Može li Bog imati identitet?

[Jednostavko]

Ja identitet shvaćam kao suštinu, bit, a ne kao ono po čemu se nešto razlikuje od svega ostalog. Ono po čemu smo isti ili različiti od drugih su samo apstrakcije, neko vanjsko uspoređivanje i ništa više. Kad napravim nešto što nije u skladu s mojim karakterom onda osjećam gubitak identiteta i obrnuto, a to nema veze s tim koliko sam sličan ili različit od drugih ljudi. Isto tako kad imam neki stav, onda je to dio mog identiteta, bez obzira koliko ljudi imaju takav isti stav.

[implosive]

Jednostavko kaže:

Ja identitet shvaćam kao suštinu, bit, a ne kao ono po čemu se nešto razlikuje od svega ostalog. Ono po čemu smo isti ili različiti od drugih su samo apstrakcije, neko vanjsko uspoređivanje i ništa više. Kad napravim nešto što nije u skladu s mojim karakterom onda osjećam gubitak identiteta i obrnuto, a to nema veze s tim koliko sam sličan ili različit od drugih ljudi. Isto tako kad imam neki stav, onda je to dio mog identiteta, bez obzira koliko ljudi imaju takav isti stav.

Da ali suština tebe su tvoje odluke i djelovanje koji te razlikuju od drugog u prostoru.
Kada promatraš, sve što vidiš možeš definirati po svojem obliku, boji, temperaturi, mirisu, djelovanju na okolinu itd. Bez tih značajki ne bi imao šta primjetiti.

[Srebrni-medvjed]

Bog je Impersonalni Brahman znači neutralan i neoprdijeljen, a u isto vrijeme je Personalni Brahman odnosno rađa se u različitm ulogama u svemiru i emotivan je u svojim radnjama

Možemo reći da se on igra jer on nema karmu i ne stvara drugima karmu, ali iako je Bog neuvjetovan, on se raduje i tuguje zajedno sa svojim bićima u materijalnim i duhovnim svemirima

[iks ipsilon]

Jednostavko kaže:

Ja identitet shvaćam kao suštinu, bit, a ne kao ono po čemu se nešto razlikuje od svega ostalog. Ono po čemu smo isti ili različiti od drugih su samo apstrakcije, neko vanjsko uspoređivanje i ništa više. Kad napravim nešto što nije u skladu s mojim karakterom onda osjećam gubitak identiteta i obrnuto, a to nema veze s tim koliko sam sličan ili različit od drugih ljudi. Isto tako kad imam neki stav, onda je to dio mog identiteta, bez obzira koliko ljudi imaju takav isti stav.

Zašto bi osjetio gubitak identiteta? Može se isto tako reći da sve što radiš jesi ti, sve je to dio tvojeg identiteta, uključujući ono što nije sukladno onomu što inače radiš. Alternativa govoru o gubitku identiteta jest proširenje ili promjena koncepcije vlastitog identiteta.

[Leteća]

Jednostavko kaže:

Ja identitet shvaćam kao suštinu, bit, a ne kao ono po čemu se nešto razlikuje od svega ostalog. Ono po čemu smo isti ili različiti od drugih su samo apstrakcije, neko vanjsko uspoređivanje i ništa više. Kad napravim nešto što nije u skladu s mojim karakterom onda osjećam gubitak identiteta i obrnuto, a to nema veze s tim koliko sam sličan ili različit od drugih ljudi. Isto tako kad imam neki stav, onda je to dio mog identiteta, bez obzira koliko ljudi imaju takav isti stav.

Zapravo, možda bih tu odvojila dvije stvari. Identitet je nešto što služi drugima kako bi nas identificirali, odnosno razlikovali od drugih bića i stvari, povezali s njima, uvrstili u neke klasifikacije. Poistovjećivanje s takvim "izvanjskim" identitetom svojevrsni je gubitak sebe, vlastite biti i suštine, odnosno potiskivanje, zanemarivanje "unutarnjeg" identiteta.

Taj "unutarnji" identitet u različitim se učenjima opisuje na različite načine. Možeš ga nazvati 'dušom', 'pravim/višim ja' ili nečim trećim, no čim to učiniš odašilješ signal da prihvaćaš određeno učenje iz kojeg potiče odabrani pojam. Dakle, život prije/poslije života, humanističku psihologiju ili neku točno određenu religiju, a to ne mora biti slučaj. Moguće je da se jednostavno radi o izravnom iskustvu sebe i svoje suštine, no teško je to tako da sugovornik zna razliku. Mislim da nam treba neka nova semiotika jer ovako se teško možemo razumijeti kad se dotaknemo tih pitanja.

iks ipsilon kaže:

Zašto bi osjetio gubitak identiteta? Može se isto tako reći da sve što radiš jesi ti, sve je to dio tvojeg identiteta, uključujući ono što nije sukladno onomu što inače radiš. Alternativa govoru o gubitku identiteta jest proširenje ili promjena koncepcije vlastitog identiteta.

Dovoljno veliku promjenu koncepcije vlastitog identiteta gotovo je nemoguće razlikovati od gubitka.

[implosive]

iks ipsilon kaže:

Zašto bi osjetio gubitak identiteta? Može se isto tako reći da sve što radiš jesi ti, sve je to dio tvojeg identiteta, uključujući ono što nije sukladno onomu što inače radiš. Alternativa govoru o gubitku identiteta jest proširenje ili promjena koncepcije vlastitog identiteta.

Dobro si to rekao.
Identitet je i mišljenje da radim ono što nije u skladu sa mojim identitetom.

[implosive]

Leteća kaže:

Zapravo, možda bih tu odvojila dvije stvari. Identitet je nešto što služi drugima kako bi nas identificirali, odnosno razlikovali od drugih bića i stvari, povezali s njima, uvrstili u neke klasifikacije. Poistovjećivanje s takvim "izvanjskim" identitetom svojevrsni je gubitak sebe, vlastite biti i suštine, odnosno potiskivanje, zanemarivanje "unutarnjeg" identiteta.

Taj "unutarnji" identitet u različitim se učenjima opisuje na različite načine. Možeš ga nazvati 'dušom', 'pravim/višim ja' ili nečim trećim, no čim to učiniš odašilješ signal da prihvaćaš određeno učenje iz kojeg potiče odabrani pojam. Dakle, život prije/poslije života, humanističku psihologiju ili neku točno određenu religiju, a to ne mora biti slučaj. Moguće je da se jednostavno radi o izravnom iskustvu sebe i svoje suštine, no teško je to tako da sugovornik zna razliku. Mislim da nam treba neka nova semiotika jer ovako se teško možemo razumijeti kad se dotaknemo tih pitanja.

Treba prvo krenuti od samih osnova.
Koja je razlika između tebe i nepostojanja? Misao. Ili je u umu potpuna tišina ili postoji misao. Tek kada postoji misao u tvom umu postoji i razlika između tvog postojanja i nepostojanja.
Svaka misao sama po sebi ima svoje osobine odnosno identitet. Mogu postojati kontradiktorne misli različitih identiteta koje se sukobljavaju ali ne postoji "pravi" ili "lažni" identitet misli. Mogu postojati jedino misli čiji ti se identitet (sadržaj) ne sviđa pa ih pokušaš eliminirati u korist misli čiji identitet (sadržaj) ti odgovara.

[Jednostavko]

iks ipsilon kaže:

Zašto bi osjetio gubitak identiteta? Može se isto tako reći da sve što radiš jesi ti, sve je to dio tvojeg identiteta, uključujući ono što nije sukladno onomu što inače radiš. Alternativa govoru o gubitku identiteta jest proširenje ili promjena koncepcije vlastitog identiteta.

Pa, zapravo se slažem s tim. I to odbacivanje "nesuštinskog" bi bila nekakva apstrakcija. Ali opet, ako i jesam sve to što radim, postoji neka razlika u važnosti, nešto što više obilježava moju osobnost i nešto što je skoro posve nebitno. Ova tvoja zadnja rečenica mi se čini vrlo dobra.

[Leteća]

implosive kaže:

Treba prvo krenuti od samih osnova.
Koja je razlika između tebe i nepostojanja? Misao. Ili je u umu potpuna tišina ili postoji misao. Tek kada postoji misao u tvom umu postoji i razlika između tvog postojanja i nepostojanja.

Jok. Dok meditiram, ne mislim, ali nedvojbeno postojim (zauzimam fizički prostor).

implosive kaže:

Svaka misao sama po sebi ima svoje osobine odnosno identitet. Mogu postojati kontradiktorne misli različitih identiteta koje se sukobljavaju ali ne postoji "pravi" ili "lažni" identitet misli. Mogu postojati jedino misli čiji ti se identitet (sadržaj) ne sviđa pa ih pokušaš eliminirati u korist misli čiji identitet (sadržaj) ti odgovara.

Ima. Ali to je identitet te misli, nije moj. Ja nisam neka misao, nego imam/mislim/stvaram neku misao. Ne pokušavam eliminirati misli koje mi se ne sviđaju, ali to je već izvan ove teme.

[addx]

Jednostavko kaže:

Ja identitet shvaćam kao suštinu, bit, a ne kao ono po čemu se nešto razlikuje od svega ostalog.

Ako imas stotinu stolica, one sve imaju istu bit/sustinu. Ako na svaku flomasterom napises jedinstveni naziv, onda svaka od njih ima (kakav takav) identitet medju tim mnostvom stolica. Inace je to samo mnostvo stolica i nijedna nema identitet u tom mnostvu, svejedno je koju uzmes, nema razlike.

U tom smislu, covjek svojim ponasanjem kao da sam po sebi sara flomasterom (kada donosi odluke) i onda se razlikuje od drugih ljudi time sto je u svom vremenu "naskrabao po sebi". Stolica to nije u stanju ciniti.

Ono po čemu smo isti ili različiti od drugih su samo apstrakcije, neko vanjsko uspoređivanje i ništa više. Kad napravim nešto što nije u skladu s mojim karakterom onda osjećam gubitak identiteta i obrnuto, a to nema veze s tim koliko sam sličan ili različit od drugih ljudi. Isto tako kad imam neki stav, onda je to dio mog identiteta, bez obzira koliko ljudi imaju takav isti stav.

Ja mislim da to nije ispravno shvacanje tog pojma. Identitet se gusi nametanjem uniformiranosti. Identitet se "brani" razlikovanjem od drugih.

U tvom primjeru mozda nisu u pitanju drugi ljudi i razlika izmedju njih nego su u pitanju dvije projekcije tebe i razlika izmedju njih.

Identitet je ono po cemu te se moze identificirati (izdvojiti od ostalih). Po stavu kojeg dijelis s drugim ljudima te se ne moze identificirat tj. razlikovati od tih drugih ljudi. Mozda kad bi sve svoje stavove zbrojio, mozda ne bi postojao niti jedan covjek koji dijeli bas takvu kombinaciju stavova, u tom slucaju, ti stavovi takvi zbrojeni te mogu identificirati tj. izdvojiti od ostalih.

Zanimljivo je da sisavacki mozak ima sklopove posvecene tom procesiranju identiteta, oxytocin je glavni odgovorni neurotransmitter. Ti sklopovi moduliraju veze unutar grupe i kesnofobiju prema onima van grupe. Danas u doba rastuceg individualizma ljudi nerijetko funkcioniraju kao sami u grupi - posebni, nitko nije isti kao i oni (jer tako zele), pa zapravo razmatraju sve ostale kao out-group - xenofobicno, naglasavaju razlike izmedju sebe i drugih, u pravilu u svoju korist itd. Rekao bi da su kinezi jos uvijek uspjeli sacuvati "fenotip" covjeka koji nije toliko individualisticki nastrojen vec je sposoban sretno "zivjeti u krdu". Oxytocin regulira i homogenost unutar krda tj. namece uniformiranost krdu a onda se krdo po toj uniformi razlikuje od drugog krda tj. njegove uniforme - sto je zapravo xenofobija.

[implosive]

Leteća kaže:

Jok. Dok meditiram, ne mislim, ali nedvojbeno postojim (zauzimam fizički prostor).

1. Primjer meditacije kojoj je u cilju eliminacija misli je samo jedan kratkotrajan izlet u beskrajnom moru misaonih aktivnosti. Ušla si sa mislima, napravila predah i vratila se u misli. Nisi u poziciji da od sitne iznimke radiš pravilo.

2. Stvarnost je da su misli u meditacijama konstantno prisutne ali im se u najboljem slučaju pažnja ne posvećuje nego se premješta na objektivan fokus kao što je npr. svijeća ili disanje. Ali već sam fokus zahtjeva percepciju identiteta svijeće ili disanja što je također misaona aktivnost usko vezana za percepciju.

Leteća kaže:

Ima. Ali to je identitet te misli, nije moj. Ja nisam neka misao, nego imam/mislim/stvaram neku misao. Ne pokušavam eliminirati misli koje mi se ne sviđaju, ali to je već izvan ove teme.

Tvoj identitet se ne izražava mislima?

[Leteća]

implosive kaže:

1. Primjer meditacije kojoj je u cilju eliminacija misli je samo jedan kratkotrajan izlet u beskrajnom moru misaonih aktivnosti. Ušla si sa mislima, napravila predah i vratila se u misli.

Tko je ušao? Tko je napravio predah? Tko se vratio?

implosive kaže:

2. Stvarnost je da su misli u meditacijama konstantno prisutne ali im se u najboljem slučaju pažnja ne posvećuje nego se premješta na objektivan fokus kao što je npr. svijeća ili disanje. Ali već sam fokus zahtjeva percepciju identiteta svijeće ili disanja što je također misaona aktivnost usko vezana za percepciju.

Ima više tehnika - možeš meditirati s fokusom na nešto konkretno, možeš bez ikakvog fokusa, možeš se koncentrirati baš na 'promatranje' misli i tako se 'odvojiti' od njih. Ali, velim, to je izvan okvira teme.

implosive kaže:

Tvoj identitet se ne izražava mislima?

Malo poviše napisala sam poduži post (upućen mravac8) u kojem opisujem svoj doživljaj pojma 'identitet', odnosno moju percepciju nesadržajnosti istog. Ukratko, identiteti su za mene nekakve etikete, ladice u koje trpamo sve i svašta, sustavi kategorizacije, ništa drugo.

Ono što 'ja jesam' izražava se i mislima i djelima. Ponekad. Ponekad se uopće ne izražava, ali to mirovanje ne mijenja ništa bitno na stvari - i dalje sam ono što jesam. Naravno, to nešto (moja bit, suština, duh, duša, whatever) nema previše dodira sa "mojim identitetom". "Moj identitet" vezan je uz način na koji me doživljavaš ti, drugi forumaši, radni kolege, obitelj, državica, itd, itd, itd. Odnosno "moj identitet" služi samo tome da me drugi mogu "identificirati" odnosno razlikovati od drugih, mentalno odvojiti od drugih dijelova prostorno-vremenskog kontinuuma. "Moj identitet" nije nešto što treba meni, nego nešto što treba drugima kako bi se znali mentalno nositi s mojom pojavom pretvorivši je u neku apstrakciju kojom se može manipulirati, pratiti njezino kretanje u prostor-vremenu, katalogizirati nju i njezine aktivnosti. Kao što je bankovna kartica vlasništvo banke, a osobna iskaznica i zdravstvena iskaznica vlasništvo Državice, tako je i moj identitet vlasništvo Kolektiva. Sklapanjem društvenog ugovora odričem se većinskog udjela nad "svojim identitetom" te zauzvrat dobivam (zanemarivo mali) vlasnički udio nad identitetima svih ostalih članova Kolektiva.

Identitet je zapravo sredstvo razmjene, način sklapanja saveza. To je nešto što "imam", nešto čime "trgujem", nešto što "gradim", stvarajući "novu vrijednost" i paralelno "reklamiram sebe" (svoj identitet). U cijelom tom složenom procesu razmjene nematerijalih dobara lako je zaboraviti da ti nisi svoj identitet.

Jasnije?

[Alyosha]

addx kaže:

Ovo mi sve zvuci tocno/dobro, i Hegelovo i Kantovo a i tvoj post

No iz toga, a i iz drugih logickih procesa, zakljucak je da Bog ne moze imati identitet. Identitet je opcenito moguc samo kao razlika u odnosu na nesto drugo, a sta bi to bilo u slucaju Boga? Tako da tom linijom logicarenja prakticki dolazimo do panteizma, ne?

Za mene barem, tanka je logicka linija izmedju nihilizma i pantezima, beskrajno tanka, a sve je veca laz je sto si dalje od te beskonacno tanke sredine.

Ne. U jednostavkovom postu je očito istaknuto da se Bog razlikuje od svega konačnog. Logički dobivaš isto ono što dobivaš i klasičnim teističkim argumentima, to jest dobivaš klasičnu teističku koncepciju Boga kao fundamentalne stvarnosti. "Stvarnosti" u smislu samog postojanja, ne u smislu da je zapravo stvar. Apsolutna jednostavnost u kojoj ne postoji nikakva razlika i odvojenost, ne postoje nikakvi dijelovi, a sve se klasične Božje karakteristike u toj apsolutnoj jednostavnosti stapaju u jedno. Postojanje=suština=dobro=znanje=moć=ljepota.

Na taj je način Bog različit od stvorenog svijeta, to jest svijeta mijene, a sva mijena u svakom trenutku počiva na toj nepromjenjivoj fundamentalnoj stvarnosti koja ju uzdržava. Analogno je kući i njenim temeljima. Temelji bi bili Bog, a kuća bi bila kozmos. Mi na kući možemo mijenjati fasadu, prozore, u kući namještaj, boju zidova, postavljati na zidove slike, itd., ali sve to u svakom trenutku ovisi o čvrstim temeljima. Ili kao što postojanje ljudi u svakom trenutku ovisi o postojanju atoma. Ne radi se o tome da je negdje jednom davno bio atom pa je kasnije nastao čovjek, niti se radi o tome da su atom i čovjek jednaki, već se radi o tome da je atom u svakom trenutku ono što omogućava čovjekovo postojanje. Kada se to povuče do fundamentalne razine dolazi se do klasične koncepcije Boga kao nepromjenjive fundamentalne stvarnosti na kojoj počiva promjenjivi svijet potencijala. Zato u jednostavkovom postu Hegel i govori da su njegov pojam i njegov bitak ne-odvojeni i ne-odvojivi.

[Jednostavko]

addx kaže:

Ako imas stotinu stolica, one sve imaju istu bit/sustinu. Ako na svaku flomasterom napises jedinstveni naziv, onda svaka od njih ima (kakav takav) identitet medju tim mnostvom stolica. Inace je to samo mnostvo stolica i nijedna nema identitet u tom mnostvu, svejedno je koju uzmes, nema razlike.

Da, ali to što si naškrabao nije njen identitet. Ne znam zašto bi za identitet neke stolice bilo bitno da bude različita od drugih stolica. Svaka stolica ima identitet samim tim što je namijenjena za sjedenje.

Ja mislim da to nije ispravno shvacanje tog pojma. Identitet se gusi nametanjem uniformiranosti. Identitet se "brani" razlikovanjem od drugih.

Ne radi se o nikakvom "nametanju". Jasno je da ljudi nisu uniformni u doslovnom smislu, niti trebaju biti, samo sam htio naglasiti da sličnost s drugima nije nešto što bi "umanjilo" nečiji identitet, niti bi različitost bila nešto što bi ga "uvećalo". Ali, s druge strane, i tu bi valjda trebala postojati neka mjera.

Identitet je ono po cemu te se moze identificirati (izdvojiti od ostalih). Po stavu kojeg dijelis s drugim ljudima te se ne moze identificirat tj. razlikovati od tih drugih ljudi. Mozda kad bi sve svoje stavove zbrojio, mozda ne bi postojao niti jedan covjek koji dijeli bas takvu kombinaciju stavova, u tom slucaju, ti stavovi takvi zbrojeni te mogu identificirati tj. izdvojiti od ostalih.

Mislim da je iks ipsilon dobro rekao da je sve ono što radimo dio našeg identiteta, a samim tim i ono što mislimo, osjećamo, govorimo itd. Znači, identitet nije samo neka izdvojena kombinacija karakteristika po kojoj se razlikujemo, nego cjelokupna naša osobnost. E sad, ako idemo po liniji da je identitet nešto po čemu nas drugi mogu identificirati, onda bi naš identitet ovisio o tuđoj sposobnosti uspoređivanja. Meni su recimo svi Kinezi slični, ali ne vjerujem da njihov identitet ovisi o meni.

[implosive]

Leteća kaže:

Tko je ušao? Tko je napravio predah? Tko se vratio?

Ušao je čovjek sa svakodnevnim mislima. Izašao čovjek sa svakodnevnim mislima. Ono između je bila kratka pauz, ili bolje rečeno kratka distrakcija.

Leteća kaže:

Ima više tehnika - možeš meditirati s fokusom na nešto konkretno, možeš bez ikakvog fokusa, možeš se koncentrirati baš na 'promatranje' misli i tako se 'odvojiti' od njih. Ali, velim, to je izvan okvira teme.

U svakom slučaju se i dalje baviš promatranjem objekta koje podrazumijeva identifikaciju.
Identifikacija nije moguća bez misaonog procesa. Misaon proces je tvoj identitet. Gle, i najosnovnije stvari kao što su povezivanje geometrijskih stranica u jedan oblik kao što je kocka spadaju pod identitet tvojih misli čije osobine spajaju detalje u cjelinu.
Čini mi se da nisi svjesna nekih svojih misaonih procesa ili ih zanemaruješ kao nešto nebitno u našem razgovoru o identifikaciji.

Leteća kaže:

Malo poviše napisala sam poduži post (upućen mravac8) u kojem opisujem svoj doživljaj pojma 'identitet', odnosno moju percepciju nesadržajnosti istog. Ukratko, identiteti su za mene nekakve etikete, ladice u koje trpamo sve i svašta, sustavi kategorizacije, ništa drugo.

Ne razumiješ smisao identiteta. Identitet je skup osobina po kojima se prepoznaje subjekt/objekt. Npr. tvoja izjava da identitete smatraš etikete i ladice u koje trpamo sve i svašta je upravo dio tvog identiteta. Ja te mogu identificirati po tvom mišljenju o identitetu. Neki ljudi imaju drugačije mišljenje o identitetu pa ih po njihovom mišljenju mogu identificirati kao osobe koje misle drugačije od tebe.
Isto tako ti imaš gotovo jedinstveni DNK koji te razlikuje od drugih i po njemu se gotovo 100% možeš identificirati.

Svi mi imamo svoj izgled, mišljenje i djelovanje po kojima se identificiramo. Ne znam što je tu sporno?

Leteća kaže:

Ono što 'ja jesam' izražava se i mislima i djelima. Ponekad. Ponekad se uopće ne izražava, ali to mirovanje ne mijenja ništa bitno na stvari - i dalje sam ono što jesam. Naravno, to nešto (moja bit, suština, duh, duša, whatever) nema previše dodira sa "mojim identitetom". "Moj identitet" vezan je uz način na koji me doživljavaš ti, drugi forumaši, radni kolege, obitelj, državica, itd, itd, itd. Odnosno "moj identitet" služi samo tome da me drugi mogu "identificirati" odnosno razlikovati od drugih, mentalno odvojiti od drugih dijelova prostorno-vremenskog kontinuuma. "Moj identitet" nije nešto što treba meni, nego nešto što treba drugima kako bi se znali mentalno nositi s mojom pojavom pretvorivši je u neku apstrakciju kojom se može manipulirati, pratiti njezino kretanje u prostor-vremenu, katalogizirati nju i njezine aktivnosti. Kao što je bankovna kartica vlasništvo banke, a osobna iskaznica i zdravstvena iskaznica vlasništvo Državice, tako je i moj identitet vlasništvo Kolektiva. Sklapanjem društvenog ugovora odričem se većinskog udjela nad "svojim identitetom" te zauzvrat dobivam (zanemarivo mali) vlasnički udio nad identitetima svih ostalih članova Kolektiva.

Kužim. Postoji intiman dio tebe i vjeruješ da se on ne vidi nego je tvoj privatan dio izoliran od svih ljudi. Realnost je da taj tvoj tajni dio djeluje na tvoje svakodnevne odluke. Povlačiš se, odbijaš, a ne prezaš ni za agresivnošću. Sve su to izražaji identiteta kojeg pokušavaš disocirat sa likom kojeg predstavljaš u javnom životu.
To je samo jedan od scenarija. Vjeruj mi postoje likovi koji čitaju takve identiete ko knjigu i obično se tada žene napale na njega jer imaju osjećaj da se uspostavio neki dublji kontakt umjesto jednostavnog prepoznavanja šablone ljudskog ponašanja.

Leteća kaže:

Identitet je zapravo sredstvo razmjene, način sklapanja saveza. To je nešto što "imam", nešto čime "trgujem", nešto što "gradim", stvarajući "novu vrijednost" i paralelno "reklamiram sebe" (svoj identitet). U cijelom tom složenom procesu razmjene nematerijalih dobara lako je zaboraviti da ti nisi svoj identitet.

Ovo meni govori samo o osobi koja glumi i manipulira u kontradikciji sa onime što jeste u ime dobiti.

Leteća kaže:

Jasnije?

Nisam ni imao dvojbe ali sam otvoren za razgovor jer možda sam posve u krivu.

[Jednostavko]

iks ipsilon kaže:

Zašto bi osjetio gubitak identiteta? Može se isto tako reći da sve što radiš jesi ti, sve je to dio tvojeg identiteta, uključujući ono što nije sukladno onomu što inače radiš. Alternativa govoru o gubitku identiteta jest proširenje ili promjena koncepcije vlastitog identiteta.

Nadovezao bih se još malo na ovo "promjena koncepcije vlastitog identiteta". Ako pođemo od toga da je sve što radimo dio našeg identiteta, onda se naš identitet kontinuira u svijet, interferira se s identitetima drugih. Kroz mnogobrojne i raznovrsne relacije i odnose gubi se jasna granica našeg vlastitog identiteta. Kad bi se sad taj naš vlastiti identitet "očistio" od sveg tog miješanja i ispreplitanja s drugim identitetima ne bi ostalo aposolutno ništa, osim nekog praznog "ja jesam", koji, baš zbog toga što bi bio isti kod svakoga, ne bi bio zapravo nikakav vlastiti identitet.

[Alyosha]

Jednostavko kaže:

Nadovezao bih se još malo na ovo "promjena koncepcije vlastitog identiteta". Ako pođemo od toga da je sve što radimo dio našeg identiteta, onda se naš identitet kontinuira u svijet, interferira se s identitetima drugih. Kroz mnogobrojne i raznovrsne relacije i odnose gubi se jasna granica našeg vlastitog identiteta. Kad bi se sad taj naš vlastiti identitet "očistio" od sveg tog miješanja i ispreplitanja s drugim identitetima ne bi ostalo aposolutno ništa, osim nekog praznog "ja jesam", koji, baš zbog toga što bi bio isti kod svakoga, ne bi bio zapravo nikakav vlastiti identitet.

Koja je poanta ovoga?

[servantes]

Alyosha kaže:

Ne. U jednostavkovom postu je očito istaknuto da se Bog razlikuje od svega konačnog.

Identitet u širem smislu imaju sve konačne stvari u ovom svijetu. U užem smislu (ili kako ja mislim da je to postavio postavljač ove teme) identitet imaju samo oni koji imaju svoje ja (razlikujući sebe od drugih osoba i stvari). Svaki ja je, prema svakodnevnom iskustvu, konačan ja.
E sad, pošto se bog razlikuje od svega konačnog zato što je istovremeno i beskonačan on bi trebao biti i konačan da bi imao svoje ja, i beskonačan da bi obuhvatio sve konačne stvari i sve konačne jajajove. Pošto je to sa ljudske (bilo religijske ili filozofske) strane nezamislivo, logički slijedi ili da bog ne postoji, ili postoji, a nema svoje ja, a istovremeno i svoj identitet.

[Jednostavko]

Alyosha kaže:

Koja je poanta ovoga?

Poanta je to da postoji neko prožimanje nas i svijeta. Identitet je samo to prožimanje.

[servantes]

Jednostavko kaže:

Poanta je to da postoji neko prožimanje nas i svijeta. Identitet je samo to prožimanje.

Možeš li malo šire objasniti to "prožimanje"? Nekako mi zvuči pjesnički.