Odrasli sin se ne želi osamostaliti

[bbiserka]

Molim za neki pametan savjet. Moj odrasli sin (32) ne želi raditi niti odseliti iz obiteljske kuće. Jedinac je, praktički od rođenja je bez oca, živim sama s njim. Jedva preživljavamo samo od mog prihoda, on je u svojih 32 god. jedva skupio 2 god. radnog staža i to na sezonskim poslovima. Uvijek bira samo takve privremene poslove, kako se ne bi morao duže zadržati na njima. Godinama je visio na burzi i lagao savjetodavki da se javlja na oglase, sve dok ga zbog neaktivnosti nisu izbrisali iz evidencije. Još uvijek se izvlači na recesiju. Ne želi ni pomagati u kući, potpuno je nesamostalan i ne zna si sam ništa skuhati. Ne zanimaju ga kućanski poslovi. Kada je stjecajem okolnosti nekoliko dana sam ostao doma, nije ništa jeo cijelo to vrijeme niti išta čistio za sobom. Sve se bojim u kakvom bi neredu živio da me nije bilo duže od tih par dana. I sam je priznao da bi se u tom slučaju totalno zapustio. Kad mu nešto skuham za par dana unaprijed, tada si to podgrije, ali ako ne skuham ništa onda gladuje ili životari na suhoj hrani.

Nema nikakav hobi i nikad ga nije imao, govori da ga ništa ne zanima, a bilo kakvi izlasci, okupljanja ili proslave za njega su, citiram: moderna izmišljotina i produkt kapitalizma. Svaka reklama za neki proizvod, računi iz kafića/restorana, božićni i rođendanski pokloni za njega su čista pljačka i financiranje parazita. Cijele dane je zatvoren u sobi i sjedi pred računalom ili se izležava na krevetu. Gotovo uopće ne izlazi iz kuće, nema nijednog prijatelja i nikad nije imao djevojku. Govori da ga ne zanimaju normalna veza, brak ni djeca. Kako imamo vrlo otvorenu komunikaciju, nedavno mi je priznao da si je u zadnje 3 godine od vlastite ušteđevine nekoliko puta priuštio odlazak k prostitutkama iz oglasnika, dok je meni slagao da ima nekog posla. Inače, u školi i na poslovima s njim nikad nije bilo problema, ono malo što je radio bio je odgovoran radnik i dobro funkcionira u timu, ali se privatno ni s kim ne zbližava. Bio je i uzoran učenik i student, nikad nije markirao s nastave niti se kretao u lošem društvu, ne puši i ne pije alkohol. Rodbina i poznanici ga uvijek hvale, ali već i njima postaje čudno da se u njegovom životu godinama ništa ne događa. Većina njegovih vršnjaka i školskih kolega već je osnovala svoje obitelji i rade.

U djetinjstvu mu materijalno nisam mogla puno omogućiti ali zato nam je komunikacija oduvijek bila dobra. Imao je financijski skromno ali prilično mirno djetinjstvo, bez većih trzavica u obitelji. Danas, kada na red dođe tema o osamostaljenju, vješto izbjegava ikakvu raspravu, samo šuti ili daje neodređene odgovore, nastoji maksimalno ublažiti i relativizirati problem, a kada je argumentima stjeran u kut tada daje lažna obećanja. Ne mogu ga samo tako izbaciti na ulicu (kao što mi neki savjetuju) jer mi je to ipak rođeni sin i imam samo njega.

To mu nije neka prolazna faza, takav je oduvijek. Kada mu predbacujem radi takvog ponašanja, on se slaže sa svim, ne opovrgava ništa i ne brani se, ali i dalje nepokolebljivo nastavlja po svom...

U čemu je problem kod njega? Već sam ozbiljno zabrinuta zbog cijele ove situacije, ima li tu uopće spasa?

[Leman_Russ]

Bio sam na slicnoj trajektoriji do prije ~5 godina, i sad se stresem kad pomislim kak sam mogao zavrsiti, isto imam 32, isto odrastao bez oca i to relativno skromno. (majka je sa druge strane bila vjestica)

Retrospektivno mogu sada vidjeti da mi je falio osjecaj odgovornosti kojeg mi nitko nije usadio, nikad nisam iskusio posljedice svojih djela na vlastitoj kozi, bio sam previse sticen od svijeta i nisam imao smisao, razlog za pokrenuti se. A ovo sve sto komentira kapitalisticke pljackase, to su samo njegove racionalizacije jer nema para.

Ne mogu prenaglasiti vaznost toga da iskusi posljedice svojih djela. I da propati ako treba, ako ne ide drugacije. Kroz to se raste.

Mislim da bi najbolje za njega bilo sutnut ga iz kuce, dat mu rok do kada mora pronaci posao i barem doci sa planom kako i sta dalje. Trenutno zivi u svom privatnom paklu i ne vidi izlaz van a i ne zeli, jer koliko god da mu je zivot sranje (a on zna da jest) barem je sranje koje mu je poznato.
I sto god da mu se desi, bit ce bolje nego ovo gdje je sada. Snaci ce se. Ljudi su jaci nego sto misle.

Jel razumije sin engleski? Meni osobno su najvise pomogla predavanja jednog profesora psihologije.
https://www.youtube.com/watch?v=I8Xc...-OKOpQlHyR4k5h

Nisam psiholog, ne razumijem se u tematiku, mozda je stvarno dublji problem i on je bolstan (depresija?), samo sam se zainteresirao jer me situacija izuzetno podsjetila na moju do pred koju godinu. Sretno i sve najbolje!

[forchetta]

Bojim se da tu nema pomoći, osim upornog inzistiranja sve dok ne izbije svađa i dok ne shvati da ste ozbiljni.
Ili nek se odijeli u svoju sobu, neka se izvoli pobrinuti za pola troškova režija i neka se sam pobrine za svoju hranu. Na ono "meni ne treba", nemojte biti popustljivi.

Tu ste na žalost Vi odigrali veliku ulogu i niste ga naučili da svakako MORA imati svoje zadatke i odgovornosti u životu.

Ne mora imati curu, ne mora izlaziti,ne mora imati auto, ne mora biti društven. Ali mora raditi i mora sudjelovati u kućanskim obavezama. I financijski i na sve druge načine.

Osim toga, i Vi imate pravo na svoj mir, svoje vrijeme, svoju samoću.
I ako on već želi biti sam, ne želi vezu i ne želi društvo, gdje piše da i Vi morate i želite voditi isti takav život.

Ako ne želi pospremati za sobom, super, neka plati Vas pa ćete Vi pospremati za njega, to što ste ga rodili ne znači da ste se obavezali glumiti doživotnu žrtvu za nekog parazita. Pa ni za njega.
Nije bolestan. Znači nema razloga ne raditi i ne pomagati u kući.
On je lijen. A takve osobe ja ne žalim.

Nitko od nas ne bi volio raditi i mučiti se. Ni Vama nitko ne pospremi i ne skuha ako to sami ne učinite.
Ali eto, to je život i ukoliko nema mogućnosti i znanja zaraditi bez rada ili odlaska na posao, na žalost, mora se pomiriti da mora ići raditi.

A i tu ste Vi. Njegova majka.
Znači Vama je žao sina, ali to što on ne žali Vas, niti ima grižnju savjesti što Vam baš nikako ne pomaže, to je sasvim u redu?

Razumijem ja i njega, teško je biti pola života zatvoren, ne komunicirati uživo i živjeti ispred monitora, a onda se odjednom uključiti u život. Ali što duže bude čekao, bit će mu teže. Njega u stvari zamara i komunikacija i prisutnost ljudi i koncentriranje na nove stvari i situacije, ali to što on radi nije život. A raditi se mora.

[Nosonja_]

Situacija je čudna

Rekao bi da je predmet ove priče bistri 32-išnjak kojemu u biti ništa nije problem, može što god hoće(ako bi htio) ali hoće samo jedno veliko ništa!!! Koliko mogu primjetiti iz uvodnog posta, on se nikada ni s kim nije zbližio po bilo kakvoj osnovi, to je stvarno Ja sam dojma da on i nije sramežljiv ili ne barem pretjerano, kao da jednostavno ne želi nikakav kontakt s ljudima? Sad zašto je to tako? A što mu je bilo s ocem??

[mfranic]

Bio je dobar u školi ali koliko vidim nije završio ništa nakon srednje škole, je li tako? To je problem, trebao je studirati i završiti neki faks i bilo bi posla za njega... Ovako će teško sa srednjom školom naći posao, a ništa ga ne zanima. Da je završio faks i pronašao u nečemu bilo bi puno lakše, ovako nije u ničemu i ništa ga ne zanima, katastrofa je to. Još ide na kurve, zbilja za ne povjerovat. Bilo bi smiješno, da nije žalosno.

[Nosonja_]

mfranic kaže:

Bio je dobar u školi ali koliko vidim nije završio ništa nakon srednje škole, je li tako? To je problem, trebao je studirati i završiti neki faks i bilo bi posla za njega... Ovako će teško sa srednjom školom naći posao, a ništa ga ne zanima. Da je završio faks i pronašao u nečemu bilo bi puno lakše, ovako nije u ničemu i ništa ga ne zanima, katastrofa je to. Još ide na kurve, zbilja za ne povjerovat. Bilo bi smiješno, da nije žalosno.

Njegova majka navodi da joj je sin bio uzorni student, sad kako si ti to protumačio da nije studira ili da je odusta od faxa

[Nosonja_]

la forchetta kaže:

Bojim se da tu nema pomoći, osim upornog inzistiranja sve dok ne izbije svađa i dok ne shvati da ste ozbiljni.
Ili nek se odijeli u svoju sobu, neka se izvoli pobrinuti za pola troškova režija i neka se sam pobrine za svoju hranu. Na ono "meni ne treba", nemojte biti popustljivi.

Tu ste na žalost Vi odigrali veliku ulogu i niste ga naučili da svakako MORA imati svoje zadatke i odgovornosti u životu.

Ne mora imati curu, ne mora izlaziti,ne mora imati auto, ne mora biti društven. Ali mora raditi i mora sudjelovati u kućanskim obavezama. I financijski i na sve druge načine.

Osim toga, i Vi imate pravo na svoj mir, svoje vrijeme, svoju samoću.
I ako on već želi biti sam, ne želi vezu i ne želi društvo, gdje piše da i Vi morate i želite voditi isti takav život.

Ako ne želi pospremati za sobom, super, neka plati Vas pa ćete Vi pospremati za njega, to što ste ga rodili ne znači da ste se obavezali glumiti doživotnu žrtvu za nekog parazita. Pa ni za njega.
Nije bolestan. Znači nema razloga ne raditi i ne pomagati u kući.
On je lijen. A takve osobe ja ne žalim.

Nitko od nas ne bi volio raditi i mučiti se. Ni Vama nitko ne pospremi i ne skuha ako to sami ne učinite.
Ali eto, to je život i ukoliko nema mogućnosti i znanja zaraditi bez rada ili odlaska na posao, na žalost, mora se pomiriti da mora ići raditi.

A i tu ste Vi. Njegova majka.
Znači Vama je žao sina, ali to što on ne žali Vas, niti ima grižnju savjesti što Vam baš nikako ne pomaže, to je sasvim u redu?

Razumijem ja i njega, teško je biti pola života zatvoren, ne komunicirati uživo i živjeti ispred monitora, a onda se odjednom uključiti u život. Ali što duže bude čekao, bit će mu teže. Njega u stvari zamara i komunikacija i prisutnost ljudi i koncentriranje na nove stvari i situacije, ali to što on radi nije život. A raditi se mora.

Kao i obično, gomila floskula ala od još nam uvijek aktualne predsjednice

Ne znam odakle bi počeja?

Optužila si majku da je ona odgovorna, na temelju čega?

Navodiš da nije bolestan? Kako znaš? Vidovita si? Ja bi baš rekao da postoji mogućnost da je on psihički bolesna osoba, nalikuje na negativne simptome shizofrenije, mada opet ne mogu s sigornošću naravno tvrditi. Na kraju posta pišeš da što on radi nije život a raditi se mora, jednostavno logički nepovezano, a meni opet u mislima draga nam aktualna predsjednica kojoj ću za desetak dana udijeliti glas

[mfranic]

Nosonja_ kaže:

Njegova majka navodi da joj je sin bio uzorni student, sad kako si ti to protumačio da nije studira ili da je odusta od faxa

Da, to mi je promaklo, napisala je da je bio uzoran student. Ovo sam više zapazio da radi samo sezonske poslove i da nema radnog staža pa sam pretpostavio da nije završio nikakav faks. Da je završio medicinu ili elektrotehniku sumnjam da bi bio bez posla.

[Nosonja_]

mfranic kaže:

Da, to mi je promaklo, napisala je da je bio uzoran student. Ovo sam više zapazio da radi samo sezonske poslove i da nema radnog staža pa sam pretpostavio da nije završio nikakav faks. Da je završio medicinu ili elektrotehniku sumnjam da bi bio bez posla.

ja sumnjam da se sad vrlo nemušto izvlačiš, i još štagod

i di ti živiš sinko? u balonu od sapunice? Inžinjera elektrotehnike u Hrvatskoj nitko ne traži, pa tako i opet i ne samo zbog nepoznavanja tržišta rada...

[Azaleja]

bbiserka kaže:

Molim za neki pametan savjet. Moj odrasli sin (32) ne želi raditi niti odseliti iz obiteljske kuće. Jedinac je, praktički od rođenja je bez oca, živim sama s njim. Jedva preživljavamo samo od mog prihoda, on je u svojih 32 god. jedva skupio 2 god. radnog staža i to na sezonskim poslovima. Uvijek bira samo takve privremene poslove, kako se ne bi morao duže zadržati na njima. Godinama je visio na burzi i lagao savjetodavki da se javlja na oglase, sve dok ga zbog neaktivnosti nisu izbrisali iz evidencije. Još uvijek se izvlači na recesiju. Ne želi ni pomagati u kući, potpuno je nesamostalan i ne zna si sam ništa skuhati. Ne zanimaju ga kućanski poslovi. Kada je stjecajem okolnosti nekoliko dana sam ostao doma, nije ništa jeo cijelo to vrijeme niti išta čistio za sobom. Sve se bojim u kakvom bi neredu živio da me nije bilo duže od tih par dana. I sam je priznao da bi se u tom slučaju totalno zapustio. Kad mu nešto skuham za par dana unaprijed, tada si to podgrije, ali ako ne skuham ništa onda gladuje ili životari na suhoj hrani.

Nema nikakav hobi i nikad ga nije imao, govori da ga ništa ne zanima, a bilo kakvi izlasci, okupljanja ili proslave za njega su, citiram: moderna izmišljotina i produkt kapitalizma. Svaka reklama za neki proizvod, računi iz kafića/restorana, božićni i rođendanski pokloni za njega su čista pljačka i financiranje parazita. Cijele dane je zatvoren u sobi i sjedi pred računalom ili se izležava na krevetu. Gotovo uopće ne izlazi iz kuće, nema nijednog prijatelja i nikad nije imao djevojku. Govori da ga ne zanimaju normalna veza, brak ni djeca. Kako imamo vrlo otvorenu komunikaciju, nedavno mi je priznao da si je u zadnje 3 godine od vlastite ušteđevine nekoliko puta priuštio odlazak k prostitutkama iz oglasnika, dok je meni slagao da ima nekog posla. Inače, u školi i na poslovima s njim nikad nije bilo problema, ono malo što je radio bio je odgovoran radnik i dobro funkcionira u timu, ali se privatno ni s kim ne zbližava. Bio je i uzoran učenik i student, nikad nije markirao s nastave niti se kretao u lošem društvu, ne puši i ne pije alkohol. Rodbina i poznanici ga uvijek hvale, ali već i njima postaje čudno da se u njegovom životu godinama ništa ne događa. Većina njegovih vršnjaka i školskih kolega već je osnovala svoje obitelji i rade.

U djetinjstvu mu materijalno nisam mogla puno omogućiti ali zato nam je komunikacija oduvijek bila dobra. Imao je financijski skromno ali prilično mirno djetinjstvo, bez većih trzavica u obitelji. Danas, kada na red dođe tema o osamostaljenju, vješto izbjegava ikakvu raspravu, samo šuti ili daje neodređene odgovore, nastoji maksimalno ublažiti i relativizirati problem, a kada je argumentima stjeran u kut tada daje lažna obećanja. Ne mogu ga samo tako izbaciti na ulicu (kao što mi neki savjetuju) jer mi je to ipak rođeni sin i imam samo njega.
To mu nije neka prolazna faza, takav je oduvijek. Kada mu predbacujem radi takvog ponašanja, on se slaže sa svim, ne opovrgava ništa i ne brani se, ali i dalje nepokolebljivo nastavlja po svom...

U čemu je problem kod njega? Već sam ozbiljno zabrinuta zbog cijele ove situacije, ima li tu uopće spasa?

Draga bbiserka, sin od 32 godine živi sa Vama. Prvo isključite neurološke bolesti,zatim organske. Nažalost, živimo tu gdje živimo. Nije vani zabadava da se djeca izbacuju van sa 20 godina ( drugi su uvjeti). Djelomično ste i vi krivi, jer takve stvari se rješavaju u pubertetu, kada ste vidjeli da nema prijatelje, djevojke i itd. Tinejdžer treba proživjeti svoj život. Međutim, došla su vremena kada su se ljudi otuđili jedni od drugoga.Odrastanje bez oca vidjela sam kako izgleda kod nekog drugog poznatog mi. A to je bježanje od stvarnosti,strah od odgovornosti i strah od neuspjeha. Pročitajte malo što ste napisali. Kažete ne možete ga izbaciti na ulicu jer Vam je on jedini sin i imate samo njega. Vi biste da s jedne strane odraste i odseli se od Vas , a s druge strane biste ga zadržali kao malo dijete koje ne dopustite da odraste.

[mfranic]

Nosonja_ kaže:

ja sumnjam da se sad vrlo nemušto izvlačiš, i još štagod

i di ti živiš sinko? u balonu od sapunice? Inžinjera elektrotehnike u Hrvatskoj nitko ne traži, pa tako i opet i ne samo zbog nepoznavanja tržišta rada...

Ja ne baratam balonom od sapunice nego podacima.
Evo link
Ako je od 10715 ljudi s diplomom bez posla, 135 inženjera elektrotehnike puno onda ne znam di ti živiš?

[Azaleja]

mfranic kaže:

Da, to mi je promaklo, napisala je da je bio uzoran student. Ovo sam više zapazio da radi samo sezonske poslove i da nema radnog staža pa sam pretpostavio da nije završio nikakav faks. Da je završio medicinu ili elektrotehniku sumnjam da bi bio bez posla.

Danas se radnici itekako traže,, a najbolje prolaze zanatlije. Više ne možeš ni dobiti čistačicu, jer radne snage nema. Majstora trebaš svijećom tražiti.

[Nosonja_]

mfranic kaže:

Ja ne baratam balonom od sapunice nego podacima.
Evo link
Ako je od 10715 ljudi s diplomom bez posla, 135 inženjera elektrotehnike puno onda ne znam di ti živiš?

a jesi se zapita možda koliko je uopće diplomiranih inžinjera elektrotehnike? i jesi se zapita koliko ih radi drugačije poslove? Garantiram ti je taj odnos nepovoljniji nego kod ekonomista, samo što je ekonomista daleko više pa se stvara dojam da je studiranje ekonomije uzaludno, što je daleko od istine. Samo što ti ne možeš to baš shvatiti, isto kao što ne možeš shvatiti da ovo nije tema o traženju i mogućnosti zaposlenja

Azaleja kaže:

Danas se radnici itekako traže,, a najbolje prolaze zanatlije. Više ne možeš ni dobiti čistačicu, jer radne snage nema. Majstora trebaš svijećom tražiti.

Točno tako, danas zanatlije zarađuju više nego profesori i inžinjeri, ali kako sam već napisa, ovo nije tema o poslovima

[Azaleja]

Nosonja_ kaže:

a jesi se zapita možda koliko je uopće diplomiranih inžinjera elektrotehnike? i jesi se zapita koliko ih radi drugačije poslove? Garantiram ti je taj odnos nepovoljniji nego kod ekonomista, samo što je ekonomista daleko više pa se stvara dojam da je studiranje ekonomije uzaludno, što je daleko od istine. Samo što ti ne možeš to baš shvatiti, isto kao što ne možeš shvatiti da ovo nije tema o traženju i mogućnosti zaposlenja



Točno tako, danas zanatlije zarađuju više nego profesori i inžinjeri, ali kako sam već napisa, ovo nije tema o poslovima

Nije tema o poslovima, ali usko je vezana.

[birdonawire]

Šuti i trpi, sama si kriva. Sinek koji majci govori da je išao na kurve je djelo te majke. Budi sretna da nije serijski ubojica.

[Frank Knight]

Vjerojatno je u depri, ako imate toliko otvoren odnos da možete pričati o prostitutkama, popričaj s njim i o tome.

[Azaleja]

Frank Knight kaže:

Vjerojatno je u depri, ako imate toliko otvoren odnos da možete pričati o prostitutkama, popričaj s njim i o tome.

A to će sin negirati.

[Frank Knight]

Ne vidim ništa loše da popriča s njim i o tome, možda ipak nije toliko zadovoljan svojim načinom života, ali nema snage za napraviti potreban korak.

Licemjerno je na istom pdf-u pričati o vlastitim problemima s depresijom, pisti o uviđajnom suprugu koji je podrška u dugim godinama borbe s tom bolešću i u isto vrijeme nekog tko pokazuje identične simptome nazivati lijenim i predlagati njegovoj majci da ga izbaci iz kuće.

[Nosonja_]

Azaleja kaže:

A to će sin negirati.

Se to vuče korjenje što nije odrasta s ocem, poznaje li on uopće oca? Da li je tijekom djetinstva imao ikakvih kontakta s ocem? Znam jedan sličan slučaj, tip je odrasta bez oca, otac mu je napustija majku ćim je saznao da je trudna. Nikada ništa nije radio, tj do njene smrti. Nakon majčine smrti počeo je nešto raditi, slabo plaćeniposao na kojem gotovo da i ne mora imati kontakta s ikim. Nekako preživljava s tom plaćom i na račun toga što je nasljedio nekretninu pa ima di živiti, ali sve je to bijedno. U biti živi slično kao i kad mu je bila živa majka, u stilu da ima nešto najosnovnije za preživit kao hrana i platiti struju. Odjeće i obuće godinama nikakve nije kupija i to se primjeti. Za razliku od sina otvaračice teme nije završio ni srednju i prilično je zapušten, očigledno zanemaruje osobnu higijenu. Sad radi ali osim toga ništa se nije promijenilo, zapušten je, ne druži se s ikim i sl.

Postoje neke razlike ali u biti je to sve slično iima isti uzrok. Ovaj lik ne daje baš neke očigledne znakove teške depresije ali baš ga nikad nisam vidio nasmiješenog ili barem onako dobre volje pa vjerujem da je u depresiji, pogotovo u kombinaciji s zapuštanjem osobne higijene.

[Azaleja]

Frank Knight kaže:

Ne vidim ništa loše da popriča s njim i o tome, možda ipak nije toliko zadovoljan svojim načinom života, ali nema snage za napraviti potreban korak.

Licemjerno je na istom pdf-u pričati o vlastitim problemima s depresijom, pisti o uviđajnom suprugu koji je podrška u dugim godinama borbe s tom bolešću i u isto vrijeme nekog tko pokazuje identične simptome nazivati lijenim i predlagati njegovoj majci da ga izbaci iz kuće.

Ja vidim. Jer on njoj može reći što hoće, a napraviti sasvim drugo.
Ajmo realno: on i njegova majka žive od njenog prihoda i jedva preživljavaju. Ok,normalno je da čovjek sa 32 godine, nađe posao, ako nema bolest. Depresiju može uzrokovati neurološka,kardiološka, organska i itd.
Drugo: on nema novaca, a ušteđevinu potroši na prostituke. Ne, ovo nije normalno.
Treće: danas se posao može naći, jer radne snage nema. Kako i koji posao. Zanatlije su tražene. Koliko je koji plaćeno, to je drugi par rukava.
Četvrto, život sa 32 godine sa roditeljima nije normalno živjeti, ali živimo da ne kažem.
Peto, sve se može kada se hoće.
Šesto, većina njegovih kolega se oženilo/poudavalo i ima djecu. Nisu svi za brak ni za djecu.
Majka bi htjela da se osamostali, sada su joj počele te stvari smetati. Zašto nije reagirala prije 15 godina, kada je to trebalo ''rezati u korijenu''. Ako čak ne prije. Odrastanje bez jednog roditelja ostavlja itekakve posljedice.
Htjela bi da odraste i osamostali se, a s druge strane bi htjela da ostane sa njom. Sorry, ali to se zove otrovni roditelj, zbog kojeg će kada tada završiti u psihijatrijskoj/psihološkoj fotelji kauču, samo nažalost prošla baba s kolačima..