Okultna, hermetička i alkemijska simbolika u arhitekturi Hrvatske i ostatka Balkana

[tehuti]

Svrha ovog threada:

- pokazati povezanost geometrijskih, numeričkih i prostornih uzoraka korištenih u arhitekturi/umjetnosti i njihove relacije sa dubljim konceptima i arhetipima koji ilustriraju vezu mikrokozmosa i makrokozmosa (Čovjek i Univerzum)
- relacija tih simbola sa individualnom svješću Čovjeka
- ukazati na dublju stvarnost koja je u okultnim znanostima kodirana simbolima
- naglasiti važnost simboličke pismenosti
- razbiti predrasude o simbolima kao vrlo egzaktnim alatima sa točno utemeljenim značenjem

Simbolizam s ovih slika...

1) koji možemo iščitati sa sakralne arhitekture govori o eventualnoj simboličnoj (ezoteričnoj) pismenosti samih graditelja i arhitekata (dakle, s namjerom koriste ezoterijsku simboliku)
2) je možda koincidencija i rezultat pomodnosti, stilova arhitekture i estetike (ili slučajnost)
3) možda originalno ima ezoterijske korijene ali su arhitekti iz drugačijih razloga iskoristili te simbole ne imajući njihovo dublje značenje na umu

Ove tri mogućnosti su ustvari po meni uzroci uporabe takve simbolike. Bez obzira na razlog uporabe takve ikonografije i simbolike, pojedinac bi trebao kontemplirati simbole i aktivno i pasivno, razmjerno svojoj trenutnoj razini shvaćanja.

Aktivno: intelektualiziranje, umovanje i logičko povezivanje koncepata, arhetipova i njihovo višeslojno značenje

Pasivno: meditacijska, odnosno kontemplativna praksa u kojoj pojedinac isključuje razumski dio uma i intuitivno kontemplira simbole, tj. živi simbol

Za potrebe ovog threada, ovdje ćemo se pozabaviti teorijama i razlozima zbog kojih su dotični simboli korišteni.

U pokušaju da objasnim simbol, počet ću od pretpostavke da slike koje slijede sadrže hranu za um i dušu, bez obzira koju originalnu svrhu upražnjavali.

[tehuti]

Za početak, malo selo Gračišće u Istri:

Groblje uz crkvu.



O simbolu lubanja i ukrštenih kostiju u sljedećem postu.

Nadgrobni spomenik gračaškog nadžupnika Godenich de Godenberga (umro 1841):




Vrlo vrlo živopisan spomenik koji gotovo da briše svaku sumnju u ezoterijsku narav ovih simbola jer ih je previše da bi bila slučajnost.

Maslinove grančice imaju 15 latica svaka, uključujući po 5 boba na vrhu. Kada se sve zbroji imamo mistični broj 40, broj godina lutanja židovskog naroda po pustinji uz mnoge druge primjere. Broj 40 kabalistički gledano, predstavlja Drvo Života u sva 4 svijeta manifestacije, jer Drvo na jednoj razini ima 10 sefira (plodova) a na 4 razine postojanja - 40.

U sredini imamo Ouroboros, alkemijsku zmiju koja si jede rep u beskonačnim ciklusima regeneracije materije i spiritualne supstance. Unutar zmije svevideće oko koje emanira 9 zraka. Sefire Drva Života? Keter ili prva sfera emanira drugih 9, što će reći da broj 1 sadrži ostale brojeve (glavna tvrdnja Pitagorejaca).

Na dnu spomenika se nalazi lubanja s kostima (nije vidljivo na slici). Na dva stupića ispod, vidimo šestokraki uzorak, zvijezdu manifestacije. Jedna je okrenuta uspravno, druga zarotirana. Sveti broj sedam, odnosno simboličkih sedam dana stvaranja (sedam nižih sefira ispod prve trijade) su prikazani kao 6 krakova zajedno sa centrom, što je ujedno i broj kreativnih sila koje se nazivamo arkanđelima. Ovaj simbol se često veže uz Cvijet Života, ultimativni geometrijski uzorak Postojanja i redoslijeda manifestacije.

Portal crkve:



Oko Providnosti (Sunce) i 12 zodijačkih zraka.

[tehuti]

Prva slika prikazuje nadgrobne spomenike na groblju Sv. Marije Djevice u crkvenom dvorištu. Spomenici potječu iz 17. i 18. stoljeća.

Lubanja i prekrižene kosti - hm, kompleksan ali i jednostavan simbol. Najčešće se veže za templare i masone. U masoneriji trećeg stupnja (majstorski stupanj), lubanja i kosti označavaju cikličku prolaznost vremena, promjenu, dezintegraciju tijela, no međutim s malo optimističnije strane, isto tako predstavljaju vjeru u vječni život i transformaciju/regeneraciju. Slično je i alkemijsko značenje: nigredo faza Velikog Djela, u kojoj se događa opća putrefakcija, raspadanje koje je apsolutno nužno za gradivni materijal Filozofskog Kamena (savršena ljudska duša). Drugim riječima, najprije moramo razoriti stare temelje, uvjerenja, misli, namjere, želje, ego tripove, i energije da bi ustupili mjesta novima. Ključna riječi hermetičke nauke su regeneracija i transmutacija/transformacija. Bez te katarze, dubljeg čišćenja i nagle kaotične promjene, nema ni napretka.

Na drugoj, još okultnijoj (tajnijoj razini) simbolizma, lubanja predstavlja Kozmički Um, iznad svake dualnosti a dvije bedrene kosti prekrižene ispod lubanje su svijet dualnosti, dakle manifestirani bitak. Zapravo, riječ je o Trojstvu u Jedinstvu (trojedini Bog i trojedini Čovjek). Glava (mozak) je predio ljudskog tijela koje vlada nad racionalnim funkcijama i prirodno ga povezujemo s umom. Glava bez mesa i kože, odnosno lubanja možda predstavlja spiritualizaciju materije, tj. nedostatak materijalne komponente (fizičkog mesa) koja Um čovjeka dovodi u svijet iluzije. To je stanje Božanskog Uma koji svijetli u centru lubanje, tj. centru ljudske percepcije.

Kabalistički, cijeli simbol možda govori o nekoj od tri trijade Drveta Života.

Kakve veze lubanja i kosti imaju s templarima?

Navikli smo povezivati taj simbol sa gusarima. Međutim prve takve zastave na brodovima su vijorile na templarskim plovilima tijekom križarskih ratova, nekoliko stoljeća prije famozne uporabe od strane gusara.

Taj simbol ćemo često vidjeti na templarskim sarkofazima i nadgrobnim pločama. Sv. Ivan Krstitelj je bio najštovanija figura istinske misterije templarskog reda. Postoji teorija da je Sveti Gral ustvari tanjur na kojem se nalazi odrubljena Ivanova glava. U optužnicama templarima 1314. godine, stoji da su templari štovali idole glava, glava s više lica, lubanja,... Po meni sve to upućuje na misterij sv. Ivana koji je bio istinski gnostik. Herod je zatražio njegovu glavu na pladnju, te se stoga u pučkom praznovjerju smatralo da taj artefakt odrubljene glave i tanjura nosi specijalne moći. S obzirom da je sv. Ivan kao simbolični arhetip povezan sa Baphometom (na grčkom Baphe + Metis = krštenje mudrosti - sv. Ivan Krstitelj), Baphometa sa Panom (plodnost, figura bradatog čovjeka sa rogovima), Pana sa Cernunnosom (također slična ikonografija), Cernunnosa sa Zelenim Čovjekom po starim katedralama i crkvama, logično je za pretpostaviti da je sv. Ivan ezoterijski i dublje simbolički upućuje na stvarnost koja transcendira dualnosti.



Baphomet upućuje na identičan simbolizam kao i lubanja s kostima. Lubanja i kosti - smrt - jarčeva glava. Jaje na kojem sjedi Baphomet - život. Smrt i Život kao primarni polariteti koji protječu kroz Vrijeme. Još jedan simbol prolaznosti vremena uz pješčani sat je lubanja (astrološki Saturn). U simbolu Baphometa nalazimo i Smrt i Život. Ono što je zanimljivo, dva astrološka znaka koja se smatraju predstavnicima tih principa su znak Jarca i Raka. Jarac - to je očito iz jarčeve glave. On vlada 12.mjesecom, početkom zime koje predstavlja simboličku smrt sunca (zimski solsticij). U znaku Raka, odnosno u 6.mjesecu buja život, sunce je najviše na obzoru - sunce trijumfira na silama mraka (ljetni solsticij). Ulaskom u znak Raka slavimo blagdan Ivanje (24.6.) a ulaskom u znak Jarca - sv. Ivana Evanđelista (27.12.). Ti praznici označavaju doba godine kada je sunce najniže i najviše nad obzorom, analogno simbolici života i smrti. Blagdani dva sveta Ivana su povezani sa rimskim bogom Janusom (rimska verzija imena Ivan) koji ima dva lica. Očito je riječ o astronomskom simbolizmu. Janus je vladar nad vratima solsticija, nad životom i smrti, nad muškim i ženskim. Dualnost u funkciji Janusa savršeno odgovara dualnoj funkciji bedrenih kostiju u simbolu lubanje s kostima. Bedrene kosti su potporanj, simbolički stupovi Solomonovog Hrama, također simboli dualnosti. Moja spekulacija je da kabalistički, bedra odgovaraju sferama Hod i Netzach na Drvu Života. U hermetičkoj, praktičnoj Kabali, početak obaju bedrenih kosti odgovara tim sferama po analogiji s dijagramom Drveta. Sferom Hoda vlada Hermes a sferom Netzacha Afrodita. Zajedno daju božansko biće Hermafrodit, dvospolac-bespolac. Hermafrodit pobjeđuje svaku dualnost. Baphomet je hermafroditska figura: ima odlike i muškog i ženskog spola (istinska priroda mikro i makrokozmosa).

Primjetite da Baphomet sjedi prekriženih bedrenih kostiju. Ako uzmemo da jarčeva glava simbolizira smrt, možemo ju zamijeniti simbolom lubanje. Rezultat je da se cijela figura Baphometa može simbolički zamijeniti simbolom lubanja i kostiju.

U templarskim zdanjima, posebno katedralama, možemo vidjeti jako, jako puno rezbarija glava, lubanja, pa čak i malo grotesknijih prikaza glava s više lica, posebno tri, kao sveti broj Trojstva i balansa. Štovanje glava stoji u optužnici vitezova. Međutim, tu nije riječ o idolatriji već o dubljoj simbolici regeneracije i pobjede suprotnosti, a kameni kipovi i rezbarije upravo skrivaju dublju razinu značenja.

Zanimljivo je također da glava po analogiji s Drvetom sadrži u sebi tri sefirota: Keter - tjeme glave, Chokmah - lijeva polutka mozga i Binah - desna polutka mozga. Trojstvo u Jedinstvu. To je još jedan razlog zašto je glava, posebno odrubljena, simbol transcendencije dualnosti. Čovjek koji je jednako izbalansirao desnu i lijevu stranu mozga postaje mentalni hermafrodit.

U masoneriji Scottish Rite-a imamo 33 stupnja do vrhovnog misterija. 33 kralješka kralježnice vode do lubanje - komore Misterija, Sanctum Sanctoruma u kojoj se čuvaju sve tajne. Istinski Sveti Gral koji se čuva u vrhovnim odajama Uma.

[tehuti]

Leptir inače ne možemo vidjeti često na grobljima jer nije dio standarnih kršćanskih simbola. No ovdje je očito da predstavlja transformaciju (od ličinke do leptira) smrti u život, aktivnog u pasivno i obrnuto. Simboli transformacija nisu striktno vezani za fizičku smrt i život, već jednostavno cikluse unutarnje promjene jer pokazuju trajnost procesa, slično kao i Ouroboros zmija.







Vrata neke stare kuće za koju se spekulira da je tu živio neki gračaški zanatlija, a vjerojatnost je također da je kuća pripadala templarima jer je taj dio Istre bio pod templarskom paskom.

Na vratima ponovno vidimo šestokraku zvijezdu, no tu su i uspravni pentagram, prst koji pokazuje u trikvetru, simbol Trojstva (tri stupa Drveta Života), lanac od 5 prstena (pet elemenata i broj 5 kao broj pentagrama koji krije savršeni omjer Phi, logaritamsku spiralu), ultimativno, broj 5 predstavlja čovjeka s njegovih 5 udova i fizičkih osjetila (pogledati sliku Vitruvijanskog Čovjeka od Da Vincija).

[tehuti]

Cvjetni trg. Daleko iznad pogleda prolaznika bdije grčki bog Hermes noseći kaducej, simbol trostrukog Kozmosa i Čovjeka. Hermes je mitski adept magije koji je indirektno utemeljio filozofsko ezoterični pokret hermetizma, koji je temelj zapadne okultne tradicije.



Simbolika kaduceja i ženskog lika.



Majčinski princip Sofija-Shekinah-Lucifer (Mudrost) i kaducej ispod desnog krila.



Lubanja ovna. Astrološki znak ovna je od davnina predstavljao početak solarne godine, bujanje vegetacije nakon duge zime, uskrnuće sunca i ponovnu regeneraciju Prirode i Čovjeka. Ovan ima suprotnu simboliku od jarca (Bafomet), dok jarac predstavlja samu zimu i smrt (tj. početak transformacije), ovan je spuštanje Svjetla u manifestaciju Prirode i Čovjeka. Na slici je vidljivo da su ovnovi rogovi vezani za vegetaciju što još više intezivira ionako drevnu astroteološku simboliku. U Egiptu, ovan je bio sveta životinja boga Amona. Ovan se vezuje u Cernunnosa, keltskog rogatog boga, i Zelenog Čovjeka.



Orao stoji na sferi (sunce?). U kabalističkim prikazima, orao je simbol Ketera, odnosno sefire iz koje proizlaze ostale. U analogiji s ljudskim tijelom u hermetičkoj Kabali mu odgovara lokacija ljudskog tjemena (krunska čakra). Sfera sunca je kabalistički Tiferet, sunce u centru tijela. Zrak i vatra (Tiferet i Keter) su najzapaljiviji, odnosno najnestabilniji alkemijski elementi Kozmosa. Unija Ketera i Tifereta, Boga Oca (Duh) i Sina-Mesije (Duša) daje Gnozu - odnosno iskonsko Znanje (prelazak Bezdana). Isus kaže "Ja i moj Otac smo jedno". Orao bi se mogao shvatiti kao najviši dio, božanski dio duše ili čak Duh koji stoji iznad svijeta manifestacije (sfera).

Za skulpturu gospodina na desnoj strani nisam siguran što predstavlja. Možda je to alegorijski prikaz neke grane ljudskog znanja.



Majka Mudrost - Duh Sveti sjaji svojim zrakama u svo postojanje.



Park Maksimir. Obelisk podignut Mihanoviću, autoru hrv. himne i patriotu.



Piramida sa označenim vrhom kod nacionalne knjižnice. Piramida je u centru kruga, čija linija je crvene boje. Oko piramide se nalaze sa svake strane po 11 zastava na stupovima. 11 + 11 = 22, broj staza na Drvetu Života (Velika Arkana u Tarotu), zajedno sa Monadom (piramidom) u sredini.

Kad bi se gledalo odozgo, vidjeli bi ovo:



To je stari simbol koji simbolizira uniju polova, tj. Ozirisa u sredini kruga ili stvaranja, a kružnica kao ženski dio, je Majka Izis. Isto tako to je egipatski hijeroglif za riječ "Ra" ili "Sunce". U hermetizmu, masoneriji i alkemiji, ovaj simbol predstavlja spiritualno Sunce i alkemijsko zlato.

[tehuti]

Hotel Dubrovnik, Trg bana Jelačića. Hermes sa kaducejom.



Zgrada Hrvatskih Željeznica. Masonski šestar, trokut i zidarski visak, alati masonerije plave lože. Reljefi ženskog i muškog lika sa svake strane - primarni polariteti Kozmosa.

[tehuti]

Trg Maršala Tita. Sv.Juraj ubija zmaja. Simbol sa mnogo značenja, no najdublja su mu pripisivali renesansni alkemičari. Zmaj simbolizira Prima Matru ili prvu materiju-supstancu Azoth. Njegove kanđe - element zemlja, njegove ljuske - element voda (ljuske asociraju na ribu), krila - element zrak a plamen iz ždrijela - vatra. Mač je simbol Volje ili petog elementa koji se bori protiv zmaja, drugim riječima Volja pokušava pokoriti ljudsku elementalnu, nižu prirodu.



Jezuitski trg Zagreb. Zmija koju goli čovjek (istinska Volja?) pokušava smiriti. Kundalini i njegova kontrola?



Kamenita vrata, Gornji Grad. Vitez je ovaj puta ponizan prema životnoj sili (spušten šljem, konj gleda u zmiju nekako spokojno). Možda afirmira njezinu važnost i pokazuje koliko je bitno imati vlastitu životnu silu pod kontrolom, tj. spokoj koji nam balans donosi.

[tehuti]

Dodat ću još hrpu slika kasnije.

[ancatdubh]

zanimljivo..salji jos slika..

..za ovu zadnju sliku kod kamenitih vrata sam nedavno cula neku drugu pricu,navodno je konj ili junak mrtav,moram provjerit pricu,nisam bas slusala dok mi se objasnjavalo

[tehuti]

Starčevićev Dom. Početak Praške ulice. Anđeo Prosvjetiteljstva - Svjetlonoša Lucifer i baklja (prometejska simbolika).



Etnografski muzej. Primjetite zmiju koja vijuga po štapu koju drži ženski lik. Kada pišem ovo pada mi na pamet sljedeća analogija divizije ljudske svijesti: ženski lik s kaducejom = podsvijest, muški lik sa zlatnim štapom = svijest, dok okrunjeni lik na tronu = nadsvjesno Ja. Misteriozna glava koja se skriva iza ženskog lika = nesvjesno. Ako to tako gledamo, onda je ovo šema ljudske svijesti na svim razinama. Međutim, to je moja trenutačna asocijacija na ljudsku konstituciju, odnosno na sastavne dijelove jastva - pozitivno, negativno, neutralno i uzemljenje. Poput strujnog kruga (sveto četveroslovno ime YHVH).

[tehuti]

GLAVNI ŽELJEZNIČKI KOLODVOR ZAGREB

Trgu kralja Tomislava 12. Gradnja zgrade Glavnog kolodvora počela je 1890., a objekt je svečano otvoren 1892. pod imenom Državni kolodvor. Projekt za zgradu izradio je arhitekt Državnih ugarskih željeznica Ferenc Pfaff (koji je poznat kao arhitekt mnogih mađarskih kolodvora).

Reljefi na glavnom pročelju sa strane koja gleda na Tomislavov trg:





Reljefi na zgradi. Imamo 4 različita reljefa koji možda aludiraju na elemente. Vatra = krilati lav koji grize zmiju, voda = ženski lik koji podsjeća na sirenu, zemlja = lik božice u medaljonu (pentakl ili medaljon je u Tarotu i magiji simbol elementa zemlje, a ženski lik simbol Majke Zemlje), zrak = kaducej između dva roga izobilja (cornucopia).

Rog izobilja je astronomski emblem koji predstavlja izobilje ili žetvu prije zime koju simbolizira Jarac (zviježđe Capricorn). Capricorn = cornucopia. U grčkom mitu jarac je prehranio Jupitera voćem koje viri iz roga izobilja. Mitološki, jarac predstavlja boga Pana, boga izobilja ili Bakusa. Jarčevi rogovi su dakle predstavljeni rogovima izobilja, a jarac o kojem se govori u legendi nije ništa drugo nego zodijačka konstelacija. Astronomska konotacija je više nego očita: ako zamijenimo riječ Jupiter sa Suncem, jer upravo je riječ Jupiter jedna od titula arhetipa Sunca, dobijemo da je Sunce othranio Jarac kao zviježđe, što je savršeno logično, jer Sunce umire u zimi, vremenu Saturna-Smrti koji vlada Jarcem. Jarac je othranio Sunce = Sunce nakon izaska iz zviježđa Jarca (12.mjesec), postupno postaje svjetlije na obzoru kako se bliži proljetnom ekvinociju (21.3), pa je na alegoričan način Sunce prehranio Jarac (voće iz roga se može smatrati zimnicom), koji simbolizira alkemijsku smrt. Dolaskom Sunca u znak Jarca, završava jedno poglavlje u životu mladog Sunca koje počinje stariti i umirati. Vrijeme prije smrti je vrijeme žetve u jesenskim mjesecima a čim Sunce uđe u Jarca, svi plodovi žetve se pohranjuju u rog izobilja za hladnu zimu koja predstavlja smrt Sunca-Krista-Horusa.

Uz simboliku 4 elementa, također je moguće da predstavljaju i 4 fiksna znaka zodijaka: božica u medaljonu = Bik, krilati lav sa zmijom = Lav, ženski lik vodozemac = Vodenjak, kaducej i dva roga izobilja = Škorpion(?). Ova četiri znaka označavaju četiri velike faze u životu Sunca, solarnog Logosa. Ovo je samo spekulacija, no nije potpuno neutemeljena. Posebno je interesantan redoslijed simbola: najprije imamo medaljon (Bik), zatim kaducej i rogove izobilja (Škorpion), koji je na suprotnoj strani zodijačkog pojasa od Bika, slijede lav (Lav) i Vodenjak koji su također dijametralno suprotni na zodijačkom pojasu u odnosu jedan na drugoga, što je vidljivo iz donje slike.



Apsida s desne strane (gledajući s Trga kralja Tomislava):



Janje koje sjedi pored ženskog lika kao amblem ima astronomsko-astrološku konotaciju. Predstavlja proljetni ekvinocij ili točku kada Sunce uskrsava iz mrtvila zime u znaku Ovna, prvog znaka na ekliptičkom pojasu zodijaka. Mlado ovna je nevino janje kojim se sve od kaldejskih i babilonskih vremena označavalo mlado Sunce, nevino dijete koje tek rođeno kreće na put oko zodijačkog pojasa kroz 4 sezone ili godišnja doba. Ta nevinost janjeta u astronomskom smislu je pogodovala masonskoj simbolici pregače (kecelje) koja se pravi od janječe kože i bijele je boje, što ponovno naglašava nevinost i mladost. U mitologijama i okultnim alegorijama, ova faza života je posebno važna jer predstavlja oživljavanje Velikog Majstora nakon nasilne Smrti (mitološki Saturn, alkemijske i filozofske smrti). Ta faza smrti pod Jarcem (kojim vlada Saturn) se u alkemijskim procesima naziva nigreo faza ili zacrnjenje. Odmah nakon zime ili smrti slijedi ponovni život ili uskrsnuće Sunca u znaku Ovna (janjeta). Ta faza se naziva albedo ili bijela faza koju simbolizira janječa koža masonske pregače. Sama bijelina pregače nam govori da je riječ o mladosti Sunca, o njegovoj regeneraciji iz smrti u život. Proljetni ekvinocij (21.3) je vrijeme kada se Sunce podiže iz mrtvih na obzoru a janje simbolizira njegov triumf nad silama mraka. Ispod apside i lika žene s janjetom, vidimo glavu rogatog muškarca koji je čest motiv u reljefima. Predstavlja regeneraciju prirode, uskrsnuće Sunca, bujanje vegetacije na proljetni ekvinocij. Veže se za keltskog boga Cernunnosa, boga vegetacije, Zelenog Čovjeka i ostale arhetipove novog početka. Oba amblema itekako imaju veze sa ljudskim životom i transformacijom.

Da je glavni željeznički kolovor pun astronomskih, alkemijskih i masonskih motiva, to je već do sada jasno, no pogledajmo još neke takve motive:



U panteonu se nalaze kipovi koji u svojoj ezoterijskoj konotaciji simboliziraju sedam planetarnih Logosa, duhova-arhetipova. Suptilni centri u čovjeku kojih ima 7, a isto toliko faza pretvorbe metala u Kamen mudraca, su također vrlo povezani s planetarnim duhovima (arkanđelima). Sjetimo se starog hermetičkog aksioma: “Kako gore, tako i dolje, a ako dolje tako i gore”. Kipovi možda predstavljaju makrokozmičke duhove sedam planeta koji se spominju u svim kabalističkim i ostalim okultnim tekstovima, ali po čisto logičnoj analogiji, oni također simboliziraju 7 duhova ili 7 aspekata čovjekove suptilne anatomije. Broj 7 je apsolutno i najviše od svih brojeva vezan za ezoterično učenje. Upravo mjesec ima 4 faze isto kao i Sunce, a svaka faza traje 7 dana otkuda potječe drevna astronomska mjera za jedan mjesec od 28 dana. Vjerojatno su drevni astronomi i mističari zato posebno naglašavali važnost broja 7.



Uplašeno lice božice Demetre sa zmijama na vršnom kamenu. Ona je glavni lik u mnogim ritualima drevnih Misterija, a ovaj amblem potječe od egipatske majke Izis koja je bila prvobitna djevica u potrazi za ubijenim suprugom Ozirisom (Suncem). Sa svake strane je medaljon jednog (s)pola, simbolizirajući dualnost.



Masonski šestar i trokut među kojima je zidarski visak. Sva tri operativna alata zidara su poprimila filozofska, moralna i okultna značenja u spekulativnoj masoneriji (današnjoj). Trokut i šestar zajedno čine heksagram, planetarni, alkemijski simbol unije polova i višeg i nižeg, pri čemu aktivni i pasivni principi Kozmosa i Čovjeka bivaju pomireni. Šestar je transcendentalni Um, hermetički Nous, gnostička Pleroma, a trokut je niži um, ljudski um. Na taj način mikrokozmos i makrokozmos postaju jedno jer su isprepleteni zajedničkom interakcijom. Trokut je simbol trostruke prirode svega a visak simbolizira hermetičko pravilo „kako gore, tako i dolje“ ili univerzalni nepromijenjivi kozmički zakon kretnje, ritma i veze onog što je „gore“ i onog što je „dolje“. Vrh konca započinje u Nebesima a završava na utegu koji upire prema Zemlji ili svijetu materije. Zidarski visak inače je služio i još služi za određivanje savršene vertikale od 90° za podizanje zidova. Upravo je taj kut toliko štovan od drevnih filozofa i mističara jer dijeli kruga na 4 jednaka dijela, odnosno dijeli Kozmos na 4 elementa. S druge strane, kut od 90° dijeli ekliptični zodijački pojas na 4 sezone u kojima Sunce zauzima kardinalne pozicije. Svaki od ova tri simbola ima svoje moralne implikacije u masonskim učenjima.

Na pregradi iznad ovog združenog emblema, nalazi se kamena lavlja glava koja predstavlja najvišu poziciju Sunca na obzoru u vrijeme ljetnog solsticija. U drevna vremena iz kojih potječe ovaj simbol identifikacije lava sa Suncem, Sunce je oživjelo na proljetni solsticij iz smrti zime, ali je doživjelo svoju konačnu pobjedu nad mrakom u vrijeme ljetnog solsticija kada je dospjelo u konstelaciju Lava. Danas Sunce više na zauzima poziciju zenita u konstelaciji Lava već u konstelaciji Raka zbog precesije ekvinocija. U masonskoj drami, ubijeni majstor Hiram Abiff (Sunce) je podignut iz mrtvih (smrt-zima) „snažnim stiskom lavlje šape“ koju mu pruža majstor lože. „Stisak lavlje šape“ je očito referenca na zodijački znak Lava u kojem Sunce ima svoju najvišu i najljepšu poziciju na Nebeskom Luku Nebeske Lože.



Kombinacija polariteta: obelisk – muški aktivni element a kip Božice – majčinski pasivni element. Na cijeloj zgradu se kipovi ponavljaju tim redoslijedom s tim da je obelisk uvijek na rubu građevine.

[tehuti]

ancatdubh kaže:

zanimljivo..salji jos slika..

..za ovu zadnju sliku kod kamenitih vrata sam nedavno cula neku drugu pricu,navodno je konj ili junak mrtav,moram provjerit pricu,nisam bas slusala dok mi se objasnjavalo

Ja ne znam ništa o tome. Slobodno se raspitaj. Pouzdano znam da su taj kip postavila Braća Hrvatskog Zmaja, jer su kamenita vrata i soba iznad vrata viteška dvorana zmajevaca.

[tehuti]

Još malo Zagreba:



Zgrada Croatia Osiguranja na uglu Praške ulice i Trga bana Jelačića. Kaducej.



Ista zgrada, krov. Lik božice koja u desnoj ruci nosi lopatu a u lijevoj kaducej.



Ista zgrada, krov. S desne strane krova (ako gledamo s trga) lik gospe koja nosi u desnoj ruci čekić a u lijevoj kotač. Dakle, obje nose alat u desnoj ruci (projicirajućoj strani) a ezoterijski simbol u lijevoj (receptivnoj strani). Kotač i kaducej imaju više slojeva značenja. Iako ne znam koja je točna simbolična predstava bila originalno namjenjena, pretpostavljam da se obje simbolike vrte oko božice Fortune koja je na neki način povezana sa grčkom koncepcijom karme (kotač). Rota znači kotač, a Taro(t) kolo sreće. I zodijačko kolo i kolo tarota imaju veze sa karmom i prolaskom vremena i ciklusa. Morat ću još istražiti pozadinu ovih emblema i njihovu prvotnu namjenu. Ako se dobro sjećam, vidio sam slične prikaze božice Fortune na antičkim novčićima i reljefima. Amblemi (ili simboli koji upućuju na neki dublji asptraktni koncept) su posebno bili popularni od renesanse pa sve do 18. stoljeća i u arhitekturi i u humanističkim studijama. Jezuiti su meditirali na embleme povezane ne bi li proniknuli arhetipski sloj značenja i primjenili ga u svojoj duhovnoj praksi.



Početak Ilice. Ponovno gospa sa kotačem i čekićem.



Ilica, ista zgrada. "Zeleni čovjek" (keltski Bafomet, Oziris, Bakus, Dioniz, Pan) i rog izobilja (povezanost sa Fortunom). O rogu izobilja se može dosta reći. Astroteološko tumačenje je već objašnjeno ranije.



Neka zgrada u Ilici. Hermes.



Ista zgrada (nisam 100% siguran).

Ovo lice definitivno podsjeća na Bakusa/Dioniza, glavnog lika drevnih inicijacija Misterija. Falične naravi, što je jasno, jer svaki centralni lik mitologija je personifikacija Sunca koje je samo kao vidljivi objekt simbol spiritualnog Sunca čija je narav transcendentalna. Zanimljivo da na istoj zgradi naiđamo na dva toliko moćna arhetipska lika. Oba vezana za promijenjivu prirodu duše u čovjeku.



Peta gimnazija. Kaducej u medaljonu.



Trg bana Jelačića. Zgrada iza kipa bana. Ponovno gospa s kaducejom u lijevoj ruci, dok druga gospa nosi i kotač (lijeva ruka) i čekić (desna ruka). Ovo ponavljanje motiva na tako malom prostoru nije zanemarivo. Vjerojatno ima specifično značenje u svijetu amblema.



Trg maršala Tita. Gospa s kaducejom ovaj puta u desnoj ruci. Sjedi na tronu. Sandale s krilima. Pomalo izgleda hermafroditski (s naznakama oba spola). Svi elementi koji su u svezi s Hermesom su tu.

[Matt]

Ovo je baš dobar sažetak. Na ovoj slici me one četvrtine lukova po stranama spomenika asociraju na nepotpuni krug unutar kojeg nešto treba biti.
Što bi to bilo ?

[tehuti]

Matt kaže:

Ovo je baš dobar sažetak. Na ovoj slici me one četvrtine lukova po stranama spomenika asociraju na nepotpuni krug unutar kojeg nešto treba biti.
Što bi to bilo ?

Mene asociraju na školjku, ovi listići unutar su kao grebeni školjke.

[Matt]

tehuti kaže:

Mene asociraju na školjku, ovi listići unutar su kao grebeni školjke.

Da, slično je ali ne može biti kao pravilna kružnica. Ovo su razdvojene i nasuprotne dvije četvrtine.

[tehuti]

Matt kaže:

Da, slično je ali ne može biti kao pravilna kružnica. Ovo su razdvojene i nasuprotne dvije četvrtine.

Kada to kažeš, odmah sam dobio asocijaciju na Royal Arch iliti kraljevski svod u masoneriji (York Rite). U slijedećem postu uz slikovne primjere ću napisati više o tome.

[tehuti]

Muzej Mimara.



Neka zgrada na Zrinjevcu.



Ovakav svod sa vršnim kamenom se u masoneriji naziva Kraljevski Svod (Royal Arch). Da bi ušli što dublje u simboliku lava na vršnom kamenu, ne bi bilo na odmet da se spomene masonska mitologija.

__________________________________________________ ______________

MASONSKI MIT O HIRAMU ABIFFU

Po masonskoj legendi, Feničanin Hiram Abiff je bio glavni arhitekt kojeg je kralj Solomon postavio za izgradnju hrama Svevišnjem. Solomonov Hram je imao 3 velika majstora: sam Solomon, Hiram iz Tira i njegov sin Hiram Abiff. Svaki dan u podne Hiram Abiff bi poslao radnike na odmor od naporna rada. U to vrijeme Hiram bi obično izrađivao građevinske nacrte na tabli. Međutim, Hiram Abiff je ubijen u podne. Ubila su ga tri niže rangirana slobodna zidara drugog stupnja. Njihova imena su bila Jubela, Jubelo i Jubelum. Dvanaest radnika se urotilo protiv Hirama jer su željeli saznati tajne majstora masona, no samo trojica su provela zavjeru u djelo. Kada je majstor Hiram završio svoj rad u podne htio je izaći na južna vrata Hrama. Trojica zidara drugog stupnja su znala da je majstor u podne sam u Hramu, pa su ga željeli tada iznenaditi. Svaki od urotnika se postavio na jedna vrata Hrama: Jubela na jug, Jubelo na zapad a Jubelum na istok. Majstor je krenuo prema južnim vratima, no presreo ga je Jubela. Jubela je zahtjevao da mu razotrkije tajnu šifru trećeg stupnja i tajne svog zanata. Nakon što ga je Hiram triput odbio, Jubela je udario Hirama 24-inčnim zidarskim mjerilom, te je Hiram pobjegao prema zapadnim vratima. Tamo ga je zaustavio Jubelo i pitao majstora da mu otkrije svoje tajne, na što je ovaj odbio pa ga je Jubelo udario kutomjerom po prsima. Hiram je ponovo pobjegao, ali ovaj put prema istočnim vratima. Tamo ga je susreo Jubelum i ponovo zatražio šifru. Majstor je odbio otkriti tajnu te ga je Jubelum udario maljem po čelu. Majstor pade mrtav na pod Hrama. Zatim su urotnici zakopali tijelo majstora u krhotinama zidarskog materijala na podu. U ponoć su odlučili tijelo majstora odnijeti zapadno prema brdu Moriji, gdje su ga pokopali u smjeru istok-zapad. Na mjesto glave su postavili biljku zimzelene akacije, da bi znali kasnije gdje je grob.

Sljedećeg dana drugi radnici su shvatili da nema nacrtnim planova na tabli, da majstor nije u Hramu, te su obavijestili kralja Solomona. Solomon je zatražio detaljnu potragu po Hramu, no ništa nisu našli. Zatim je 12 urotnika koji su se pokajali za svoje ubilačke namjere raspoređeno u 4 grupe po 3 radnika za svaki smjer. Potraga je počela izvan Hrama, svaka grupa od tri je krenula svojim smjerom. Trojica koja su krenula na zapad sve do luke u Joppi, sreli su mornara/ribara kojeg su upitali da li su možda tuda prošli neki stranci. On je odgovorio da su trojica zanatlija krenula za Etiopiju, no budući da nisu imali majstorske šifre kralja Solomona, po tradiciji nisu smjeli putovati u strane zemlje, pa su se vratili natrag. Ova trojica koja su tragala za ubojicama su se vratili sa vjestima kralju Solomonu, te je on od svih 12 urotnika tražio da se preruše i nastava potragu, inače bit će smatrani odgovornim za ta zločin. Nakon 15 dana potrage, jedan od umorne braće sjeo je na brdo da se odmori, zapadno na brdu Moriji. Ubrzo je primjetio biljku akacije na zemlji. Zanatlija je otkrio da je to grob majstora. U tom trenutku su se pojavili trojica ubojica Hirama Abiffa i počeli su jadikovati i pokajati se za zločin koji su učinili. Budući da su glasno jadikovali, čula su ih trojica koja su otkrila grob i priveli ih pred Solomonov sud. Solomon je dao odrubiti glave ubojicama. Dvanaestorica zanatlija, oni isti koji su bili u potrazi za tijelom majstora su bili poslani od Solomona da pronađu i dovedu tijelo majstora. Tijelo je nađeno i Solomon je zapovijedio jednom od zanatilja da pokuša podići izmrcvareno i poluraspadnuto tijelo majstora stiskom šake prvog stupnja, no to mu ne uspije jer se meso otkinulo sa majstorove ruke. Isto naredi zanatliji drugog stupnja, no tijelo nije bilo podignuto. Nakon molitve, kralj Solomon je primio raspadnuto tijelo majstora za ruku stiskom trećeg stupnja ili „snažnim stiskom lavlje šape“ nakon čega se tijelo majstora podiglo. Solomon je zatražio da se tijelo prikladno, ceremonijalno pokopa u Sanctum Sanctorumu Hrama (najsvetoj svetinji – centralni dio Hrama). S obzirom da je majstorska riječ-šifra izgubljena, morali su smisliti nadomjesnu riječ sve dok buduće generacije ne otkriju pravu Riječ.

Većina masonskih autoriteta kao što su Albert G. Mackey, Prentiss Tucker, Oliwer, i mnogi drugi slažu se da ova priča ima neke povijesne elemente, no ustvari cijela priča je alegorijska i duboko simbolična. Posjeduje moralne, duhovne i metafizičke konotacije ukodirane preko astronomskih ključeva samog mita.

Pravo značenje ovog mita:

- trojica velikih majstora = tri aspekta Boga = tri faze sunca (istok-rođenje, jug – sazrijevanje, zapad - starost)
- Hiram Abiff = personifikacija Sunca
- Solomonov Hram = SOL – OM – ON (tri drevne riječi za Sunce; Sol – latinski, Om – sanskrit, On - egipatski), dakle riječ je o Hramu Sunca ili cijelom Kozmosu. Astronomski, riječ je o putanji Sunca u solarnoj godini, dakle Hrama Solomona također predstavlja i zodijački pojas od 12 mjeseci/znakova/konstelacija, jer život Sunca ili Majstora Hirama protječe u fazama.
- majstor uvijek pošalje radnike na odmor u podne = Sunce ili Hiram je najviše na obzoru u podne, Sunce pobijeđuje oblake i tminu kad se uzvisi nad obzorom.
- 3 ubojice = jesenski mjeseci, odnosno jesenski znaci zodijaka: Vaga, Škorpion i Strijelac. Jubela udara Hirama sa mjerilom/ravnalom = znak Vage – datum ulaska u znak : 23. 9 mjesec = simbolizira jednakost, pravilnost poput onog koje daje ravnalo kada njime povlačimo pravilne linije. U tom vrijeme vlada jesenska ravnodnevnica. Dani i noći traju podjednako. Otuda simbol ravnala. Jubelo udara Hirama sa kutomjerom = znak Škorpiona, kutomjer podsjeća na dvije štipaljke škorpiona. Jubelum ubija Hirama maljem = znak Strijelca jer udarac malja donekle podsjeća ubojitu strijelu kojom Strijelac ubija Sunce na zapadu zodijačkog pojasa. Sunce nakon znaka Strijelca ulazi u znak Jarca i leži “mrtvo” u vrijeme zimskog solsticija (23.12 – najkraći dan godine).
- zima = smrt Sunca
- imena ubojica Jubela, Jubelo i Jubelum, skrivaju jednu tajnu u svom imenu. Svako ima zajedničku bazu, a to je riječ Jubel. Ako odstranimo bazu, dobijemo slova od prvog A, od drugog O i od zadnjeg UM, sveukupno AOUM ili AUM, sveta Riječ manifestacije i solarnog Logosa. Ekvivalent toj svetoj riječi je gnostički IAO ili hebrejski JAH. Vjerovanto je riječ AUM došla u masoneriju preko perzijskih Misterija i putovanja grčkih inicijata u Hindustan i Indiju gdje su primili inicijaciju u azijske Misterije.
- 3 ubojice odnose tijelo zapadno od Hrama prema brdu Moriji i tamo ga pokapaju =3 zimska mjeseca ili 3 zimska znaka zodijaka: Jarac, Vodenjak i Ribe. Oni predstavljaju mirovanje Sunca, jer u vrijeme zime, Sunce se čini da je pokopano, da leži mrtvo.
- biljka akacije koja je ostavljena uz grob Majstora = ta zimzelena biljka predstavlja pobijedu Sunca nad mrakom zime, odnosno besmrtnost Sunca koja se potvrđuje na proljetni ekvinocij (21.3.). Ta biljka inače u drevnim učenjima zbog svoje uvijek zelene boje predstavlja nadu u pobijedu života nad smrti, astronomski, pobijedu Sunca nad mrakom zime. Na taj način nada u uskrsnuće Sunca (proljetni ekvinocij) biva simbolično prestavljena biljkom koja nikad ne gubi svoju zelenu boju.
- 12 zanatlija u potrazi za tijelom Hirama Abiffa = 12 znakova zodijaka koji traže mrtvo Sunce. Znaci su podjeljeni u grupe po tri u 4 godišnja doba.
- Grupa zanatlija koja je krenula zapadno, srela je ribara/moreplovca. Ribar = konstelacija Vodenjaka koja je u drevna vremena predstavljala zimski solsticij. Ribar im je rekao gdje da traže ubojice.
- Jedan od umorne braće je sjeo na brdu Moriji da se odmori i zatim je pronašao biljku akacije i grob. Zanatlija koji je pronašao mrtvo Sunce je upravo znak Ovna koji je prvi proljetni znak (proljetni ekvinocij) na ekliptičnom pojasu. Zimzelena akacija također simbolizira proljetni solsticij zbog svoje “besmrtne” boje. Grob je pronađen na brdu = brdo simbolizira uzdizanje Sunca iz mrtvila zime. Na brdu raste lijepa vegetacija koja najavljuje dolazak proljeća i uskrsnuće Majstora.
- Brat prvog stupnja, brat drugog stupnja i sam Solomon su trebali podići tijelo Majstora Hirama. Prvoj dvojici (znaci Bika i Blizanaca) nije uspjelo, no Solomon (znak Raka – uvijek je predstavljao život) je podigao Majstora “snažnim stiskom lavlje šape”, dakle Sunce je doživjelo svoj klimaks, svoju najvišu poziciju na nebesima u konstelaciji Lava, koji je u drevna vremena bio nazivan“jedinom kućom Sunca”.


Zašto lav?

Osim svoje snage i dominantne stature, lav je uvijek smatram kraljem životinja, a po ovom mitu i kraljem zodijačkom kola jer Sunce ulazi u Lava u svojoj najvišoj vili, astrološkoj kući za vrijeme ljetnog solsticija. Taj triumf Sunca nad smrti je ovjekovječen u emblemu lava kojeg vidimo u raznim heraldičkim simbolima, zastavama i grbovima. Primjere identifikacije lava sa Suncem imamo i u arhitekturi. Naime, u masonskim učenjima, i mitovima, postoji takozvani ključni kamen (vršni kamen) koji se obično postavlja iznad sredine luka na vratima, tako sugerirajući da luk predstavlja gornju polovicu zodijačkog kola na čijoj sredini se nalazi vršni kamen sa likom lava. Vrh luka putovanja Sunca i konačni triumf nad silama mraka je upravo ono što lav na vršnom kamenu simbolizira. Sve od drevnih vremena do danas, vršni kamen (često s glavom lava) je čest arhitekturalni motiv, no danas je njegovo pravo značenje zaboravljeno.



Ovo je standardni prikaz Kraljevskog Luka sa dva potporna stupa Jachina i Boaza. Vršni kamen je u zviježđu Raka, a u davna vremena iz kojeg potječu mitovi o lavljoj kući Sunca, vršni kamen je bio prikazivan sa lavljom glavom.

Dakle, prvih sedam znakova zodijaka počevši od Ovna, odnosno proljetnog ekvinocija ili buđenja Majstora do njegove najviše pozicije u znaku Raka ili ljetnom solsticiju (21.6.) da bi na kraju Sunce ili Majstor (Krist-Oziris-Mitra) počeo opadati u intenzitetu, svijetlosti i snazi tijekom jesenskog ekvinocija u znaku Vage. Ovih 7 faza živog Sunca predstavljaju alkemijski VITRIOL ili Magnum Opus – Veliko Djelo u dobivanju Kamena Mudraca, a u drevnoj astronomiji i mistici dana su im imena SEDAM NEBESA. Sasvim slučajno čovjek također posjeduje ekvivalent tim nebesima u svojoj suptilnoj anatomiji.

SOL-OM-ONov Hram je dakle Hram tri aspekta Boga : Snaga, Ljepota i Mudrost koji su potpornji Kozmosa i Kraljevskog Luka.

Ako riječ “Solomon” napišemo bez samoglasnika kao u hebrejskom jeziku, dobijemo S-L-M-N, čije su gematrijske vrijednosti 60-30-40-50 a njihov zbroj je 180 ili polovica kruga. To je ujedno i dodatni ezoterijski dokaz da je Kraljevski Luk (luk zodijaka) ustvari Solomonov Hram ili hram Sunca. Kraljevski Luk u 180° opisuje znakove Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica i Vaga kako je vidljivo na slici iznad. Valja ponovno naglasiti da SOL-OM-ON kao arhetip predstavlja kretnju Sunca u tri faze: dva stupa (istok-zapad) i vršni kamen (jug). Pogledajte sliku. Na vršnom kamenu piše SNAGA.

Gematrijska (numerološka) vrijednost hebrejske riječ “Aryeh” ili “LAV” je 216 (slova aleph + resh + yod + he = 1 + 200 + 10 + 5).

Zanimljivo je da riječ “SNAGA” ili Geburah isto kao i riječ “LAV” ili Aryeh na hebrejskom imaju istu vrijednost a to je 216. Dakle LAV = SNAGA. Rekli smo da je glava lava u davnini bila postavljena na vršni kamen koji je predstavljao ljetni solsticij. To je konzistentno sa gornjom slikom na kojoj vidimo da je vršni kamen izjednačen sa aspektom snage.

Solarni broj 666 ili 6 x 6 x 6 = 216. Dakle, “LAV” i “SNAGA” su čak i u drevnoj numerologiji izjednačeni sa Suncem.

Biblija [Ps 84.11]

“YHVH Shemesh” ili “Gospod je SUNCE”. Vrijednost ove rečenice je 666!

Broj 666 ima 12 djelitelja ili mistično rečeno, Sunce prolazi kroz 12 faza ili znakova zodijaka.


Zaključak

Detalji ovog mita se poklapaju sa putanjom prolaska Sunca kroz sve znakove zodijaka. Nakon što je napadnuto na jesenski ekvinocij od Vage i Škorpiona, ubio ga je Strijelac svojom smrtonosnom strijelom ili maljem u ovom slučaju. Sunce je ležalo mrtvo u zimi, ali je podignuto u proljeće i uzdignuto na ljetni solsticij. I tako iznova. Krug bez prestanka. Hermetički princip ritma je upravo glavna moralna i metafizička doktrina i pouka ove alegorije. Sve se mijenja, sve se vrti poput kotača ili njihala na uzici, sve ima svoje rođenje, svoj zenit-mladost, svoj zapad ili starost i svoju smrt. Kolo se vrti i nikad ne staje.

U mitu o Hiramu mogu se naći alkemijske, astrološke, astronomske, kabalističke i geometrijske tajne. Samim time, apsurdno je misliti da je riječ o povijesnom događaju. Jednostavno nedostaju ikakvi dokazi o događajima prikazanim u mitu. Biblijski Hiram spomenut u knjigi Kraljeva je samo u nekim detaljima sličan mitskom Hiramu, jer se ubojstvo majstora nigdje ne spominje u Bibliji, samo se kaže da je Hiram bio iskusni fenički zanatlija, no ne i glavni arhitekt. U Bibliji piše da je Hiram doživio završetak gradnje Hrama, a u masonskoj drami Hiram umire prije završetka gradnje.

Pouka mita je višeslojna i nije vezana samo za masoneriju, čak ni za drevne inicijacijske Misterije, već ima univerzalno tumačenje primjenjivo na mnogo razina, kako na moralnom tako i na duhovnom planu.

[metempsihoza]

Poštovani tehuti!
Vidim da bih ovdje mogao naići na pomoć u nekim stvarima koje već godinama pokušavam sam, odnosno uz vrlo malu vanjsku pomoć razriješiti. Nije riječo vizualnim umjetnostima, već o tekstu i to jednom od najdojmljivijih opusa u hrvatskoj knjiženosti. Naime, nedostaje mi instrumentariji, ali nedostaju mi i ljudi s kvalitetnim tumačenjima teksta. Riječ je o Kamovu, upravo se mučim s nekoliko njegovih tekstova i sve, ama baš sve vrste analiza koje su vršene nad njegovim tekstovima, od književnoteorijskih do onih psihoanalitičkih ili primjerice povijesnih ne daju onaj rezultat za koji intuitivno slutim da je mogao biti enkodiran u njegovom materijalu. Izostavim li da je Kamov samo lupao ono što je negdje čuo ili pročitao, te očistim li psihoanalitičke motive, dolazim do ezoterijskog matrijala par exellenece, i to bez velike dvojbe: nizovi događaja, poniranja u oniričko, inicijcijacijski ciklusi (iskušenja), more simbolike koja direktno referira na arhetip sve do konačnih kontemplacija na temu emanacije božanskog u nama, jedinstvu svega itd... Bojim se da je tekst, a to rijetko kažem, zaista veći od mojih trenutnih kapaciteta, i trebala bi mi ovakva vrsta pomoći. Već od samoga početka bilo mi je jasno da nije riječ o tekstu kao tekstu, već da je riječ o tekstu koji ima u sebi dane neke poruke koje ili ne znam interpretirati ili interpretiram, a više nisam siguran u to što interpretiram. Dakle, riječ je o tekstu koji dovodi do istinske katarze, ali samo ako se u njega uroni do detalja i pravilno poveže sve elemente. Za to je nužan instrumentarij okultnih učenja, ja ga ne poznam na toj razini da bih mogao doći do dobre interpretacije pa se obraćam tehuti.

[gocat]

tehuti, nisam još pročitao sve no svaka čast na ovoj najboljoj temi o simbolici na ovom forumu. ono što nam mnogo fali u objašnjenjima su upravo ta moguća značenja tih simbola, kako i zašto su se upotrebljavali ili se još upotrebljavaju.

sad to sve treba malo bolje pročitat, razmislit pa onda postavit neka pitanja. evo pada mi na pamet ova zmija koja proždire samu sebe. misao kako bi ta zmija mogla biti možda svijest (naša ili svejedno)? proždire samu sebe svakim trenutkom u tom beskonačnom ciklusu života, ide dalje, raste, živi..? mora sama sebe proždirati kako bi se pokrenula u drugom smjeru, tj odmaknula se od starog načina vjerovanja, stare svijesti. svijest je uvijek nova, sa najsvježijim stavovima upravo u najbližoj prošlosti (dio kojeg zmija ne jede).