Kako od lektire napraviti gušt, a ne obavezu?

[Freyya]

Postoji Nacionalna strategija poticanja čitanja, za koju sam, moram priznati, tek nedavno cula. Postoji popis obavezne lektire za osnovne i srednje škole (ili dulja verzija ), no ono sto je zabrinjavajuće su podaci koliko malo Hrvati čitaju.

Stava sam da se ljubav prema čitanju javlja i stvara u mladjoj dobi, i tu veliku ulogu ima i odabir lektire koji se u našem slučaju nije mijenjao (ili tek neznatno) godinama. Neke kultne knjige su i izbačene s popisa lektire.

Koje knjige bi se po vama trebale naći na popisu lektire u osnovnoj i srednjoj skoli, i koji bi trebali biti kriteriji za odabir istih?

Koje ste vi lektire s guštom čitali (i koje su vas približile književnosti), a koje ste jedva pročitali?

Mislite li da bi mladi vise čitali kada bi se lektira malo “osuvremenila”?

[manchild]

evo ovdje isto o lektiri na 66. stranica i uvijek se vrtimo u krug

https://www.forum.hr/showthread.php?t=730453&page=66

[Freyya]

manchild kaže:

evo ovdje isto o lektiri na 66. stranica i uvijek se vrtimo u krug

https://www.forum.hr/showthread.php?t=730453&page=66

Pa dobro, nije prvi put da se ponavljaju teme na različitim pdf-ovima.

Koliko sam pratila ovu, prica se o lektiri opcenito i kako se ona obrađuje i provodi u školama. Nisam vidjela da se daju prijedlozi knjiga, niti kriteriji na osnovi kojih bi se trebale birati knjige. A nisam vidjela ni da se pisalo o knjigama koje su oni koji pišu voljeli citati, a ni onima koje su hejtali

Moderatori mogu slobodno ukloniti temu ukoliko smatraju da je suvišna

[manchild]

Freyya kaže:

Pa dobro, nije prvi put da se ponavljaju teme na različitim pdf-ovima.

Koliko sam pratila ovu, prica se o lektiri opcenito i kako se ona obrađuje i provodi u školama. Nisam vidjela da se daju prijedlozi knjiga, niti kriteriji na osnovi kojih bi se trebale birati knjige. A nisam vidjela ni da se pisalo o knjigama koje su oni koji pišu voljeli citati, a ni onima koje su hejtali

Moderatori mogu slobodno ukloniti temu ukoliko smatraju da je suvišna

ma ne, nego sam mislio da se i drugi bave tom temom pa pravi zaključak nismo našli

[humphrey172]

Meni osobno lektira nije bila mrska, iako sam u ono vrijeme teško stizao zaista pročitati sve što je bilo za lektiru. Uz sve ostale obaveze još ugurati dvije knjige u mjesec dana - teško izvedivo.

Iako je bilo nekih stvari koje su me zaista zanimale, makar moram reći da mi je kod profesorice bilo zanimljivijih zadataka koja je zadavala za dodatnu ocjenu/bodove mimo lektire, a bilo je u sklopu književnosti koja se obrađivala u sklopu redovnog sata. Tako sam čitao Fahrenheit i Turgenjeva i to mi je dan danas više u sjećanju nego neki drugi, lektirni naslovi.

No, osim tog tempa, istina je da brdo knjiga koje su tad bile na popisu lektire mi nije nešto značilo za obrazovanje. Ok je znati neke osnovne informacije i ono što spada pod opću kulturu, a opet nije baš sve što je popularno nužno i kvalitetno.

Sellinger mi je bio super, Hemingway mi je isto nešto što spada pod opću kulturu, a Patnje mladog Werthera sam pročitao doslovno u jednom danu (jer sam je se sjetio doslovno dan prije ispita, ali mi je zapravo bila zanimljiva).

S druge strane sjećam se da sam krenuo nešto s Biblijom i to mi ništa tad nije bilo jasno. To bi trebalo drugačije obraditi, s nekim natuknicama i objašnjenjima njezine važnosti, iz kuta teorije književnosti, a ne vjeronauka.

Sad znam da je kasnije bio uvršten Harry Potter, ne znam je li to zaista nešto što je nužno za obrazovni sustav, mada sam je tada čitao i to redom kako su knjige izlazile.

Općenito problem je što nam je obrazovni sustav (govorim za svoju generaciju) odnosno program za gimnaziju iovako bio dobro nafilan. Danas imam veći interes za knjige nego tada, iako sam to razvio po vlastitim nekim preferencijama, školska lektira me slabo ili gotovo nikako u tom smislu nije oblikovala.

[Dustflower]

humphrey172 kaže:

Danas imam veći interes za knjige nego tada, iako sam to razvio po vlastitim nekim preferencijama, školska lektira me slabo ili gotovo nikako u tom smislu nije oblikovala.

Takodjer, definitivno me lektira nije oblikovala. I dan danas ne volim mnoge od tih knjiga iz kanona.
Ja sam za to da barem 50% lektire bude po slobodnom izboru. Tipa, odaberes, procitas i napises esej o nekoj temi iz knjige, mozda pokoju knjigu prezentiras razredu.

[Freyya]

Meni je veći problem bila srednja skola. U osnovnoj sam citala dosta toga sa strane i ljeta i praznike provodila u knjižnici.

U srednjoj mi se jedno vrijeme “zgadilo” citanje jer sam jedva stizala sa lektirama. U 3. i 4. razredu je isto bilo po 2, 3 knjige mjesecno i uz obaveze i treninge sam se ubijala s tim.

Voljela sam poeziju oduvijek, a toga je najmanje bilo - veselila sam se simbolistima u 4. razredu.

Dobra strana je sto smo iz engleskog isto dosta toga čitali i profesorica je birala moderniju literaturu.

Od dječjih knjiga zao mi je sto su izbacili Smogovce, Ježevu kućicu… Dodali su Dnevnik Pauline P. i to mi se cini dobar potez jer je djeci zanimljiva.

U srednjoj vidim da su ostali klasici, i tu definitivno ima mjesta za poboljšanje. Definitvno ni dodala Pavlicica, Jergovica, Drakulicku i sl. autore.

[FluZtr]

Ajme, nisam znala da su izbacili Smogovce.

OŠ: voljela sam lektire koje su bile ekranizirane poput Lažeš, Melita, Družba Pere Kvržice, Vlak u snijegu. Osim njih, Dnevnik Ane Frank, Heidi, Ezopove basne.

SŠ: voljela sam Bijeg, Stranca, Posljednje Stipančiće, Gospodu Glembajeve, Kafkin Preobražaj, Šimićeva Preobraženja.

[californiamen]

Freyya kaže:

Koje knjige bi se po vama trebale naći na popisu lektire u osnovnoj i srednjoj skoli, i koji bi trebali biti kriteriji za odabir istih?
Koje ste vi lektire s guštom čitali (i koje su vas približile književnosti), a koje ste jedva pročitali?

Mislite li da bi mladi vise čitali kada bi se lektira malo “osuvremenila”?

manchild kaže:

evo ovdje isto o lektiri na 66. stranica i uvijek se vrtimo u krug

Dustflower kaže:

Ja sam za to da barem 50% lektire bude po slobodnom izboru. Tipa, odaberes, procitas i napises esej o nekoj temi iz knjige, mozda pokoju knjigu prezentiras razredu.

Zašto zapravo lektira nije omiljena, zašto zapravo lektirni naslovi nisu modernizirani/osuvremenjeni? Zašto djeca ne vole čitati debele knjige?

Moj mlađi sin nikako to nije volio, ali baš niti malo. I onda sam ja, neposredno prije spavanja, uzeo lektirno djelo i počeli smo čitati zajedno, i tada sam se ja – teško je kazati ali upravo tako: fingirao – da me to djelo zanima, da je detalj u djelu ono što me interesira i tada je u mom mlađem sinu proradio: klik – i upitao se: čekaj, ako ta knjiga zanima moga oca onda je i meni vrijedno da pročitam tu knjigu?
Iz mog psihološkog/pedagoškog iskustva najvažnije je ovo: sadržaj lektire, organizacija kako je lektirno djelo traženo i osuvremenjeno i – ono posljednje: uzor. „Odgoj je ljubavi i uzor.“ ( F.Frobel). Ništa od „mrkve“ i „batine“ neće privući mlade osobe da potraže u sebi intrinzičnu motivaciju za čitanje velikih djela.
Ja sam u osnovnoj školi najviše volio „Junaci Pavlove ulice“ i „Smogovce“, a u srednoj školi sam uživao u F.M.Dostojevskom i njegovoj „Zločini i kazna“ i „Mučnini“ od Sartrea.

Danas moj mlađi sin redovno čita knjige i poklanjamo si za rođendan knjige koje su tražene i zanimljive, sve u duhu one sentencije od Umberta Eca: „U svemu sam tražio mir, ali ne nađoh ga nigdje, osim u kutu, uz knjigu!“

[Freyya]

Slažem se da i roditelji imaju važnu ulogu, ali opet to ovisi i o djetetu. Kod mene je slučaj da je to starijem muka, a mlađem je super cool jer si je važan što čita i još u knjižnici dobije žig bubamaricu da je pročitao knjigu - skuplja ih ko' Pokemone

Na ovoj temi što je Manchild linkao sam pisala i o načinu na koji se lektire obrađuju u školama pa su me malo razapeli

Mislim da je to ipak na kraju vezano uz afinitete, a odabir literature sigurno ne pomaže. Ovo što je FluZtr spomenula - i mojima su zanimljive ekranizirane knjige. Uspoređuju kako je u knjizi, a kako u filmu.

Nacionalna strategija poticanja čitanja je koliko vidim ostala slovo na papiru - bez nekakvih akcijskih planova i sporadičnih akcija, malo toga se može postići.

[californiamen]

Freyya kaže:

Slažem se da i roditelji imaju važnu ulogu, ali opet to ovisi i o djetetu. Kod mene je slučaj da je to starijem muka, a mlađem je super cool jer si je važan što čita i još u knjižnici dobije žig bubamaricu da je pročitao knjigu - skuplja ih ko' Pokemone

Nisi u pravu. Zašto? Jer roditelji su onaj pravi jedinstveni uzor svom djetetu. U procentima, to izgleda oko 60 % za roditelje ( ostalih 40 % su institucije – škola/nastavnici/profesori – i signifikant other's – razni drugi utjecaji/druge osobe), dakle oni su - voditelji, oni su organizatori, oni su onaj pravi jedinstveni - UZOR svom djetetu. Ako jesu? Ako – doista?

Jesi u pravu. Zašto? Jer ne mora svako dijete uživati u knjizi. Postoje razni drugi interesi ( osim književnih), nismo svi spremni niti nas to treba i mora interesirati, posebno ne - obavezna lektira. Gdje bismo svi završili da je svakom djetetu omiljena lektira „Zločin i kazna“; mi trebamo sposobne i prave stručnjake/profesionalce za svaki posao, ne samo za lektiru? Postoje razni drugi profesionalni interesi, razni drugi „idoli“ osim Dostojevskog..

Uostalom, prava, dobra, iskustvena knjiga nema cijenu.., samo za poneke?

[Freyya]

Evo ja svečano i javno priznajem da sam bila hejter ruskog realizma Dotukle su me te lektire - radije bi čitala kako se Madeleine kolačić otapa na još dodatnih 50 stranica

A ponešto ovisi i o profesorima hrvatskog jezika, zar ne?

[Basta]

Kad ti sa 16 dođu Meša Selimović i "Derviš i smrt", pa počne s onim: "Imam 40 godina... prestar sam za ovo... premlad sam za ono..."

Aj, pravi citat:

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.

Lektira je tu da probudi ljubav prema čitanju, ali i da pročitaš iz kulturnih razloga djela koja nisu (još) za tvoju dob. Teško je voljet nešto što (još uvijek) ne razumiješ.

Nekoliko desetljeća poslije sam se uvatio "Derviša" opet, i ovo o 40 godina je leglo samo tako.

Freyya kaže:

Evo ja svečano i javno priznajem da sam bila hejter ruskog realizma Dotukle su me te lektire - radije bi čitala kako se Madeleine kolačić otapa na još dodatnih 50 stranica

A ponešto ovisi i o profesorima hrvatskog jezika, zar ne?

Neke lektire su me isprepadale i istraumatizirale, pogotovo francuske, biž biž.

Profesor je tu da te uputi i objasni, ali kako će ako i sam ne razumije.

[Freyya]

Basta kaže:

Neke lektire su me isprepadale i istraumatizirale, pogotovo francuske, biž biž.

Profesor je tu da te uputi i objasni, ali kako će ako i sam ne razumije.

Znači... Therese Raquin i rečenica "Čin je bio tih i brutalan." Analizirali smo ju valjda pola sata - malo je reći da smo imali osebujnu profesoricu

S druge strane pisali smo ispite iz lektire - bile su i grupe

Isto jedna anegdota - pitanje iz Godota je bilo koje je značenje pješčanog sata. Svi smo se blijedo pogledavali jer to nitko nije ni registrirao u knjizi

[humphrey172]

FluZtr kaže:

Ajme, nisam znala da su izbacili Smogovce.

Ja nisam sad toliko mlad, ali ne sjećam se da je Smogovaca bilo i u moje vrijeme, barem kao obaveznu lektiru

Freyya kaže:

Isto jedna anegdota - pitanje iz Godota je bilo koje je značenje pješčanog sata. Svi smo se blijedo pogledavali jer to nitko nije ni registrirao u knjizi

Joj, sjećam se jednog gimnazijskog profesora koji je na ispitu za lektiru pitao kakve su boje haljine bile u ormaru u jednom od tih romana, sad ne znam je li to Ana Karenjina ili u nekom od tih francuskih romana, Madame Bovary ili nešto treće. Srećom, meni nije predavao.

Znam samo da je studentima na komparativnoj književnosti Dean Duda govorio za takve pizdarije - "a što će vam to?" ipak se referirajući na važnost značenja nekog djela ispred dokaza da si nešto zaista i pročitao.

Dobro, negdje je neka simbolika važna, a Beckett ih je ovako pun. No, osobno mi je glupo ako nešto nije očito na prvu ili nakon malo mozganja na drugu, zašto bi to bilo važno uopće.

Zato mi je i tad bio draži Ionesco. Ako i ništa ne kužiš, barem je zabavan u svom prikazu apsurda.

[californiamen]

Freyya kaže:

A ponešto ovisi i o profesorima hrvatskog jezika, zar ne?

Basta kaže:

Lektira je tu da probudi ljubav prema čitanju, ali i da pročitaš iz kulturnih razloga djela koja nisu (još) za tvoju dob. Teško je voljet nešto što (još uvijek) ne razumiješ.
Profesor je tu da te uputi i objasni, ali kako će ako i sam ne razumije.

O profesorima i nastavnicima hrvatskog jezika trebalo bi otvoriti dodatnu temu, jer sam nebrojeno puta imao razgovor s njima.

Oni su ključni i bitni za pitanje hrvatskog jezika i lektire. Zašto je to tako kako jeste? Oni sudjeluju sa 80 % u svemu – interes je tu važan, a sam sadržaj, egzemplarno znanje i motivacija iz samog predmeta ( lektira) je tu sa samo 20 % ( ovo je informacija sa stručnog skupa psihologa). Ja nisam vjerovao u to, ali onda sam se pitao? I shvatio – jer svako ima svoje osobno iskustvo sa svog školovanja – da svatko VOLI taj nastavni predmet zato što VOLI svoga profesora, jer mu on daje to svoje znanje i interes ( ili obratno).

Tada sam shvatio važnost te činjenice – jer je to činjenica! Naravno da svaki od profesora ne mora biti lik ( „Captain, my captain) iz „Društva mrtvih pjesnika“, gdje on uvodi svoje učenike na neformalan i iznimno zanimljiv način, ali da se treba odmaknuti od suhog, dosadnog, nezanimljivih fakata/dogmi – to je sigurno. Nedvosmisleno jasno.

O Captain, my Captain! | Thank you to Robin Williams (HD)

[Freyya]

humphrey172 kaže:

Dobro, negdje je neka simbolika važna, a Beckett ih je ovako pun. No, osobno mi je glupo ako nešto nije očito na prvu ili nakon malo mozganja na drugu, zašto bi to bilo važno uopće.

Zato mi je i tad bio draži Ionesco. Ako i ništa ne kužiš, barem je zabavan u svom prikazu apsurda.

Njih se čita pred kraj 4. razreda i znam da smo svi već bili rasijani pred maturu i pripremali se za nju. Ovo sam bila pročitala nabrzaka i bio mi je isto dosadnjikav pa nije ni čudo da nisam popamtila takve detalje.

Osobno mi je gore od lektire bilo pisanje i zadaćnice jer je i tu profesorica imala osebujne teme. I uvijek ih je vezala za lektire - tako da je čitanje bio i preduvjet za pisanje zadaćnica.

californiamen kaže:

O

Tada sam shvatio važnost te činjenice – jer je to činjenica! Naravno da svaki od profesora ne mora biti lik ( „Captain, my captain) iz „Društva mrtvih pjesnika“, gdje on uvodi svoje učenike na neformalan i iznimno zanimljiv način, ali da se treba odmaknuti od suhog, dosadnog, nezanimljivih fakata/dogmi – to je sigurno. Nedvosmisleno jasno.

O Captain, my Captain! | Thank you to Robin Williams (HD)

Ma ja čak i ne očekujem da budu "klauni" nego da se malo odmaknu od suhoparnosti

[Grimko]

Freyya kaže:

Evo ja svečano i javno priznajem da sam bila hejter ruskog realizma Dotukle su me te lektire - radije bi čitala kako se Madeleine kolačić otapa na još dodatnih 50 stranica

A ponešto ovisi i o profesorima hrvatskog jezika, zar ne?

Pridružujem se klubu hejtera ruskog realizma, makar mi ni Marcel nije nešto mio. Sve mi je to bila tlaka za čitat i priznajem, dio toga sam pročitao izrazito površno (ili ne pročitao uopće). A bio sam klinac koji je poprilično čitao još od osnovne. Onu dosadnu Anu Karenjinu nikad nisam mogao dovršit, jedva 100injak strana napreskokce "pročitao". Ali sam paralelno progutao od Tad Williamsa Prijestolje od zmajokosti koje ima skoro 700 stranica.

Mislim da jako ovisi o profesoru i kako se lektira obrađuje. Meni je u srednjoj bila lektira super jer smo imali rasprave o djelima. Nismo morali pisati dnevnik čitanja. Profa je bila super. Najbolje od svega - mogao si biti hejter i otvoreno reći da ti je knjiga loša. Samo je profa onda tražila da konkretno obrazložiš što ti se ne sviđa i zašto ti se to ne sviđa. S druge strane, u OŠ smo morali pisati detaljni dnevnik čitanja sa citatima i to je bio smor. Ono, 4-5+ stranica u A4 bilježnici.

Kako napraviti od lektire gušt, a ne obavezu? Jednostavno, tako da ista prestane biti obavezna. Dok god je moraš pročitat i dok god se ocjenjuje, može knjiga biti najzanimljivija na svijetu, ali je obaveza koju moraš odraditi ako želiš pozitivnu ocjenu. Da sam danas srednjoškolac, mislim da bi sve te lektire, pogotovo klasike svjetske književnosti, jednostavno konzumirao u audio book formatu. Ruske realiste na 2x brzini ili navečer da me dosadom uspavaju.

[mladjo79]

Problem sa lektirom je što se ona orijentira na povijest književnosti (kao i cijeli predmet Hrvatski/Srpski/whatever) i onda mi moramo čitati knjige koje imaju povijesnu važnost ali su mnoge zastarjele i za stare čitatelje, a kamoli ne za klince u pubertetu. Dajte djeci Harryja Potera, Young adoult književnost, bilo što ali da je njima zanimljivo i da ih se tako navuče na čitanje knjiga pa će onda oni lako kasnije uzeti i čitati ozbiljniju literaturu. Ovako, sa većinom lektire ih se samo odvraća od knjige jer oni, zbog takvog izbora za lektiru, automatski knjige smatraju dosadnima, napornima i nezanimljivima. Mislim, u prvom srednje sam iz lektire imao npr. Antigonu...Knjiga mi je bila katastrofa. Ne znam ni jesam li je pročitao do kraja. A poprilično sam uvjeren da mi se ni danas ta knjiga ne bi svidjela) Ali dobro, ja sam zavolio knjige unatoč uglavnom lošem izboru koji smo morali čitati za lektiru ali koliki baš zbog te lektire nisu nastavili dalje s čitanjem...
S druge strane, bilo je nekoliko knjiga koje su stvarno bile odlične poput Zločina i kazne, Čiče/Oca Goriota, Junaka našeg doba...Ali i te knjige nisu za tinejdžere nego za starije čitatelje.

[Dustflower]

Grimko kaže:

Kako napraviti od lektire gušt, a ne obavezu? Jednostavno, tako da ista prestane biti obavezna.

Potpis. Zato sam i napisala gore da bi barem 50% trebalo biti citanje po slobodnom izboru (mozda s neke duze liste knjiga), pogotovo ako je svrha lektire da probudi i razvije interes za citanjem.

Ok mi je da postoji pregled povijesti knjizevnosti, ali da se to prolazi vecinom ulomcima u citanci, gledanjem dobrih ekranizacija, kazalisnih predstava i sl.
Lektira treba biti tema diskusija, ako se vec ocjenjuje, da se ispita koliko je ucenik shvatio poruku djela, povijesni kontekst kad je nastalo, stil, teme, metafore i sl. Ali ne treba biti zastupljen s citavim djelom svaki pravac u svakoj zemlji (jos jedan hejter ruskog realizma i francuskog naturalizma )
Bitno je i da bude ukljucena publicistika, a ne samo beletristika, barem u 4. srednje.

A kod nas se to svede na piskaranje stranica informacija, sadrzaja i sl. i onda te profesor za ocjenu pita boju necije haljine ili kakav je namjestaj bio u necijem stanu.