Kako biti uspješan u poslu a ne izgubiti zdravlje?

[cajna_mjesavina]

Svaki put kada mi netko daje savjet o poslu, prvo pogledam profesionalni status te osobe. Puno je bitnije TKO ti daje savjet nego što kaže.

Osobno su mi savjete tipa - ništa se ne može, sve je u banani, ima samo tko krade i slično davali ljudi koji nisu ništa napravili od sebe profesionalno, rade za 3000-4000 kn i doveli su se u neke egzistencijalna rubove kroz velik broj loših životnih i financijskih odluka.

Savjete tipa - možeš ti to, uspjet ćeš, samo naprijed, neki konkretan prijedlog u vezi unaprijeđenja posla i slično su mi mahom davali ljudi koji su i sami uspjeli u životu, koji rade smislen posao koji vole, dobro zarađuju, imaju hobije i većinom kvalitetne brakove.
Od uspješnog čovjeka ćeš uvijek čuti samo jedno - ako se trudiš i uporan si, možeš.

Kako ostati stabilan i pozitivan? Ne čitati previše portale, čitati knjige.
Osobno napredovati u znanjima.

Sagledati stvari realno - ako nisi gladan, imaš krevet na kojem možeš spavati, imaš pitku vodu i u tvojoj zemlji se ne vodi rat, živiš bolje nego otprilike 70% ljudi na planeti zemlji.
Preuzeti odgovornost za svoj život, napraviti plan i zasukati rukave.

[blort]

cajna_mjesavina kaže:

Svaki put kada mi netko daje savjet o poslu, prvo pogledam profesionalni status te osobe. Puno je bitnije TKO ti daje savjet nego što kaže.

Osobno su mi savjete tipa - ništa se ne može, sve je u banani, ima samo tko krade i slično davali ljudi koji nisu ništa napravili od sebe profesionalno, rade za 3000-4000 kn i doveli su se u neke egzistencijalna rubove kroz velik broj loših životnih i financijskih odluka.

Savjete tipa - možeš ti to, uspjet ćeš, samo naprijed, neki konkretan prijedlog u vezi unaprijeđenja posla i slično su mi mahom davali ljudi koji su i sami uspjeli u životu, koji rade smislen posao koji vole, dobro zarađuju, imaju hobije i većinom kvalitetne brakove.
Od uspješnog čovjeka ćeš uvijek čuti samo jedno - ako se trudiš i uporan si, možeš.

Kako ostati stabilan i pozitivan? Ne čitati previše portale, čitati knjige.
Osobno napredovati u znanjima.

Sagledati stvari realno - ako nisi gladan, imaš krevet na kojem možeš spavati, imaš pitku vodu i u tvojoj zemlji se ne vodi rat, živiš bolje nego otprilike 70% ljudi na planeti zemlji.
Preuzeti odgovornost za svoj život, napraviti plan i zasukati rukave.

WTF, pa naravno da će takvi ljudi davati takve savjete jer im je prošlo sve što su zamislili i nisu imali većih hendikepa ni promašaja pa onda solipsistički misle da je to moguće svima ili bar većini i da su sami zaslužni za sve što im se dogodilo.
Vrlo nizak nivo objektivnosti.

[SubSV]

Blort, tvoja slika bi mogla stajati u rječniku pored pojma "pesimizam".

Dobro joj je napisala, savjete uzimaj od onih koji su uspješni ili njih pitaj.
Ali uz zrno soli, nije svatko tko je na dobrom poslu i na dobroj plaći do toga došao svojim trudom ili samo svojim trudom.

Planirati, pozitivno misliti, vjerovati u sebe i učiti je uvijek bolji izbor nego raditi obrnuto. Čak i ako sve to ne kapitaliziraš odmah ili u potpunosti.

[blort]

SubSV kaže:

Blort, tvoja slika bi mogla stajati u rječniku pored pojma "pesimizam".

Dobro joj je napisala, savjete uzimaj od onih koji su uspješni ili njih pitaj.
Ali uz zrno soli, nije svatko tko je na dobrom poslu i na dobroj plaći do toga došao svojim trudom ili samo svojim trudom.

Ne, savjete treba uzimati od onih koji su uspješni unatoč nizu problema i hendikepa(a takvih je jako malo), ostalo je hrpa neutemeljene samohvale.

[wild rider7]

blort kaže:

Ne, savjete treba uzimati od onih koji su uspješni unatoč nizu problema i hendikepa(a takvih je jako malo), ostalo je hrpa neutemeljene samohvale.

totalno ne kužiš bit. nema uspješnih, a da nisu prošli sito i rešeto i da se ne suočavaju s izazovima svaki dan.
međutim, često slušam poduzetničke priče i sve imaju jedan univerzalni zajednički nazivnik; ti ljudi ni u jednom trenutku ne pomisle da neće uspjeti i duboko vjeruju u sebe i svoje ideje. i to ih tjera naprijed. takva energija uvijek nosi ploda.

OT. tema je malo predrastično postavljena. ni jedan posao nije vrijedan gubitka zdravlja. rješenja uvijek ima, samo mentalitet ljudi u RH je takav da vole živjeti iznad svojih mogućnosti, zakopaju se u kredite i postanu robovi poslodavca.
i onda su opterećeni, nezadovoljni, jer rade da bi preživjeli...

u svemu što se radi treba naći neku minimotivaciju, minicilj. pokretati stvari, predlagati, inicirati...stvoriti si oko sebe kritičnu masu s kojom ćeš toplo timski surađivati i koja će ti biti bedem kada zatreba. umrežavati se puno, stvoriti si preduvjete za buduće životne varijante... puno učiti i napredovati ponajprije na osobnoj razini. biti fleksibilan, spreman na seljenja...valja se odmaknuti od mentaliteta naših staraca koji su cijeli radni vijek proveli u jednoj firmi čekajući penziju. to je užasno zatupljujuće.

[blort]

wild rider7 kaže:

totalno ne kužiš bit. nema uspješnih, a da nisu prošli sito i rešeto i da se ne suočavaju s izazovima svaki dan.
međutim, često slušam poduzetničke priče i sve imaju jedan univerzalni zajednički nazivnik; ti ljudi ni u jednom trenutku ne pomisle da neće uspjeti i duboko vjeruju u sebe i svoje ideje. i to ih tjera naprijed. takva energija uvijek nosi ploda.

OT. tema je malo predrastično postavljena. ni jedan posao nije vrijedan gubitka zdravlja. rješenja uvijek ima, samo mentalitet ljudi u RH je takav da vole živjeti iznad svojih mogućnosti, zakopaju se u kredite i postanu robovi poslodavca.
i onda su opterećeni, nezadovoljni, jer rade da bi preživjeli...

u svemu što se radi treba naći neku minimotivaciju, minicilj. pokretati stvari, predlagati, inicirati...stvoriti si oko sebe kritičnu masu s kojom ćeš toplo timski surađivati i koja će ti biti bedem kada zatreba. umrežavati se puno, stvoriti si preduvjete za buduće životne varijante... puno učiti i napredovati ponajprije na osobnoj razini. biti fleksibilan, spreman na seljenja...valja se odmaknuti od mentaliteta naših staraca koji su cijeli radni vijek proveli u jednoj firmi čekajući penziju. to je užasno zatupljujuće.

Ti ne kužiš bit, analogno s ovim bi npr bilo kada žene muškarcima idu davati ljubavne savjete, u 90% slučajeva to je jednostavno smiješno jer im je muška pozicija totalno strana.
I ne, takva energija u većini slučajeva ne donosi ploda, s obzirom da ih ogromna većina na kraju propadne(ako govorimo o poduzetništvu).
Možda je zatupljujuće i monotono ali je puno manje stresno i samim time zdravije za psihu.
Ništa ne ubija kao konstantan stres, koji je npr prisutan u tom rat race mentalitetu.

[kikakm]

Ivchy26 kaže:

A šta ako dobiješ zadatak koji moraš hitno obaviti a taj zadatak ovisi o drugim ljudima. I svaki od tih ljudi koji su zaduženi za svoj dio ne radi svoj posao kako treba ili ga ne razumije....kako bi ti objasnio to nadređenom?
A njega ne zanima proces nego samo rezultat.
Koji naravno, mora biti napravljen još jučer.

Razumijeti će oni koji su se nosili s time

Ivchy26 kaže:

Zanima me kako se nosite sa situacijama koje nisu pod vašom kontrolom a za njih ste odgovorni?
Kako suzdržati emocije na poslu?

Dobra pitanja, za podulju razradu tematike. Ovisi o tvojoj ličnosti, o ljudima s kojima radiš, o šefu/šefici ili više njih, na više razina, kako gdje, pa o vrsti posla, itd. Kvalitetna komunikacija je temelj za sve. Pokušaj na asertivan način pristupiti. Kontrolu u kojem smislu? Da li to ovisi o drugim zaposlenicima ili o nekim faktorima nevezanim za osobe? Kakva ti je suradnja sa šefom/icom? S kojim emocijama se boriš, definiraj ih? U kojim situacijama se točno javljaju?

cajna_mjesavina kaže:

Sagledati stvari realno - ako nisi gladan, imaš krevet na kojem možeš spavati, imaš pitku vodu i u tvojoj zemlji se ne vodi rat, živiš bolje nego otprilike 70% ljudi na planeti zemlji.

Aha da, 90 posto vremena si prikovan za krevet zbog teškog tjelesnog invaliditeta, gdje ovisiš o roditeljima koji te hrane na cjevčicu jer nemaš motoričkih sposobnosti, ne možeš sam gristi, gutati, a onda još imaš kateter kojim podjednako ispuštaš ono jednom uneseno. Sve u svrhu održavanja vegetativnog načina življenja. No to nije sve. Intelektualno si sniženih sposobnosti, na razini trogodišnjeg djeteta. Osjećaš bol, ispuštaš suze, patiš...Imaš hranu, imaš pitku vodu, imaš udoban krevet, prilagođen potrebama tvojeg tijela koje se raspada. Svaki dan te roditelji okreću, izokreću, da se ne bi razvile dekubitusne rane, kao što tamo negdje nacerekana bogataška djeca okreću meso jedne deve, krokodila, slona na ražnju. Ne možeš se veseliti tome što u tvojoj zemlji nema rata, zato jer ne možeš pojnmiti intelektualno što je uopće rat zaista (to je možda i u čitavoj tragediji dobro). Nikad nećeš potrčati dvorištem, nikada nećeš ići u školu, nikada nećeš raditi...nikad nećeš živjeti. Možda malo ekstremniji primjer, ali svuda oko nas ima onih koje fizičke ili psihičke ili oboje onemogućuje da rade. Tako da priče o pozitivnim misli koje će rezultirati akcijom ne stoje uvijek, ako nemaš neke preduvjete. Zdrav bolesnom ne vjeruje i tako to.

[cajna_mjesavina]

blort kaže:

WTF, pa naravno da će takvi ljudi davati takve savjete jer im je prošlo sve što su zamislili i nisu imali većih hendikepa ni promašaja pa onda solipsistički misle da je to moguće svima ili bar većini i da su sami zaslužni za sve što im se dogodilo.
Vrlo nizak nivo objektivnosti.

Svatko tko je uspio u žvotu je imao problema, ups and downs faza i slično.
Osobno ne poznajem ni jednu jedinu osobu koja se jako trudi, a da ne vidim da joj generalno ide na bolje.
S druge strane, poznajem hrpu onih koji samo kenjaju kako je sve u kurcu i ništa nema smisla i nema posla, a ništa ne poduzimaju.

kikakm kaže:

Aha da, 90 posto vremena si prikovan za krevet zbog teškog tjelesnog invaliditeta, gdje ovisiš o roditeljima koji te hrane na cjevčicu jer nemaš motoričkih sposobnosti...

Imaš pravo, uz hranu, vodu, krevet i mir u zemlji trebalo je pisati i - zdravlje.

[fleur amour]

wild rider7 kaže:

totalno ne kužiš bit. nema uspješnih, a da nisu prošli sito i rešeto i da se ne suočavaju s izazovima svaki dan.

vrlo, vrlo nezdrav život. uspjeh ima svoju cijenu, kojoj se ovo liberalno, kapitalističko društvo pobožno klanja. da, uspješni su, prema mjerilima tržišta, poslodavca, medija, i ostalih umjetnih tvorevina, al samo oni znaju što su žrtvovali za to. ako su dovoljno osvješteni, znaju da pola toga nije vrijedilo znoja i truda. al tu su oni, poput tebe, koji im se dive, i guraju i dalje bolestan obrazac uspjeha kao filozofiju življenja. jedina korist je što dođeš do nekih spoznaja, a to je da tvoje vrijeme i zdravlje ipak nemaju cijenu.

wild rider7 kaže:

međutim, često slušam poduzetničke priče i sve imaju jedan univerzalni zajednički nazivnik; ti ljudi ni u jednom trenutku ne pomisle da neće uspjeti i duboko vjeruju u sebe i svoje ideje. i to ih tjera naprijed. takva energija uvijek nosi ploda.

rijetki su oni sa zdravom energijom, koji znaju stati kad je potrebno. a i oni su prisiljeni igrati prema pravilima opstanka na tržištu. zakon đungle.

wild rider7 kaže:

OT. tema je malo predrastično postavljena. ni jedan posao nije vrijedan gubitka zdravlja. rješenja uvijek ima, samo mentalitet ljudi u RH je takav da vole živjeti iznad svojih mogućnosti, zakopaju se u kredite i postanu robovi poslodavca.
i onda su opterećeni, nezadovoljni, jer rade da bi preživjeli...

a poslodavci pjevaju od radosti jer imaju robove koji će raditi pod kakvim bilo uvjetima.

wild rider7 kaže:

u svemu što se radi treba naći neku minimotivaciju, minicilj. pokretati stvari, predlagati, inicirati...stvoriti si oko sebe kritičnu masu s kojom ćeš toplo timski surađivati i koja će ti biti bedem kada zatreba. umrežavati se puno, stvoriti si preduvjete za buduće životne varijante... puno učiti i napredovati ponajprije na osobnoj razini. biti fleksibilan, spreman na seljenja...valja se odmaknuti od mentaliteta naših staraca koji su cijeli radni vijek proveli u jednoj firmi čekajući penziju. to je užasno zatupljujuće.

ti nikad nećeš shvatiti što su oni imali jer si indoktriniran da je bolje da sam plaziš po svijetu za poslovima, nisi nikad svoj na svom, nikad dovoljno dobar, nikad zadovoljan. a ovaj sistem trlja ruke jer je svoj posao prebacio na tebe. jer ne samo što će iskoristiti tvoj trud, nego će se riješiti i brige ulaganja u tebe. čista dobit, ali za koga?

[The Maystor]

Meni je na proslom poslu trebalo oko tri tjedna, a na ovom ttrnutno oko mjesec i pol da se ugodno osjecam, da se relativno uklopim, da uhvatim prav radni stimung, da budem domaci

Ide ja da na nekom radnom mjestu radim pet sezt i vise godina uz zdravu okolinu mi se cini vrlo ispravnom i ugodno. {samo kod privatnih je to teze postic}

[Ertrinken]

fleur amour kaže:

ti nikad nećeš shvatiti što su oni imali jer si indoktriniran da je bolje da sam plaziš po svijetu za poslovima, nisi nikad svoj na svom, nikad dovoljno dobar, nikad zadovoljan. a ovaj sistem trlja ruke jer je svoj posao prebacio na tebe. jer ne samo što će iskoristiti tvoj trud, nego će se riješiti i brige ulaganja u tebe. čista dobit, ali za koga?

Cekaj, kada im je bilo tako dobro,kog vraga su onda uprli mjenjati?
Aha,prije nije bilo mobbinga, nije bilo nezadovoljnih na poslu, nije bilo onih koji nisu napredovali,jer ih je neko kocio? U kakvoj ti tek iluziji zivis...

[blort]

cajna_mjesavina kaže:

Svatko tko je uspio u žvotu je imao problema, ups and downs faza i slično.
Osobno ne poznajem ni jednu jedinu osobu koja se jako trudi, a da ne vidim da joj generalno ide na bolje.
S druge strane, poznajem hrpu onih koji samo kenjaju kako je sve u kurcu i ništa nema smisla i nema posla, a ništa ne poduzimaju.

Samo što postoje problemi i PROBLEMI.
Ja ih npr znam nekoliko, i većinom se vrte u začaranom krugu vraćanja kredita i smišljanja kako do novih izvora novca za što im trebaju krediti.
Cijela priča da veliki trud i zalaganje po defaultu vode do nečeg korisnog i pametnog je bajka, svijet jednostavno tako ne funkcionira ma koliko bi mnogi to htjeli.

[cajna_mjesavina]

blort kaže:

Samo što postoje problemi i PROBLEMI.
Ja ih npr znam nekoliko, i većinom se vrte u začaranom krugu vraćanja kredita i smišljanja kako do novih izvora novca za što im trebaju krediti.
Cijela priča da veliki trud i zalaganje po defaultu vode do nečeg korisnog i pametnog je bajka, svijet jednostavno tako ne funkcionira ma koliko bi mnogi to htjeli.

Ha da, generalno tko ne uspije smatra da nije uspio zbog PROBLEMA, a opravdava si da ovi koji su uspjeli su imali probleme.
Malo tko je spreman sebe samokritički sagledati, priznati odgovornost, naučiti nešto kad usere i krenuti dalje mudriji.
Lakše je okriviti PROBLEME i mrzit cijeli svijet.

[blort]

cajna_mjesavina kaže:

Ha da, generalno tko ne uspije smatra da nije uspio zbog PROBLEMA, a opravdava si da ovi koji su uspjeli su imali probleme.
Malo tko je spreman sebe samokritički sagledati, priznati odgovornost, naučiti nešto kad usere i krenuti dalje mudriji.
Lakše je okriviti PROBLEME i mrzit cijeli svijet.

Stvarno, ti nekome govoriš o manjku samokritičnosti.
Koji smijeh.

[onix]

Ivchy26 kaže:

Pozdrav svima!

Željela bih da razmijenimo iskustva sa psihološke strane kako uspjeti u poslu?
Primijetila sam da se u našem društvu provlači velika negativa kada je posao u pitanju.
Voljela bih da se jave ljudi koji su uspješni u svom poslu i vole svoj posao da napišu kako su psihički uspjeli ostati skulirani i zdravi i oduprijeli se ovim negativama....

Ne znam što misliš pod "uspješni u svom poslu". Zarađuju puno novaca, rade na zvučnim pozicijama, pojavljuju se u medijima, ili jednostavno dobro rade svoj posao? Ja sam od ovih zadnjih. Bez razmišljanja sam odbila posao koji bi mi osigurao značajno veću plaću i mogućnost brzog napredovanja prema managementu - jednostavno volim to što radim i to mi čuva psihičko zdravlje.

Negative:

1. naše društvo je zaraženo sviješću da moraš čuvati posao kao "oko u glavi" iako te poslodavac omalovažava, mobbingira, maltretira i prijeti otkazom.
- isto tako primjećujem veliku negativu u pogledu kada netko promjeni više poslova, dok je u inozemstvu to normalna stvar.

Ne znam u kakvom krugu ljudi se krećeš, ja već dugo nisam čula ništa o povremenom mijenjanju poslova. Naravno, ako na tri posla za redom daš otkaz nakon mjesec-dva-tri, to je već druga priča.

2. provlači se u zadnje vrijeme teza: "uzalud ti obrazovanje kada nećeš moći sa faksom naći posao".
- tko bi normalan u nekom drugom društvu to rekao?

Faks ti neće naći posao, to moraš sama. Faks ti daje dobru poziciju za pregovaranje u traženju posla i trebao bi ti biti dobra baza za usavršavanje u onome što radiš. Za sve ostalo se moraš potruditi.

3. "ako nemaš dobru vezu/rodbinu/ nećeš moći naći posao u državnim institucijama -ovo vjerujem da je istina.
Ali isti ljudi koji to govore, isto to čine ili pristaju na takve uvjete.

U principu se moraš odlučiti - je li ti cilj uhljebiti se u državnoj firmi ili raditi posao koji voliš onako kako ga voliš. Jako malo ljudi može pomiriti to dvoje. Ja nisam uspjela.

4. naši ljudi će rađe otići u inozemstvo raditi šljakerske i zadnje poslove, nego tu normalne zbog negativne atmosfere društva.

Taj dio ni meni nije potpuno jasan. Ali na mene negativna atmosfera ne utječe pretjerano.

5. zašto se na traženje posla uvijek gleda kao nešto negativno i kao da taj koji traži posao ima kugu?

U kakvim se ti to krugovima krećeš? Među ljudima koji traže posao, mole boga da ga ne nađu i onda pljuju po svemu oko sebe? Nije ti to dobro...

Kako ostati stabilan/pozitivan u glavi u vrijeme ovih tranzicijskih kriza?
Kako se oduprijeti negativizmu i koncentrirati na vlastiti cilj, obrazovanje, posao bez da te tuđi komentari dotiču?
Ako tražite drugi posao, kako ne pasti psihički kada vam drugi govore da nema posla?

Imate li kakve savjete?


Hvala

Moraš imati stav koji će tebe tjerati naprijed i koji će tvom (potencijalnom) poslodavcu potvrditi da vrijediš.

Ne razumijem, kakve veze ima što drugi govore?

[wild rider7]

blort kaže:

Ti ne kužiš bit, analogno s ovim bi npr bilo kada žene muškarcima idu davati ljubavne savjete, u 90% slučajeva to je jednostavno smiješno jer im je muška pozicija totalno strana.

gladan sitom ne vjeruje, kažeš?
na stranu što ti je analogija promašena, jasno je da negativac neće progledati pozitivno, samo zato što mu pozitivac tako kaže. to je igra izgubljena u startu. samo, šteta.

blort kaže:

I ne, takva energija u većini slučajeva ne donosi ploda, s obzirom da ih ogromna većina na kraju propadne(ako govorimo o poduzetništvu).

dok god ovako razmišljaš naravno da ništa neće donijeti ploda. nadam se da ti je to jasno.

blort kaže:

Možda je zatupljujuće i monotono ali je puno manje stresno i samim time zdravije za psihu.
Ništa ne ubija kao konstantan stres, koji je npr prisutan u tom rat race mentalitetu.

ok. ovo ti, priznajem, stoji. više je stresa. ali i više zadovoljstva. živosti. bar što se mene tiče. takav sistem jača našu prilagodljivost. u smislu da nećeš pasti u depru ako s 50 godina izgubiš posao kojeg si uzimao zdravo za gotovo i smatrao jedinom sigurnošću. life. treba se znati snaći.

fleur amour kaže:

ti nikad nećeš shvatiti što su oni imali jer si indoktriniran da je bolje da sam plaziš po svijetu za poslovima, nisi nikad svoj na svom, nikad dovoljno dobar, nikad zadovoljan. a ovaj sistem trlja ruke jer je svoj posao prebacio na tebe. jer ne samo što će iskoristiti tvoj trud, nego će se riješiti i brige ulaganja u tebe. čista dobit, ali za koga?

pa iskreno, jebe mi se za 'svoj na svome'. što to uopće znači? ne patim od tih svojina i fiksnog sidra bez kojeg ne mogu. danas sam tu, sutra tko zna gdje. gdje budem tamo radim i zarađujem za život i živim, učim, napredujem, prvenstveno radi sebe. i sretna sam s time. mislim da je to najvažnije.

[Josephine Anne]

Trebaš voljeti posao koji radiš i voditi računa o tome da ne pretjeruješ, treba znat stati na loptu. Nema od provođenja po cijele dane na poslu od života ništa.
Ok jedno vrijeme kad se mora al uvijek... Također, ne smije se pucati previsoko, misliti da se nešto može a ispadne drukčije, ulagati previše pa na kraju prokockati novce jer nam se uloženo nije vratilo kroz godine, treba biti razuman te voditi računa o svom fizičkom i psihičkom zdravlju. Nitko te ne želi bolesnog ni šef ni ljubavnik!!

[Hazen]

wild rider7 kaže:

..... danas sam tu, sutra tko zna gdje. gdje budem tamo radim i zarađujem za život i živim, učim, napredujem, prvenstveno radi sebe. i sretna sam s time. mislim da je to najvažnije.

Iako mi je i samoj zatupljujuca misao o ostajanju na istom mjestu cijeli radni vijek, mislim da ne valja previse ici ni na drugu stranu. Osim mozda kad je u pitanju samacki zivot. Za imati obitelj i djecu, za pokusati pruziti toj djeci stabilnost, dom, zivotni ritam uskladjen s njihovim skolskim obavezama, aktivnostima i drustvenim zivotom, za pruziti svojoj djeci obiteljski mir... I to u drzavi Hrvatskoj... "Danas sam tu, sutra tko zna gdje" razmisljanje tada postaje luksuz prilicnom broju ljudi koji brinu o jos nekome osim iskljucivo o sebi. Ne kazem da fleksibilnost i tada nije moguca, ali teza je za izvesti.
Mozes ti i cupati dijete iz skole svaki put kad u njoj stekne ritam i s nekim se sprijatelji, ili se razdvajati od partnera koji bi ostao na starom mjestu jer mu je tamo drag/dobar posao koji ne zeli napustati pa zonglirati uz sve jos s vezom na daljinu i sto drugih nuspojava u obitelji, ali to samo potvrdjuje koliko gore citirano stanje najvise odgovara - samcima.

[kikakm]

Možda, samo možda, mrvicu, bi se moglo promisliti prije imanja djece, ulaženja u brak, uzimanja kredita za nepotrebne stvari u životu i stvari koje bi spadale pod traženje kruha nad pogačom. Možda bi bilo bolje da je više samaca, gledajući globalno, izvan potreba pojedinca. Dok neki rade da bi preživjeli, drugi rade da bi živjeli. Prvi nemaju izbora, dok drugi imaju, jer većinom, svojim načinom života potiču konzumerizam, materijalne (ne)vrijednosti, ubijanje životinja, uništavanje prirode...i na kraju, posljedično, zbog velikog dijela takvih, ima još više onih koji samo preživljavaju. Začarani krug.. Treba se prokreirati i rekreirati, ne? Možda bi mogli naučiti cijeniti i usmjeriti se više na ono što imamo, a ne težiti onome što nemamo. Sve je to povezano sa zdravljem i poslom, zdravljem na poslu.

[old-soul80]

Za biti uspješan u poslu trebaš biti psihopat/sociopat, pogotovo ako si u okolini koja se zasniva na superiornosti i submisivnosti (na čemu se zasnivaju mnoge kapitalističke i robovlasničke firme). Zašto? Zato jer su psihopati inteligentni, gaze sve pred sobom, rade kavge, iskorištavaju druge i onda ih bace ko stare čarape. Kad dođeš do vrha, budale će ti se još diviti i htjeti biti kao ti, no vjerojatno neće moći jer ćeš im prodati priču o "radu, viziji, marketingu" i sličnim sranjima za koja znaš da ne pale.