Zašto je uvijek drugi kriv u razvodu ?

[xedos]

Čitajući raznorazne postove i teme zaključujem da se javljaju samo dobre žene,muževi????
Da li je to stvarno tako ili su to priče kojima opravdavamo svoje postupke.
Da li je uvijek druga strana kriva ili ne želimo pogledati istini u oči.
Svi sebe gledamo idealno i naši stavovi su ispravni, ne bi bio siguran.
Što kažete da proanaliziramo prvo sami sebe?
Da li smo tolerantni, realni itd,
Da li smo uopće spremni za brak ???????

[Samojedica]

xedos kaže:

Čitajući raznorazne postove i teme zaključujem da se javljaju samo dobre žene,muževi????
Da li je to stvarno tako ili su to priče kojima opravdavamo svoje postupke.
Da li je uvijek druga strana kriva ili ne želimo pogledati istini u oči.
Svi sebe gledamo idealno i naši stavovi su ispravni, ne bi bio siguran.
Što kažete da proanaliziramo prvo sami sebe?
Da li smo tolerantni, realni itd,
Da li smo uopće spremni za brak ???????

Pa normalno da svi opravdamo svoje postupke j i sam znaš da jedna strana nikada nije kriva.
Svatko ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Samo je pitanje da li si ih svjestan ili ne.
I da li ih ikada počneš biti svjestan.
Ja sam u prvom braku bila užasno ljubomorna.
Ja sam u prvom braku često znala komandirati i tjerati mak na konac.
Ja sam u prvom braku stalno tražila da se mene sluša jer ja sam šefica.
Ja sam bila užasno plašljiva osoba koja se doslovno plašila života.
Grčevito sam se držala za početak naše veze, braka kada je sve bilo idealno i bila frustrirana jer to više nije baš tako.
I eto, nešto čovjek i nauči iz svega toga.
Kada bi sada kontaktirali mog bivšeg i on bi mi našao bezbroj drugih mana i ja bih se sa nekima danas morala složiti.

[Samojedica]

I u ljudskoj je prirodi da rijetko kada priznaješ svoje greške. A vidiš tuđe pod povečalom.
Takvi smo.
Normalno da je najlakše svakome krenuti od drugoga a ne od sebe.
Posebno kada brak propada.
Valjda to mora biti tako. Jer kada bi bio na početku svjestan svojih svih grijeha i grešaka - uh, mislim da bi malo otišao pa, pa.
Racionalno razmišljanje u tim trenutcima ne postoji.
Tek kada vrijeme odmakne onda možeš to pogledati iz drugog ugla.
Zar misliš da ja nisam mislila da mi se druga žena uplela u savršen brak??
Normalno da jesam.
Bila mi je na početku ona kriva.
Kud se baš ide petljati u jedan idiličan brak??
I još mi djetetu uzme oca??
Pa taj tren sam ju htjela pojesti.
A danas??
Nazovem ju kada je mala kod njih i kažem joj što treba maloj pripremiti kada se vraća.
Poštujem je jer voli moje dijete.
Eto, sada sam sve pljusnula van, ovaj tren, čega sam se sjetila.

[shtefy]

xedos kaže:

Čitajući raznorazne postove i teme zaključujem da se javljaju samo dobre žene,muževi????
Da li je to stvarno tako ili su to priče kojima opravdavamo svoje postupke.
Da li je uvijek druga strana kriva ili ne želimo pogledati istini u oči.
Svi sebe gledamo idealno i naši stavovi su ispravni, ne bi bio siguran.
Što kažete da proanaliziramo prvo sami sebe?
Da li smo tolerantni, realni itd,
Da li smo uopće spremni za brak ???????

Naravno da smo svi mi divni, najbolji, da je uvijek druga strana kriva...

Inače, iz ove priče izuzimam brakove koji se raspadaju zbog alkohola, kocke, nasilja i sl. stvari. Jer tu se ne može reći da su obje strane krive. Ali to već spada u neku patologiju...

Što se ovih svakodnevnih raspada tiče, zbog neslaganja, preljuba... nekako sumnjam u krivicu samo jedne strane. U najboljem slučaju, ona "ispravna" strana je kriva bar za zatvaranje očiju prije braka ili namjeru da partnera promijeni po svojim zamislima, a kad se to izjalovi, onda je kriv cijeli svijet, ali dotični/a ne...

Ljudi jako vole biti prekritični prema tuđim greškama, a svoje previđati. Osim toga, ljudi također vole glumiti žrtve i svetice: ah jadan/jadna ja, ali što ću, ma trpim zbog djece...

Dakle, čim čujem da je netko tako divan, dobar, savršen, nekako mi dođe da se malo nasmijem i pomislim što druga strana ima za reći na to...

[xedos]

Samojedica kaže:

Pa normalno da svi opravdamo svoje postupke j i sam znaš da jedna strana nikada nije kriva.
Svatko ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Samo je pitanje da li si ih svjestan ili ne.
I da li ih ikada počneš biti svjestan.
Ja sam u prvom braku bila užasno ljubomorna.
Ja sam u prvom braku često znala komandirati i tjerati mak na konac.
Ja sam u prvom braku stalno tražila da se mene sluša jer ja sam šefica.
Ja sam bila užasno plašljiva osoba koja se doslovno plašila života.
Grčevito sam se držala za početak naše veze, braka kada je sve bilo idealno i bila frustrirana jer to više nije baš tako.
I eto, nešto čovjek i nauči iz svega toga.
Kada bi sada kontaktirali mog bivšeg i on bi mi našao bezbroj drugih mana i ja bih se sa nekima danas morala složiti.

Štima, samo zašto je propao vaš brak, jer ni tvoj ex mi ne izgleda neki divljak.
Da li je to nerazumjevanje, itd itd

[xedos]

shtefy kaže:

Naravno da smo svi mi divni, najbolji, da je uvijek druga strana kriva...

Inače, iz ove priče izuzimam brakove koji se raspadaju zbog alkohola, kocke, nasilja i sl. stvari. Jer tu se ne može reći da su obje strane krive. Ali to već spada u neku patologiju...

Što se ovih svakodnevnih raspada tiče, zbog neslaganja, preljuba... nekako sumnjam u krivicu samo jedne strane. U najboljem slučaju, ona "ispravna" strana je kriva bar za zatvaranje očiju prije braka ili namjeru da partnera promijeni po svojim zamislima, a kad se to izjalovi, onda je kriv cijeli svijet, ali dotični/a ne...

Ljudi jako vole biti prekritični prema tuđim greškama, a svoje previđati. Osim toga, ljudi također vole glumiti žrtve i svetice: ah jadan/jadna ja, ali što ću, ma trpim zbog djece...

Dakle, čim čujem da je netko tako divan, dobar, savršen, nekako mi dođe da se malo nasmijem i pomislim što druga strana ima za reći na to...

Sa puno toga se slažem ali to ne vidim u pričama, postovima , savjetima.
Kad sada pričamo o tome sve je OK, a u ostalim pričama "vodu na svoj mlin".
Gdje je tu istina, ili je ne želimo vidjeti

[xedos]

Samojedica kaže:

I u ljudskoj je prirodi da rijetko kada priznaješ svoje greške. A vidiš tuđe pod povečalom.
Takvi smo.
Normalno da je najlakše svakome krenuti od drugoga a ne od sebe.
Posebno kada brak propada.
Valjda to mora biti tako. Jer kada bi bio na početku svjestan svojih svih grijeha i grešaka - uh, mislim da bi malo otišao pa, pa.
Racionalno razmišljanje u tim trenutcima ne postoji.
Tek kada vrijeme odmakne onda možeš to pogledati iz drugog ugla.
Zar misliš da ja nisam mislila da mi se druga žena uplela u savršen brak??
Normalno da jesam.
Bila mi je na početku ona kriva.
Kud se baš ide petljati u jedan idiličan brak??
I još mi djetetu uzme oca??
Pa taj tren sam ju htjela pojesti.
A danas??
Nazovem ju kada je mala kod njih i kažem joj što treba maloj pripremiti kada se vraća.
Poštujem je jer voli moje dijete.
Eto, sada sam sve pljusnula van, ovaj tren, čega sam se sjetila.

Da nam brak nije propao jer smo takvi. Da ne misliš osobno, ja to i sebe pitam.

[shtefy]

xedos kaže:

Sa puno toga se slažem ali to ne vidim u pričama, postovima , savjetima.
Kad sada pričamo o tome sve je OK, a u ostalim pričama "vodu na svoj mlin".
Gdje je tu istina, ili je ne želimo vidjeti

Nisam čitala tvoje stare postove, pa ne mogu reći ništa o tvom slučaju.

Ali ne znam što ti zapravo hoćeš? Najnormalnije je stvari sagledavati iz svoje perspektive. To je najobičniji nagon samoodržanja.

Ja osobno nisam baš jako tolerantna osoba. Zapravo za sebe volim reći da sam slika onoga kakav je netko prema meni. Znači, ako je netko prema meni loš, naravno da ga neću ljubiti u guzicu i okretati drugi obraz. Ali neću ni reći: je, ja sam kriva što ti mene zanemaruješ, što si lijen, kurvaš se, whatever.

Vjerujem da nam okrivljavanje druge strane u onom prvom, šokantnom momentu, kada shvatimo da smo podbacili u nečemu tako socijalno važnom kao što je npr. brak, pomaže da ostanemo stajati na nogama, da se nastavimo boriti za sebe - samoodržanje. A kasnije, kada se stvari smire, kockice ponovo poslože, kako otprilike kaže Samojedica, onda je vrijeme za vraćanje filma, preispitivanje, samokritiku... I na taj način se možemo i poboljšati u idućoj vezi.

[xedos]

shtefy kaže:

Nisam čitala tvoje stare postove, pa ne mogu reći ništa o tvom slučaju.

Ali ne znam što ti zapravo hoćeš? Najnormalnije je stvari sagledavati iz svoje perspektive. To je najobičniji nagon samoodržanja.

Ja osobno nisam baš jako tolerantna osoba. Zapravo za sebe volim reći da sam slika onoga kakav je netko prema meni. Znači, ako je netko prema meni loš, naravno da ga neću ljubiti u guzicu i okretati drugi obraz. Ali neću ni reći: je, ja sam kriva što ti mene zanemaruješ, što si lijen, kurvaš se, whatever.

Vjerujem da nam okrivljavanje druge strane u onom prvom, šokantnom momentu, kada shvatimo da smo podbacili u nečemu tako socijalno važnom kao što je npr. brak, pomaže da ostanemo stajati na nogama, da se nastavimo boriti za sebe - samoodržanje. A kasnije, kada se stvari smire, kockice ponovo poslože, kako otprilike kaže Samojedica, onda je vrijeme za vraćanje filma, preispitivanje, samokritiku... I na taj način se možemo i poboljšati u idućoj vezi.

Ma ne radi se tu o mom ili tvom slučaju, već da li smo svjesni sebe, naših mana, naših karaktera itd. Postovi mi izgledaju na lomače onih kojih nema a ne vjerujem da je baš tako.

[plavokosa555]

xedos kaže:

Ma ne radi se tu o mom ili tvom slučaju, već da li smo svjesni sebe, naših mana, naših karaktera itd. Postovi mi izgledaju na lomače onih kojih nema a ne vjerujem da je baš tako.

Svi smo manje-više svjesni svojih mana i vrlina, samo je pitanje koliko to hoćemo priznati sebi i okolini. O forumu neću ni da govorim, jer su ovdje svi savršeni
Teško je reći tko je kriv za razvode, najčešće je krivica u oba partnera koji u takvim trenucima ne vide svoje minuse već samo minuse onog drugog.
hebi ga, pa ipak mi smo samo ljudi

[Francesca]

ja svojih 50% krivice od prvog dana preuzimam na sebe...
nit je kriv samo on, nit sam kriva samo ja
skupa smo bili u tom loncu i skupa smo krivo skuhali pa je red da skupa i pjedemo to kaj smo skuhali...

[Crodra]

xedos kaže:

Čitajući raznorazne postove i teme zaključujem da se javljaju samo dobre žene,muževi????
...

Krivo
Ja kad sam konačno postao u braku dovoljno sebična hulja, onda sam se i uspio upustiti u rastavu i uskoro je privodim kraju, barem ovaj početni dio same rastave.
Dok god sam suosjećao, imao upornost i vjeru u bolje, ispalo je samo da sam potratio vrijeme i produljio agoniju, te bio iscrpljeniji na samom početku od trenutka kad se konačno u glavi rodi ideja o rastavi.

Samojedica kaže:

...
Ja sam u prvom braku bila užasno ljubomorna.
Ja sam u prvom braku često znala komandirati i tjerati mak na konac.
Ja sam u prvom braku stalno tražila da se mene sluša jer ja sam šefica.
Ja sam bila užasno plašljiva osoba koja se doslovno plašila života.
Grčevito sam se držala za početak naše veze, braka kada je sve bilo idealno i bila frustrirana jer to više nije baš tako.
...

Jel moguće? Ne bih nikad za tebe rekao. Drugačije te percipiram, barem kroz tvoje postove samnom. Upravo od takve jedne sam se rastal.
A jel moguće obrnuto? Dakle, nađem neku koja je do sada uvijek bila samo hladna i formalna, samostalna u smislu udaljena i onda se ovak transformira u interakciji samnom?

[Samojedica]

Crodra kaže:

Krivo
Ja kad sam konačno postao u braku dovoljno sebična hulja, onda sam se i uspio upustiti u rastavu i uskoro je privodim kraju, barem ovaj početni dio same rastave.
Dok god sam suosjećao, imao upornost i vjeru u bolje, ispalo je samo da sam potratio vrijeme i produljio agoniju, te bio iscrpljeniji na samom početku od trenutka kad se konačno u glavi rodi ideja o rastavi.



Jel moguće? Ne bih nikad za tebe rekao. Drugačije te percipiram, barem kroz tvoje postove samnom. Upravo od takve jedne sam se rastal.
A jel moguće obrnuto? Dakle, nađem neku koja je do sada uvijek bila samo hladna i formalna, samostalna u smislu udaljena i onda se ovak transformira u interakciji samnom?

kad sam takva bila.
Ali uzmi u obzir da sam bila mlada nadobudna i mislila da je svijet šareni balon koji ne može puknuti dok je kod mene čarobni štapić.
I eto, to mi je bila životna škola za budućnost u kojoj sam se našla, našla svoje ja.
Neke stvari sam opustila, zapravo bezbroj toga. Prije sam bila recimo strašan higijeničar, svaki dan spremanje stana i sl.
Mislim da mi moj bivši pao mrtav kada bi me vidio sada
Iii kako se više ne trzam u autu kada moj suprug naglo stisne gas, ili zakoči, ili kako se više ne bojim peseka nego lutalice još primim za šiju pa ih prevodim preko ceste...
Dobro da me ne vidi ovakvu
Stvarno ne bi mogao doći ka sebi
Život te promjeni, vidjet ćeš i i sam kada sve prođe i sva muka bude iza tebe kako ćeš jedan dan samo reći: hebeš sve, i šefovanje, i ljubomoru, i strahove IDEM SAD MALO UŽIVATI U ŽIVOTU

[Lesli Eldridž]

A neko mora biti kriv. Nekad jedno, a nekad i oboje... Šta je onda poenta teme? Da su uvijek svi krivi? Sumnjam da je uvijek tako, krivica se ne može relativizirati.

[xedos]

Lesli Eldridž kaže:

A neko mora biti kriv. Nekad jedno, a nekad i oboje... Šta je onda poenta teme? Da su uvijek svi krivi? Sumnjam da je uvijek tako, krivica se ne može relativizirati.

Recimo ovako,
Jedno drugo su odabrali, očito krivo i već jedna greška itd. već tu su krivi oboje, radi lošeg odabira, mogu tako u nedogled ali nema smisla.
Međutim nije svrha teme da li je drugi kriv, već da li sam ja prav. Na temi rastave skoro svi prikazuju sebe idealnima što sigurno nije tako, pa bi bilo u redu da malo razmislimo i proanaliziramo sami sebe,

[tara8]

A čuj... živim u sretbom braku, barem ono, relativno sretnom... Jer svaki brak ima loših dana, i dana kada bi sve poslao kvragu i misliš da bi bolje i lakše sam.... Al srećom kod mene su to rijetki dani, izuzeci nakonkojih sam sretna jer su tu da me podsjete kako mi je dobro. Djelom je to zato što smo oboje dosta tolerantni, on možda i više nego ja, a i oboje dovoljno racionalni da se ne izjedamo glupostima, ja više nego on... A valjda smo i dobro birali.
Dakle, osobnog iskustva nemam, ali kroz posao vidim puno toga.. I mogu reći u 90% slučajeva oboje su krivi. Nisu jednako krivi, ali su oboje krivi, barem u početku... oboje budu krivi jer su doljevali uvijek novo ulje na vatru, jer nisu znali stat na loptu, jer nisu znali nešto i prešutit, jer nisu znali prespavat pa onda reć...Krivi su jer nisu znali biti tolerantni, i ne girsit na sitnice, jer nisu mogli misliti na drugog nego uvjek samo na sebe... I onda to tako ide neko vrijeme, a onda jedan ode, nađeg drugu/og , nađe drugu zanimaciju, kladionicu, cugu, frendove, vjeru... svašta. I onda je taj kriv... A sve ono što se prije događalo i što se ne da tako jasno izreć i opisat, to ostane skriveno i za to znaju samo njih dvoje, možda par bližnjih. Oni koji su dovoljno pametni i zreli poslije shvate i svoje greške i barem nešto nauče. Oni koji nisu, ponavljaju ih opet i opet.

[bosonogi]

Samojedica kaže:

Ja sam u prvom braku bila užasno ljubomorna.
Ja sam u prvom braku često znala komandirati i tjerati mak na konac.
Ja sam u prvom braku stalno tražila da se mene sluša jer ja sam šefica.
Ja sam bila užasno plašljiva osoba koja se doslovno plašila života.
Grčevito sam se držala za početak naše veze, braka kada je sve bilo idealno i bila frustrirana jer to više nije baš tako.

sto si mislila postici time i zasto si bila takva? jel to bio nacin nosenja sa situacijom?

[Samojedica]

xedos kaže:

Ma ne radi se tu o mom ili tvom slučaju, već da li smo svjesni sebe, naših mana, naših karaktera itd. Postovi mi izgledaju na lomače onih kojih nema a ne vjerujem da je baš tako.

A gdje su tvoje mane i greške?
Skrivaš?????

[Samojedica]

bosonogi kaže:

sto si mislila postici time i zasto si bila takva? jel to bio nacin nosenja sa situacijom?

1. moj ex je kao mladić bio vražičak, onako hodao sa jednom a istovremeno se viđao sa drugom. Sa mnom je bio prekrasan ali me uvijek mučilo što ako se ponovi. I eto, izazvala sam vraga
2.Komandat sam bila. Priznajem. E sad zašto??? Možda to ima veze što je on rastao sam uz majku koja je uvijek o svemu brinula pa se i on tako postavio a ja preuzela drugu ulogu mame
Eto, danas je išao sa malom zubaru. Dakle...zvao me prije nego je ušao da se konzultira, kada je izašao da kaže što je bilo ( a nije uopće ništa obavio mada ima pokvaren zub) pa da je sa malom u mc.donaldsu, pa ....na kraju sam tako bila umorna da sam legla i zaspala snom pravednika tako da sam i prečula da je zvonio
U haustoru je sve isto ponavljao ali sam ja na pola spavala pa nemam pojma što je sve pričao.
3. Inaće sam osoba koja voli sve odmah i sada. Bez odgađanja. To je velika mana. Znaći nema one faze - prespavaj pa onda.
Donekle sam se toga uspjela riješiti. Zapravo većim dijelom.
Moje prijateljice znaju mom suprugu reći uz smijeh - eh,da znaš kakva ti je žena bila
Sve po crti. Majce uredno složene, za svaku stvar u kući se znalo gdje joj je mjesto.
Rado bih vam sad poslala fotografiju svog stana
Nije sad prestrašno. Ali kako kažu moji frendovi - moderni kaos.
Nekako nisam više za to. Nekada bih pošizila kada ne bi mogla naći ključeve ili račun...
Sad se nasmijem sama sebi i doslovno zaboravim na to.
Budem već našla, kaj sad!!
A strahove koje sam imala ne znam objasniti. Strah od brze vožnje, od pasa..
I kako sam to izgubila isto ne znam objasniti.
Sada kada negdje putujemo zaspim u autu.
A prije...
Ma nema šanse, kao kobac sam promatrala i auto ispred i auto sastrane i stiskala kočnicu makar nisam vozila..

Pretpostavljam da sam jednostavno odrasla a kroz život naučila da neke stvari ne uzimam zdravo za gotovo jer na njih ne možeš utjecati i to mi je misao vodilja.

[Samojedica]

A nekada sam bila gruba šefica koja ga je vukla iz auto salona a on već sjedio u autu i pisala mu naše troškove na papir da vidi da mi za to nemamo love.
Fakat ni u snu nismo imali za novi auto. Tek kupili stan. A i imali smo solidan auto.
Imala sam osjećaj da malom djetetu trgam iz ruku najdražu igračku.
Užasan osjećaj.
Ali stvarno nisam tada mogla drugačije nego ga doslovno izvući iz auta.