo/la..."?

[verica]

Počeo je pisati na francuskom