Mame, kako stignete?

[Leonee]

Sandra, koliko placas tetu?

[Sandra October]

Leonee kaže:

Sandra, koliko placas tetu?

.. 35 kn/sat .. mislim da je još uvijek da naći nekog za 25/30 kn sat al je generalno otišla gore cijena..

[supher mali]

kad si nistica... kako meni mater uspije i to dvi kuce


a nauci i djecu da rade sto ranije

[martha]

mm radi, dvoje djece, od kojih jedan 2 mjeseca, pomoć nemam sa strane, nekak uspijevam kuću držat urednu-to nikako ne znači savršeno čisto. kad uhvatim vrimena operem prozoe, drugi put super sredim banj, za koji dan kuhinju, ali odavno nije cijeli stan bio superčist. jedino ne dopuštam da je roba neopeglana, puno toga se ne pegla, doduše...

ali važnije mi je prošett s mojima, otić na plažu, navečer zagrljena s mužem odgledat 10 minuta tv nego čista kuća. ovo mi daje duševni mir, a onda puno više stignem...čak i na forum svratit....

[Leonee]

Sandra October kaže:

.. 35 kn/sat .. mislim da je još uvijek da naći nekog za 25/30 kn sat al je generalno otišla gore cijena..

To je cist ok cijena.. Mislim da toliko moja baka placa zeni koju kao pozna pa je kao jeftinije..

[Sandra October]

Leonee kaže:

To je cist ok cijena.. Mislim da toliko moja baka placa zeni koju kao pozna pa je kao jeftinije..

i super je teta.. ono ko mama.. zna svakakve tips&tricks po doma

[ksenija_2]

Ne stignem...ubijena sam već i nerviram se stalno. Kako god okrenem, ne stignem.... stan mi je kaos iako stalno sve spremam, čistim...a kao da ništa nisam napravila. A najgore je ono kad jedan dan izglancam nešto, a navečer sve po starom...

[Leonee]

Sandra October kaže:

i super je teta.. ono ko mama.. zna svakakve tips&tricks po doma

a jel bi ona (ako si u zgu) jos htjela negdje cistiti?

[Sandra October]

Leonee kaže:

a jel bi ona (ako si u zgu) jos htjela negdje cistiti?

pitam ju, daj generalije tipa gdje si, koliko često i to.. (na pm )

[Manch]

U nas je ustajanje u 6, do 7 mali spava prvi put jedno pola sata, a za to vrijeme ja obavim wc i kupatilo i doručkujem i zategnem krevete i upalim veš mašinu. Nešto obavim i kad je budan, a raspoložen, stavim ga blizu sebe recimo i peglam. Svaki dan peglam pelene, ali to je 10 minuta. Vikendom čistim s mm kuću (usisavanje, prašina, wc), a kuham kad stignem, dečko voli da gleda kad šta radim po kuhinji pa i to mogu završiti s njim. Tako da mi ostane hrpa vremena da sjedim za računarom. Mislim da sve treba da na neki način izglavimo vrijeme i za sebe, recimo kad su mi izdepilirane noge, puno mi je lakše ustajati po noći

[nyn@]

ja imam sreću da moja bebe dobro spava.. pa dio toga obavim dok spava.. suđe, prašina, veš, kupaona, ormari, posao itd..
sisanje i brisanje radimo zajedno.. ona obožava usisavač.. to joj je najbolji frend.. jedino nikad posisat od nje..
a kad brišemo.. ona dobije svoju maramicu a ja uzmem svoju maramicu i mi brišemo..
može tako satima..
pa malo sebe, pa malo pod, pa malo ostalo, pa malo igračke i tak.. kad joj je dosta.. ode i zaboravi me čitavih 5 min.. i onda nanovo..
a pravi posao kreće iza 22h.. pa nekad i do 3 ujutro..

[Ins@ni@]

Ja imam ženu koja živi s nama već godinama, nije udata, ona nam je kao član obitelji i ne plaćam je previše. Ona mi svaki dan čisti kuću, kuha, pričuva dijete kad je potrebno, osim preko vikenda, preko blagdana ili kada samo na godišnjem. Da nema nje ne bi se nikako snašla jer sam malo doma i pretrpana sam obavezama, a slobodno vrijeme provodim sa svojom nuklearnom obitelji na izletima i ostalim aktivnostima

[happymom5]

nadam se da sam i ja dobrodošla... valjda se nećete ljutiti na mene. imam 27 godina, i četvero malih vražićaka starih redo 6,5 i 5,5 curke tanja i ivana te dva muškića kiki i toni 5,5 mj i 2,5 godine.
razvodim se od bivšeg supruga već dvije godine i rastrgana sam sudovima, czss.om, odvjetnicima, dopisima žalbama i slično,troje je iz prvog braka. sad imam vanbračnog supruga i velika smo sretna obitelj. dosta uskoči oko djece, naveče oko kupanja i večere, priča za laku noć. sve nekako štima i sve je nakraju obavljeno na vrijeme ali i ja znam imat žute minute kad bi najradje sve potrpala u neki ogromni koš za smeće samo da ne moram krpom i metlom po kući. kod nas veša ko u priči i mašina vrti koji puta i tri put na dan.nemam sušilicu pa ionda samo taj dio priče oduzima dosta vremnea. ali kad se oni smire ( spavaju u 8 svi četiri) ja imam sate za sebe( nas). pospremim što treba, priredim robicu za ujutro, ako imam raspravu uhvatim se zakona.odem malo i u vrt, cvijeće i te stvari.smiruju me neke duševne zadovoljštine kao ona akcija koju sam objavila. uz par sati slanja mailova i malo ugodnog razgovora nabavila sam vrtiću klimu( i to dvije).
jedino mi je teško što su svi moji pa tako i prijatelji daleko preko 100 km. roditelje rjetko viđam,mama jedva zna kako se klinci zovu, a ni suprugovi nisu ništa bolji. dakle nemamo baš neku potporu, ali ja zato uvijek kažem-sve što smo napravili sami smo napravili a sve što smo zaje...sami smo...
eto to je ukratko,i moram reči da imam veliku želju roditi još jedno ali nismo u mogučnosti jer bi trebalo graditi a i svo četvero sam rodila na carski i peti dan doma kuhala...
i još samo -dok radim, radim smjene pa kad dođem iz noćne nije moj dan! onda svkako s njima legnem ako nisu u vrtiću, i pokušam što manje raditi po kućii
usput,a jesam dosadna!!! ako tko treba usluge pretipkavanja neka mi se javi

[zarana]

E, svaka ti čast, odakle ti samo energija?

Odsad šutim neću više kukat...samo po kući

[happymom5]

ma nije ti to draga baš neka energija. jednostavno me život stalno gura nekuda dalje... koliko puta sam se zapitala kako ću dalje i kuda sad?
ali stalno nanovo nekek ideje, stalno nanovo neke borbe.
sad mogu sa sigurnošću reći da je razvod, koliko god željen bio, najteže razdoblje u životu. u strahu da ostaneš bez djece, pod povečalom službi i institucija,prisiljena na stalna opravdavanja.sve to donosi abnormalne količine stresa a i nervoze i iscrpljenosti i jedini zadatak je ne dopustiti da djeca to osjete. teško, ali i izvedivo. sad mi je na neki način sve to sastavni dio života, u podsvjesti stalno očekujem poštara s novim pozivom ili rješenjem, ili poziv i nenadani dolčazak centra za soc. i sad ih čekam... a boli kad vidiš koliko si se trudio, koliko radio, brinuo, fizički, psihički, materijalno, a onda postaneš meta. i nema nikakve zaštite djece i majki, vjerujte. ja ovih dana vodim bitke direktno s ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, vodstvom banke gdje sam uzela sporni (veliki) kredit koji bi ex trebao plačati, pa i sa samim predsjednikom suda.nadam se da će sve skupa imati rezultata.pa čak ako je za mene prekasno možda nekom drugome tko se nađe u ovoj situaciji. i kad tako živiš. kako ja znam reći 25 sati na dan, a 65 minuta u satu, sve ti drugo postane rutina... evo jutros npr...
moji se bude u 6, najkasnije 6.30. spremila sam ih u vrtić, vratila se s malenim doma. suprug je sad doma jer ide na op kralješnice( i to me snašlo). skuhala sam kavicu i složila doručak i nekako u hodu s malim na rukama pripremila veš za prati, onaj sinočnji objesila, suhi pospremila... mali se igro na gornjem krevetu od cura ja sam složila donji pa obrnuto. isto s kindaćima, jedan, pa drugi.onda smo papali pa se igrali, ja usisala on gugutao.stavila ga u sjedalicu, i u kuhinju, pričala mu i pjevala on malo cendrao ali i kuhinja je capito-pospremljeno.
sad sam ga stavila leć,prebrisala kuću, za ručak ćemo povrće za juhicu a lignje kasnije( sve je u škrinji) i slobodna sam do 12 za naše igranje, pozive iz navedenih institucija, dolčaske. u međuvremenu pišem dopise za donacije na mailove tvrtki ali čini mi se da baš nema nekog odaziva.razmišljam i kako ćemo mi platiti sve ovaj mjesec,jer sad je puno teže.
muči me i što nemam vozački, a npr 20 km je do pedijatra, 4 do vrtića. nema šanse da to odradim pješke a kiki(mm) će dosta dugo biti off od volana. ali nema para...
vrtim i žute stranice i tražim sljedeću ideju za donaciju, slažem dopis koji ću slati za dodatni posao( već rekoh pretipkavanje).
povremeno sam na legalisu, ako kome zatreba moje iskustvo sa zakonom i brakorazvodnim parnicama.
danas bi još trebala složit klincima ljuljačku,i možda oprat prozore, ali to ćemo ostavit za naveče...
i ja sam imala jedno djete, a kako moji nisu nikad priskakali bilo mi je koma. osjećala sam se gore nego sad.
ali ne žalim za ničim jer sad kad pogledam što sam sve stvorila, kako se borila, pa sve ostavila i ponovno stvarala i opet se borila kao nikad prije...zapravo i ima nekog smisla. kao neki game koji te baca iz nivoa u nivo i sve ti je teže a ipak se izvučeš.

[Maya_78]

svaka čast, skidam kapu

[pink5]

happymom,svaka čast,mogla bi promijeniti nick u supermom.Mi imamo bebača od 6 mj,navečer je u krevetu najkasnije do 21,onda imam vremena sve napraviti,pošto nemamo nijednog tapeta u stanu ja svaki dan očistim parket i operem,navečer i spremam ručak za sutra,odem leći oko 1.Sutradan se s bebom probudim oko 10,11

[happymom5]

pink5 kaže:

happymom,svaka čast,mogla bi promijeniti nick u supermom.Mi imamo bebača od 6 mj,navečer je u krevetu najkasnije do 21,onda imam vremena sve napraviti,pošto nemamo nijednog tapeta u stanu ja svaki dan očistim parket i operem,navečer i spremam ručak za sutra,odem leći oko 1.Sutradan se s bebom probudim oko 10,11

evo obećajem, čim nekom magijom rješim taj vozački, mjenjam nick u supermom..
stvarno mislim da mi je to veliki nedostatak, jer još kad bi i vožnju mogla preuzeti-mrak! ali nikako da dobijem na lotu (možda jer ne igram?)
ko zna možda jednom kad opremim vrtić i pomognem svima kojima bi htjela pokrenem akciju za sebe...
meni je oduvijek bilo najlakše napraviti neke stvari naveče. ok, moji zaspu oko 8 ali bude se u 6... i još se nađe vremena za moje stvarčice...pogotovo za prvo djete smatram najboljim da se odmaraš kad i ona i ne zamaraš stupnjem čistoće stana...sve polako...nice and easy i vidjet ćeš odjednom shvatiš da je sve rutina

[oraščić]

Happymom,stvarno sam se nasla u tvojoj prici,moja je slicna,osim sto ih je troje.Imam toliko energije,nicije pomoci,zivim za ta mala stvorenja.Tesko mi je,placem kad zaspu,kronicno sam neispavana,ali mislim da se rezultati vide,sve sam podredila njima.Svi poznanici se cude,govore da me nikad u toj ulozi nisu mogli zamisliti,dive mi se.Odlazi m sa roditeljskog puna sebe,jer mi je dijete mrak,same pohvale.Mala ima kosu do ispod guze,nitko ne zna koliko ta njena frizurica traje,beba sisa,a ja pisem,jer me te male stvari cine sretnom.Nekom je to neki komad robe ili sl.,a meni najvise uljepsa dan kad nas ljudi zaustave i kazu svaka cast.Izgledom ne odajem da imam 3 djece,kazu da sam atraktivna,nikako im nije jasno kako uspjevam.Klinci spiclani,mala kopira mene,drustveni,pristojni...a doma krv,znoj i suze,spavam po tri sata,dokle ce ici tako ne znam,ali vrijedi,zar ne?Morala sam se malo nahvaliti,ne ljutite se!

[happymom5]

Naravno da vrijedi, i meni je ono zadovoljstvo uspjehom najveći poticaj za dalje.Ponekad pomislim kako sam strgana, dođe jedan od mojih malenih od mene i sve je ok... Sad i najmlađi puza, stalno jurnjava po kući. Tanja ide u školu, k sebi sam uzela i susjdinu malenu koja je s Tanjom u razredu.Dijete je samo doma, a njena mama zauzvrat vozi u vrtić i iz vrtića klince sa svojim malim. Radimo zadaće, učimo.Jedino što baš ne voilim zimu.. al i to će proći.
Spavaju svakako, većinom svi ok , al i kod nas ima loših noći... no drugo jutro jedan mali osmjeh sve popravi.. dan ide dalje. Razmišljam o poslu, ne znam kako ću radi svoje situacije.Da imam kapitala sigurno bi krenula radit od kuće, polako, samostalno.
Ma sve ima svoj tok. I tome se treba prepustiti, samo pametno kormilariti.. Uživati u svakome trenutku i znati ga cijeniti.
he he,, samo još ovo.. ja još imam kila za skidat pa mi otklrij tajnu... please.. samo, ja sam ih sve na carski...