Imam 18 godina. Prvi put sam spavala s dečkom sa 17.
Inače sam izvanredno zrela za svoje godine, čak i za bilo koje druge. Ispred svog vremena sam i malo me ljudi razumije, pogotovo ako se radi o mojim vršnjacima. Nikad nisam imala dečka na duže vrijeme jer su mi svi nepodnošljivo djetinjasti.
U suprotnosti s tim, zaljubljive sam prirode, ali zadržavam realnost - svaki dečko u kojeg se zaljubim ima očite mane, i ja ih vidim, ali ignoriram dok me zaljubljenost ne prođe.
Lani sam se zbližila s prijateljem kojeg poznajem gotovo cijeli život. On ljeti često dolazi u moje mjesto, i tada se družimo. On je kao osoba odličan - pametan, šarmantan, ima odličan smisao za humor, tolerantan, zanimljiv... Ma sve. Obožavam provoditi vrijeme s njim. I on je mene zavolio s vremenom, i nije mu jasno kako osoba mojih godina može biti tako zrela i savršena.
Onda je došla zima, i tokom zime smo se vidjeli samo jednom, proveli smo jednu večer zajedno.
Onda sam ovo ljeto postala punoljetna, i sve se promijenilo. Postao je puno otvoreniji prema meni, i svaki put kad bismo se sreli pitao bi me jesam li izgubila nevinost i ljutio se kad mu nisam htjela odgovoriti.
Jedne smo večeri imali privatnu feštu u njegovom dvorištu. Cijelu me večer oblijetao, i koristio svaku priliku da me dotakne i pomazi. Tu sam se večer napokon zaljubila u njega.
Onda je jednom došao s najboljim prijateljem, i tu smo se večer družili.
Ponapijali smo se dobrog talijanskog vina, i skrenuli, naravno, na temu seksa. Ispitivali su me jesam li djevica, i nakon podužeg vremena tlake, popustila sam i rekla da nisam. Obojica su se razveselila. Zatim me on otvoreno pitao bih li spavala s njim. Nakon šoka, sabrala sam se i umjesto da odmah ispalim DA, izvlačila sam se frazama poput molim i kakvo je to pitanje.
Naravno, tu smo večer spavali skupa.
To je apsolutno bio sex iz ljubavi, obostrano.
Problem je u tome, što on ima 29 godina, 11 više od mene.
Nakon toga nije se više ništa između nas dogodilo, ništa više od poljubaca. On je u neku ruku obiteljski prijatelj, i da bilo tko dozna za nas, to bi bilo ravno smrti.
On mene i dalje želi, znam, rekao mi je, ali ništa se nikad više neće dogoditi.
Neki dan smo se skoro posvađali, i on je otišao, a između nas su ostale tenzije koje će nam visjeti nad glavama sve dok se sljedeći put ne sretnemo.
Je li najbolje da se ne vidimo do sljedećeg ljeta? Vjerojatno će to tako i biti.
Što da radim kad ga sljedeći put vidim? Nisam ga još zaboravila, ne mogu, toliko sam sretna bila što napokon imam nekoga koga sam željela toliko dugo... Mislim da nije ni on mene zaboravio, jer je on to držao u sebi duže od godine dana.
On je jedina osoba koja je bila toliko blizu savršenstva, a u koju sam se zaljubila, i s kojom sam tako sretna bila što se išta dogodilo, bez obzira na to što nema šanse za razvoj... On je dar s neba, ali zašto mi ga onda nebo uzima natrag sebi? Je li shvatilo da je presavršen za mene?
xxx
----------------
Now playing:
Chris Rea - Driving Home For Christmas
via
FoxyTunes
Linearni mod
