Posvajanje i udomljavanje djece

[Monstera]

Crveni Mjesec kaže:

Vama je to OK, meni nije. Nisam baš ni išla u detalje, ipak je ovo forum, a to su nečije privatne stvari. Svakako da mogu ići preko drugog centra na posvajanje, ali im je zabilježeno što su napravili i naprosto nema šanse da dobiju dijete na posvojenje nakon toga. Priuštili su jadnom djetetu ogromnu traumu, dijete je zbunjeno i tužno i nije mu jasno zašto su ga od*ebali. Naravno da nije svako dijete za svakoga, ali oni su maloga upoznali i pristali na posvajanje (ne događa se to preko noći) i onda samo otpremili natrag kad su se sjetili da to ipak nije za njih. To je užasno neodgovorno i pokvareno, a da im centar nakon toga udijeli dijete uz brojne divne i odgovorne kandidate koji isto to čekaju, to bi stvarno bila piz*arija na kvadrat.

oni ne mogu ici preko drugog centra na posvanje, jer njih vodi centar prema njihovom mjestu stanovanja. ako i promijene mjesto stanovanja, cijeli njihov predmet prelazi u drugi centar. skupa sa tom zabiljeskom.
ja i dalje stojim za time da ljudi imaju pravo odbiti romsko dijete.
imaju pravo postaviti neke kriterije pri izboru djeteta. dok ne dodju do tocke da zele upoznat dijete.

nije uredu da se upoznaju sa djetetom (prije nego su nacisto sa time da nesto nece moci) i defintivno nije uredu da sa djetetom provode neko vrijeme i onda ga odjebu.
ali ovdje nije samo njihova odgovornost, odgovornost je i na timu za posvojenje koji je njih vodio/obradio, kao i na timu koji je pratio diejte.

inace, djeca se vracaju sa posvojenja, jer ljudi po putu skuze da to nije za njih.
ne znam zasto se to dogadja, ali cesto ljudi nisu pripremljeni na sam postupak, a nerjetko im se zataje vrlo vazne informacije o djetetovom razvoju ili problemima koje dijete pokazuje, a ljudi se ne znaju i/ili ne mogu nosiit sa time.

[Kakadu]

nosorog kaže:

oni ne mogu ici preko drugog centra na posvanje, jer njih vodi centar prema njihovom mjestu stanovanja. ako i promijene mjesto stanovanja, cijeli njihov predmet prelazi u drugi centar. skupa sa tom zabiljeskom.
ja i dalje stojim za time da ljudi imaju pravo odbiti romsko dijete.
imaju pravo postaviti neke kriterije pri izboru djeteta. dok ne dodju do tocke da zele upoznat dijete.

nije uredu da se upoznaju sa djetetom (prije nego su nacisto sa time da nesto nece moci) i defintivno nije uredu da sa djetetom provode neko vrijeme i onda ga odjebu.
ali ovdje nije samo njihova odgovornost, odgovornost je i na timu za posvojenje koji je njih vodio/obradio, kao i na timu koji je pratio diejte.

inace, djeca se vracaju sa posvojenja, jer ljudi po putu skuze da to nije za njih.
ne znam zasto se to dogadja, ali cesto ljudi nisu pripremljeni na sam postupak, a nerjetko im se zataje vrlo vazne informacije o djetetovom razvoju ili problemima koje dijete pokazuje, a ljudi se ne znaju i/ili ne mogu nosiit sa time.

naravno da ljudi imaju pravo biti rasisti, ali isto je svačije pravo iznijeti o tome svoje mišljenje. jer - osim čistog rasizma - ne vidim ni jedan drugi razlog da posvojitelji odbiju dijete samo zato što je to romsko dijete.

[nuklea500]

Kakadu kaže:

naravno da ljudi imaju pravo biti rasisti, ali isto je svačije pravo iznijeti o tome svoje mišljenje. jer - osim čistog rasizma - ne vidim ni jedan drugi razlog da posvojitelji odbiju dijete samo zato što je to romsko dijete.

Pogrešno.

Ne poznajem većeg antirasista, antifašista i općenito antimrzitelja od mog muža, a rekao mi je kako on misli da se ne bi usudio posvojiti crnca u našem gradu/državi. To je rekao ne zato što on smatra crnce manje pametnim/lijepim/vrijednim, već zato što nije siguran da bi se znao nositi s izazovima koje donosi odgoj djeteta koje društvo percepira kao značajno drugačije od sebe. Nije siguran bi li se znao postaviti na najbolji način kad krenu salve uvreda vršnjaka, kako odgojiti dijete da bude čvrsto, a da ne zamrzi provokatore... Općenito je teško odgajati dijete, a dijete koje se po nečemu razlikuje značajno od svoje sredine (izgledu, inteligenciji, fizičkim sposobnostima) dodatan je izazov i nisu svi spremni prihvatiti taj izazov ako baš ne moraju.

[Kakadu]

romsko se dijete po svojim tjelesnim karakteristikama ne razlikuje bitno od okoline pa taj razlog ne drži vodu. znam nerome (čistokrvne hrvate, zapravo) koji su toliko tamnoputi i tamnokosi da bi ih se ako moglo zamijeniti s romima.

[kajpa]

Zbog čega bi ih se moglo zamijeniti s romima, ako kažeš da se Romi bitno ne razlikuju od svih ostalih?

[Kakadu]

čovjek iz, primjerice, središnje afrike bitno će se svojim izgledom razlikovati od ostalih u našem podneblju. i posvajanje djeteta iz tog dijela svijeta čovjek može odbiti pod izlikom koju je nuklea navela ("mi smo rasističko društvo i ne želim dijete izložiti diskriminaciji").
romi se svojim izgledom često malo razlikuju od prosjeka - put im je nešto tamnija. ali to je obično nedovoljno da im se na prvi pogled odredi različita etnička pripadnost.
zato mi ovaj argument u slučaju romskog djeteta ne drži vodu. mislim da posvojitelji koji odbiju romsko dijete to čine zbog svojih vlastitih vrijednosnih stavova, a ne zbog razmišljanja o dobrobiti djeteta,

[kajpa]

Pa ...ne slazem se. Mislim da su romi itekako razliciti i uocljivi.
Mislim da i nije problem u manjoj ili vecoj razlicitosti...nego, kod nas nema crnaca niti svega onog loseg sto je mozda negdje povezano s njima (kriminal i sl.) zbog cega ih dobar dio ne voli ili cak mrzi. Ovdje ljudi nemaju razloga mrziti (ili ne voljeti/osjecati neku nelagodu) crnce, dok su romi sveprisutni i zive na nacin koji ljudima nije simpatican. Ne vole ih.
Lako je nemati nista protiv crnaca, kada ih niti nema...kod nas ima roma..i dosta toga loseg povezanog s njima i ljudi ih (neki/mnogi) ne vole.

[šal_od_kašmira]

Draga Nosorogice i ostali,
htjela bih reći par stvari o udomiteljstvu jer vidim da su neke stvari krivo napisane. Ja sam udomiteljica prekrasnog dječaka od 2 godine, a kod nas je već godinu dana. U udomiteljstvo nismo ušli s namjerom posvojenja, ali prije mjesec dana smo predali papire za posvojenje jer sada ne možemo zamisliti da bi naše udomljeno dijete otišlo od nas. Sad čekamo da mu se riješe papiri, a ako sve bude OK mi smo naravno prvi u redu za posvojenje.
Ono što je malo pogrešno napisano je to da se dobiva dojam da ne znate u što ulazite i sa čim ćete se boriti. S nečim hoćete, to je sigurno, ali pruža vam se mogućnost biranja te borbe. U centru vam kažu točno tko je dijete i od kojih roditelja, što se dogodilo, kako i gdje roditelji sada žive, ima li dijete braće i sestara itd. Dakle ipak znate u što ulazite. Iz podataka koje dobijete možete predpostaviti u kojem smjeru će se razvijati situacija. Možete to odrediti s istim postotkom sigurnosti kao bilo što u životu (oko 50%). Nakon što te informacije "prožvačete" slijedi upoznavanje djeteta gdje vas tri puta upozore da ako "ne kliknete" s djetetom da odmah odustanete. Ja sam morala pitati što to znači "da kliknemo" - samo su mi odgovorili - "znat ćete". I znala sam. I kliknuli smo. Onda je slijedilo druženje s djetetom cca 1-2 mjeseca. I tek onda smo ga udomili. Dakle mi smo odabrali dijete na temelju svih podataka koje smo od centra dobili. Nitko nam nije rekao- vi to morate, imate licencu udomitelja i nemate što birati. Nitko nam nije zatajio nikakve informacije. Evo i godinu dana poslije nema nekih iznenađenja. A sve što je uslijedilo nakon djetetovog dolaska je sreća kakva se ne može opisati u jednom postu.
Pozdrav

[dvogrbadeva]

šal_od_kašmira kaže:

Draga Nosorogice i ostali,
htjela bih reći par stvari o udomiteljstvu jer vidim da su neke stvari krivo napisane. Ja sam udomiteljica prekrasnog dječaka od 2 godine, a kod nas je već godinu dana. U udomiteljstvo nismo ušli s namjerom posvojenja, ali prije mjesec dana smo predali papire za posvojenje jer sada ne možemo zamisliti da bi naše udomljeno dijete otišlo od nas. Sad čekamo da mu se riješe papiri, a ako sve bude OK mi smo naravno prvi u redu za posvojenje.
Ono što je malo pogrešno napisano je to da se dobiva dojam da ne znate u što ulazite i sa čim ćete se boriti. S nečim hoćete, to je sigurno, ali pruža vam se mogućnost biranja te borbe. U centru vam kažu točno tko je dijete i od kojih roditelja, što se dogodilo, kako i gdje roditelji sada žive, ima li dijete braće i sestara itd. Dakle ipak znate u što ulazite. Iz podataka koje dobijete možete predpostaviti u kojem smjeru će se razvijati situacija. Možete to odrediti s istim postotkom sigurnosti kao bilo što u životu (oko 50%). Nakon što te informacije "prožvačete" slijedi upoznavanje djeteta gdje vas tri puta upozore da ako "ne kliknete" s djetetom da odmah odustanete. Ja sam morala pitati što to znači "da kliknemo" - samo su mi odgovorili - "znat ćete". I znala sam. I kliknuli smo. Onda je slijedilo druženje s djetetom cca 1-2 mjeseca. I tek onda smo ga udomili. Dakle mi smo odabrali dijete na temelju svih podataka koje smo od centra dobili. Nitko nam nije rekao- vi to morate, imate licencu udomitelja i nemate što birati. Nitko nam nije zatajio nikakve informacije. Evo i godinu dana poslije nema nekih iznenađenja. A sve što je uslijedilo nakon djetetovog dolaska je sreća kakva se ne može opisati u jednom postu.
Pozdrav

Pozdrav,
Procitala sam na nekim forumima da udomitelji nemaju prvenstvo posvojenja, upravo zato jer dijete treba posvojiti "dalje" od bioloskih roditelja.Ovo je pod pretpostavkom da su udomitelji bili u kontaktu s roditeljima.No,to je tamo neko virtualno misljenje.Zanima me,obzirom da ste u tome svjeze, vama su u centru rekli da cete imati prednost posvojenja?

[Monstera]

dvogrbadeva kaže:

Pozdrav,
Procitala sam na nekim forumima da udomitelji nemaju prvenstvo posvojenja, upravo zato jer dijete treba posvojiti "dalje" od bioloskih roditelja.Ovo je pod pretpostavkom da su udomitelji bili u kontaktu s roditeljima.No,to je tamo neko virtualno misljenje.Zanima me,obzirom da ste u tome svjeze, vama su u centru rekli da cete imati prednost posvojenja?

to je jako zastarjelo misljenje, no ne bi me cudilo da se neki djelatnici centra i dalje toga drze.

ako dijete vec zivi u nekoj obitelji, i dobro je adptirano, razvija privrzenost sa nekim clanom (ili svima) i ta obitelj ima mogucnost i posvojenja, mislim da bi se moralo dati prednost toj obitelji. bez obzira gdje je bioloska obitelj (u mom svemiru, da ja pisem zakone, mislim da bi se onda bioloska obitelj trebala odseliti, a ne dijete).

cesto bioloski roditelji nisu pripremani na udomljenje/posvojenej (kolko god to idijotno zvucalo), odn nije im u potpunosti jasno zasto ne mogu brinuti o djetetu i zivjeti sa njim, pa onda sabotiraju i kontakt sa udomiteljima, odn zivot u udomiteljskoj obitelji.
kada im je osvjesteno da nemaju kapaciteta za roditeljstvo, da dijete ima potrebe koje oni ne mogu i ne znaju zadovoljiti, a da netko ima, mogu cak i btii podrzavajuci i spram udomiteljske i posvojiteljske obitelji.

i to nije nimalo lak posao. puno je lakse dijete poslat u drugu zupaniju i ne davat roditelju za putne troskove, pa pisati da ne zeli kontaktirat dijete.... ili jos lakse, ostaviti dijete u udomiteljskoj, sa kontaktima djeteta i roditelja u centru/udomiteljskom pod nadzorom, ili ostaviit dijete u ustanovi, sa kontaktima roditelja i djeteta u domu, i pisati izvjesca da roditlej i dalje kontaktira dijete. bez obzira kakvi su ti kontakti i koliko doprinose razvoju djeteta. tako su skinuli sa sebe odgovornost i uvalili odgovornost za neciste papire bioloskom roditelju koji ne moze brinuti.
(bioloski roditelji iz razlicitih razloga ne mogu brinuti o djetetu, ali nerjetko pokazuju neku volju....ali ntii se mogu/zele promijeniti, niti znaju kako. a dijete raste,a mi brojimo hrpe posvojitelja)

[Monstera]

šal_od_kašmira kaže:

Ono što je malo pogrešno napisano je to da se dobiva dojam da ne znate u što ulazite i sa čim ćete se boriti. S nečim hoćete, to je sigurno, ali pruža vam se mogućnost biranja te borbe. U centru vam kažu točno tko je dijete i od kojih roditelja, što se dogodilo, kako i gdje roditelji sada žive, ima li dijete braće i sestara itd. Dakle ipak znate u što ulazite.

ne znam sto je po tebi pogresno napisano.

to sto je tvoje iskustvo takvo, ne znaci da su iskustva drugih takva.
stovise, cesta su iskustva da se o obitelji ne zna puno...."roditelj" itekako ima svoje "pravo" da zataji hrpu podataka ili ih prikaze u drugom smjeru.
i nemoraju djelatnici centra sve znati.nekad namaju prilike sve saznati, a nekad se niti en potrude.

znas ovog trenutka gdje roditelji zive i kolko dijete ima brace i sestara.
no to je cinjenica koja se moze vec danas popodne promijeniti.
i moze utjecati na zivot djeteta i vasu ulogu

šal_od_kašmira kaže:

Iz podataka koje dobijete možete predpostaviti u kojem smjeru će se razvijati situacija. Možete to odrediti s istim postotkom sigurnosti kao bilo što u životu (oko 50%). Nakon što te informacije "prožvačete" slijedi upoznavanje djeteta gdje vas tri puta upozore da ako "ne kliknete" s djetetom da odmah odustanete. Ja sam morala pitati što to znači "da kliknemo" - samo su mi odgovorili - "znat ćete". I znala sam. I kliknuli smo. Onda je slijedilo druženje s djetetom cca 1-2 mjeseca. I tek onda smo ga udomili. Dakle mi smo odabrali dijete na temelju svih podataka koje smo od centra dobili. Nitko nam nije rekao- vi to morate, imate licencu udomitelja i nemate što birati. Nitko nam nije zatajio nikakve informacije. Evo i godinu dana poslije nema nekih iznenađenja. A sve što je uslijedilo nakon djetetovog dolaska je sreća kakva se ne može opisati u jednom postu.
Pozdrav

meni je zaista drago i radi vas i radi djeteta, i tako bi to otprilike trebalo izgledati
cini mi se vaznim da si ovo podjelila sa drugima.
no to ne znaci da se to uvijek tako radi.
nazalost

sretno!

btw, ne kazem da su vam zatajili informacije, nego se neke nekad niti ne mogu saznati. to je realitet na koji treba biti spreman, kao i cinjenicu da ce se stvari po putu mijenjati. i da je vazno bbiti spreman na promijene i traziti podrsku ako zapne

[dvogrbadeva]

nosorog kaže:

to je jako zastarjelo misljenje, no ne bi me cudilo da se neki djelatnici centra i dalje toga drze.

ako dijete vec zivi u nekoj obitelji, i dobro je adptirano, razvija privrzenost sa nekim clanom (ili svima) i ta obitelj ima mogucnost i posvojenja, mislim da bi se moralo dati prednost toj obitelji. bez obzira gdje je bioloska obitelj (u mom svemiru, da ja pisem zakone, mislim da bi se onda bioloska obitelj trebala odseliti, a ne dijete).

cesto bioloski roditelji nisu pripremani na udomljenje/posvojenej (kolko god to idijotno zvucalo), odn nije im u potpunosti jasno zasto ne mogu brinuti o djetetu i zivjeti sa njim, pa onda sabotiraju i kontakt sa udomiteljima, odn zivot u udomiteljskoj obitelji.
kada im je osvjesteno da nemaju kapaciteta za roditeljstvo, da dijete ima potrebe koje oni ne mogu i ne znaju zadovoljiti, a da netko ima, mogu cak i btii podrzavajuci i spram udomiteljske i posvojiteljske obitelji.

i to nije nimalo lak posao. puno je lakse dijete poslat u drugu zupaniju i ne davat roditelju za putne troskove, pa pisati da ne zeli kontaktirat dijete.... ili jos lakse, ostaviti dijete u udomiteljskoj, sa kontaktima djeteta i roditelja u centru/udomiteljskom pod nadzorom, ili ostaviit dijete u ustanovi, sa kontaktima roditelja i djeteta u domu, i pisati izvjesca da roditlej i dalje kontaktira dijete. bez obzira kakvi su ti kontakti i koliko doprinose razvoju djeteta. tako su skinuli sa sebe odgovornost i uvalili odgovornost za neciste papire bioloskom roditelju koji ne moze brinuti.
(bioloski roditelji iz razlicitih razloga ne mogu brinuti o djetetu, ali nerjetko pokazuju neku volju....ali ntii se mogu/zele promijeniti, niti znaju kako. a dijete raste,a mi brojimo hrpe posvojitelja)

Da,slazem se.Meni je logicno da se udomitelju da prvenstvo posvojenja ako to zeli.Na kraju, ovdje se radi o interesu djeteta.No, nebi me cudilo da netko u centru odluci drugacije jer je to "lakse" za sustav a sve pod krinikom da je to bolje za dijete.Biti udomitelj je puno jednostavniji postupak od posvojenja no mnogi se na to ne odluce jer im je emotivno pretesko se rastati od djeteta, a rado bi ga posvojili, a nitko ne daje garanciju niti je isto zakonom propisanoravo prvenstva.

[Monstera]

dvogrbadeva kaže:

Da,slazem se.Meni je logicno da se udomitelju da prvenstvo posvojenja ako to zeli.Na kraju, ovdje se radi o interesu djeteta.No, nebi me cudilo da netko u centru odluci drugacije jer je to "lakse" za sustav a sve pod krinikom da je to bolje za dijete.Biti udomitelj je puno jednostavniji postupak od posvojenja no mnogi se na to ne odluce jer im je emotivno pretesko se rastati od djeteta, a rado bi ga posvojili, a nitko ne daje garanciju niti je isto zakonom propisanoravo prvenstva.

mislim da nisi shvatila sto sam htjela reci.
osobno smatram da je udomiteljstvo daleko teze i zahtjevnije nego posvojenje, iako, mozebit da je to samo moj subjektivan dojam.
kao posvojitelj, imas sva prava i obaveze kao i roditelj (npr.mozes uzeti bolovanje, mozes djetetu izvaditi putovnicu i voditi ga na Maldive....)

kao udomitelj, imas sve obaveze, ali prava ostvarujes preko CZSS-a, odn dijete svoja prava ostvaruje prek svog skrbnika (koji moze biti bioloski roditlej, clan bioloske obitelji, predstavnik centra)
dakle, ne mozes samostalno vaditi putovnicu, a ako ju i izvadite u pratnji skrbnika, skrbnik ima pravo reci da ne pusta dijete prek granice. pa cak niti u sloveniju, a kamoli na madagaskar
nemas pravo na bolovanje, niti na boravak uz dijete u bolnici, a nerjetko niti pravo na potpis za neku od operacija (odn moras kontaktirati skrbnika)

tak da, kada netko potencijalnim posvojiteljima savjetuje da krenu sa udomiteljstvom, treba imati na umu, da je udomiteljstvo itekako stresno i neizvjesno, odn, da dijete moze otici nazad u biolosku obitelj. nakon godina i godina suzivota u udomiteljskoj....i nakon mjeseci i mjeseci stresiranja sa kojecime.

sanse da ode u neku drugu posvojiteljsku, su zapravo jakoo jakoo male.
osobno mislim da je neozbiljno davat dijete ispod 5-6 godina u udomiteljske obitelji bez perspektive posvojenja (dakle, obiteljima koji su apriori rekli da bi htjeli i posvojiti), al to ovisi i o kapacitetima ustanova socijalne skrbi, kao i dostupnim udomiteljima koji bi mogli biti i posvojitelji
(da ti recimo nisi prosla za posvojenje, dijete bi moralo u neku trecu obitelj. meni je to losija varijanta nego put bioloska-ustanova-posvojiteljska obitelj, ali to nam je nvoi zakon o socijalnoj skrbi donio, da se uvijek daje prednost van institucionalnim oblicima skrbi, cak i kada te skrbi nema dovoljno).

[šal_od_kašmira]

dvogrbadeva kaže:

Pozdrav,
Procitala sam na nekim forumima da udomitelji nemaju prvenstvo posvojenja, upravo zato jer dijete treba posvojiti "dalje" od bioloskih roditelja.Ovo je pod pretpostavkom da su udomitelji bili u kontaktu s roditeljima.No,to je tamo neko virtualno misljenje.Zanima me,obzirom da ste u tome svjeze, vama su u centru rekli da cete imati prednost posvojenja?

Da, nama su baš rekli da imamo prednost, odnosno sve je fokusirano na to da je djetetu što manji stres. Kod nas nema kontakata s biološkom obitelji, ali oni znaju tko smo mi i gdje je dijete. Udomitelji nemaju prednost samo u slučaju ako je bilo teškog zlostavljanja od strane bioloških roditelja. U tom slučaju je potrebno dijete "sakriti" da biološki roditelji ne znaju adresu ni ime posvojitelja. Savjetuju i promjenu imena djeteta. Ako je, kao kod nas, sve OK nema nikakve zapreke posvojenju, odnosno daje se prednost kako dijete ne bi doživljavalo bespotrebne stresove. On nas doživljava već kao svoju obitelj, mi to i jesmo, samo to još papir treba opravdati.

[šal_od_kašmira]

Udomitelji imaju pravo na bolovanje. Ja redovno koristim bolovanje za dijete do navršene 3. godine života u sprezi njegovog pedijatra i mog liječnika opće prakse. Tako piše i u pravilniku i to mi nitko nije niti pokušao osporiti.
Što se tiče prelaska granice, načelno bi trebalo obavijestiti CZSS ali u praksi to drugačije malo izgleda. Dovoljno je samo imati sa sobom potvrdu o udomiteljstvu izdanu od strane CZSS. Mi smo do sada nekoliko puta prelaziti granicu prema EU (Slovenija) i izvan EU (BiH) i nije bilo nikakvih problema.
Ne sviđa mi se što čitam toliko negativnih stvari o udomljenju.
Po meni (možda je moje iskustvo stvarno idealno) jedina negativna stvar kod udomiteljstva je neizvjesnost - hoće li se dijete vratiti u svoju biološku obitelj. Tu neizvjesnost treba prihvatiti i živjeti s njom i to je teško. Od drugih udomitelja čujem da kontakti s biološkim roditeljima znaju biti prilično traumatični za dijete. Ja o tome ne mogu govoriti jer u našem slučaju kontakata nema.

[šal_od_kašmira]

dvogrbadeva kaže:

Da,slazem se.Meni je logicno da se udomitelju da prvenstvo posvojenja ako to zeli.Na kraju, ovdje se radi o interesu djeteta.No, nebi me cudilo da netko u centru odluci drugacije jer je to "lakse" za sustav a sve pod krinikom da je to bolje za dijete.Biti udomitelj je puno jednostavniji postupak od posvojenja no mnogi se na to ne odluce jer im je emotivno pretesko se rastati od djeteta, a rado bi ga posvojili, a nitko ne daje garanciju niti je isto zakonom propisanoravo prvenstva.

Postupak za biti udomitelj i za biti posvojitelj je gotovo identičan. Jedina razlika je da u slučaju posvojenja oba roditelja moraju proći psihološku obradu (psihotest i razgovor s psihologom), a u slučaju udomiteljstva samo nositelj licence (jedan roditelj). I Centar razgovara sa jednom osobom bliskom obitelji ( u mom slučaju s mojom sestrom). Papirologija je identična. Mi smo upravo u procesu za posvojiteljsku licencu, a postupak za udomiteljsku smo prošli tako da mogu usporediti.

[šal_od_kašmira]

nosorog kaže:

btw, ne kazem da su vam zatajili informacije, nego se neke nekad niti ne mogu saznati. to je realitet na koji treba biti spreman, kao i cinjenicu da ce se stvari po putu mijenjati. i da je vazno bbiti spreman na promijene i traziti podrsku ako zapne

Možemo biti sigurni da ne raspolažemo svim informacijama u životu ni svog udomljenog ni svog biološkog djeteta. Stvari će se po putu mijenjati u oba ova slučaja, kao i u životima svih ljudi oko nas. I na neke stvari ćemo biti spremni, na neke nećemo, kao i većina ljudi oko nas. I tražit ćemo podršku. To se zove život, ništa drugo.
Najbolji način da nešto učinite je da to učinite

[Doricamerica]

Što mislite o obiteljima koji posvoje? Dali biste se i vi odlučili na taj korak da ne možete imat svoje dijete? Mislite li da je rizik posvojit? Ja osobno nemam ništa protiv posvojenja.
Angelina Jolie je uz svoje 3-je djece, još uz to posvojila 3-je djece. Skidam joj kapu.

[brar]

Nakon dvije godine, dočekali smo i prvi poziv CZSS-a. Što možemo očekivati na tom razgovoru? Ide li se onda u nekakav uži krug ili...?
Nisam tip koji se na takve stvari priprema; idemo srca čistog i punog ljubavi, stava sam da nije dobro unaprijed smišljati odgovore na pitanja...
Voljela bih čuti iskustva onih koji su prošli razgovore...pišite nam svoja iskustva.

Hvala

[Goga_fina]

Kada smo bili na tom razgovor za sina, istina bilo je to prije 15. god, došli smo ne znajući da imaju dijete, pozvali su nas "da nas upoznaju, da znaju tko stoji iza Zamolbe...". Razgovor je bio ugodan, kavica kao sa prijateljima, totalno bez stresa. Tek na kraju razgovora je uletjela ravnateljica i pitala nas jesu li nam rekli... A mi... Išli smo doma presretni, uvjereni da je to TO, uopće nismo čuli da su one rekle da im dolaze još dva para na razgovor
Kroz nekih par dana sinko je bio s nama doma