Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 27.08.2006., 22:06   #121
Quote:
oliver haddo:
Zasto ne sudjelujes i ne prihvatis odgovornost za promjenu ovog svijeta kojeg si i ti dio na bolje?
jeste li culi za ove u istri..

http://www.eia.hr/index.php

i posjetiti cu ih sada,s postovanjem za njihov rad..mozda i suradnju..

a ovo je web stranica predsjednika Slovenije Janeza Drnovseka..

http://www.gibanje.org/

poslao mi je Dhiraj koji ga smatra najboljim predsjednikom vremena ..zasto ..i kaze da pogledam njegovu stranicu..
malo sam razumjela i raduje me ..takva gibanja..
ona nisu samo vanjska..
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2006., 22:47   #122
Quote:
kakosi kaže:
jeste li culi za ove u istri..

http://www.eia.hr/index.php

i posjetiti cu ih sada,s postovanjem za njihov rad..mozda i suradnju..
Drandic... drandic... poznato mi zvuci iako mi po izgledu ne djeluje poznato

kako bilo na prvu loptu djeluje sipaticno + doza flafibani al ajd...

al na drugu loptu... hmmm... on je vlasnik, ne? Nije neki dobrotvorni projekt... a ekipa mu volontira (radi besplatno) i uz to placa smjestaj? Da bi rec reko
 
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 01:26   #123


.... mora da živiš u svetu, da se krećeš a njemu, ali ne sa periferije nego iz središta.
Neko te je uvredio; govorio je ne protiv tebe. Čovek koji deluje sa oboda će odmah pomisliti: "Ovaj priča nešto protiv mene" . Čovek koji je učvršćen u središtu imaće drugačije mišljenje “Ovaj priča nešto protiv mog imena, a ja nisam ime — ja sam bez imena roden. Ime je samo oznaka za površinu — i zašto da se zbog toga uznerniravam? On ne govori ni protiv mene, vec samo protiv imena — onog što ja nisam". Pošto si poistovećen s imenom, ti se vredas. Ako mozes da osetis neki razmak izmedu imena i sebe, izmedu sebe i periferije, onda ce samo periferija biti pogodena, ali ne i centar.
Jedan Hindu sanjasin Swami Ramtirta, je bio u Americi, i neko ga
je uvredio. Kad je dosao do svojih ucenika, rekao im je:" Neko je strašno uvredio Ramtirtu, i njemu stvarno mje lako. Uvredio gaje tamo neko, i sad je Ramtirti vrlo tesko".
“Što pričaš reče mu jedan od učenika. “Pa to je tvoje ime!’
‘Naravno da je moje”, nasmeja se Ramtirta, “all ja nisam ime. Taj koji me uvredio uopće me ne zna — on je znao samo kako se zovem”.


Čak i ako neko uvredi tvoje delo, odredenu akciju, nisi ti uvreden
— samo akcija. Ako možeš da zadržiš to rastojanje — a kad si svestan uopće nije problem: to je najjednostavniia moguća stvar na svetu — onda je samo periferija povredena, ali središte je ostalo netaknuto.
Ako je središte nedodirnuto, pre ili kasnije moraćeš da otkriješ tačku duboke tišine koja nije samo tvoja, već središnja tačka čitavog Postojanja.

Jutros sam pročitao priču i ona je ujedno jedna od najlepših koje sam do sada pročitao. Jedan mladić koji je tražio istinu, nakon dugog i teškog puta, dosao ,je do kolibe Majstora. Suton se polako spustao, a Majstor je metlom čistio opalo lišće. Mladić gaje pozdravio, ali Majstor mu nije uzvratio. Posle je postavljao mnogo, mnogo pitanja ali nikakvih odgovora nije bilo. Pokušao je na sve moguće načine da privuče pažnju Majstora, ali Majstor se ponašao kao da nikoga nema, kao da je potpuno sam— nastavio je da skuplja lišće ispred svoje kolibe.
Uvidevši da nema načina pomoću kojeg bi svratio pažnju na svoje prisustvo, mladi tragalac je odlučio da u istoj šumici podigne kolibu za sebe. Kad je to učinio otpočeo je njegov život pored Majstora — godine su prolazile.
Posle nekog vremena prošlost kao da je nestala, jer da bi se ona nastavila čovek je svakodnevno mora stvarati. Mora svakoga dana da obnavljati sopstvenu prošlost ako želi da ona preživi. Ali u toj šumi sve je bilo tako tiho — ljudi nije bilo u blizini, a Majstor se ponašao kao da ga nema. Nikakvog sporazumevanja nije bilo izmedu njih. On čak nije odgovarao na jutarnje pozdrave učenika — ne bi ga čak ni pogledao. Oči su mu bile jednostavno prazne.
I tako — prošlost je isčezla a učenik je nastavio da živi u šumi. Misli su još bile u njemu, all ih je svakoga dana bilo sve manje, jer i njih moraš obnavljati ako želi da prežive. Ako ih ne obnavljaš misli se ne mogu nastavljati do u nedogled.
Bez ikakvog posla, mladić bi se opustio, sedeo u tišini ili bi i on skupljao metlom sasušeno lišće. Jednoga dana, nakon mnogo godina, dok je tako njiahao metlom, mladić se prosvetlio. Sve se odjednon zaustavilo, a on je utrčao u kolibu svog Majstora i samo promucao: ‘Hvala ti".
Majstor se u tom času, kao i obično zabavljao skupljanjem opalog lišća.

Naravno, nije mu otpozdravio, ali učenikova zahvalnost je predivna. Samo zbog toga što mu Majstor nikada nije odgovarao — zbog toga što mu nije pružio nikakve intelekualne odgovore, zbog toga što mu nikada nije posvećivao pažnju i što je uvek bio sasvim tih on je mogao mnogo toga od njega da nauči. Učio je tu tišinu to življenje u središtu bez oslanjanja na periferna zbivanja.
Neko je pohlepan: to je periferna stvar; nek’ bude pohlepan i dalje. Neko nešto traži: i toje problem periferije; pusti ga nek’ tražii. Majstor svim tim nije uznemiren. On nastavija da skuplja požutelo lišće. Ništa time nije rekao, samo je pokazao put. Ništa nije rekao, ali je odgovorio, jer on i jeste odgovor! Takvu tišinu učenik nikada pre nije sreo! Takvo odsutno prisustvo učenik nikada ranije nije video! Bilo je to kao da čoveka uopšte i nema; kao da je čovek ništavilo a ne ljudsko biće.

Ne govoreći ništa Majstor je mnogo toga rekao. U stvari, on je mnogo toga pokazao, a učenik je pratio. Bila je to samo jedna lekcija, vrlo tajanstvena ostati u sredistu i ne pokazivati za obod ni najmanju brigu.
To je mladi tragalac godinama pokusavao, i prosvetlio se jednog dana koji je ličio i na sve prethodne, dok je metlom skupljao opalo lišće. Decenija je prošla i odjednom se pojavila zapanjujuća zahvalnost! Učenik je sve prekinuo, otrčao do Majstora i samo uzviknuo: “Hvala ti”. Sledeći onaj tajanstveni odgovor, sve se dogodilo.

Ali, to zavisi od tebe. Neko bi se na mestu onog učenika uvredio, ili bi pomislio da je Majstor lud, ili daje ljut. Na taj bi način propustio zaista veliku priliku. Ali mladi tragalac nije bio negativan — sve je uzeo vrlo pozitivno. Osetio je značenje iza svih postupaka svog Učitelja, pokušao je da živi ono što je osećao i stvar se dogodila. Bila je to posledica a ne rezultat. Mogao je i da oponaša majstora, ali to nije bila nikakva imitacija. Više se nije vratio. Bio je u istoj šumi, ali on se nije sretao s Majstorom sve dok se nije prosvetlio. Samo se dva puta sreo s nijm: prvi puta kad ga je vidio ispred kolibe,i drugi put kad je došao da mu se zahvali.

Šta je on radio sve te godine?Bila je to jednostavna lekcija,bila je to samo jedna tajna ali ključna.Nije se zamajavao s periferijom: prihvatio je sebe.Ne brinući se za stanje na periferiji sebe samoga,učenik je ostao svestan.Bio je tako svestan da nije primetio da je dvadeset godina proslo.
Kad se prosvetljenje odigralo, on je dotrcao do Majstorove kolibe kao da uopste i nije bilo razmaka od dvadeset godina.Pre dve decenije Majstor mu je pokazao put, ali kao da godine uopće nisu prosle u meduvremenu.Stogao je došao do njegove kolibe da bi mu se zahvalio-kao da mu je Majstor pokazao put pre 5 minuta....

Osho, Vrhovna Alkemija,pred.#7, Prema Tisini najdubljeg sredista
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 03:03   #124
Quote:
kakosi kaže:
Osim tih standardnih meditacija, imas Multiversity, sto se opet posebno placa sa raznim terapijama,tehnikama, kursevima gde mozes nauciti, masazu, craniosacralnu terapiju,hipnozu,kako voditi meditacije.. i sta vec ne..
a kursve vode iskusni lijecnici,terapeuti,savjetnici isl.
od 3dana-3mjeseca.
kad sam vidjela i Reiki na programu(nakon mog ganjanja reiki master kurseve po svijetu od engleske do amerike) i mog iskustva s tim onda mi je opao interes za ostalo na tom Multiverzity programu...(opet moj individualni pristup)vjerojatno imam krivo ..ali netko treba sve to ili bar nesto..dok ne stekne svoje iskustvo..

to imas i u Holandiji.Jedino je tamo u drugom ambijentu.
Hvala na opsirnim opisima Ustvari me to i zanimalo -neciji osobni dozivljaj svega toga tamo, ne ovaj sluzbeni opis na sajtu. Meni se jako svidja ta kombinacija nekih terapija i duhovnih tehnika - to bih htjela isprobati u Puni. No, o tom potom - kad zaradim lovu za put.

Sto se Oshoa tice, zao mi je sto ga nikad necu imati prilike vidjeti zivog - no, s druge strane, kao da i jesam - od mnogih duhovnih gurua jedino mi se kod njega dogadja da kad citam mrtva slova na papiru iz njih naprosto zraci zivot
Lali is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 08:15   #125
Quote:
kakosi kaže:
jeste li culi za ove u istri..

http://www.eia.hr/index.php

i posjetiti cu ih sada,s postovanjem za njihov rad..mozda i suradnju..

a ovo je web stranica predsjednika Slovenije Janeza Drnovseka..

http://www.gibanje.org/

poslao mi je Dhiraj koji ga smatra najboljim predsjednikom vremena ..zasto ..i kaze da pogledam njegovu stranicu..
malo sam razumjela i raduje me ..takva gibanja..
ona nisu samo vanjska..
Kretanja u kolektivnome nesvjesnom su u zadnjih par godina vise nego jasno uocljiva.Svako bi trebao pridonijeti tome, ali prvenstveno radom na sebi, te onda kad se dostigne odredjeni nivo, pomoci i drugima oko sebe koji tu pomoc zele da se rijese svojih vlastitih podsvjesnih problema te pocinju kanaliziati visokovibrativne energije na materijalni nivo.Promjena sebe bi trebala biti prvenstvena zadaca svakog i to smatram da je najbolji nacin da se dogodi promjena i pomak u kolektivnome nesvjesnom, te da od nesvjesnih poluzivotinja postanemo istinska ljudska bica.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 12:41   #126
Quote:
Lali:
Sto se Oshoa tice, zao mi je sto ga nikad necu imati prilike vidjeti zivog - no, s druge strane, kao da i jesam - od mnogih duhovnih gurua jedino mi se kod njega dogadja da kad citam mrtva slova na papiru iz njih naprosto zraci zivot
mozda ti ove njegove rijeci malo osvijetle tvoj osjecaj...
ja znam da su istinite za mene..izgovorio ih je tocno godinu dana prije nego sam ga vidjela...i nisam to cula ali sam dozivjela i sad znam da je tako...

"......i tako upamti, kada ja odem ti neces nista izgubiti.
mozda ces dobiti nesto cega apsolutno nisi svjesna.
upravo sada sam ti dostupan jedino utjelovljen, zatvoren u odredeni lik i oblik.
kada odem, kuda mogu otici?
Biti cu ovdje u vjetru, u oceanu: i ako si me voljela, ako si mi vjerovala, osjetiti ces me na tisucu i jedan nacin. U tvojim tihim casovima iznenada ces osjetiti moje prisustvo.
Jednom kad sam bez tijela moja svejst je univerzalna.Sada trebas doci k meni.Onda me neces trebati traziti.
Gdje god budes..tvoja zed..tvoja ljubav..i naci ces me u sredistu svog srca u cistom otkucaju tvog srca.."

ovo gore je bio izvod iz ovog dolje pitanja:
a ovdje je link za video(kratak) sa njegovog pogreba i ove rijeci koje sam gore prevela.Mislim da je to njegov brat koji nosi urnu.

http://storeandserve.com/download/384260/Osho_-_II_leav
e_you_my_dream_2.wmv.html

Beyond Enlightenment
Chapter #11
Chapter title: Harmony... The birthplace of love
13 October 1986 pm in


pitanje:
voljeni Osho,
voce padne na zemlju kad je zrelo.Jednog dana ti ces nas odtavitii biti ce nemoguce nace drugog ucitelja na tvom mjestu
kako moze netko drugi biti zamjena za majstora nad majstorima?
osho, kad napustis fizicko tijelo da li ce tvoje meditacione tehnike pomagati nas duhovni rast kao sto cine sada?

"Moj osnovni pristup tvom rastu je da te ucinim neovisnom o meni.
Bilo koja ovisnost je ropstvo a najgore ropstvo je duhovna ovisnost.Ucinio sam sav napor da te ucinim svjesnom tvoje individualnosti,tvoje slobode,tvog potpunog kapaciteta da rastes bez icije pomoci.Tvoj rast je nesto unutarnje,prirodeno tvom bicu.To ne dolazi izvana;to nije nesto nametnuto,to je nesto sto se odvija.
Sve tehnike meditacije koje sam ti dao nisu ovisne o meni- moje prisustvo ili odsustvo ne cini nikakve razlike -one ovise o tebi.Nije moje prisustvo vec je tvoje prisustvo potrebno da one rade.
To sto ce pomoci nije moje bivanje ovdje, nego tvoje bivanje ovdje ,tvoje bivanje u sadasnjosti tvoja budnost i svjesnost .."
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 15:06   #127
izlazi nova knjiga o zivotu uz Osha

ovo je poslao na osho-yu grupu Mahavira.
prenosim poruku u cijelosti.


Voljeni Prijatelji Osha,
radujem se da vas mogu obavijestiti da ce krajem septembra izaci jos
jedna knjiga o Oshu.
To je iskrena ispovijest jedne od prvih Oshovih ucenica Ma Dharm Jyoti
o zivotu uz Osha.

Sa poledjine knjige:

Ovo je knjiga ispovijesti MA DHARM JYOTI koja je živela i putovala sa
Oshom ranih dana, kad je Osho napustio profesorsko mesto na
Univerzitetu i putovao Indijom držeći govore i okupljajući hiljade ljudi oko
sebe. Ovo su priče o tim danima. Pisane su u sadašnjem vremenu, jer,
kao što Jyoti kaže, tako su joj došle. I kako se pisanje odvijalo, ona
ga je proživljavala u suzama.
A kada se to događa, tu nema prostora za um. Ove priče dolaze iz
samog bića, sa izvora samog srca.

P.S. U prilogu vam dostavljam uvod iz knjige.
Nastojacu da vas ubuduce povremeno obradujem sa po nekim Oshovim kracim
tekstom, novosti iz svijeta Osho ili pak nekom informacijom o nasim
buducim planovima.
Do tada,

Srdacan pozdrav
Slobodan Mahavira
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 15:09   #128
UVOD "Stotinu priča za deset hiljada Buda” - ovo je bitna knjiga. Nema nijedne slične njoj. Ovo je zbirka živih trenutaka uz živog Budu. To nisu samo događaji koje smo zapamtili, pa ih zatim ukrasili prepričavajući ih. Ovo su potpuno žive priče. Te priče su veliki poklon svima nama - onima koji su sedeli uz živog Majstora, a i onima koji to nisu. Ovo je knjiga za sve tragaoce. Ova knjiga je i za one koji nisu baš tragaoci, ali ih sigurno goni ista čežnja za ukusom one ljubavi koja nema okova. MA DHARM JYOTI je živela i putovala sa Oshom onih ranih dana, kad je Osho napustio profesorsko mesto na Univerzitetu i putovao Indijom držeći govore i okupljajući hiljade ljudi oko sebe. Ovo su priče o tim danima. Pisane su u sadašnjem vremenu, jer, kao što Jyoti kaže, tako su joj došle. I kako se pisanje odvijalo, ona ga je proživljavala u suzama. A kada se to događa, tu nema prostora za um. Ove priče dolaze iz samog bića, sa izvora samog srca. Jyoti je hodala uz Osha u XX veku, ali za mene ovi trenuci transcendiraju vreme. Mogao bi to biti i Lao Ce, Buda ili Isus. Suština probuđenog je jedna, iako spoljašnja stanja i manifestacije mogu biti različiti. To znači da tu nema ničeg individualnog, već samo univerzalnog. A samo univerzalno transcendira vreme. Jednostavnost kojom su pisane odraz su i jednostavnosti tih trenutaka. Jyoti nam prikazuje lakoću kojom je Osho preobraćao svaki trenutak nelagodnosti. Ključ je: prihvatiti svaku situaciju ma kakva ona bila. Ljubav i briga Majstora nedokučivi su umu. Ona je tako nežno prikazala koliko je Osho želeo da se nikad niko ne oseća krivim. Kakav fenomen! To čisti um koji, inače, neprestano sudi i nameće krivicu kad god i gde god može. Dok sam čitala ove priče, trenuci su bili tako živi i tako puni životne energije, da sam ih duboko proživljavala. Jyoti nam kaže da je Osho jednom stavio stopalo na centar njenog srca. Ja već tri dana osećam to stopalo na svojim grudima. Fenomen Budastva je toliko neshvatljiv umu. Ove jednostavne, male vinjete, približile su mi onaj miris praznine više nego ikada.
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 17:12   #129
Buda kaze

jos samo ovo ...svidjelo mi se ..

Ljudi su tako glupi da cak i kad pokusavaju biti spiritualni nastavljaju svoje stare nacine takmicenja, ljubomore, zavisti.

Buddha kaze:TI MOZES DAVATI U DUHU SVJETLOSTI ILI KAKO ZELIS, ALI AKO BRINES KAKO DRUGI COVJEK DAJE ILI ZADRZAVA SAMO BESKONACNO UZNEMIRUJES SVOJU
TISINU.Nikad ne misli na drugog u duhovnom rastu - misli samo na sebe.Budi krajnje sebican na taj nacin. Ne usporeduj jer inace neces biti nikad u stanju da postignes mir i tisinu; biti ces stalno uznemirivan.

TE KORJENE ZAVISTI
UNISTI IH
I UZIVAJ TRAJNU UTISANOST

Ako mozes unistiti ljubomoru, zavist , takmicenje uci ces u svijet trajne utisanosti.

osho
.............................original slijedi da usporedite


People are so stupid that even when they are trying to be spiritual they continue their old ways of competition, of jealousy, of envy.

Buddha says: YOU MAY GIVE IN THE SPIRIT OF LIGHT OR AS YOU PLEASE, BUT IF YOU CARE HOW ANOTHER MAN GIVES OR HOW HE WITHHOLDS, YOU TROUBLE YOUR QUIETNESS ENDLESSLY. Never think of the other in the world of spiritual growth -- just think of yourself. Be utterly selfish in that way. Don't compare, otherwise you will never be able to attain to stillness and silence; you will be continuously disturbed.

THESE ENVYING ROOTS! Buddha says,

DESTROY THEM

AND ENJOY A LASTING QUIETNESS.

If you can destroy jealousy, envy, competitiveness, you enter into a world of lasting quietness.

Osho

The Dhammapada

Volume 7.

Chapter 3
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2006., 17:27   #130
Quote:
Bhalki:
al na drugu loptu... hmmm... on je vlasnik, ne? Nije neki dobrotvorni projekt... a ekipa mu volontira (radi besplatno) i uz to placa smjestaj? Da bi rec reko
hari bol, Bhalki,
hajde ti na trecu loptu ucini nesto bolje...

idemo se udruziti..ti pare a ja ideje
i sve to za dobrobit narodu!!
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2006., 09:35   #131
Pitanje

REKAO SI DA JE ONIMA KOJI ŽELE DA POSTIGNU POTREBNA DISCIPLINA I NAPOR PRE
SVEGA. NIJE LI TO OD EGA, I NEĆE LI POSTATI VIŠE OSNAŽENO? JA SAM UVEK BIO
STROG PREMA SEBI, I PROPUSTIO MNOGE RADOSTI ŽIVOTA. MOLIM TE, OBJASNI
RAZLIKU IZMEĐU DISCIPLINE I KONTROLE.


Ne samo da je razlika, nego je ogromna razlika: disciplina i kontrola su
polarne suprotnosti.
Kontrola je od ega, disciplina je od ne-ega: kontrola je manipulisanje
sobom, disciplina je razumevanje sebe; disciplina je prirodna pojava,
kontrola je neprirodna; disciplina je spontana, kontrola je neka vrsta
potiskivanja. Za disciplinu je potrebno samo razumevanje – razumete i
činite prema svom razumevanju. Disciplina nema ideal koji bi sledila,
disciplina nema dogmu koju bi sledila, disciplina nije perfekcionistička –
disciplina vas malo pomalo vodi ka celovitosti.
Kontrola je perfekcionistička, ona ima neki ideal koji treba postići; imate
u umu ideju o tome kakvi treba da budete. Kontrola ima mnogo tih ’treba’ i
’ne treba’, disciplina nema toga. Disciplina je prirodno razumevanje,
cvetanje
Sama reč disciplina dolazi iz korena koji znači ’učiti’, ona potiče iz
istog korena kao reč ’učenik’ (engl: disciple). Učenik je onaj ko je
spreman da uči – a disciplina je ta sposobnost otvorenosti koja vam pomaže
da učite.
Disciplina nema nikakve veze sa kontrolom. Zapravo, disciplinovan um nije
nikad um koji misli u terminima kontrole, nema potrebe za tim.
Disciplinovanom umu nije potrebna nikakva kontrola, disciplinovani um je
apsolutno slobodan.
Nedisciplinovanom umu je potrebna kontrola zato što nedisciplinovani um
oseća da bez kontrole postoji opasnost. Nedisciplinovani um ne može imati
poverenja u samog sebe, otuda kontrola. Na primer: ako se ne kontrolišete,
možete ubiti nekoga – u ljutnji, u besu, možete biti zločinac. Potrebna vam
je kontrola, jer plašite se samih sebe.
Čovek razumevanja, čovek koji razume sebe i druge, uvek oseća samilost. Čak
i ako je neko neprijatelj, čovek razumevanja ima samilosti prema njemu, jer
čovek razumevanja može razumeti gledište i onog drugog. On zna zašto taj
drugi oseća kako oseća, zna zašto je drugi ljut, jer on zna svoje sopstveno
jastvo, i znajući to, spoznao je sve druge. On ima samilosti, on razume i
sledi razumevanje. Kad kažem ovo, nemojte me pogrešno razumeti –
razumevanje zapravo ne treba da se sledi. Sama reč ’slediti’ daje ideju da
se nešto mora činiti: razumete, onda morate nešto da učinite – da sledite.
Ne – razumite i sve se samo dovodi u red. Ne treba da sledite. To počne da
se događa.
Dakle, prva stvar koju treba razumeti je razlika između kontrole i
discipline.
Kontrola je lažni novčić, izmišljena od društva kao zamena za disciplinu.
To izgleda baš kao disciplina: svaki lažni novčić izgleda tako, inače ga ne
možete pustiti u opticaj, on ne bi mogao kružiti na tržištu. Ima puno
lažnih novčića o unutrašnjem životu. Na primer: kontrola je lažni novčić
umesto pravog novčića discipline, a umesto pravog novčića razumevanja,
lažan novčić je znanje.
Umesto religije, sekta je lažni novčić. Da bi zadovoljili svoju potrebu za
religioznošću, nude vam se mnoge sekte – hrišćanstvo, hinduizam, đainizam.
Svi ’-izmi’ su lažni. Religija nema ’-izam’ u sebi, to nije dogma. To je
nešto što cveta u vama, ne nešto što se nameće spolja. Uvek budite svesni
lažnih novčića jer su oni u opticaju, i u opticaju su tako dugo da su ljudi
gotovo zaboravili na prave novčiće. Religija nije ni hrišćanska, ni
hinduistička, ni muslimanska; religija je prosto religija. To je držanje do
kojeg se čovek mora razviti, niko se ne može roditi u tome.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2006., 09:36   #132
Niko rođenjem ne može biti religiozan; to dolazi kroz kreativni napor, to
dolazi kroz patnju i doživljaj; to dolazi kroz lutanje i dolaženje kući, to
dolazi kroz skretanje na stranputicu i vraćanje na pravu stazu. Kroz mnogo
patnje i iskustva; malo pomalo, u vama počne da se kristalizuje izvestan
kvalitet postojanja; to kristalizovano postojanje je religiozno, a miomiris
koji obavija to kristalizovano postojanje jeste religija. To se ne može
definisati.
Isto važi za kontrolu i disciplinu.Pazite se kontrole. Nikad ne pokušavajte
da kontrolišete sebe. Ko će stvarno kontrolisati? Ako razumete, nema
potrebe kontrolisati; ako ne razumete, ko će onda kontrolisati? To je srž
problema.

Ako razumete, čemu kontrola? Razumete, tako činite sve što je ispravno. Ne
da to morate činiti, prosto činite to jer kako možete činiti nešto
pogrešno? Ako ste gladni, ne počnete da jedete kamenje – razumete da se
kamenje ne može jesti, gotovo! Nema potrebe davati vam zapovest: „Nikad ne
jedi kamenje kad si gladan.“ To će biti budalasto, prosto je budalasto to
reći. Kad ste žedni pijete vodu. Čemu potreba da se oko toga pravi neko
’treba’ ili ’ne treba’?
Život je prost kad razumete. Nema nikakvih odredbi ili pravila oko toga,
nema potrebe, jer samo vaše razumevanje je pravilo svih pravila. Ima samo
jedno zlatno pravilo, a to je razumevanje; sva druga pravila su beskorisna,
ona se mogu odbaciti. Ako razumete, možete odbaciti sve kontrole, možete
biti slobodni, jer šta god činili, činićete posredstvom razumevanja.
Ako me pitate za definiciju toga šta je ispravno, reći ću: Ono što se čini
posredstvom razumevanja. Ispravno i pogrešno nemaju objektivne vrednosti;
ne postoji ništa nalik na ispravan čin i pogrešan čin, postoje samo činovi
koji se vrše posredstvom razumevanja i činovi koji se vrše posredstvom
nerazumevanja.
Tako je ponekad moguće da jedan čin može biti pogrešan u ovom trenutku, a
ispravan u sledećem trenutku, jer se situacija promenila, a sada
razumevanje kaže nešto drugo.. Razumevanje znači življenje od trenutka do
trenutka sa osetljivim odgovorom na život.
Nemate neku utvrđenu dogmu kako da činite; gledate okolo, osećate,, vidite,
a onda činite iz tog osećanja, viđenja, saznanja – čin dolazi.
Čovek kontrole ne vidi život, on nema osetljivost za život. Kad je put prav
pred njim, otvoren, on konsultuje mapu; kad su vrata baš ispred njega, on
pita druge: Gde su vrata? On je slep. Onda mora da se kontroliše, jer vrata
se menjaju svakog trenutka. Život nije mrtva, statična stvar – nije. On je
dinamičan.
Tako isto pravilo koje je bilo dobro za juče neće biti dobro za danas i ne
može biti dobro za sutra. Ali čovek koji živi posredstvom kontrole, on
sledi svoju mapu. Putevi nastavljaju da se menjaju svakog dana, život
nastavlja da se kreće ka novim dimenzjama, ali on i dalje nosi svoju staru
bezvrednu ideologiju. On gleda u svoju ideju a onda je sledi, i onda je
uvek u pogrešnoj situaciji.
Zbog toga osećaš da si propustio mnoge radosti života. Moraš propustiti,
jer jedina radost koju ti život može pružiti je odgovor razumevanja Tada
osećaš mnoge radosti, ali onda nemaš nikakva pravila, nikakve ideje,
nikakve ideale, onda nisi ovde da bi sledio određene propise – ovde si da
bi živeo i da bi otkrio svoj sopstveni zakon života.
Kad postanete svesni svog sopstvenog zakona života, videćete da to nije
nešto fiksirano. To je dinamično kao sam život.
Ako pokušate da kontrolišete, to je ego; to je ego koji manipuliše vama na
mnoge načine. Posredstvom ega, društvo manipuliše vama, a posredstvom
društva, mrtvaci, svi oni koji su sada mrtvi, manipulišu vama. Svako živo
biće, ako sledi mrtvu ideologiju, sledi mrtvace.
Zaratustra je divan, Buda je divan, Lao Cu je divan, Isus je divan – ali
oni više nisu primenljivi. Oni su živeli svoje živote, divno su cvetali:
učite kroz njih – ali nemojte biti glupi sledbenik. Budite učenik, ali ne
budite student.
Student uči reč, mrtvu reč; učenik samo uči tajne razumevanja, i kada ima
svoje sopstveno razumevanje, on ide dalje na svoj način. Odaje poštu Lao
Cuu i kaže: Sada sam spreman, zahvalan sam, sad idem svojim putem. Uvek će
biti zahvalan Lao Cuu – i ovo je paradoks: ljudi koji su slepo sledili
Isusa, Budu ili Muhameda, nikad im to ne mogu oprostiti. Ako propuštate
radosti života zbog njih, kako im možete oprostiti? Kako stvarno možete
biti u zahvalnosti? Zapravo, duboko ste u ljutnji. Ako ih sretnete, ubićete
ih. Ubićete ih zato što su to ljudi koji su vas prisilili na kontrolisan
život; to su ljudi koji vam nisu dopuštali da živite kako biste voleli; to
su ljudi, Mojsije i Muhamed, koji su vam dali zapovesti o tome kako da
živite.
Ne možete im oprostiti. Vaša zahvalnost je lažna. Tako ste nesrećni, kako
možete biti zahvalni? Zbog čega? Zbog svoje nesreće da budete zahvalni? Ne,
možete biti zahvalni samo kada ste blaženi. Zahvalnost sledi kao senka kad
imate unutrašnji blagoslov, osećanje stalnog blagoslova.
Budite čovek discipline, ali nikad ne budite čovek kontrole. Kako onda
možete biti disciplinovani? Znate samo za jedno značenje discipline a to je
kontrolisanje – od sebe ili od drugih, Bacite sva pravila i propise i
živite život sa dubljom budnošću, to je sve. Razumevanje treba da bude
jedini zakon. Ako razumete, volećete. Ako volite, nećete nikome učiniti
nikakvo zlo ; ako razumete, bićete srećni, ako ste srećni, delićete; ako
razumete, postaćete tako blaženi da će, iz čitavog vašeg bića, stalno u,
vidu kontinuuma, kao reka, uskrsavati zahvalnost prema postojanju. To je
molitva.
Pokušajte da razumete život, ne silite, i ostanite uvek slobodni od
prošlosti; jer ako je prisutna prošlost, a vi kontrolišete, ne možete
razumeti život. A život je tako prolazan, on ne čeka.
Ali zašto ljudi pokušavaju da stvaraju pravila? Zašto uopšte upadaju u
zamku? Upadaju u zamku zato što je život razumevanja opasan život. Morate
se osloniti na sebe. Život kontrole je udoban i bezbedan, ne morate se
oslanjati na sebe: Pomaže Mojsije, pomaže Biblija, pomaže Kuran, pomaže
Gita – ne morate se mučiti u vezi problema, možete bežati od njih.
Sklanjate se u starim rečima, disciplinama, mislima, držite se njih. Tako
stvarate udoban život, život udobnosti – ali život udobnosti nije blažen
život. Tada propuštate radosti zato što su radosti moguće samo kad živite
opasno. Nema drugog načina da se živi.
Živite opasno, a kad kažem ’živite opasno’ mislim živite prema svom
sopstvenom jastvu, ma po koju cenu. Ma šta da je na kocki, živite prema
svojoj sopstvenoj svesti, prema sopstvenom srcu i osećanju.
Ako je izgubljena sva sigurnost, ako je izgubljena sav komfor i udobnost i
onda ćete biti srećni. Možda budete prosjak, možda ne budete kralj, možda
budete na ulici u ritama, ali nijedan car se ne može meriti sa vama. Čak i
carevi će biti ljubomorni na vas, jer ćete imati blago , blago ne od
stvari, nego blago od svesti. Imaćete oko sebe neko suptilno svetlo i
imaćete osećaj blaženosti. Čak i drugi mogu dotaći taj osećaj: to je tako
vidljivo, tako supstancijalno, drugi će to osetiti, to će postati magnet.
Možete spolja biti prosjak, ali iznutra ste postali kralj.
Ali vi živite život udobnosti i bezbednosti i komfora , izbeći ćete
opasnost, izbeći ćete mnoge teškoće i patnje; ali izbegavanjem tih teškoća
i patnji izbeći ćete svo blaženstvo koje je moguće u životu.
Kad izbegavate patnju, izbegavate blaženstvo, upamtite to. Kad pokušate da
pobegnete od problema, vi bežite i od rešenja. Kad ne želite da se suočite
sa situacijom, vi sakatite svoj sopstveni život. Nikad ne živite
kontrolisan život – to je život begunca – ali budite disciplinovani.
Disciplinovani ne po meni, ne po bilo kome, nego po svojoj sopstvenoj
svetlosti. ’Budi svetlost samom sebi.’ Bilo je to poslednje Budino
kazivanje pre nego što je umro; poslednja stvar koju je izgovorio bila je:
’Budi svetlost samom sebi.’ To je disciplina.


Osho
Tao: The Three Treasures, volume 2, chapter 6
Komentari o Tao-te-chingu
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2006., 19:10   #133
bljeskovi

Lijepa žena došla je na plažu. Vidjevši da uokolo nema nikoga, skinula se. Trenutak prije nego je ušla u ocean zaustavi je stariji čovjek i reče: ''Gospođo, ja sam seoski policajac. Na ovoj je plaži zabranjeno kupanje.'' Žena zbunjeno reče, ''Zašto me onda niste spriječili da se skinem?'' Čovjek se nasmije do suza. Reče: ''Skidanje nije zabranjeno pa sam čekao iza drveta!''

Osho-Bljeskovi zlatnog djetinjstva
Rany is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2006., 10:27   #134
(Komentari na Shivine meditacije)

Život nije problem nego misterija. Za nauku, život je problem, ali za
religiju, on je misterija. Problem se može rešiti, misterija se ne može
rešiti - može se živeti ali se ne može rešavati. Religija ne nudi nikakva
rešenja, nikakve odgovore. Nauka nudi odgovre; religija nema odgovra.
Ovo je osnovna razlika, i pre no što učinite bilo kakav napor da bi
razumeli šta je religija, ova osnovna razlika u samom pristupu religioznog
uma i naučnog uma treba duboko da se razume.
Kada kažem da nauka gleda na život kao problem, kao nešto što se može
rešiti, celokupan pristup postaje intelektualan. Tada je upetljan um, vi
niste. Vi ste izvan toga. Um manipuliše, um se bavi, um prodire i
analizira. Um raspravlja, sumnja, ekperimentiše, ali vi ste potpuno izvan
toga. Otuda ova jako zbunjujuća pojava: naučnik može biti jako vatreni
intelektualac kad je u pitanju njegovo sopstveno istraživačko odeljenje,
ali u običnom životu biće baš onakvo obično ljudsko biće kao i svi drugi –
ništa posebno, baš običan. U svom ogranku znanja, on može biti genij, ali u
životu je baš običan.
Nauka uključuje samo vaš intelekt, ne i vaš totalitet. Intelekt je nasilan,
agresivan. Zbog toga jako malo žena mogu biti naučnici – agrresija nije
prirodna za jih. Intelekt pokušava da secira, deli, analizira, a kad god
secirate nešto živo, život iščezava. Samo mrtvi delovi ostaju u vašim
rukama. Zbog toga nauka nikad ne dotiče žviot. Zaista, sve što ona dotakne
postane mrtvo. Kad nauka kaže da duša ne postoji, da Bog ne postoji, to ima
smisla, ne zato što nema duše, ili Boga, već zato što ovo pokazuje da je
sam pristup naučnog uma takav da ne možete dotaći život bilo gde. Gde god
nauka takne, dešava se smrt. U samom metodu, u samom načinu, u samom
pristupu podele, analize seciranja, isključuje se život.
Jedna stvar: intelekt je naislan i agresivan, tako konačni ishod putem
intelekta može biti samo smrt, ne život. On je delimičan, nije totalan, a
delovi su mrtvi. Život je organsko jedinstvo. Možete spoznati život putem
sinteze, ne putem analize. Što veća sintzeza to viši oblici života koji se
razvija. Bog je vrhovna sinteza, totalno jedinstvo, celovitost postojanja.
Bog nije zagonetka već vrhovna sinteza svega što jeste – materija je
vrhovna analiza svega što jeste .
Tako nauka dolazi do atomske materijalnosti, a religija dolazi do kosmičke
svesti.
Nauka se kreće nadole, ka poslednjem, najnižem imenitelju, a religija se
kreće naviše, ka najvišem imenitelju. Oni se kreću u suprotnim dimenzijama.
Tako nauka sve transformiše u problem, jer ako morate da se latite toga na
naučan način, najpre morate odlučiti da li je to problem ili nije. Religija
uzima misteriju za osnovu. Problem ne postoji, život nije problem. Naglasak
je da se on ne može rešavati. Problem znači nešto što se može rešavati,
nešto što se može saznati, nešto saznatljivo. Možda se ne može znati ovog
momenta, ali to nije nesaznatljivo. To u najboljem slučaju može biti
nepoznato, ali ta nepoznatost će iščeznuti i to će se transformisti u nešto
poznato.
Dakle, religija zaista ne može postavljati pitanje poput: „Šta je život? To
je apsurdno. Religija ne može postavljati takvo jedno pitanje kao: „Šta je
Bog?“ To je besmislica. Sam pristup religije nije da se stvaraju problemi.
Religija može pitati kako biti življi, kako biti u samom strujanju života,
kako živeti izobilno. Religija može pitati kako biti Bog – ali ne može
pitati šta je Bog
Možemo živeti misterije, možemo se sjedinti sa njima, možemo se izgubiti u
njima, možemo imati jedno totalno drugačije postojanje, sam kvalitet se
menja – ali ništa se ne rešava, jer ništa se ne može rešiti. I sve što se
čini rešivim, sve što se čini saznatljivim, samo je zato što ga uzimamo u
fragmentima.
Ako gledamo u celinu, onda ništa nije saznatljivo, samo nastavljamo da
misteriju odgurujemo nazad. Sva naša pitanja su privremena, ona se čine
odgovorima samo lenjim umovima. Ako imate prodoran um, opet ćete naići na
istu misteriju, ona je bila samo potisnuta, korak nazad. Odmah iza odgovora
skriveno je pitanje. Prosto ste stvorili fasadu od nekog odgovora, samo
zavesu preko misterije.
Ako možete osetiti tu razliku, onda religija od samog početka uzima
drugačije obličje, drugačiju boju i drugačiji pogled. Celokupna perspektiva
se menja. Ove tehnike o kojima ovde raspravljamo ne treba ništa da reše –
one ne uzimaju život kao problem. Život je tu. Bio je misterija i ostaće
misterija. Šta god da činimo ne možemo ga demistifikovati, jer je
tajnovitost sam njegov kvalitet. To što je život tajnovit nije nešto
slučajno, to nije nešto šro se može odvojiti, to je sam život. Tako, po
meni, što dublje ulazite u taj misterijum, u tajnovito, to postajete
religiozniji.
Stvarno religiozan čovek neće reći da veruje u Boga; neće reći da Bog
postoji. Čini se da su te stvari jako površne, čini se kao da su one neki
odgovori na postavljena pitanja. Religiozan čovek ne može izgovarati takve
vulgarnosti – da Bog postoji. To je takva jedna duboka pojava, nnešto tako
tajnovito, da reći bilo šta znači biti vulgaran.
Tako, kad god je neko pitao Budu da li Bog postoji ili ne, on je ostajao
tih. Pitate nešto na šta ne može biti odgovoreno. Ne zato što nema Boga,
već odgovor na tako nešto će učiniti da se na to može odgovoriti. Onda će
život postati problem na koji se može odgovoriti. Onda misterija iščezava.
Zato Buda kaže: „Ne postavljajte mi metafizička pitanja.“
Pitanja mogu biti samo fizička. Fizika može odgovoriti na njih. Metafizička
pitanja ne postoje, ne može ih biti, jer metafizika znači misterija. Ove
tehnike treba da vam pomognu da uđete duboko u misteriju, ne u znanje.
Ili možete gledati na to na drgačiji način: ove tehnike treba da vam
pomognu da budete rasterećeni od svog znaja. One ne treba da vam pomognu da
povećate svoju ’dobru obaveštenost’, jer ’dobra obaveštenost je prepreka.
Vrata su za misteriju zatvorena. Što više znate to ste manje sposobni da
duboko prodrete u život. Ono izvorno čudo mora se ponovo uhvatiti, jer u
detinjem osećaju za čudo ništa nije poznato i sve postaje misterija. I ako
uđete u tu misteriju, što dublje idete, to misterija postaje dublja. Tada
dođe trenutak kada možete da kažete da ne znate ništa. To je pravi
trenutak.
Sada ste postali meditativni. Kad možete da osetite duboku neukost, kad
postanete svesni da ne znate ništa, došli ste do prave ravnotežne tačke na
kojoj se mogu otvoriti vrata misteriji.
Ako znate, onda su vrata zatvorena; ako ne znate, i potpuno ste svesni da
ne znate ništa, vrata se izneneda otvaraju. Sam taj osećaj da ne znate
otvara vrata.
Shvatite, zato, ove tehnike ne kao znanje, nego kao pomoć da vas učine
nevinijim. Neznanje je nevino’, znanje je uvek neka vrsta lukavstva,
veštosti. Ako umete da upotrebite svoje znanje da bi opet bili nevini, onda
ste ga upotrebili ispravno. Ovo je jedina korist od svih svetih spisa,
svega znanja, svih Veda – da vas opet učne nalik detetu.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2006., 10:28   #135
A sada prva tehnika:

STAVI MENTALNU TVAR U JEDNU TAKO NEISKAZIVU FINOĆU
IZNAD, ISPOD I U TVOJE SRCE.

Tri stvari. Prvo, ako je znanje važno, onda je glava središte; ako je
detinja nevinost važna, onda je srce u središtu. Dete živi u srcu. Dete
oseća; ; mi razmišljamo. Čak i kad kažemo da osećamo, mi mislimo da
osećamo. Mišljenje postaje primarno za nas, osećanje postaje sekundarno.
Mišljenje je alat nauke, osećanje je alat religije.
Morate opet početi da budete organizam koji oseća. A te dve dimezije se
razlikuju. Kad mislite, ostajete odvojeni; kad osećate, topite se.
Mislite o cvetu, ruži. Kad mislite, odvojeni ste, postoji razmak,
udajenost, prostor. Za mišljenje je potreban prostor; za misli, da bi se
kretale, potreban je prostor.
Osetite cvet i razmak nestaje, razdaljina pada. Jer za osećanje, razdaljina
je prepreka. Što se više približavate to više osećate. Dođe trenutak kad se
čini da je čak i blizina neka vrsta udaljenosti – a onda se desi topljenje.
Tada ne možete osetiti granice gde ste vi a gde je cvet, gde se završavate
vi, a gde počinje cvet. Tada se granice stapaju; cvet ulazi u vas na neki
način, vi ulazite u cvet na neki način. Osećanje gubi granice; mišljenje
stvara granice. Zbog toga mišljenje uvek insistira na definicjama, jer bez
definicija ne možete stvarati granice. Mišljenje kaže: najpre definiši, a
osećanje kaže: nemoj definisati. Ako definišeš, osećanje prestaje.
Dete oseća; mi mislimo. Dete se približi postojanju, rastapa se i dopušta
da se postojanje rastopi u njemu. Mi smo izolovani, zatvoreni u glavi.
Nalik smo na ostrva.
Ova izreka kaže da se vratimo središtu srca. Počnite da osećate stvari.
Biće to veliki eksperiment ako počnete da osećate stvari. Šta god da
radite, dajte osećanju izvesnu količinu svog vremena i energije. Sedite
ovde, možete me slušati – ali to će biti deo mišljenja. Možete me takođe
osećati ovde, ali to neće biti deo mišljenja. Ako možete da osećate moje
prisustvo, onda se definicje gube. Onda zaista, ako dođete do trenutka
osećanja, ne znate ko govori a ko sluša.
To se može dogoditi upravo u ovom trenutku. Tada govornik postaje slušaoc,
a slušaoc postaje govornik. Onda zaista nisu dvoje. Bolje rečeno, oni su
dva pola jedne pojave: na jednom polu je govornik’, nadrugom polu je
slušaoc. No, to su samo polovi, izolovani. Oni nisu stvarni. Ono stvarno je
upravo između njih dvoje – život, tok, nešto drugo što nije vaš ego postaje
značajno. Objekt i subjekt gube svoje definicije. Neki tok, talas, postoji
– na jednom polu govornik, na drugom polu slušaoc, ali život je talas.
Glava vam daje jasnoću, a zbog ove jasnoće nastala je velika konfuzija, jer
glava jasno definiše, označava granice, pravi mape. Sa razumom, sve ima
oštre obrise: nikakva nejasnoća, nikakva misterija nije dopuštena. Sve što
je nejasno se odbija, samo ono jasno je stvarno. Razum vam daje jasnoću, i
zbog jasnoće se javlja veliki nesporazum. Jasnoća nije stvarnost. Stvarnost
je uvek nejasna, zamagljena. Koncepti su jasni, stvarnost je tajnovita;
koncepti su racionalni, stvarnost je iracionalna.
Reči su jasne, logika je jasna, život nije jasan. Srce vam daje rastapajuću
nejasnoću. Ono dospeva do stvarnosti na nj intimniji način, ali ono nije
jasno. I zbog toga što smo odabrali jasnoću kao cilj, nedostajala nam je
stvarnost. Morate imati nejasne oči da bi opet ušli u stvarnost.
Morate biti u nejasnoj slutnji, morate biti spremni da uđete u nešto što se
ne može konceptualizovati, u nešto što nije logično, nešto šro je
zapanjujuće i stvarno, zapanjujuće i živo.
Jasnoća je mrtva. Ona ostaje fiksirana. Život je tok, ništa nije fiksirano,
ništa ne ostaje isto u sledećem trenutku. Kako možete biti jasni u vezi
njega? Ako previše insistirate na jasnoći, izgubićete kontakt s njim. To je
ono što se dogodilo.
Ova sutra kaže da je osnovna stvar da dođete do srčanog središta – ali kako
doći do njega? STAVI MENTALNU TVAR U JEDNU TAKO NEISKAZIVU FINOĆU, IZNAD,
ISPOD I U TVOJE SRCE.
’Mentalna tvar’ (mindstuff) nije dobar prevod za sanskritsku reč CHIT. Ali
engleski nema neki drugi ekvivalent. Zato je to dobro na neki način, to
nosi značenje, ne ’uma’, nego ’mentalne tvari’.
Um znači mentalna aktivnost, razmišljanje,misao, a mentalna tvar znači
pozadina po kojoj te misli plutaju – baš kao što se oblaci kreću po nebu.
Oblaci su misli, a nebo je pozadina na kojoj se oni kreću. To nebo, svest,
nazvano je mentalna tvar. Vaš um može biti bez misli; tada je to chit, tada
je to čisti um. Kad ima misli, to je nečisti um.
Ako vaš um može biti bez misli, onda je on vrlo suptilan, najsuptilnija
moguća stvar koja postoji. Ne možete pojmiti neku suptilniju mogućnost.
Svest je nešto najsuptilnije.
Dakle, kad nema misli u umu, imate čisti um. Čisti um se može kretati ka
srcu, nečisti um ne može. Pod nečistotom ne podrazumevam nikakve nemoralne
misli u umu, pod nečistotom podrazumevam sve misli – misao kao takva je
nečista.
Čak i kad mislite o Bogu, to je nečistota, jer oblak se kreće. Oblak je
jako beo, ali oblak je tu a čistote prostora nema. Nema bezoblačnog neba.
Oblak može biti crn, seksualna misao koja se kreće u umu, ili oblak može
biti beo, lep, molitva koja se kreće umom, ali u oba slučaja nema čistote
uma. On je nečist, naoblačen. A ako je um naoblačen, ne možete ući u srce.
Ovo mora da se razume, jer se sa mislima držite glave. Misli su koreni.
Dete ostaje u srcu sve do trenutka kad se misli kristalizuju, kad misli
počnu da plutaju u njegovom umu. Tada one puštaju koren; tada korz
obrazovanje, kulturu, kultivisanje, one postanu ukorenjene; tada, konačno,
svest se pomeri od srca ka glavi. Svest može ostati u glavi samo ako
postoje misli.. Ovo je osnovno, misli nema, svest odmah pada natrag u svoju
izvornu nevinost u srcu.
Otuda toliko puno naglašavanja meditacije, toliko puno naglašavanja
ne-mišljenja, svesti bez misli, svesti koja se ne opredeljuje, ili Budine
„ispravne svesnosti“, koja je samo svesnost bez ijedne misli, samo budnost.
Šta se onda dešava? Dešava se jedna velika pojava, jer kad se koreni
saseku, svest odmah padne natrag u srce, u izvorno mesto gde je bila. Opet
postanete dete. Isus je rekao: „Samo oni koji su nalik na decu ući će u
kraljevstvo Božje.“ On misli na one čija se svest vratila srcu. Oni su
postali nevini, nalik deci.Ali prvi, osnovni zahtev je: STAVI MENTALNU TVAR
U JEDNU TAKO NEISKAZIVU FINOĆU.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2006., 10:29   #136
Misli se mogu izraziti. Ne postoji nijedna jedina misao koja je neizraziva,
niti je može biti. Ako je neizraziva, ne možete je misliti; ako je možete
misliti, ona je izraziva. Ne postoji nijedna jedina misao za koju možete
reći da je neizraziva. Onog trenutka kad možete da je mislite, ona je
postala izraziva – već ste je izrazili samima sebi.
Svest, čista svest je neizraziva. Zbog toga mistici stalno govore da ne
mogu izraziti ono što znaju. Logičari uvek postavljaju pitanje, ako znate,
zašto to ne možete reći? I njihov argument ima smisla i značaja. Ako
stvarno kažete da znate, zašto onda ne možete to da izrazite?
Za logičara, znanje mora biti izrazivo - ono što se može znati može se
učiniti da i drugi to znaju, problem ne postoji. Ako ste to saznali, gde je
onda tu problem? Možete učiniti da i drugi to saznaju. Međutim, znanje
mistika nije znanje od misli. On to nije spoznao u vidu misli, on je to
spoznao u vidu osećanja. Dakle, zaista, nije dobro reći: „Znam Boga.“ Bolje
je reći: „Osećam.“ Nije dobro reći: „Poznao sam Boga.“ Bolje je
reći:“Osetio sam ga.“ To je precizniji opis pojave, jer to ’znanje’ je
posredstvom srca, ono je kao osećanje, nije kao znanje.
STAVI MENTALNU TVAR U JEDNU TAKO NEISKAZIVU FINOĆU... Mentalna tvar, svest,
CHIT, neizraziva je. Ako se jedna misao kreće, ona je izraziva. Dakle,
„STAVI MENTALNU TVAR U JEDNU TAKO NEISKAZIVU FINOĆU“ znači doći do tačke na
kojoj ste svesni, ali ne svesni neke misli; tačke na kojoj ste budni, ali
nema nijedne misli koja se kreće u umu. Ovo je delikatna tačka i vrlo teška
– možete to lako propustiti.
Mi znamo za dva stanja uma. Jedno je kad postoje misli. Kad postoje misli,
ne možete da se krećete ka srcu. Onda znamo za još jedno stanje uma u kojem
nema misli. Kad nema misli, vi zaspite. Tada takođe ne možete da se krećete
ka srcu. Svake noći, na par trenutaka, na par sati, ispadate iz mišljenja.
Misli prestaju, ali vi ne dospevate do srca, jer ste nesvesni. Zato je
potrebna vrlo delikatna ravnoteža. Misli moraju prestati baš kao što
prestaju u dubokom spavanju, kad nema snova – a morate biti svesni kao kad
ste budnom stanju. Te dve tačke se moraju susresti. Um mora biti bez misli
kao u dubokom snu, ali ne smete spavati, , morate biti apsolutno budni,
svesni.
Kad se sretnu ova svesnost i ovo stanje bez misli, to je meditacija. Zbog
toga Patanđali kaže da je samadhi nalik na SUSHUPTI. Najviša ekstaza,
samadhi, malik je na najdublje spavanje, sa samo jednom razlikom: u tome vi
ne spavate. Ali kvalitet je isti – bez misli, bez snova, neuznemireni, bez
ijednog talasića, totalno mirni i tihi, ali budni. Kad ste budni i nema
misli, osetićete iznenadni preobražaj u svojoj svesti. Središte se menja.
Bačeni ste nazad. Bačeni ste u srce. A iz srca, kad pogledate na svet,
sveta nema, samo Bog jeste. Iz glave, kad gledate ka postojanju, Boga nema,
postoji samo materijalna egzistencija. Mateija, materijalna egzistencija,
svet, i Bog nisu dve stvari, dva izgleda, dve perspektive. Oni su ista
pojava gledana iz različitih središta postojanja.
STAVI MENTALNU TVAR U JEDNU TAKO NEISKAZIVU FINOĆU IZNAD, ISPOD I U TVOJE
SRCE. Budite zaista u tome, stopljeni, uronjeni. Budite prosto svest,
iznad, ispod i u srcu; čitavo srce okruženo je prostom svešću, ne mislite
ninašta posebno, samo ste svesni, bez reči, bez verbalizacije, bez
mišljenja uopšte, samo postojite. Stavite mentalnu tvar iznad, ispod i u
svoje srce, i sve će vam postati moguće.
Sva vrata percepcije biće pročišćena i svavrata misterija biće otvorena, i
izneada neće biti jada – to je kao kad je tama potpuno iščezla. Jednom kad
ovo spoznate, možete ići natrag ka glavi, ali nećete biti isti. Sad možete
koristiti glavu kao instrument. Možete raditi sa njom, ali sada niste
poistovećeni sa njom, i čak i dok radite sa njom i gledate na svet kroz
nju, znaćete šta god da vidite da je to zbog intelekta. Sad vam je poznato
jedno više stajalište, dublji pogled – i u bilo kom trenutku kad to
poželite, možete se vratiti natrag u srce.
Jednom kad spoznate prolaz i kako se svest vraća natrag; kako iščezava vaša
dob, vaša prošlost, vaše sećanje i vaše znanje i vi opet postanete
novorođeno dete – jednom kad znate ovu tajnu, ovaj prolaz, možete putovati
do te tačke onoliko puta koliko volite, i možete biti osveženi ponovo i
ponovo. Ako morate krenuti ka glavi, možete je koristiti, možete se kretati
u običnom svetu, radeći ali ne upetljavajući se u njega, jer duboko u sebi
znate da je ono što je delimično ono što je poznato po intelektu, to nije
cela istina. A delimična istina je opasnija od laži, jer čini se da je to
istina pa možete biti obmaniuti time.


Osho - Vygian Bžhairav Tantra, knjiga 2
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2006., 09:31   #137
Pitanje

GOVORIO SI, S OBZIROM NA GURĐIJEVA I USPENSKOG, U VEZI SEDAM TIPOVA ČOVEKA.
KAŽEŠ DA TRENUTNO PROUČAVAŠ OVIH SEDAM TIPOVA ČOVEKA POSREDSTVOM NAS. MOŽEŠ
LI NAM DATI PRIMERE ZA NJIH , NJIHOVE PSIHOLOGIJE, I KAKO MORAŠ RADITI SA
NAMA DA BI NAM POMOGAO DA POSTIGNEMO NAŠU BUDA PRIRODU?


Gurđijev je dao jednu lepu klasifikaciju čoveka. Kad god bi ga neko pitao o
čoveku, on bi odmah zastao i rekao: Nemoj pitati o čoveku. Prvo mi kaži
broj. Čovek broj jedan? Čovek broj dva? Čovek broj tri? Čovek broj četiri?
Ili čovek broj pet? Na kojeg čoveka misliš kad kažeš čovek?
On je imao sedmoricu ’čoveka’. I bio je savršeno u pravu. Ništa se ne može
reći o čoveku jer ne postoji ništa nalik na čoveka. Nekoliko njih je čovek
broj jedan, nekoliko je čovek broj dva, nekoliko je čovek broj tri.
Ova prva tri tipa je prosto razumeti jer im svi vi pripadate. Čovek koji
živi u svom telu je čovek broj jedan, njega možete pronaći svuda. On živi
za telo; on ne jede da bi opstao, on opstaje da bi jeo. To je prvi broj.
Čovek broj dva je emocionalan; on živi kroz svoje emocije – uvek ushićen i
depresivan, uspinje se i pada. Kad ljudi dođu kod mene pa ih ja pitam kako
im je, oni kažu: „Promenljivo.“ Čovek broj dva. Ponekad se oseća jako, jako
dobro, euforično, a ponekad je tup kao smrt; ponekad je u paklu a ponekad
je u raju; ponekad se smeje jako lepo a ponekad plače. Ovaj drugi tip
čoveka je takođe dostupan svuda. Ne morate ići jako daleko, on je možda u
vama.
Upravo sam čitao jedan rečnik – volim rečnike zato što volim reči i njihove
biografije – i naišao sam na reč ’’maudlin’. To je drugi tip čoveka:
emocionalan, uvek spreman da plače i roni suze, sentimentalan.
Pogledao sam etiologiju te reči, odakle je došla, i to je zaista bilo
otkriće. To potiče od ’Marija Magdalena.’ Mora da ste videli slike Marije
Magdalene, kako pere Isusova stopala svojim suzama – plače i roni suze,
crvenih očiju. ’Magdalen’ je konačno postalo ’maudlin’. To je drugi tip
čoveka.
Treći tip čoveka je intelektualan. On živi kroz svoj intelekt. On je samo
glava; on nema telo, nema srce. On je veliki kontrolor iz glave. Stalno
manipuliše svojim srcem i telom,i svačim, putem glave; on je učenjak,
asketa, pandit, čovek znanja, pamćenja, logike, filosofije. Ovaj treći tip
čoveka kontroliše čitav svet.
Međutim, svi ovi tipovi su na istom nivou – njihov nivo se ne razlikuje.
Ova tri tipa ljudi su dostupna svuda: treći tip postoji više kao muško,
drugi tip postoji više kao žensko, prvi tip postoji kao oboje. I ova tri
tipa ste vi takođe – ne možete ih naći i njihovom čistom obliku, oni su
pomešani, papazjanija. Ova tri tipa ne možete pronaći u čistoti.
Ako možete naći čoveka koji ima te tri stvari apsolutno odvojene, on je
četvrti tip čoveka: jogin, fakir, mistik. On je razdvojio svoje biće na
različite slojeve. Sad, kad je u telu, on je u telu, ne dopušta emocijama
da se mešaju s njim ili glavi da ga kontroliše. Kad je u svojim emocijama,
ne dopušta glavi ili telu da se mešaju u to. On nije mešavina, nije nečist;
sve je čisto i jasno u njemu. Možete se osloniti na njega. Kad misli, on
misli, ne dopušta svojim emocijama da se mešaju – jer emocije postanu
oblaci. One ne dopuštaju jasno mišljenje.
Zbog toga žene ne mogu misliti tako jasno kao muškarci. One pripadaju više
drugom tipu, pripadaju Mariji Magdaleni, zato što imaju tako puno emocije.
Ja nikad nisam sreo neku ženu za koju bih mogao reći da je inteligentna. To
je gotovo nemoguće, jer šta god ona misli.... zapravo uopšte ne misli,
njeno osećanje je ono što stvara pojavu mišljenja. Duboko unutra je
osećanje. Ona ’emocionalizira’, a razum prosto sledi poput senke. Ona nikad
nije bez predrasude, nikad. Ne može biti samo posmatrač, sudija, gledalac,
ne. Ona će se upetljati. Muškarac može biti posmatrač. Zato je više
naučnika, više filosofa, više logičara muškog roda. Osim gospođe Kiri, žene
nisu proizvele ništa. I pretpostavljam da je gospođa Kiri imala više muških
hormona od drugih žena.
Jednom se mora uraditi studija o hormonima. Mora biti da Indira Gandi ima
više muških hormona od Morardži Desaja (prim: indijski političar). Čoveka
ne treba da prevari izgled.
Ova tri sloja su u istoj ravni. Oni nisu kao spratovi, jedan iznad drugog.
Oni su podele u istoj ravni, i pomešani su. Oni se moraju razdvojiti.
Četvrti tip je čovek koji je razdvojio svoje biće, koji je dao svakom
središtu njegov sopstveni posao. Ako to ne uradi, sve je međusobno izmešano
i ne funkcioniše dobro.
Vaše polno središte je telesno središte. Možete se zaljubiti u neku ženu,
ali vi ste bramin a ona je šudra, nedodirljiva. Osećanja ne znaju ko je
bramin a ko je nedodirljivi. Hindus se može zaljubiti u ženu koja je
muslimanka. Sad, osećanja ne znaju ali razum zna da je ona nedodirljiva.
Telo ne zna ništa, emocije nisu racionalne, ali um rasuđuje. I um će se
odmah umešati. Reći će: Pogledaj negde drugo. Ova žena nije za tebe. Ona je
muhamedanka a ti si hindus. Kako možeš oženiti muhamedansku ženu? Ili, ona
je tako siromašna a vi ste tako bogati, kako možete oženiti jednu takvu
siroticu? Šta će ljudi reći?
Glava se petlja u osećanje. Sada to potiskujete i pokušavate da se
zaljubite u ženu koja je bramin, iz vaše kaste. Niko se ne može zaljubiti
na silu. Na silu, to u najboljem slučaju može biti brak, nikad ljubavna
veza. To će uvek biti impotentno, neće imati tu žestinu.
Stalno se mešate. Telo kaže: ’Gladan sam,’ ali vi kažete: ’Nije vreme.’ Kad
telo kaže: ’Nisam gladan,’ vi i dalje trpate hranu u njega jer kažete: ’
Ovo je vreme ručka i ja nemam drugog vremena, zato je sad vreme i moraš
jesti.’
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2006., 09:32   #138
Gurđijev (Gurdjieff) je nekad govorio da su sva ova tri središta izmešana,
i zbog toga ste tako zbunjeni. U vama ne postoji nikakva jasnoća. Sve je
konfuzija i dim. Nema plamena u vama. Dakle, prva stvar koju je Gurđijev
obično radio je to da je svako središte navodio da funkcioniše na svoj
način.
Prestanite da prekoračujete. Neka telo funkcioniše kao telo; neka osećanje
funkcioniše kao osećanje, i neka glava funkcioniše kao glava. I nemojte im
dopuštati da se mešaju međusobno, u suprotnom ćete biti papazjanija od
čoveka, nećete imati središte. Onda ćete živeti u konfuziji i umrećete u
konfuziji. Bićete čist gubitak.
Četvrti tip čoveka ulazi u postojanje kad središta počnu da funkcionišu na
njihovoj sopstvenoj teritoriji i da ne prekoračuju. Ovo zahteva dug napor.
Biće vam teško da pronađete četvrti tip čoveka. U nekim joginima, u nekim
Sufi misticima, možete naći četvrti tip čoveka. Ipak, četvrti tip postoji.
Peti tip je još ređi. Četvrti prosto raspliće tri nivoa, tri sloja, i čini
da oni funkcionišu po svojoj izvornoj prirodi bez mešanja, bez spoljašnje
dominacije. Peti čovek postaje svestan toga. Četvrti čovek može raditi bez
svesnosti, četvrti čovek može raditi uz pomoć učitelja, ili kroz neku
disciplinu, ili kroz neku metodologiju i da ih razdvoji. Nije potrebno
mnogo svesnosti, dovoljno je malo razumevanja.
Peti tip je čovek svesti. On postaje svestan čitave pojave – tri različita
središta i napora četvrtog čoveka da ih dovede do njihovih sopstvenih
teritorija. Peti postaje posmatrač, svedok. Vrlo je retko pronaći čoveka
pete kategorije.
Uspenski, Gurđijevljev najveći učenik , pripada petoj kategoriji. Ali on je
samo svestan – svest će ponekad biti prisutna a ponekad će se gubiti. On ne
može biti stalno svestan jer je za stalnu svesnost potrebno integrisano
središte, koje nedostaje u petom tipu čoveka. Zbog toga je Uspenski
(Ouspensky) zalutao. Postao je svestan ali nije imao integrisano središte u
sebi, tako je bio svestan samo ponekad. Kad je bio svestan, bio je jedno,
ali kad nije bio svestan, bio je totalno drugačiji čovek. Postao je dobar
nastavnik ali nije postao duhovni učitelj, zato što je za duhovnog učitelja
potrebna totalna svesnost, dvadesetčetvoročasovna svesnost, čak i dok
spava.
Šesti tip čoveka je jako, jako redak. Prođu vekovi, onda šesti tip čoveka
postane dostupan. Šesti tip čoveka nije onaj ko je samo svestan, nego onaj
koji postane usredišten, koji je postigao svoje središte. Peti tip čoveka
posmatra; šesti tip čoveka posmatra iz večnog središta: on je dospeo na vrh
unutrašnje kule. I njegova svest se nikad ne koleba, njegov unutrašnji
plamen ostaje netreperav.
A onda je tu sedmi tip čoveka o kome se ništa ne može reći. Do šestog je
opis moguć, ali kod sedmog opisa nema. Morate biti blizu sedmog čoveka da
bi znali šta je on. I što više znate o njemu, manje ćete znati. Što više
znate, to ćete više osećati da je mnogo više još uvek ostalo da se sazna
Sedmi tip čoveka je apsolutna misterija, neobično običan, ali vrlo
tajanstven. Buda, Lao Cu, Gurđijev, to su ljudi sedmog tipa. No, o njima se
ništa ne može reći.
Ljudi koji pripadaju prvim trima kategorijama su gotovo jednaki. Ljudi koji
pripadaju četvrtoj kategoriji biće više ili manje jednaki. Ljudi koji
pripadaju četvrtoj kategoriji biće drugačiji od prvih triju kategorija, ali
se neće jako puno međusobno razlikovati. Jogini, fakiri su jako drugačiji
od prvih triju kategorija, ali vrlo su slični međusobno. Čovek pete
kategorije počinje da postaje jedinstven, on postaje nešto izuzetno.
Ustanovićete da su dve osobe pete kategorije maksimalno različite. Šesti
tip osobe je apsolutno integrisan. On je postao apsolutno jedinstven.
A sa sedmim su postignute sve mogućnosti jedinstvenosti. To je najviši vrh,
neodredljiv i nespoznatljiv putem intelekta. Ima samo jedan način da se
spozna sedmi tip. Hindusi to zovu satsang. To znači biti samo u prisutnosti
tog tipa čoveka.
Ako ste srećni da nađete sedmog tipa čoveka, samo dopustite njegovom biću
da prodre u vaše biće – postanite prijemčivi. A onda ćete doći do osećaja
šta je to. To je dijamant postojanja najveći na svetu.

Osho – Tao: Three Treasures, volume 2, chapter 10
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.09.2006., 22:41   #139
Osho-Bljeskovi...

"Ja prizivam te incidente kako bi vi postali svjesni da sve dok ne pitate, dok ne zapitkujete svakoga, teško da ćete moći sebe zapitati. Kada ste izbačeni kroz sva vrata – kada sva vrata budu zaključana, ili vam zalupljena pred nosom – tek tada ćete se okrenuti u sebe...a tamo je odgovor. On nije napisan, nećete ga pronaći u Bibliji, Tori ili Kuranu, u Giti, Tao Te Čingu ili Dhammapadi.....Ne, vi tamo nećete naći ništa napisano.
Nećete tamo nikoga naći – ni Boga ni lik oca koji će se smiješiti, potapšati vas po ramenu i reći: ''Dobro je sine moj, došao si kući. Ja ti opraštam sve grijehove.'' Ne, nikoga vi tamo nećete naći. Ono što ćete naći je silna, neodoljiva tišina, toliko gusta da se čini kako ju se može dotaknuti...kao prelijepa žena. Nekome se može činiti kao lijepa žena, a to je samo tišina, ali vrlo opipljiva...."
Rany is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.09.2006., 16:38   #140
Come, Come, Yet Again Come
# 10

Mula Nasrudin mi je dosao jedan dan i reko "Osho, pretrcao sam 91,44 metara za 6 sekundi!"
Rekao sam mu ,"Nasrudine, ali to je nemoguce;svjetski rekord je 9 sekundi."
On je odgovorio,"To je tocno,ali ja znam prečac!"
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:07.