Natrag   Forum.hr > Društvo > Politika

Politika Najstariji zanat na svijetu
Podforumi: Parlamentarni izbori 2024. Politička scena, Europska unija, Svijet, Blisko politici, Rat u Ukrajini

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 08.12.2009., 14:55   #1
Genocidna Republika Srpska 2009 (Genocidal Republic Srpska)

Bratunac 12.05.2009 - Obavljena dženaza za 33 žrtve

12.05.2009 u Memorijalnom centru Veljaci, obavljen je ukop 33 civilne žrtve koje su ubijene tokom srpsko crnogorske agresije. Tijela žrtava su pronađena u masovnim grobnicama u selima Blječeva, Podčauš, Hodžići i Hranča.

Nakon ispraćaja posmrtnih ostataka iz Tuzle, obavljen je ukop na mezarju Veljaci. Dženaza će ostati upamćena po tome, što je toga dana ukopana i šestomjesečna beba Salihović (Džanana) Narcisa (1991-1992). Toga dana ukopan je i šestogodišnji Muminović (Šaćira) Admir (1986 - 1992). Najstarija žrtva imala je 110 godina, riječ je o Zahidi Suljagić.


šestogodišnji Muminović (Šaćira) Admir


šestomjesečna beba Salihović (Džanana) Narcisa



Pokop (dženaza)



Grad_Soli is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 15:31   #2
Sve je jasno. I pitanje: Kako Bošnjaci namjeravaju dalje?
S kime?
__________________
Ne dopusti da te zmija ugrize dvaput iz istog grma!
Domoljublje prozvali fašizam-tako brane njihov komunizam
zagic is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 16:26   #3
B]Vlasenica (Istočna BiH) 25.04.2009 - Obavljena dženaza za 34 žrtve[/B]

25.04.2009 na mezarju Rakita u Vlasenici obavljena je dženaza za 34 identifikovana Vlaseničana. Radi se o žrtvama koje su ubijene tokom srpsko crnogorske agresije u Vlasenici, a čiji su posmrtni ostatci ekshumirani iz masovnih grobnica. Među žrtvama koje su toga dana ukopane u Vlasenici bio je i nekadašnji košarkaš Sloboda Dite Edin (Muhamed) Salaharević rođen 15. maja 1973. godine u Zvorniku.

Najstarija žrtva ukopana toga dana bila je Mekić (Haso) Melka (1912-1992), dok je najmlađa žrtva Jahić (Avdo) Almir (1975-1992). Dženazi je prisustvovalo nekoliko hiljada preživjelih Vlaseničana.

http://img705.imageshack.us/img705/5893/5lwh1x.jpg
Otac i sin salju molitvu (majci-baki)

Pripreme za ukop



Slika djecaka sa tugom i suzama u ocima



Plač djevojaka za ubijenim ocem

Molitva ubijenim sinovima
Grad_Soli is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 16:31   #4
Quote:
zagic kaže: Pogledaj post
Sve je jasno. I pitanje: Kako Bošnjaci namjeravaju dalje?
S kime?
otjerati Srbe tamo gdje su i prije bili u Beogradskom pašaluku...
Grad_Soli is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 16:37   #5
Quote:
Grad_Soli kaže: Pogledaj post
otjerati Srbe tamo gdje su i prije bili u Beogradskom pašaluku...
Aha, radikalno dakle.
Ali to ne ide, budimo malo realni. Treba naći nešto mirnije rješenje.
__________________
Ne dopusti da te zmija ugrize dvaput iz istog grma!
Domoljublje prozvali fašizam-tako brane njihov komunizam
zagic is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 17:21   #6
Samo bih napomenuo kako su slike prevelike...molim da se to ubuduće izbjegava.
__________________
I believe in God, but the only man I am afraid of is Keyser Soze
Life is a road of many signs
Cika Strile is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 18:09   #7
Quote:
zagic kaže: Pogledaj post
Aha, radikalno dakle.
Ali to ne ide, budimo malo realni. Treba naći nešto mirnije rješenje.
Nezaboravni april


Tog proljeća 1992 godine čučali smo pored majke i oca, u vrtu razdragani dodajući im luk za sijanje. Brat je trčao noseći u rukama pregršt krompira da ga on zasije. Veseli i razdragani cijeli dan nismo znali gdje bi prije. Daidža je spremio i roštilj. Došao je sa svojom porodicom, a mi djeca razdragana nismo ni primjećivali njihova možda zabrinuta lica. Ni slutili nismo da nikada više nećemo biti zajedno. I tom dubokom dječijem snu i razdraganosti došao je zauvijek kraj.

Tup udarac, prasak stakla, bat čizama i krupni glasovi sve su nas probudili.
Sjećam se tih gordih, neiživljenih lica, sa dugim bradama i ulojanim uniformama i njihovih riječi koje su pomele cijeli naš život.
- „izlazite svi muškarci napolje“.
Majka i tetka su vrištale, a otac „moj otac“ bio je miran i krenuo je tako lagano i nježno prema meni, ali se opet prolomi taj grubi ustajali glas:
- “gdje ćeš ti? Izlazi!“
- „hoću svoju kćerku da poljubim.“
- "izlazi balijo, ljubit ću ja nju umjesto tebe“.
Okrenu se babo onako gord i srdit i pljunu ga u sred lica.
- “e nećeš kaže, đubre jedno“.

Daidža krenu prema njemu, a zlotvor repetira automat i ubi ga pred mojim očima.

Nestali su svi moji uzdisaji, potrto je moje djetinjstvo, kročila sam u neku novu mladost negdje tamo daleko od svog zavičaja, gdje je sve tamno, tmurno, bez ljubavi, ali eto kažu sigurno za egzistenciju.

na tren me prekide telefonski poziv. Prvo je uslijedio osmijeh, jer me zove rodbina iz bosne, a onda jeza i opet ono isto osjećanje kao u proljeće 1992 godine. Majka mi javlja da su oca i daidžu pronašli u grobnici na pelemišu i da će dženaza biti 25. Aprila. Lice se zgrči, a suze navriješe iz oba oka i zagušiše moj inače već iznemogao glas. Naučili su me da se u mojoj vjeri ne vrišti, niti nariče, jer sve je od allaha i da sve stoički moramo podnositi. Slušalica je pala, a veza ostala otvorena. Rekli su mi da sam samo ponavljala jednu riječ „babo, babice“ dodavajući joj opet tako u nedogled „moj babo, moj babice“. Kako se nositi sa ovim za daidžu sam znala da nije živ, a za oca sam ipak imala tračak nade koja sad ovog momenta umire zauvijek. Ponijet ću ja svoje breme sama, jer ovdje nemam s kim, udala sam se, ali hans ne može osjetiti moju bol i ljubav koju je pružao moj babo meni držeći me u krilu kada smo sjedili, a nosio bi me kada se trebalo hodati to je mogao samo moj babo, ja znam da će hans za taj dan imati vjerovatno neki termin ili neizostavni sastanak.
Otrgnuh se od svega, zaboravih i hansa i njemačku, jer osjetih da lakše dišem. Da to je to, što mi nedostaje moj onaj posljednji uzdisaj kad sam kretala u nepoznato. Da to je moja bosna. Stigla sam 23. Aprila, a 24 aprila moramo pred komemorativni centar u tuzli. Mama, brat, ja i još mnogo rodbine. Mislila sam da ću babu ugledati i opet čuti one nježne riječi;
„... Hajde srno moja, hajde živote moj“.

Umjesto toga ugledah zelenu rijeku koja stoji ne teče, tabuti jedan pored drugog. Ovaj put 34 nevine žrtve i među njima moj babo i daidža. Otrže se iz mene glas
- „majko zar nije mogao bježati. Ti i brat ste bili s njim“.
- “pokušao je“ reče majka, pa zastade, izgubi se na tren.
- “jeste pokušao je, znam da je tražio da iz svoje škode izvadi ribarske štapove, kako bi im pobjegao ali zlotvori ga ne pustiše“.

Tada više nisam mogla prolomi se u toj mukloj tišini moj sada ne opisivi glas,
- “babo, babice, evo tvoje srne. Ti si živ, a zlotvori umiru lagano, sudit će im allah dž. š. , a mi ćemo ako bog da u džennet zajedno i opet ću biti tvoja srna“.
Utješili su me i sklonili u stranu. Nije bilo puno ceremonije samo je jedan efendija rekao par riječi: “mi nećemo i ne smijemo zaboraviti“. El-fatiha.

Bilo je mnogo vlasenčana tako da su uz tegbire i suze prenijeli tabute do kamiona. A u vlasenici nešto nesvakidašnje u haremu rakita sve osvijetljeno i opet naši vlasenčani čekaju šehide kod poluizgrađenog objekta. Cijelu noć su ostajale porodice, a i ja sam bila sa majkom uz babin tabut učeči jasine i moleći allaha dž. š. Za oprost. Poslije sabah namaza otišli smo u neninu kuću da se malo odmorimo. Ja utonuh u neki do sad nesvakidašnji san, sanjam babo me miluje po kosi, a ja ga ljubim i čvrsto držim u zagrljaju da mi ne pobjegne. Prekide se taj lijepi san. Umjesto oca ugledah majku, koja me zove, vrijeme je za dženazu.

Naša Vlasenica, naši sokaci, sva miriše i sva je u beharu, a na ulicama samo vlasenčani. Valjda su shvatili oni koji treba da shvate da se bar taj dan trebaju skloniti i neka znaju da više nikada neće nas ovako naivno zavesti u ćorsokak iz kojeg nema izlaza.

More auta i ljudi na haremu rakita i svi blistaju baš kao nekad. Mediji su javili da je bilo 3. 500 ljudi, a ja sam mislila da je mnogo više. Kažu da su došli i zvaničnici iz države po prvi put i reisulema ef. Cerić. Jesu čula sam kad drže govore, i kada se zahvaljuju svima koji su tu i vrlo kratko opet one iste riječi: “mi nećemo i nesmijemo zaboraviti“.

Klanjao se podne namaz i onda ukop. Drhtim, suza nema, ali nešto guši. čula sam na zvučniku ime i prezime moga babe i još čuh bio je mnogo dobar čovjek, nevinog su ga ubili. To su bile posljednje riječi koje sam razumila i onda mrak i tama, a kada sam došla sebi bila sam u majčinom krilu, a mezari već svi zagrnuti.

Dugo smo ostali svako pored svojih najmilijih, a ja pogledah u nebo i tek tad shvati da je svemu došao kraj.

Sad znam gdje mi leži babo i sad znam gdje ću mu doći, ali i znam da mi nećemo i nesmijemo zaboraviti.
Grad_Soli is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 19:24   #8
daaa

pa povijest se ponavlja Bosanski pašaluk je nastao na krvi Hrvata i Srba.....sve se vraća sve se plaća.....ali svejedno nikada ne mogu shvatiti ljude koji ubijaju djecu mislim da to nisu ljudi ida ih ne treba tretirati kao ljude !!!!
ole_boY is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 19:33   #9
Quote:
ole_boY kaže: Pogledaj post
pa povijest se ponavlja Bosanski pašaluk je nastao na krvi Hrvata i Srba.....sve se vraća sve se plaća.....ali svejedno nikada ne mogu shvatiti ljude koji ubijaju djecu mislim da to nisu ljudi ida ih ne treba tretirati kao ljude !!!!
na ubijanju civila zena i djece ???
Grad_Soli is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2009., 21:31   #10
Zvornik 01.06.2009 - Obavljena dženaza za 43 žrtve

Na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji 01.06.2009 obavljen je ukop i klanjana dženaza za 43 identificirana Bošnjaka, civilne žrtve rata sa područja Opštine Zvornik, stradale tokom srpsko crnogorske agresije 1992 godine.

Dostojanstvenom ispraćaju 43 zvorničke žrtve genocida prisustvovalo je više od 5.000 članova porodica, prijatelja i rodbine ubijenih, te brojni zvaničnici.

Među ukopanim toga dana u Kalesiji bili su i posmrtni ostaci nekadašnjeg profesora matematike u Srednjoškolskom centru u Zvorniku Fehima Kujundžića, omiljenog među Zvorničanima. Najstarija žrtva bio je Vejzović (Mujo) Vejz, rođen 1922. godine, ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh, a najmlađa Delić (Rasim) Sead, rođen 1975. godine, takođe ekshumiran iz masovne grobnice Crni Vrh.
Majka place za sinom



Šaza je ukopala dva sina

Grad_Soli is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 00:24   #11
Za preživjeti ovakve užase i ratna stradanja treba imati puno snage....budite jaki u svojoj boli...pozz napaćenoj Bih.
__________________
JEAN MICHEL NICOLLIER " Ovdje sam u dobru i u zlu. U dobru i u zlu. '' -RIP
kobrin sin is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 11:30   #12
To se ponavlja u nedogled i ako Allah dž.š. veli da se stoički podnosi koji smisao je reis ulemin poklič da se "pamti i nezaboravlja" kao da ljudi mogu zaboraviti ako bi on to rekao da se zaboravi.Ali mnogi pozivaju na rivendž zaboravljajući da se u Bosni rotiraju ubijeni i ubice svakih par decenija.Čije slike i čije ispovijesti će biti poslije ovih?
Srpske?
Da se pravda zadovolji?
Upita li se iko da li je neki magarac dao si za pravo da poravnjava neke druge sad već zaboravljene žrtve?
bracic is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 13:43   #13
Draga napaćena braćo iz Bosne,ako bog da,a daće,administrativna jedinica koja je nastala na genocidu nad 48% svojih stanovnika ne može dugoročno da opstane,a sumnjam i da Rusi imaju baš toliko interesa da ih pomažu,njima je to samo produžena ruka remetilačkog faktora u srcu Europe koje će se brzo odreći,najkasnije kada Srbija uđe u Nato.

Neće se srpskim zvati ništa što je s ove strane Drine,to svi mi znamo. Neka uživaju u ovo malo Karadžićeve ostavštine što im je ostalo.
Hunter! is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 14:07   #14
Quote:
Hunter! kaže: Pogledaj post
...Neće se srpskim zvati ništa što je s ove strane Drine,to svi mi znamo. Neka uživaju u ovo malo Karadžićeve ostavštine što im je ostalo.
...i šta će biti onda?
bracic is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 14:09   #15
Quote:
bracic kaže: Pogledaj post
...i šta će biti onda?
Ništa ako se ne dogovorite.
Bit će ničija zemlja kao i do sada.
__________________
Ne dopusti da te zmija ugrize dvaput iz istog grma!
Domoljublje prozvali fašizam-tako brane njihov komunizam
zagic is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 14:11   #16
Ne zna nitko zasigurno;za BIH to je jedini siguran odgovor.

No,RS može opstati jedino ako napravi ono što je u Daytonu obećala-funkcionira na popisu prije klanja,znači na onom iz 1991. To je sva filozofija za mir i prosperitet rs-a i BIH.
Hunter! is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 14:33   #17
Nije Bosna vrijedna suza samo ove djece iz postovanih slika.I ne samo Bosna,već svaka teritorijalno administrativna jedinica koju je zaposjeo neki velmoža
bracic is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 14:38   #18
Quote:
Hunter! kaže: Pogledaj post
No,RS može opstati jedino ako napravi ono što je u Daytonu obećala-funkcionira na popisu prije klanja,znači na onom iz 1991. To je sva filozofija za mir i prosperitet rs-a i BIH.
Koji popis? Ne živi se od popisa.
__________________
Ne dopusti da te zmija ugrize dvaput iz istog grma!
Domoljublje prozvali fašizam-tako brane njihov komunizam
zagic is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 16:15   #19
Takav je dogovor iz Daytona. Povratak svih u svoje prijeratne domove ili ako se to ne dogodi-poštovanje popisa iz 1991. Vrlo,vrlo jednostavno rješenje koje u RS-u zaboravljaju.
Hunter! is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2009., 16:41   #20
Quote:
Hunter! kaže: Pogledaj post
Takav je dogovor iz Daytona. Povratak svih u svoje prijeratne domove ili ako se to ne dogodi-poštovanje popisa iz 1991. Vrlo,vrlo jednostavno rješenje koje u RS-u zaboravljaju.
što nas u Hrvatskoj s tim problemom tlačiš, ko da mi nemamo svojih problema
vrati se tko ti brani
šah-mat is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 19:21.