Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[Tox]

Anksioznost (akutna ili ne) i panični su većini ovdje poznati osjećaji, nažalost. Skroz objektivni opis takvih stanja je teško naći pa je bolje da si međusobno pomažemo savjetima nego da se bavimo definicijama. No, isto tako treba uzeti u obzir ako se i povede takva rasprava ovo što je Pigsy rekla:

Pigsy kaže:

Naravno da ne znam sve o svemu, samo čitam tvoje postove. Često navodiš da imaš neke psihičke poremećaje koji (kada opišeš simptome) meni osobno, iz mog iskustva ne liče na ono kakvim imenima ih nazivaš. To ne znači da sam ja u pravu, a ti u krivu ili obrnuto, već samo iznosim 'naglas' svoja razmišljanja.

Iznose se mišljenja koja ne bi nikome trebala biti ugroza i napad na pojedinca.

[Pigsy]

Tox kaže:

Iznose se mišljenja koja ne bi nikome trebala biti ugroza i napad na pojedinca.

A ja sam nekog napala i ugrozila? Rekla sam nešto ružno ili uvredljivo?

[dire Dawn]

Pigsy kaže:

Naravno da ne znam sve o svemu, samo čitam tvoje postove. Često navodiš da imaš neke psihičke poremećaje koji (kada opišeš simptome) meni osobno, iz mog iskustva ne liče na ono kakvim imenima ih nazivaš. To ne znači da sam ja u pravu, a ti u krivu ili obrnuto, već samo iznosim 'naglas' svoja razmišljanja.

Na jednoj drugoj temi si neki dan napisala:



Pa...da, malo je neobično da ti npr.nisu dijagnosticirali panični poremećaj ako imaš napade panike svaki dan. Meni se više čini da ti svoju simptomatologiju svrastavaš pod krive nazive. Takav dojam imam ovako 'izdaleka'.
Naravno, ne poznajem te i ne znam ni tko si ni s čim se zapravo boriš iznutra,
tako da - nemoj zamjeriti ako idem u krivom smjeru

Ne govoris da si u pravu, ali imputiras da, ako se vec ne moze odrediti da osjecam to sto osjecam onda mora da serem. Jer psihologija je znanost u kojoj je ili ovako ili nikako i niposto nije izrazito subjektivne i individualne naravi. Nikako. Matematicki precizna, 2+2.

Sve sto navodim - dijagnoze i etikete, naljepljene su od strane doktora i ologa.

Ne znam koji bi bio zakljucak osim da je meni ustvari super, ali serem kvake jer mi je dosadno i stajakojikurwc imam tvrdit da mi je lose ako je tebi bilo gore i ja pisem po forumu, a ti nisi mogla .

Ovakav tip nerazumjevanja je razlog zasto pisem o ovome ovdje, a ne pricam javno. Jer ako ce me (u rukavicama, i to ne jednom) posrat osoba koja svojevoljno dolazi citati i koja bira komentirati (nije prisiljena slusati i reci misljenje), sto bi tek bilo da nije tako?

Uostalom, sto ti imas od toga da mi "ukazujes" da ono sto osjecam nije ustvari stvarno? Fakat, jel tr veseli to? Daje ti dodatnu slatkocu kavi ili sto?
Ak ti je bilo u cilju da se ja osjetim lose, eto, svaka cast. Uspjela si.

Nisam jednom ovdje prestala pisat na po nekoliko mjeseci.

Bok

[F.A.Q]

Pigsy kaže:

A ja sam nekog napala i ugrozila? Rekla sam nešto ružno ili uvredljivo?

mislim da je njegov komentar bio afirmativne prirode ... mislim ... pa sad ak me netko kvota i veli da svatko ima pravo na svoje misljenje ... zasto da ga pitam ista ... AKO svatko ima pravo na svoje misljenje, pitanja i po mogucnosti odgovore .. ..

[descender]

Pigsy kaže:

Na jednoj drugoj temi si neki dan napisala:..

"Ne knjižim, pamtim, zbrajam i oduzimam, izvlačim iz konteksta te isto po potrebi spremam za neko, nekakvo, moguće naredno.... u obliku nekakvog - logično bi bilo - namjernog ili namjenskog, svrhovitog "stalkanja". Osobno, i da je - nedajvraže - tako (sasvim krivo) percipirano istina.. nemam.. ili pardon; ne bi imala.. apsolutno ništa od toga? To što neki, moju : "..vidi, tu si rekla/rekao, ovdje si napisao/la ovo, što se kosi ili pobija sa, vidi, ovime ovdje.. i vidi, dodatno, s ovime ovdje.." preciznost potaknutu dobrom voljom i najboljom namjerom definiraju "stalkanjem", to je njihov problem. Ne moj."

Kak´ vam se da (samo iznositi na glas svoja razmišljanja.. po kolaž "spisku"..)?

@ dire : Daj ne (navučeno na.. konta namjenski, navlačenjem na..) drami?

[Pigsy]

dire Dawn kaže:

ali imputiras da, ako se vec ne moze odrediti da osjecam to sto osjecam onda mora da serem

Ajd pliz ne zaključuj što ja mislim na temelju nečeg što nisam napisala.

dire Dawn kaže:

Nisam jednom ovdje prestala pisat na po nekoliko mjeseci.

Zbog toga što je netko beznačajan negdje na forumu napisao nešto što ti se nije svidjelo?

[dire Dawn]

descender kaže:

@ dire : Daj ne (navučeno na.. konta namjenski, navlačenjem na..) drami?

Ak mi nesto sluzi kao outlet, a onda dobije(m) suprotan efekt prva reakcija je da odatle pakiram kofere .

Poanta onog posta je bilo kak je ispalo sasvim smjesno i glupo sto dobijem tako bitan poziv u toliko krivo vrijeme, a ne seciranje toga zasto je vrijeme bilo krivo uz zakljucak da ni nije, nego samo - drummroll - dramim .

Pigsy kaže:

Ajd pliz ne zaključuj što ja mislim na temelju nečeg što nisam napisala.

Zakaj ne?
Ti smijes, a ja ne?

Zbog toga što je netko beznačajan negdje na forumu napisao nešto što ti se nije svidjelo?

Banaliziraj koliko hoces, ali ovo je valjda stoprvi put da si upala samo da se poseres po meni (ja ne pratim sto pises drugima).
Postoji ogromna razlika izmedju "umisljas/izmisljas i ustvari ti nije nista" upuceno osobi koja dodje pisat dok/kad joj je nesto i posta "koji mi se ne svidja".

Npr ne svidjaju mi se postovi na politici, pa ne idem pisat tamo, ali sranje po gay pravima me se ipak puno manje osobno tice od sranja direktno po meni osobno.

[Pigsy]

dire Dawn kaže:

ovo je valjda stoprvi put da si upala samo da se poseres po meni

dire Dawn kaže:

ali sranje po gay pravima me se ipak puno manje osobno tice od sranja direktno po meni osobno.

Ne kužim kaj si zabrijala, nisam nigdje ništa o tebi ružno napisala. Ne znam zašto imaš potrebu izvrtati riječi i davati im značaj koji nemaju, ali možda nebi bilo loše da (i o tome) poradiš na psihoterapiji koju planiraš. Just a note.

[Leteća]

Kaj je vama sad? Pun mjesec ili (hair) splitting?

[kikakm]

Leteća kaže:

....(hair) splitting?

Split shiting iliti split shitanje Sjeti se one labuđe teorije...i ovaj pojam je skovan od strane Toxa i Kike, a označava parodiju na pojam splittinga kod BPDa. Kad se juri iz ekstrema (idealizacija) u ekstrem (devaluacija),
dođe do sranja (shit). (napomena: Sva prava pridržana. Strogo je zabranjeno kopiranje, objavljivanje ili izmjena pojma, bez prethodnog pisanog odobrenja dobivenog od strane korporacije T&K ).

[Splićankaa]

Leteća kaže:

Ovo nije neobično - često se događa da su odnosi sa suprotnim spolom zrcalna preslika odnosa s jednim roditeljem, obično onog čiju smo ljubav bezuspješno pokušavali zadobiti u djetinjstvu. Te strategije nisu radile onda, nema razloga da upale sad, ali teško im se oduprijeti dok se mentalno ne razriješi odnos od kojeg je sve počelo.
Inače, ovako po temi mi se čini da je kod bordera dosta čest slučaj alkoholizma i drugih ovisnosti u primarnoj obitelji. Takva situacija izopači odnose - alkos je uvijek u središtu, oko njega treba hodati po jajima i peglati njegova sranja, dijete je gurnuto u drugi plan pa može samo promatrati disfunkcionalne odnose i učiti od njih.
Meni je recimo zanimljivo ovo. Svi su mi bili kakti strejt,

Ti koji su bili strejt su isto utjecaj imali na tebe, samo sa strane.
Podsmjehivanje na tvoje najnormalnine djecje pitanje u djeteta izaziva sram, roditeljsko omalovazavanje i sutnja isto utjecu na dijete.Meni su kad bih plakala govorili "ruzna si kad places, pogledaj se u ogledalo" , "ne budi plačipičk*" , "da samo vidiš kako izgledaš kad plačeš- ne bi nikad plakala" , "plači, plači, manje ćeš piš*t"
moja je isto tako govorila da nije istina, nije istina, otac je dobar covijek, a ja njoj rekla"on cilo vrime se*e po tebi i okrece mene i brata protiv tebe" na sta je ona DOSLOVNO razočarana me pogledala"ali je?" I tuzna otisla u drugu prostoriju.
Pola toga oni nece sebi priznat, jer imaju oni svoj pogled na svoj zivot (koji su zivili i prije nego sto smo se mi rodili), nigdi ne postoji prirucnik za bit dobar roditelj, cak od frendice starci su po mojim paramtetrima odlicni (svugdi su je vodili na izlete, 1godisnje su putovali u strane drzave) intelektualci, sve su joj omogucili, a ona i sestra propale skroz psihicki, s ljubavlju i upravljanjem njihovim zivotima roditelji su je udavili.
Treba prihvatit da su nas rodili i odgojili neadekvatni roditelji (u mom slucaju dvoje psih.bolesnih ljudi) i da s tim triba zivit i ne patit za time sto oni nisu bili ni pruzili nam neke stvari koje su drugim ljudima drugi.
Mene najvise muci osjecaj krivnje, ako radim nesto sto ce me ispuniti a imam sredstva za to i necu nikog ostetiti time niti zapostaviti vremenski (tipa idem skocit padobranom) dakle to nije svakodnevni jedi-radi-spavaj dozivljaj, vec nesto bez cega covijek i moze zivit, nesto sta je skupo, sta mene muci. Nikog necu ostetit, a ja onda pocnem razmisljat kako nije u redu da ja potrosim na to, dok djeca u drugim dijelovima svijeta su gladna, negdi ljudi nemaju pitku vodu, a ja bi isla skakat s padobrana umjesto da ulozim u dionice. Znam da ja nisam odgovorna za spasit cijeli svijet i da ako sam normalna osoba koja ne trosi na travu, cigarete, ne kockam ne drogsam se, prakticki radim i spavam i povremei izlazak, zasto onda krivnja i manjak uzivanja u tim aktivnostima, dosla sam do tocke da putovanja koja su me prije ISPUNJAVALA, sad cu to odradit rutinski, revat u avionu nad svojom tuznom sudbinom, a zapravo mi trenutno je zivot skroz ladovina (uusporedbi s odrastanjem di sam setala ko po iglama). Pitam se jesu se i drugi tako osjecali u periodu pocetka samostalnog zivota i odvajanja od toksicne okoline, osjecan se precudno, sad mogu sve sta san oduvik tila, a neman jebenog voljnog momenta, smatram se krivom ako uzivam u zivotu.
@Dawn nemoj sebe i svaki pokret i situaciju previse analizirat, nemoj se usporedivat s drugima, sta panika te oprala kad si dobila poziv, prizivila si, stas se sad grist jer se nisi savrseno javila, prosla je baba s kolacima, pici dalje.

[dire Dawn]

Pigsy kaže:

Ne kužim kaj si zabrijala, nisam nigdje ništa o tebi ružno napisala. Ne znam zašto imaš potrebu izvrtati riječi i davati im značaj koji nemaju, ali možda nebi bilo loše da (i o tome) poradiš na psihoterapiji koju planiraš. Just a note.

Wow, new low even for you .

Ignor

[Leteća]

Splićankaa kaže:

Ti koji su bili strejt su isto utjecaj imali na tebe, samo sa strane.
Podsmjehivanje na tvoje najnormalnine djecje pitanje u djeteta izaziva sram, roditeljsko omalovazavanje i sutnja isto utjecu na dijete.Meni su kad bih plakala govorili "ruzna si kad places, pogledaj se u ogledalo" , "ne budi plačipičk*" , "da samo vidiš kako izgledaš kad plačeš- ne bi nikad plakala" , "plači, plači, manje ćeš piš*t"
moja je isto tako govorila da nije istina, nije istina, otac je dobar covijek, a ja njoj rekla"on cilo vrime se*e po tebi i okrece mene i brata protiv tebe" na sta je ona DOSLOVNO razočarana me pogledala"ali je?" I tuzna otisla u drugu prostoriju.
Pola toga oni nece sebi priznat, jer imaju oni svoj pogled na svoj zivot (koji su zivili i prije nego sto smo se mi rodili), nigdi ne postoji prirucnik za bit dobar roditelj, cak od frendice starci su po mojim paramtetrima odlicni (svugdi su je vodili na izlete, 1godisnje su putovali u strane drzave) intelektualci, sve su joj omogucili, a ona i sestra propale skroz psihicki, s ljubavlju i upravljanjem njihovim zivotima roditelji su je udavili.
Treba prihvatit da su nas rodili i odgojili neadekvatni roditelji (u mom slucaju dvoje psih.bolesnih ljudi) i da s tim triba zivit i ne patit za time sto oni nisu bili ni pruzili nam neke stvari koje su drugim ljudima drugi.
Mene najvise muci osjecaj krivnje, ako radim nesto sto ce me ispuniti a imam sredstva za to i necu nikog ostetiti time niti zapostaviti vremenski (tipa idem skocit padobranom) dakle to nije svakodnevni jedi-radi-spavaj dozivljaj, vec nesto bez cega covijek i moze zivit, nesto sta je skupo, sta mene muci. Nikog necu ostetit, a ja onda pocnem razmisljat kako nije u redu da ja potrosim na to, dok djeca u drugim dijelovima svijeta su gladna, negdi ljudi nemaju pitku vodu, a ja bi isla skakat s padobrana umjesto da ulozim u dionice. Znam da ja nisam odgovorna za spasit cijeli svijet i da ako sam normalna osoba koja ne trosi na travu, cigarete, ne kockam ne drogsam se, prakticki radim i spavam i povremei izlazak, zasto onda krivnja i manjak uzivanja u tim aktivnostima, dosla sam do tocke da putovanja koja su me prije ISPUNJAVALA, sad cu to odradit rutinski, revat u avionu nad svojom tuznom sudbinom, a zapravo mi trenutno je zivot skroz ladovina (uusporedbi s odrastanjem di sam setala ko po iglama). Pitam se jesu se i drugi tako osjecali u periodu pocetka samostalnog zivota i odvajanja od toksicne okoline, osjecan se precudno, sad mogu sve sta san oduvik tila, a neman jebenog voljnog momenta, smatram se krivom ako uzivam u zivotu.
@Dawn nemoj sebe i svaki pokret i situaciju previse analizirat, nemoj se usporedivat s drugima, sta panika te oprala kad si dobila poziv, prizivila si, stas se sad grist jer se nisi savrseno javila, prosla je baba s kolacima, pici dalje.

Ovo za plakanje - identično. Od ogledala do pišanja. Boktejebo, jesu li svi oni išli u neku školu za maltranje djece.

Nakon što plakanje i tantrumi nisu dali rezultata, krenula sam sa somatizacijom. Ne samo bolovi u trbuhu, nego sve. Sinusi, oči, uši, mjehur. Ko jeremija. Vucaranje po doktorima - nove traume. Ajd, srećom sam izbjegla operativne zahvate, ali bolnica u kojoj sam ležala je bila živi horor, djeca po dvoje u krevetima, maltretiraju se međusobno, fuj. Ali da me dječjem psihologu odvedu, ne daj bože. Moglo bi mi izletjeti s kakvim bolesnicima živim.

Prihvatila sam da je kak je, ne očekujem ništa od njih jer mi u ovim godinama fakat ne trebaju. Znaju me samo ujebat emocionalni flešbekovi, tj. vraćanje u ta stanja iz djetinjstva.

[Leteća]

Splićankaa kaže:

Ti koji su bili strejt su isto utjecaj imali na tebe, samo sa strane.
Podsmjehivanje na tvoje najnormalnine djecje pitanje u djeteta izaziva sram, roditeljsko omalovazavanje i sutnja isto utjecu na dijete.Meni su kad bih plakala govorili "ruzna si kad places, pogledaj se u ogledalo" , "ne budi plačipičk*" , "da samo vidiš kako izgledaš kad plačeš- ne bi nikad plakala" , "plači, plači, manje ćeš piš*t"
moja je isto tako govorila da nije istina, nije istina, otac je dobar covijek, a ja njoj rekla"on cilo vrime se*e po tebi i okrece mene i brata protiv tebe" na sta je ona DOSLOVNO razočarana me pogledala"ali je?" I tuzna otisla u drugu prostoriju.
Pola toga oni nece sebi priznat, jer imaju oni svoj pogled na svoj zivot (koji su zivili i prije nego sto smo se mi rodili), nigdi ne postoji prirucnik za bit dobar roditelj, cak od frendice starci su po mojim paramtetrima odlicni (svugdi su je vodili na izlete, 1godisnje su putovali u strane drzave) intelektualci, sve su joj omogucili, a ona i sestra propale skroz psihicki, s ljubavlju i upravljanjem njihovim zivotima roditelji su je udavili.
Treba prihvatit da su nas rodili i odgojili neadekvatni roditelji (u mom slucaju dvoje psih.bolesnih ljudi) i da s tim triba zivit i ne patit za time sto oni nisu bili ni pruzili nam neke stvari koje su drugim ljudima drugi.
Mene najvise muci osjecaj krivnje, ako radim nesto sto ce me ispuniti a imam sredstva za to i necu nikog ostetiti time niti zapostaviti vremenski (tipa idem skocit padobranom) dakle to nije svakodnevni jedi-radi-spavaj dozivljaj, vec nesto bez cega covijek i moze zivit, nesto sta je skupo, sta mene muci. Nikog necu ostetit, a ja onda pocnem razmisljat kako nije u redu da ja potrosim na to, dok djeca u drugim dijelovima svijeta su gladna, negdi ljudi nemaju pitku vodu, a ja bi isla skakat s padobrana umjesto da ulozim u dionice. Znam da ja nisam odgovorna za spasit cijeli svijet i da ako sam normalna osoba koja ne trosi na travu, cigarete, ne kockam ne drogsam se, prakticki radim i spavam i povremei izlazak, zasto onda krivnja i manjak uzivanja u tim aktivnostima, dosla sam do tocke da putovanja koja su me prije ISPUNJAVALA, sad cu to odradit rutinski, revat u avionu nad svojom tuznom sudbinom, a zapravo mi trenutno je zivot skroz ladovina (uusporedbi s odrastanjem di sam setala ko po iglama). Pitam se jesu se i drugi tako osjecali u periodu pocetka samostalnog zivota i odvajanja od toksicne okoline, osjecan se precudno, sad mogu sve sta san oduvik tila, a neman jebenog voljnog momenta, smatram se krivom ako uzivam u zivotu.
@Dawn nemoj sebe i svaki pokret i situaciju previse analizirat, nemoj se usporedivat s drugima, sta panika te oprala kad si dobila poziv, prizivila si, stas se sad grist jer se nisi savrseno javila, prosla je baba s kolacima, pici dalje.

Ovo za plakanje - identično. Od ogledala do pišanja. Boktejebo, jesu li svi oni išli u neku školu za maltranje djece.

Nakon što plakanje i tantrumi nisu dali rezultata, krenula sam sa somatizacijom. Ne samo bolovi u trbuhu, nego sve. Sinusi, oči, uši, mjehur. Ko jeremija. Vucaranje po doktorima - nove traume. Ajd, srećom sam izbjegla operativne zahvate, ali bolnica u kojoj sam ležala je bila živi horor, djeca po dvoje u krevetima, maltretiraju se međusobno, fuj. Ali da me dječjem psihologu odvedu, ne daj bože. Moglo bi mi izletjeti s kakvim bolesnicima živim.

Prihvatila sam da je kak je, ne očekujem ništa od njih jer mi u ovim godinama fakat ne trebaju. Znaju me samo ujebat emocionalni flešbekovi, tj. vraćanje u ta stanja iz djetinjstva.

[Nausikaja]

Leteća kaže:

Ovo za plakanje - identično. Od ogledala do pišanja. Boktejebo, jesu li svi oni išli u neku školu za maltranje djece.

Nakon što plakanje i tantrumi nisu dali rezultata, krenula sam sa somatizacijom. Ne samo bolovi u trbuhu, nego sve. Sinusi, oči, uši, mjehur. Ko jeremija. Vucaranje po doktorima - nove traume. Ajd, srećom sam izbjegla operativne zahvate, ali bolnica u kojoj sam ležala je bila živi horor, djeca po dvoje u krevetima, maltretiraju se međusobno, fuj. Ali da me dječjem psihologu odvedu, ne daj bože. Moglo bi mi izletjeti s kakvim bolesnicima živim.

Prihvatila sam da je kak je, ne očekujem ništa od njih jer mi u ovim godinama fakat ne trebaju. Znaju me samo ujebat emocionalni flešbekovi, tj. vraćanje u ta stanja iz djetinjstva.

Jesi upoznata sa PT pravcem koji se zove Body psychotherapy? ( ne mogu ti linkat - na netu imas dosta infosa)

Uglavnom, terapijski procesi du uglavnom fokusirani na tijelu i na somatizacije i po mom iskustvu vrlo uspjesno tjesavaju probleme.

A i filizofija iza Body PTa je izuzetno interesantna.

[Leteća]

Nausikaja kaže:

Jesi upoznata sa PT pravcem koji se zove Body psychotherapy? ( ne mogu ti linkat - na netu imas dosta infosa)

Uglavnom, terapijski procesi du uglavnom fokusirani na tijelu i na somatizacije i po mom iskustvu vrlo uspjesno tjesavaju probleme.

A i filizofija iza Body PTa je izuzetno interesantna.

Čula sam za to, ali ne znam da itko kod nas to radi (tabu diranja pacijenta i sl.). Pokušala sam to rekonstruirati paralelnim odlaskom na Geštalt i fizioterapiju (miofascijalna relaksacija), a to je radilo i previše dobro. Budući da ne živim u vakuumu, ne smije mi prenaglo postati previše dobro jer to okida moju okolinu na iracionalne ispade. Isto mi se desilo kad sam krenula na Wingwave (slično EMDR-u), pa sam zaključila da moram radit sama, polaganim tempom.

Skinula sam knjižurinu za koju mislim da ima veze s tim (The Body Keeps the Score) ali je u audio-obliku, što mi je naporno pa nikako da je apsolviram.

[Nausikaja]

Leteća kaže:

Čula sam za to, ali ne znam da itko kod nas to radi (tabu diranja pacijenta i sl.). Pokušala sam to rekonstruirati paralelnim odlaskom na Geštalt i fizioterapiju (miofascijalna relaksacija), a to je radilo i previše dobro. Budući da ne živim u vakuumu, ne smije mi prenaglo postati previše dobro jer to okida moju okolinu na iracionalne ispade. Isto mi se desilo kad sam krenula na Wingwave (slično EMDR-u), pa sam zaključila da moram radit sama, polaganim tempom.

Skinula sam knjižurinu za koju mislim da ima veze s tim (The Body Keeps the Score) ali je u audio-obliku, što mi je naporno pa nikako da je apsolviram.

Uh, ovo sa okolinom mi je sad problem, al necu se dalje uplitat.

I, da, Body kod nas ugl rade gestaltisti i neki drugi integrativni terapeuti. Vrlo mocna metoda.

Reclaiming the Wisdom of the Body od Sandre Hill je ok knjiga, baci pogled ako imas priliku.
Isko se bavi kineskom medicinom, neke tehnike koje opisuje su dosta dobre.

Moje preference idu prema britanskoj skoli, ameri se previse furaju na katarzu, drasticne promjene i slicne, zapravo dosta opasne stvari.

[goldentip]

moj prijatelj ima Borderline F.60 i nešto. Rekli mu državni psihijatri da se to ne može liječiti. Da je urođeno! Išao on kod privatnog psihijatra 5 godina na grupnu terapiju po psihodinamskoj metodi. I sad više ne ide. Kaže da mu je pomoglo. Shvatio da ga mama voli - i to prihvatio. Ima više psihoterapeutskih pravaca. Treba pogoditi pravi i onda ići na terapiju godinama.

[Leteća]

Nausikaja kaže:

Uh, ovo sa okolinom mi je sad problem, al necu se dalje uplitat.

I, da, Body kod nas ugl rade gestaltisti i neki drugi integrativni terapeuti. Vrlo mocna metoda.

Reclaiming the Wisdom of the Body od Sandre Hill je ok knjiga, baci pogled ako imas priliku.
Isko se bavi kineskom medicinom, neke tehnike koje opisuje su dosta dobre.

Moje preference idu prema britanskoj skoli, ameri se previse furaju na katarzu, drasticne promjene i slicne, zapravo dosta opasne stvari.

Je, svima je to problem. Fala za info, kod Amera su mi zgodni neki koncepti, ali oni su nekako predramatični kao nacija. Zanimljivo da si spomenula Kineze, baš čitam 'The path of the empress' i točno se pronalazim u nekim stvarima. Sjeban element metala, recimo.

[Nausikaja]

Leteća kaže:

Je, svima je to problem. Fala za info, kod Amera su mi zgodni neki koncepti, ali oni su nekako predramatični kao nacija. Zanimljivo da si spomenula Kineze, baš čitam 'The path of the empress' i točno se pronalazim u nekim stvarima. Sjeban element metala, recimo.

Ma da? Koji su 'simptomi' sjebanog metala? Bas me to sada jako zanima jer sam se nedavno pocela baviti sa obradom metala (kovina).

Jesu li metali konduiti? Ono, zrak - zemlja (a i vatre tu ima)