Ispod površine američkog filma 70-ih

[KingCrimson]

Naravno da ne.
Ali postavio sam i filmova koji doista jesu "ispod povrsine".
Buduci da ne postoji zasebna tema, npr. "Americka kinematografija 70-ih", ucinilo mi se pogodnim tu postati. I tako je vec i na prvim stranicama teme spomenuto dosta filmova koji su "iznad povrsine".
Ako filmske moderatore smetaju ti filmovi, neka ih slobodno obrise.

[KingCrimson]

Nepretenciozna i vrlo uspjela filmska biografija jedne od najvećih legendi rock'n'rolla

"Priča o Buddyju Hollyju" (1978.), redatelja Stevea Rasha, jedna je od najuspjelijih filmskih biografija u američkoj kinematografiji, premda nije ni previše točna ni suviše kontrolirana od Hollyjeve udovice Marije Elene Santiago. U priči o najvećoj zvijezdi rock'n'rolla pedesetih nakon Elvisa Presleyja, nepretenciozno, duhovito i bez patetike nižu se zgode iz Hollyjeva puta prema uspjehu sve do njegove tragične smrti u avionskoj nesreći 1959. Film je nagrađen "Oscarom" za orkestraciju te nominiran za zvuk i glavnu mušku ulogu, no izvrsnom Garryju Buseyu, koji fascinantno sam izvodi Buddyjeve hitove, nagradu je "preoteo" glavni junak "Povratka kući" Jon Voight.

[Deckard]

Već kad se bacaju naslovi - The Laughing Policeman (1973) - jedan stvarno ispod površine film. Ovako bi izgledao Dirty Harry da mu maknete Clinta ili French Connection bez Hackmana. Početak filma - lik izrešeta autobus i ubije jedno 7-8 putnika. Policijska istraga slijedi. Sporo, metodično, baš kao prava istraga. Walther Matthau kao stari đomba murje, malo njegovog privatnog života, kao krimić, ali koji je i podsta drama. Ništa spektakularno, malo čak i dosadnjikavo, ali ogledni primjer zašto su neki drugi filmovi bolje uspjevali, koji su imali junake koji krše zakon dok kažeš keks.

[KingCrimson]

Američki ratni spektakl "Midway" Jacka Smighta („Kaleidoskop“) snimljen je 1975., u razdoblju kad je postupno jenjala groznica za takvom vrstom proizvoda, započeta velikim uspjehom "Najdužeg dana". Spajajući autentično (dokumentarne snimke) i izmišljeno (sapunasta melodrama), film rutinski oslikava jednu od najznačajnijih bitaka u povijesti Drugog svjetskog rata. Najzanimljivija je uvodna akcijska scena bombardiranje Tokya – koja je doslovno ukradena (ali obojana u crveno) iz crno-bijelog ratnog filma Mervyna LeRoya „30 sekundi iznad Tokya“ a mnoge scene „posuđene“ su iz ratnog spektakla „Tora! Tora! Tora!“.
Unatoč gomili reprezentativnih glumačkih zvijezda (Charlton Heston, Henry Fonda, James Coburn, Glenn Ford, Hal Holbrook, Toshiro Mifune), film pati od klaustrofobične scenografije, bučnog (i iritantnog) Sensurrounda, klišejiziranih dijaloga, plošnih likova i otrcane priče. I premda je jasna bila autorova zelja da se snimi film o "dogadjaju vecem od zivota" a ne pojedinacne sudbine u njemu, film ipak nudi premalo.

[KingCrimson]

Ugledni scenarist i redatelj Paul Schrader (scenarist Scorseseova "Taksista", kompletni autor filmova "Američki žigolo", "U podzemlju seksa", "Ljudi-mačke"...) afirmirao se upravo scenarijem za "Yakuzu" (1974.), producenta i redatelja Sydneya Pollacka ("Havana", "Moja Afrika"). Schrader je scenarij napisao po priči svog brata Leonarda, a u radu mu je pripomagao tada najcjenjeniji holivudski scenarist Robert Towne (pisac "Kineske četvrti" Romana Polanskog). Braća Schrader bila su fascinirana japanskom kulturom (Paul je studirao japansku kulturu i film, a Leonard bio oženjen Japankom i živio neko vrijeme u Zemlji izlazećeg sunca), osobito moralom i osjećajem časti. "Yakuza" je upravo film o časti, ali i o ljubavi i sukobu kultura, a svi ti motivi odlično su predstavljeni kroz kriminalističku priču koja se, ipak, odvija previse sporo. Svoj doprinos ovom zanimljivom i povremeno uzbudljivom i dirljivom filmu, koji je superiorno prethodio "Crnoj kiši" Ridleya Scotta i podjednako dobrom "Izlazećem suncu" Philipa Kaufmana, dali su i sjajni glumci, predvođeni Robertom Mitchumom, Takakurom Kenom i Kishi Keikom.

[Remam]

Mitchum iako ne pretjerano drag, uvijek je imao konstantu. Njegove najbolje uloge su došle u 70-ima, pogotovo u 'The Friends of Eddie Coyle'.

[lemonzoo]

Ovaj Yakuza je malo zaboravljiv kad ga pogledaš samo jednom kao ja. Sjećam se da je bilo odličnih borbi katanama. Zapadnjački film o Japanu, iako kvalitetan.

[Lizzie M]

zato je Mishima: A Life in Four Chapters, istog Paula Schradera, nezaboravan (ok, to su 1980-e).

[Ajutokintumi]

KingCrimson kaže:

Američki ratni spektakl "Midway" Jacka Smighta („Kaleidoskop“) snimljen je 1975., u razdoblju kad je postupno jenjala groznica za takvom vrstom proizvoda, započeta velikim uspjehom "Najdužeg dana". Spajajući autentično (dokumentarne snimke) i izmišljeno (sapunasta melodrama), film rutinski oslikava jednu od najznačajnijih bitaka u povijesti Drugog svjetskog rata. Najzanimljivija je uvodna akcijska scena bombardiranje Tokya – koja je doslovno ukradena (ali obojana u crveno) iz crno-bijelog ratnog filma Mervyna LeRoya „30 sekundi iznad Tokya“ a mnoge scene „posuđene“ su iz ratnog spektakla „Tora! Tora! Tora!“.
Unatoč gomili reprezentativnih glumačkih zvijezda (Charlton Heston, Henry Fonda, James Coburn, Glenn Ford, Hal Holbrook, Toshiro Mifune), film pati od klaustrofobične scenografije, bučnog (i iritantnog) Sensurrounda, klišejiziranih dijaloga, plošnih likova i otrcane priče. I premda je jasna bila autorova zelja da se snimi film o "dogadjaju vecem od zivota" a ne pojedinacne sudbine u njemu, film ipak nudi premalo.

ne bi se složio da film nudi premalo, film itekako nudi upravo ono što mu je i cilj, kronološki prikaz događaja koji su bili presudni za ishod jedne od najvažnijih bitaka u povijesti čovječanstva. pobjeda amera je prikazana dostojanstveno, bez previše euforije, a utoliko je osjećaj divljenja kod publike jači i veći. ja ga osobno nikad neću zaboraviti, a bio sam klinjo kad sam ga gledao s starcima u kinu.

[Caecus]

Lizzie M kaže:

zato je Mishima: A Life in Four Chapters, istog Paula Schradera, nezaboravan (ok, to su 1980-e).

i za yakuzu i mishimu je original priča od paulovog brata leonarda schradera..detaljnije
inače mishima mi je s light sleeperom naj/zreliji schrader.

[KingCrimson]

Ajutokintumi kaže:

... ja ga osobno nikad neću zaboraviti, a bio sam klinjo kad sam ga gledao s starcima u kinu.

Sada kada si, valjda, odrastao trebao bi film jos jednom pogledati.

[Ajutokintumi]

KingCrimson kaže:

Sada kada si, valjda, odrastao trebao bi film jos jednom pogledati.

gledao ga prije jedno petnaestak godina

[Ajutokintumi]

Bugsy Malone (1976)



legendarni mjuzikl u kojem klinci glume mafijaški establišment je možda na momente grotesan ali samo na momente, mi smo pišali od smjeha gledajući ga terminima prijepodne u školskom programu na ondašnjoj televiziji.

[suburbian]

Caecus kaže:

i za yakuzu i mishimu je original priča od paulovog brata leonarda schradera..detaljnije
inače mishima mi je s light sleeperom naj/zreliji schrader.

Ne znam zašto je toliko potcenjen njegov film Light of Day, nikada mi to neće biti jasno.

[judolino]

Ijaooo, šlag-mašinke...

[KingCrimson]

Snimljen 1970. prema scenariju mladoga Francisa Forda Coppole a zbog upornih (gotovo 20. godina) nastojanja producenta Franka McCarthyja (koji je tijekom rata bio Pattonov tajnik – i smatrao ga „teatralnom, živopisnom ličnošću, s nekoliko ahilovih peta a to je sve izvrstan predložak za sjajnu dramu“). Coppolin rad ocijenjen je kao „poetičan, briljantan, ali bez osobite forme“. Nakon potrage za redateljem (odustajali su redom William Wyler, Richard Brooks, John Sturges, Henry Hathaway pa i Fred Zinnemann, dok nije pristao Franklin J. Schaffner) te što je snimanje visokobudžetnog spektakla proteklo puno nedaća (najveća je bila scojeglavost Georgea C. Scotta te njegovo nadmudrivanje s redateljem i producentom) film je dobio (pretjerano) izvrsne recenzije te 10 nominacija za Oscara a osvojio ih je sedam (film, režiju, glavnu mušku ulogu, scenarij, scenografiju, zvuk te montažu). George C. Scott je odbio primiti "Oscara" i odrekao ga se (kao što je 1961. odbio oskarovsku nominaciju za ulogu u „Hazarderu“).

[Remam]

Patton u ovu temu ne spada kao i mnogi drugi filmovi. Stvarno šteta jer se tema upropastila sa poznatim filmovima 70-ih. Ova tema je bila vrhunska, moglo se naći vrhunskih dragulja kao što je 'The Last of Sheila'. Caecus, Suburbian, Mary, vratite se.

[KingCrimson]

Ma za tebe je sve to iznad povrsine... a vidim da niti temu o rodjendanima redatelja (koju si nadobudno pokrenula) nisi u stanju odrzavati zivom 7 dana.
Inace, jos mi nisi odgovorila na ono pitanje o Oskaru?

[The Great Duck]

Pa šta, u pravu je čovjek.
Stavljati Pattona, French Connection ili Jaws u ovu temo je kao da otvoriš temu Ispod površine britanskog rocka 60-ih pa u nju lijepiš Beatlese, The Who i Stonese.
Ili Ispod površine ruske književnosti 19. stoljeća pa tamo raspravljaš o Ani Karenjinoj, Zločinu i kazni i Kabanici.

[Puky Lee]

KingCrimson kaže:

... a vidim da niti temu o rodjendanima redatelja (koju si nadobudno pokrenula) nisi u stanju odrzavati zivom 7 dana.
Inace, jos mi nisi odgovorila na ono pitanje o Oskaru?

Remam je žensko? well, to mijenja nekoliko stvari

Nego, neki dan pogledao The Warriors. Kužim zašto je kultan, lajkam atmosferu, al nekako mi s krajem cijela ta priča pada u vodu

Znam, ne pridonosim puno temi, 70.-e još uvijek otkrivam, al nije da su i ovi nešto prepopularni pa evo... možda neko ima nekaj za dodat