Branko Copic

[verica]

Ha, radi se o ideji da nama srpski (a i bosanski) pisci, kao i srpska (a i bosanska) kultura općenito nije ništa bliskija niti važnija od, recimo, rumunjske ili mađarske kulture. Pa se tako u školi uče hrvatski pisci - jer je to domaća književnost - i vrhovi tj. najvažniji pisci svjetske književnosti, a srpski/bosanski pisci opet u to, smatra se, ne spadaju.

Naravno da je ova ideja apsurdna: već sama činjenica da srpskog ili bosanskog pisca svatko tko zna čitati na hrvatskom može čitati u originalu govori protiv takve ideje ( a da ne govorimo o godinama zajedničke povijesti)

[bender]

hahaha...svaka cast za nusica........
imam i ja neku njegovu knjigu sa pricama,di je naravno i gospodja ministarka

[adriatic]

verica kaže:
Pa se tako u školi uče hrvatski pisci - jer je to domaća književnost - i vrhovi tj. najvažniji pisci svjetske književnosti, a srpski/bosanski pisci opet u to, smatra se, ne spadaju.

Ovo "hrvatski" valja, naravno, čitati: katolički. Tako nam trećorazredni pisci pune čitanke i postaju "veliki", a Ćopić naravno nije "naš" (čitaj: katolik) pa nam ne treba. Jako žalosno!

[neovisan?]

Nusic, Copic, Jovan Sterija Popovic... to je samo mali dio pisaca za koje ce hrvatska djeca biti zakinuta.
Ali, s druge strane, cini mi se da se upravo zbog tog gledanja na "etnicku podobnost" knjige (?) zanemario i opcenito, pravi smisao i zadovljstvo citanja. Mislim da su djeca danas opcenito zakinuta za CITANJE, zadovoljstvo, mudrost i saznanja koje ono pruza.

Ja sam imao priliku kao tinejdzer jos (bila je '92, tu negdje) upasti u skolsko skladiste gdje su stajale kutije pune knjiga na cirilici.
Hm, osobna korist, ali velika steta za fond i djecu.

[panon youth]

mi danas u 4. razredu moramo čitati aralicu a npr. kiša niti ne spominjemo/općenito se srpske književnike potpuno ignorira/
od njih imamo jedino andrića(hehe )

a što se tiče ježeve kućice nekad sam imao slikovnicu, ali mama ju je dala nekoj prijateljici, sad bi ju baš volio pročitat

[kisha]

Gospon Pes nije mi baš poznata ta inforamcija da je on kod nas zabranjen,a i to mi se čini suludim,a plus se ne slažem s time !!! Zašto?! Zbog toga što na 3.godini kroatistike u Zd. imaš kolegij Dječja književnost (inače meni najdraži,jer opet imaš za lektiru sve te predivne priče i bajke od I.B.Mažuranić,pa do nekih suvremenijih!!.Super je uspoređivati sjećanja na doživljaje iz djetinstva koja smo imali čitajući ih i sadašnji osjećaji ,koji su proizašli ,ali s odmakom,jer smo kao "odrasli"),ali da se vratim...u sklopu kolegija učili smo ,spominjali i srpske (njareprezentativnije), makedonske i slovenske dječje pisce ,ravno uz hrvatske,tako i Branka Copica...sjećam se kako smo svi stihovali Ježevu kućicu ,tako da mislim da i nije nešto posebno zabranjen....ako i je ( glupost) to mi neće smetati,ipak uvijek imaš slobodu izbora da djeci preporučuješ što da čitaju....
Ako ga nema u sklopu lektire u školama,to mi je također ok,mislim da se oko toga ne treba praviti neka strka...ali ja znam da će ga moja djeca svakako upoznati

[kisha]

panon youth kaže:
mi danas u 4. razredu moramo čitati aralicu a npr. kiša niti ne spominjemo/općenito se srpske književnike potpuno ignorira/
od njih imamo jedino andrića(hehe )

Mislim da Kiš i nije baš za širu adolescensku populaciju i da bi ga 99% srednjoškolaca smatralo dosadnim i nerazumljivim!!!

Pa nekako mi je normalno/ logika prošlosti/ da se srpska književnost u okvirima školskih lektira ignorira!!!! I nemam ništa protiv toga ,iako maltretiranje Aralicom spada isto u jedan od apsurada,no dobro....

[Namche]

Crow Jane kaže:
Pojma nemam!

Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

LIJINO PISMO

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja

Kad sam bio mali to mi je bila najdraza.....

[panon youth]

kisha kaže:
Mislim da Kiš i nije baš za širu adolescensku populaciju i da bi ga 99% srednjoškolaca smatralo dosadnim i nerazumljivim!!!

Pa nekako mi je normalno/ logika prošlosti/ da se srpska književnost u okvirima školskih lektira ignorira!!!! I nemam ništa protiv toga ,iako maltretiranje Aralicom spada isto u jedan od apsurada,no dobro....

pa 99% srednjoškolaca lektiru općenito smatra dosadnom
nerazumljiv?u lektiri je naprimjer i faulkner pa se nikome nepada napamet da ga makne/tome i služi proces školovanja - da bismo dosegnuli određenu razinu u shvaćanju-inače bi valjda cijelo vrijeme čitali andersenove bajke
-----------------------------------------------------
a kad smo već kod shvaćanja i razumijevanja onda tvoj stav o logičnosti ignoriranja srpske književnosti ne stoji/ona je jako bliska našoj, nastajala je u istoj državi i vjerojatno bi razumijevanje naše književnosti bilo potpunije ako bi se osvrnuli i na srpsku/

[verica]

Iskreno rečeno, ja nemam pojma što bi a što ne bi trebalo biti u školskoj lektiri (to doduše i nije neka tragedija jer nemam baš nikakve veze sa školstvom ). Trebaju li to biti knjige koje će školarcima biti zanimljive za čitanje, ili knjige koje će oni smatrati dosadnima i nerazumljivima ali koje se smatraju ajmo reći vrijednima? Isto mi je tako teško procijeniti ŠTO bi školarci smatrali dosadnim i nerazumljivim - ja sam Kiša čitala u srednjoj školi i nije mi bio dosadan niti nerazumljiv .. jedino se ne mogu složiti da je normalno da se srpska književnost ignorira u okviru školske lektire, ako se radi o piscu kalibra D. Kiša - meni se nekako čini da bi činjenicu da osim hrvatskih i srpske (bosanske etc.) pisce možemo bez ikakvih problema čitati u originalu trebalo doživljavati kao privilegiju.

"Vrijeme tece,
zivot je kratak,
guska se pece
meni ce batak!"



Ko zna, mozda je bio zabranjen bas zbog ovog stiha...

[moonlight]

Jesam li ja onda svojevrsna sretnica jer su moji starci svojevremeno, na kredit i preko sindikata , svojoj jedinici od par godina kupili "sabrana dela" B. Ćopića u kojoj su i Orlovi i Nikoletina, i Magareće godine i, moja favourite "Glava u klancu, noge na vrancu" koja govori o najranijem djetinjstvu, polasku u školu i otkrivanju života iz perspektive djeteta sa sela?

A možda je nepoželjan jer veliča duh koji, čini mi se, nekako baš i nije popularan posljednjih godina... Duh zajedništva, tolerancije prema različitim vjerama/nacijama, podređivanja vlastitog interesa interesu kolektiva... A sve to začinjeno s malo NOB ideologije. To nikako danas ne može proći, u vremenu kad je na cijeni individualizam i neka sasvim druga spika.

[Ona]

enjoy


BRANKO COPIC - JEZEVA KUCICA


p.s. i to jos ona stara "verzija" u kojoj na pocetku veli "povazdan luta..." hehehe

[-Watashi!i!i!i-]

Ona kaže:
BRANKO COPIC - JEZEVA KUCICA

[Chandler]

Ovaj, samo da dopunim: djeca u Republici Srpskoj na casovima citaju A.B.Simica, A.G.Matosa, D.Cesarica, Vesne Parun i lista se nastavlja.

Izbaciti Copica iz (djecije) literature je sramotno.

[deep in the sun]

Chandler kaže:

Izbaciti Copica iz (djecije) literature je sramotno.

naravno da je...

čak ni ezra pound, koliko ja znam, nije izbačen, koji je bio svojedobno lud za fašistima, ili knut hamsun, pa onda, i heidegger ima putra na glavi....i to načelo je ok, tj. djelo ne treba identificirati s autorom, a još manje autorovom biografijom. djelo "živi svojim životom".
(osim da je napisao vrlo nadahnutu i pjesnički uspjelu odu hitleru, to bi onda bilo diskutabilno)

ali kad već spominjemo politiku, za nekakve ćopićeve "velikosrpske" ispade nisam nikad čula, (čula sam samo, recimo, za desanku maksimović: jedan moj prijatelj koji je s njom (u većem društvu) bio na večeri (negdje sredinom 80-tih, čini mi se) veli da je kul izjavila da "sve šiptare treba pobiti"...frend kaže da nije mogao doći k sebi, da mu je skoro viljuška ispala, ono, intelektualka, pjesnikinja povrh svega, koja je to mirno ubacila usred "poetičnih" i "rafiniranih" tema..)

znam da su ćopića u sfrj optuživali da je nekim djelima "podrivao tekovine revolucije", pa ga je navodno pratila udba, i tjerala da surađuje s vlašću, etc.

ubio se na kraju, to znate, ne...

. je li na kraju točna/provjerena ta informacija o zabrani?

[deep in the sun]

(dupli post, pardon)

[Zgembo Adislich]

"Naime, ja uočavam da današnje generacije dvadesetogodišnjaka imaju suženo obrazovanje, koncentrisano, manje-više, na užu nacionalnu kulturu i da im naprosto nedostaje taj širi kontekst u kojem se svaka naconalna kultura razvija. Meni je ponekad neprijatno što potegnem primjere Crnjanskog i Pope, jer onda shvatim da im ta imena jedva išta znače. Mislim da se ta vrsta sužavanja kulturnog identiteta mora prevazići i tragati za nekim drugim širim kontekstima, evropskim, orijentalnim,... "

Ovo je isjecak iz intervijua sa prof. Zdenkom Lesicem, profesorom Teorije knjizevnosti na Odsjeku za knjizevnost naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Mislim da se savrseno uklapa u diskusiju iako nije o Branku Copicu.

Cijeli interviju na http://www.omnibus.ba

[slafko]

Crow Jane kaže:
Po šumi, širom, bez staze, puta
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju ježa, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.

ja to imam i na kazeti

[cabon]

MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE


Bilo mi je dvanaest godina,
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog,
kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Jesi li me spazila il' nisi,
zbunjenoga seoskoga đaka,
svjetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao lak oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena na te ne ocvala,
modra Una u proljetnje noći
tvoje mi je ime šaputala.
Lebdjela si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim,
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja mogu l' da se kupe,
mala moja iz Bosanske Krupe!

Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!