Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 11.02.2010., 23:20   #1
Što se dogodilo sa mnom?

nisam mislila da cu ikad pisati ovakvo sto na forumu ni traziti savjete, ali ne znam vise sta da radim...

ne znam ni otkud poceti, a da ne ispadne skroz nepovezano.. uglavnom, u zadnje vrijeme se osjecam toliko lose da se ne zelim ni izaci iz kreveta ujutro, ima dana kad ne radim bas nista, na netu sam i citam forume, piskaram nesto po facebooku, ne izlazim iz stana, ne druzim se s ljudima.. ipak, to ne bi bilo nista zabrinjavajuce da u to vrijeme radim nesto korisno, ucim i sl, ali skroz suprotno od toga....bas nista ne radim, a vrijeme mi samo prolazi.
za sve sto isplaniram mi treba bar duplo vise vremena.... zapravo, prije 3 puta vise...
a inace nisam takva, nisam neodgovorna niti lijena, nisam ni na pocetku faksa pa znam da se isto tako ne radi o prilagodbi na nov nacin ucenja i slicno.
jednostavno se ne prepoznajem i ne znam sta da radim, ovo s pomanjkanjem volje za ucenjem i nedostatkom koncentracije sam si pokusala objasniti tim sto me je jako poceo umarati moj faks i sto cim ne ucim jako puno i konstantno nema rezultata...ali i dalje mi nije jasno ovo s neodlascima iz sobe...s kompa...nikud bas jer nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim
i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
i ne, nije mi se dogodila nikakva tragicna situacija u zadnje vrijeme, prekid, necija smrt..nista sto bi moglo bit uzrok ovakvom mom glupom stanju.
ispricavam se zbog dugog posta, ali stvarno me zanima je li tko imao slican problem i mislite li da bih trebala ipak na neku terapiju/sto god slicno. ma mozda bi mi bilo pametnije da posjetim psihijatra, a ne psihologa
being alive is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 23:25   #2
pojeo te internet. baci komp kroz prozor, i sve ce brzo doci na mjesto
__________________
Zakon je tu da se krši!
mirka is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 23:26   #3
Quote:
being alive kaže: Pogledaj post
nisam mislila da cu ikad pisati ovakvo sto na forumu ni traziti savjete, ali ne znam vise sta da radim...

ne znam ni otkud poceti, a da ne ispadne skroz nepovezano.. uglavnom, u zadnje vrijeme se osjecam toliko lose da se ne zelim ni izaci iz kreveta ujutro, ima dana kad ne radim bas nista, na netu sam i citam forume, piskaram nesto po facebooku, ne izlazim iz stana, ne druzim se s ljudima.. ipak, to ne bi bilo nista zabrinjavajuce da u to vrijeme radim nesto korisno, ucim i sl, ali skroz suprotno od toga....bas nista ne radim, a vrijeme mi samo prolazi.
za sve sto isplaniram mi treba bar duplo vise vremena.... zapravo, prije 3 puta vise...
a inace nisam takva, nisam neodgovorna niti lijena, nisam ni na pocetku faksa pa znam da se isto tako ne radi o prilagodbi na nov nacin ucenja i slicno.
jednostavno se ne prepoznajem i ne znam sta da radim, ovo s pomanjkanjem volje za ucenjem i nedostatkom koncentracije sam si pokusala objasniti tim sto me je jako poceo umarati moj faks i sto cim ne ucim jako puno i konstantno nema rezultata...ali i dalje mi nije jasno ovo s neodlascima iz sobe...s kompa...nikud bas jer nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim
i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
i ne, nije mi se dogodila nikakva tragicna situacija u zadnje vrijeme, prekid, necija smrt..nista sto bi moglo bit uzrok ovakvom mom glupom stanju.
ispricavam se zbog dugog posta, ali stvarno me zanima je li tko imao slican problem i mislite li da bih trebala ipak na neku terapiju/sto god slicno. ma mozda bi mi bilo pametnije da posjetim psihijatra, a ne psihologa
imam isti problem ucim po 9 sati reces da sam lud al pokusavam kd sebe razviti upornost i pokusavam se promjenit pa sam sebi dokazujem neke stvari jbg.........a nisam izasao ima 6 mjeseci od raskida sa djevojkom uopste nemam volju za prijateljima i drustvom opet ces reci da sam lud al et
archy11111 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 23:34   #4
ne znam, istina da mozda nekad previse vremena provedem na internetu, ali znam da se ne radi samo o tome.. mogla bih dat komp nekome na tjedan-dva, ali kad mi treba za faks svako malo, a i za ostalo.

ovo s 9 sati ucenja mi i nije toliko nepoznato....meni nije tesko ostati u knjiznici ili doma i uciti, raditi nesto....ali jednostavno ne ide, misli mi lete i postanem zivcana. cak mi se i place samo tako
ja imam volju za prijateljima i druzenjem i super se zabavljam kad smo zajedno, s novim ljudima jos vise, ali cim ostanem sama mi je uzasno...a svaki dan jedva cekam da dodem doma i ne budem okruzena ljudima.
vidim sad da ovo sto sam napisala nema nekog smisla, ali kad je tako
being alive is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 23:40   #5
Quote:
being alive kaže: Pogledaj post
ne znam, istina da mozda nekad previse vremena provedem na internetu, ali znam da se ne radi samo o tome.. mogla bih dat komp nekome na tjedan-dva, ali kad mi treba za faks svako malo, a i za ostalo.

ovo s 9 sati ucenja mi i nije toliko nepoznato....meni nije tesko ostati u knjiznici ili doma i uciti, raditi nesto....ali jednostavno ne ide, misli mi lete i postanem zivcana. cak mi se i place samo tako
ja imam volju za prijateljima i druzenjem i super se zabavljam kad smo zajedno, s novim ljudima jos vise, ali cim ostanem sama mi je uzasno...a svaki dan jedva cekam da dodem doma i ne budem okruzena ljudima.
vidim sad da ovo sto sam napisala nema nekog smisla, ali kad je tako
to je sasvim ok,ja sam bjezao 3 godine i od faxa i od svega samo da nebi bio sam konstatno izlazio i nisam mogao zamisliti dan bez izazaka jel kad ostaem sam bilo mi je jako glupo nemogu ti to opisati bojao sam se samoce jednostavno ali kada sam posao sa bivsom djevojkom i sve to sto se desilo nezzz promjelo me u tom pogledu jel ni mi problem biti sam svesti zivot na fax teretanu kao jedine izlaze,sta ti zelim reci uvjek ce ti biti tako dok se nesuocis sa tim natjeraj sebe da se suocis sa samocom i vidis njene dobre strane,postavi se u situaciju da nemas prijatelja i da sve moras sama,
archy11111 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.02.2010., 23:59   #6
ne znam koliko to dugo već traje, ali ja mislim da kao što je čovjek u nekom periodu veseo tako je u nekom tužan i bezvoljan, ne možeš uvijek biti sretan...dogodilo se i meni to ljetos, jednostavno nisam htjela izaći iz kuće, moji prijetelji su izludili samnom, čak su me prestali zvati na kave jer su već znali odgovor...no nakon nekoliko tjedana me to prošlo i počela sam opet normalno živjeti i izlaziti...
jednostavno pusti, 'odboluj' to i dobro...reci sama sebi 'ok, sada sam bezvoljna i ne da mi se ništa raditi, ali odobravam sebe, to je sasvim u redu, trenutno se tako osjećam i prihvaćam to. to će proći i poslije ću se osjećati bolje.' barem je meni to pomoglo jer kad sam se stalno mučila s pitanjima 'ajme šta mi se događa, koji vrag, prolupat ću' samo sam se još više ukopavala u sve to...a ako prihvatiš situaciju bit će ti lakše...
a u međuvremenu se koncentriraj na nešto što voliš i želiš, npr. ja sam istraživala sve o americi (vidi se po nicku da ju obožavam, jel ), tražila sam slike new yorka, sumraka ( ), kristen stewart...ispucavaj se po forumu, nađi si nešto što te smiruje...
a na pitanje zašto ti se to sve događa ti ne mogu odgovoriti naravno, to samo ti možeš znati. (iako ja doduše nikad nisam dokučila u čemu je bila stvar )

ma bit ćeš ti bolje, ništa se ne brini
__________________
I live in a world of fantasy, so keep your reality away from me.
TheNYCityBabe is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 00:00   #7
Ima nas, ima nas...pisali smo na jednoj drugoj temi Kako se suočiti sa samim sobom.
__________________
Leben lässt sich nur rückwärts verstehen, muss aber vorwärts gelebt werden...S.A. Kierkegaard
Engelchen00012 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 13:52   #8
Mozda je faza u kojoj trazis sebe, mozda su ti dosadasnje aktivnosti, prijatelji i ostalo dosadili pa ti treba nesto novo u zivotu za sto ces se zainteresirati i onako..pokrenuti malo strasti za necim.
A mozda je i depresija. Ako ne upali s aktiviranjem na drugim podrucjima, uvijek mozes otici na razgovor kod psih, ali ovaj put ispricati stvarno o cemu se radi
hocu_van is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 15:09   #9
Quote:
being alive kaže: Pogledaj post
nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
A šta realno dobivaš od tog pretvaranja...izvana održavanje lažnog sjaja a iznutra prožimajuće nezadovoljstvo.... kako to ono psihijatri zovu

Zadnje uređivanje ždralexandrijka : 12.02.2010. at 15:16.
ždralexandrijka is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 16:52   #10
Meni svi tvoji simptomi zvuče na depresiju. Ne znam da li se radi o sezonskoj potištenosti i koliko to traje ili si duže vrijeme bila izložena stresu pa je to posljedica. Ne znam, progooglaj malo o toj bolesti i ako se prepoznaješ najbitnije je da promptno reagiraš. Meni se to isto desilo prije 2 godine a isto sam omiljena u društvu, uvijek vesela......Potraži pomoć i vjeruj da ćeš uspijeti. Pozdrav
__________________
Čovjek nikada ne dobije veći križ nego što može nositi...
n0ra is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 21:21   #11
Quote:
n0ra kaže: Pogledaj post
Meni svi tvoji simptomi zvuče na depresiju. Ne znam da li se radi o sezonskoj potištenosti i koliko to traje ili si duže vrijeme bila izložena stresu pa je to posljedica. Ne znam, progooglaj malo o toj bolesti i ako se prepoznaješ najbitnije je da promptno reagiraš. Meni se to isto desilo prije 2 godine a isto sam omiljena u društvu, uvijek vesela......Potraži pomoć i vjeruj da ćeš uspijeti. Pozdrav
ne radi se o sezonskoj potistenosti...traje godinu dana sigurno, ako ne i vise...naravno da sam preko ljeta skoro pa skroz dobro, ali mislim da je to zato sto sam stalno u pokretu, na putovanjima, novi ljudi, iskustva....

citala sam toliko o tome svemu i ne znam, cak sam pronasla previse simptoma manicne depresije i depresije...ne znam, bas sam zbunjena, pronasla sam se i u opisima anksioznosti i ops komp poremecaja, ali opet se uvjeravam da mi nista nije i da sam mozda samo lijena/nesto tome slicno trenutno i da ce se sve vratiti na svoje mjesto...jer iako imam poteskoce s koncentacijom i nista mi se ne da, grozne probleme sa spavanjem, stalna preispitivanja i razmisljanja o glupostima, umor i slicno....nisam mislila da je preozbiljno jer se i veselim nekim stvarima i ljudima i i dalje se smijem i uzivam u nekim stvarima...
hvala svima na odgovorima mislim da cu skupiti hrabrosti i ovih mjeseci otici na razgovor kod psihologa....

@alexandrinha nemam nista od pretvaranja, ja se ne pretvaram najmjerno...jednostavno ostavljam dojam izrazito sretne i vesele djevojke koja nema nikakakvih briga, a glupo mi je ici okolo i gnjaviti ljude svojim problemima...
being alive is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 21:47   #12
Quote:
being alive kaže: Pogledaj post
ne radi se o sezonskoj potistenosti...traje godinu dana sigurno, ako ne i vise...naravno da sam preko ljeta skoro pa skroz dobro, ali mislim da je to zato sto sam stalno u pokretu, na putovanjima, novi ljudi, iskustva....

citala sam toliko o tome svemu i ne znam, cak sam pronasla previse simptoma manicne depresije i depresije...ne znam, bas sam zbunjena, pronasla sam se i u opisima anksioznosti i ops komp poremecaja, ali opet se uvjeravam da mi nista nije i da sam mozda samo lijena/nesto tome slicno trenutno i da ce se sve vratiti na svoje mjesto...jer iako imam poteskoce s koncentacijom i nista mi se ne da, grozne probleme sa spavanjem, stalna preispitivanja i razmisljanja o glupostima, umor i slicno....nisam mislila da je preozbiljno jer se i veselim nekim stvarima i ljudima i i dalje se smijem i uzivam u nekim stvarima...
hvala svima na odgovorima mislim da cu skupiti hrabrosti i ovih mjeseci otici na razgovor kod psihologa....

@alexandrinha nemam nista od pretvaranja, ja se ne pretvaram najmjerno...jednostavno ostavljam dojam izrazito sretne i vesele djevojke koja nema nikakakvih briga, a glupo mi je ici okolo i gnjaviti ljude svojim problemima...
Čitala sam i ja negdje za bipolar da osoba može biti izvana u fazi manije a iznutra proživljavat depresiju radi svijesti o svom stanju...a možda ti nije ništa nego ti samo treba restrukturiranje života..
ždralexandrijka is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 23:19   #13
slicna se stvar dogada i meni!!

samo kaj imam ludnicu na faxu oko jednog ispita, kojeg bezuspjesno polazem vec godinu i pol dana, doslovno! nakon pada prosle godine, tog i jos jednog predmeta - totalno mi je palo raspolozenje, upisala 4., al pogotovo zadnja 2-3 mjeseca, faze kad mi je super, faze kad ne zelim ustat, ono, po par dana, em dugo spavam, em spavam popodne ili sam zivcana i ne izlazim jer znam da bih samo urlala na ljude oko sebe.. iskaljujem to na krivim ljudima i ne znam u biti kaj mi je tocno.. cak i kad izadem van, ne da mi se, kad me frend zvao na pice, rekla sam mu da dode tu u najblizi kvartovski birc jer mi zlo bilo od pomisli da idem negdje medu ljude, visila na netu ili pospremala jer bi me to uspjelo nekako opustiti i skrenuti misli, cim bih pocela uciti, odmah - glava pocne bolit, spava mi se, zlo mi je.. apetit, ne moram ni spominjat kakav je.. a i ovak i onak sam mrsava.. jos zbog tog mojeg stanja, iskaljivanje na totalno krive osobe i onda se cudim!! kad sam medu ljudima, ne znam jel stvarno dobro glumim, dok ne velim kak se osjecam, nitko ne bi rekao..

pripisala sam to nekoj trenutacnoj depresiji, iako ja i depresija, nisam imala pojma kaj to znaci, ali zaista ne znam kako drugacije opisati i nazvati ovo stanje..

a isto tako, totalno sam drustvena osoba, koja voli i izac, zabavit se, upoznat nove ljude... primjetih isto tako da sam postala jaaako verbalno agresivna i prema kome treba i prema ljudima koji to nisu zasluzili, a da ne velim koliko mi je vec puta doslo da nekog tako odalamim... sto mi se isto tako nikad nije dogadalo tj barem bi uvijek sve ostalo na rijecima ako bi me netko toliko i isprovocirao!! da nemam peseka, bila bih 24/7 doma, ovako me ona izvuce iz kuce, malo po kvartu, htjela ne htjela!!

nazalost, zaista ne znam kaj ti savjetovati kad sam i ja sama u toj fazi..
__________________
~~~ Gnothi Seauton - Γνώθι Σεαυτόν ~~~
~~~ Meden Agan - Μηδέν Άγαν ~~~
~~~ Live Hard Ride Easy ~~~
bikers_girl is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 23:31   #14
i ja sam pomislila uzet nekog psica....tako cu se barem morati pokrenuti i brinuti se za njega i izlaziti kad ga moram setati...bikers girl, nadam se da ce biti bolje, i tebi i meni....eto sve sto si napisala stoji i za mene, plus jos hrpa glupljih stvari, ajde barem se jos ne izderavam na ljdue oko sebe

ja sam mislila otici u ljekarnu i kupiti onaj Aktivin H o kojem svi pricaju...djeluje li on stvarno s obzirom na to da se dobiva bez recepta?
being alive is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 23:34   #15
Quote:
being alive kaže: Pogledaj post
nisam mislila da cu ikad pisati ovakvo sto na forumu ni traziti savjete, ali ne znam vise sta da radim...

ne znam ni otkud poceti, a da ne ispadne skroz nepovezano.. uglavnom, u zadnje vrijeme se osjecam toliko lose da se ne zelim ni izaci iz kreveta ujutro, ima dana kad ne radim bas nista, na netu sam i citam forume, piskaram nesto po facebooku, ne izlazim iz stana, ne druzim se s ljudima.. ipak, to ne bi bilo nista zabrinjavajuce da u to vrijeme radim nesto korisno, ucim i sl, ali skroz suprotno od toga....bas nista ne radim, a vrijeme mi samo prolazi.
za sve sto isplaniram mi treba bar duplo vise vremena.... zapravo, prije 3 puta vise...
a inace nisam takva, nisam neodgovorna niti lijena, nisam ni na pocetku faksa pa znam da se isto tako ne radi o prilagodbi na nov nacin ucenja i slicno.
jednostavno se ne prepoznajem i ne znam sta da radim, ovo s pomanjkanjem volje za ucenjem i nedostatkom koncentracije sam si pokusala objasniti tim sto me je jako poceo umarati moj faks i sto cim ne ucim jako puno i konstantno nema rezultata...ali i dalje mi nije jasno ovo s neodlascima iz sobe...s kompa...nikud bas jer nisam takav tip osobe..i najbitnije od svega, jako volim ljude, jako volim izlaziti, biti vani..ali jednostavno nemam volje ni za sto...i onda ostanem doma i nista ne napravim cijelu noc, a mogla sam biti vani.
pored svega toga, cak sam i ljubomorna na ljude koji putuju, izlaze stalno, veseli su i druze se, a ja to ne radim. dobra sam osoba i znam da to nije okej, ali ne mogu si pomoci, cak sam se s nekim osobama smanjila druzenje jer ne mogu slusati o svemu tome
mislila sam da se radi o depresiji, ali sumnjam..ne znam, mozda je samo prolazno nesto, ali vise nisam sigurna.
pomislila sam vec kako bi bilo najbolje da odem psihologu na razgovor, ali jednom sam dosla i kad sam usla unutra nisam mogla nista reci i pitala sam nesto bez veze nevezano za ovo i bila najnormalnija i bas smo ugodno popricali, sigurna sam da ni njemu ne bi nikad palo na pamet (kao ni nikome od mojih prijatelja/poznanika) da se zapravo ja osjecam potpuno drugacije i tako lose.
svi mi govore kako imam super zivot, da poznaju jako malo tako nasmijanih i veselih ljudi poput mene, da sam pametna, da ne mogu vjerovati kako lako sklapam prijateljstva... a ja bi trenutno zamijenila svoj zivot s bilo cijim, bas bilo cijim
i nije mi jasno kako nitko,ali bas nitko nista ne pita. mozda ne primjecuju, mozda se tako dobro pretvaram, nisam sigurna...
i ne, nije mi se dogodila nikakva tragicna situacija u zadnje vrijeme, prekid, necija smrt..nista sto bi moglo bit uzrok ovakvom mom glupom stanju.
ispricavam se zbog dugog posta, ali stvarno me zanima je li tko imao slican problem i mislite li da bih trebala ipak na neku terapiju/sto god slicno. ma mozda bi mi bilo pametnije da posjetim psihijatra, a ne psihologa


predlazem ti da se fino odmoris radis ono sto te opusta te neko vrijeme odi s kompjutera.
__________________
''Life is an experiment.''
Floosh is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2010., 23:48   #16
Quote:
being alive kaže: Pogledaj post
i ja sam pomislila uzet nekog psica....tako cu se barem morati pokrenuti i brinuti se za njega i izlaziti kad ga moram setati...bikers girl, nadam se da ce biti bolje, i tebi i meni....eto sve sto si napisala stoji i za mene, plus jos hrpa glupljih stvari, ajde barem se jos ne izderavam na ljdue oko sebe

ja sam mislila otici u ljekarnu i kupiti onaj Aktivin H o kojem svi pricaju...djeluje li on stvarno s obzirom na to da se dobiva bez recepta?
hehe i ja se nadam da bu nas ubrzo proslo ovakvo raspolozenje! ocito se radi o fazi!

ne znam za to, ne uzimam nista kaj nije na prirodnoj bazi, zapravo, prvi put sad cujem za ovo! al ono kaj meni bar malo popravi raspolozenje je glazba! ples.. nemam koji put volje za plesanje, al glazba barem malo popravi stvari! sam kaj nemrem ni to cijelo vrijeme, kad krenem ucit, vise se koncentriram na mjuzu, nego na skriptu!
__________________
~~~ Gnothi Seauton - Γνώθι Σεαυτόν ~~~
~~~ Meden Agan - Μηδέν Άγαν ~~~
~~~ Live Hard Ride Easy ~~~
bikers_girl is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2010., 15:03   #17
nisam čitala baš sve što ste do sada napisali. eto, ni meni se ne da čini mi se da ti nedostaje nešto iskreno i pravo u svim tim druženjima. kažeš da si vesela i znaš mnogo ljudi, ali gdje su oni kada nisi vesela i koga bi imala da imaš problem. možda želiš to doznati. možda s eželiš odmaknuti od idealne situacije (druženje, normalno učenje itd.) da bi vidjela kkao je kada nije idealno.
__________________
Quisque faber fortunae suae est.
Monaje is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2010., 19:50   #18
Quote:
bikers_girl kaže: Pogledaj post
slicna se stvar dogada i meni!!

samo kaj imam ludnicu na faxu oko jednog ispita, kojeg bezuspjesno polazem vec godinu i pol dana, doslovno! nakon pada prosle godine, tog i jos jednog predmeta - totalno mi je palo raspolozenje, upisala 4., al pogotovo zadnja 2-3 mjeseca, faze kad mi je super, faze kad ne zelim ustat, ono, po par dana, em dugo spavam, em spavam popodne ili sam zivcana i ne izlazim jer znam da bih samo urlala na ljude oko sebe.. iskaljujem to na krivim ljudima i ne znam u biti kaj mi je tocno.. cak i kad izadem van, ne da mi se, kad me frend zvao na pice, rekla sam mu da dode tu u najblizi kvartovski birc jer mi zlo bilo od pomisli da idem negdje medu ljude, visila na netu ili pospremala jer bi me to uspjelo nekako opustiti i skrenuti misli, cim bih pocela uciti, odmah - glava pocne bolit, spava mi se, zlo mi je.. apetit, ne moram ni spominjat kakav je.. a i ovak i onak sam mrsava.. jos zbog tog mojeg stanja, iskaljivanje na totalno krive osobe i onda se cudim!! kad sam medu ljudima, ne znam jel stvarno dobro glumim, dok ne velim kak se osjecam, nitko ne bi rekao..

pripisala sam to nekoj trenutacnoj depresiji, iako ja i depresija, nisam imala pojma kaj to znaci, ali zaista ne znam kako drugacije opisati i nazvati ovo stanje..

a isto tako, totalno sam drustvena osoba, koja voli i izac, zabavit se, upoznat nove ljude... primjetih isto tako da sam postala jaaako verbalno agresivna i prema kome treba i prema ljudima koji to nisu zasluzili, a da ne velim koliko mi je vec puta doslo da nekog tako odalamim... sto mi se isto tako nikad nije dogadalo tj barem bi uvijek sve ostalo na rijecima ako bi me netko toliko i isprovocirao!! da nemam peseka, bila bih 24/7 doma, ovako me ona izvuce iz kuce, malo po kvartu, htjela ne htjela!!

nazalost, zaista ne znam kaj ti savjetovati kad sam i ja sama u toj fazi..
Ma to je sve jedan začarani krug. Trebali bi raditi nešto što je neophodno i 'pod must' (u ovom slučaju učenje), ali ne radimo, jer nam je više zlo od toga i čini nam se ko da si krademo život time. Onda ide ogorčenje na same sebe i cijeli svijet, zbog ne izvršavanja navedenog. I koliko god smo društveni i volimo ljude, u takvoj fazi ih ne podnosimo jer smo nesretni i nezadovoljni sami sobom. Tako to nekako ide kod mene. Ako shvatite uopće što sam htjela reći jer je nekako zbrda-zdola.
I jedino rješanje jest pokrenit se. A onda slijedi glavni problem svega KAKO????? Ne znam, jednostavno valjda samo krene kad više dosadi dosađivat se i gubit vrijeme. Nadam se.
miss_marple is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2010., 20:12   #19
Quote:
miss_marple kaže: Pogledaj post
Ma to je sve jedan začarani krug. Trebali bi raditi nešto što je neophodno i 'pod must' (u ovom slučaju učenje), ali ne radimo, jer nam je više zlo od toga i čini nam se ko da si krademo život time. Onda ide ogorčenje na same sebe i cijeli svijet, zbog ne izvršavanja navedenog. I koliko god smo društveni i volimo ljude, u takvoj fazi ih ne podnosimo jer smo nesretni i nezadovoljni sami sobom. Tako to nekako ide kod mene. Ako shvatite uopće što sam htjela reći jer je nekako zbrda-zdola.
I jedino rješanje jest pokrenit se. A onda slijedi glavni problem svega KAKO????? Ne znam, jednostavno valjda samo krene kad više dosadi dosađivat se i gubit vrijeme. Nadam se.
Meni se ovaj forum zgadio, a opet me evo.

Kad ga ujutro pogledam, pa vidim iste teme, na kojima nitko nije ništa napisao...muka mi dođe. Ali očito je i to bolje, nego raditi nešto.
__________________
Leben lässt sich nur rückwärts verstehen, muss aber vorwärts gelebt werden...S.A. Kierkegaard
Engelchen00012 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2010., 20:47   #20
tako i meni, nista ne mogu napraviti kako treba i kako isplaniram... i onda buljim u komp... dođe mi da se rasplacem kad se sjetim koliko sam inace stvari napravila u jednom danu/poslijepodnevu cak....a sad
being alive is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 06:34.