|
18.11.2012., 18:06
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 1,380
|
Emotivno ''hladna''.
Zdravo!
Oduvijek sam bila tiha i povučena, tipičan introvert. U nižim razredima osnovne škole bila sam psihički zlostavljana od strane kolega iz razreda. To je utjecalo na mene, na samopouzdanje.
Uvijek sam suzdržana. Ne znam pokazati osjećaje, djelujem apatično.
Zapravo, moje unutarnje ja i ono što ispoljavam u velikom je nerazmjeru. Senzibilna sam, ali sve ''kuham'' u sebi. Možda je to i svojevrsna obrana. Najgora sam prema ljudima koje volim. Ne znam imam li uopće snage voljeti, dati se. Umorna sam, toliko bih toga htjela reći, pokazati, a uvijek je tu unutarnji glas koji govori da ne smijem. Ne znam kako dalje!
|
|
|
18.11.2012., 23:11
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2012.
Lokacija: Ferrari
Postova: 39
|
Pozdrav,ja te razumijem.. isto sam oduvijek takav,u srednjoj doživio što si ti u osnovnoj i dosta se oko nekih stvari "grizem" u sebi..
ne znam dali ideš kod psihologa ili psihijatra,ali ako neideš imam preporuku za jednog psihologa koji mi je razgovorima dosta pomogao!
trenutno sam opet malo lošije pa ga opet namjeravam posjetiti jer vjerujem da će mi opet pomoći..
|
|
|
20.11.2012., 10:38
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2009.
Lokacija: Zabok
Postova: 4,144
|
Čitaj knjige samopoči, te razgovaraj s drugim ljudima o životu. Uči iz toga, te primjenjuj naučeno. Internet je također odličan pristup savjetima i znanju.
Buduči da si bila psihički zlostavljana, normalno je da se bojiš pokazati svoje misli i emocije. Ipak, budi hrabra. Unaprijed se pomiri s najboljim i najgorim mogučem ishodom, te se otvori prema drugim ljudima. Jednostavno riskiraj unatoč prisutnom strahu i neugodnosti. Ono što je danas neugodno, sutra će ti postati normalno, a prekosutra ugodno.
Moguče je da to netko iskoristi protiv tebe i povrijedi te. Ipak, nemoj odustajati zbog prepreka koje se pojave. Riskirala si i kada si učila hodati i voziti bicikl. Mnogo puta si pala, ali si ipak uspjela na kraju. Sav taj rizik i padovi su se isplatili.
|
|
|
21.11.2012., 00:00
|
#4
|
Lost in the darkness
Registracija: Jan 2008.
Lokacija: Neverland
Postova: 23
|
Također i kod mene slična situacija. Sve držim u sebi i nikome nikad ne želim reć (u sebi imam mix emocija i imam osjećaj da će mi eksplodirat glava). Jos uvijek nisam pronašla način kako to sve riješiti al sad se sve to pretvorilo u strah. Doslovno svega me strah... ić na faks, strah od neuspjeha ama baš svega.
__________________
People...stop fighting, angels are crying
We can be better, love is the answer
|
|
|
21.11.2012., 18:24
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 1,380
|
Ima nas.
Quote:
descending_angel kaže:
Sve držim u sebi i nikome nikad ne želim reć (u sebi imam mix emocija i imam osjećaj da će mi eksplodirat glava) Jos uvijek nisam pronašla način kako to sve riješiti al sad se sve to pretvorilo u strah.
|
Kad skupim dovoljno da ne mogu više - plačem! To me spašava.
|
|
|
21.11.2012., 20:06
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2009.
Lokacija: zagreb
Postova: 2,051
|
Takav je i moj suprug.
Obzirom da sam to brzo uočila, nagovorila sam ga neka vježba, gledajući mene, jer sam ja ona druga polovica. Smatram da smo nas dvoje cjelina, on je minus, a ja plus.
Naučio je biti bezrezervno otvoren i osjećajan samo prema meni i to u 4 zida. Ako ja ne inzistiram, u javnosti smo kao dobri prijatelji. Dalje ni mrvicu naprijed.
Kod ovakvih ljudi je osnovni problem to što se ne razvijaju dalje, duhovno. Ja znam da je moj suprug došao do jedne točke i dalje ne ide. Zašto, ne znam. Ima silni potencijal, ali ga guši i ne da van. Svjesna sam da su u pitanju razne traume iz prošlih vremena, koje nije odradio. Probala sam...dođe do određene razine, uzruja se i odustane. Kao da ljubomorno čuva te neke boli u sebi.
Postoji milijun načina kako sebe poboljšati i život si učiniti ljepšim, time i drugima.
Vjerujem da ne postoji ljudsko biće bez trauma i problema, posebno iz rane mladosti. Zašto netko ima hrabrosti to izliječiti, drugi ne...tko zna.
|
|
|
29.11.2012., 15:48
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2012.
Postova: 32
|
Ajme kako jeovo zadnje lijepo receno ...
KAko mislite da postoji milijun nacina da se poboljsa ? Moze samo jedan ...... ?
|
|
|
01.12.2012., 00:51
|
#8
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2008.
Postova: 5,294
|
Quote:
FridaDali kaže:
Zdravo!
Oduvijek sam bila tiha i povučena, tipičan introvert. U nižim razredima osnovne škole bila sam psihički zlostavljana od strane kolega iz razreda. To je utjecalo na mene, na samopouzdanje.
Uvijek sam suzdržana. Ne znam pokazati osjećaje, djelujem apatično.
Zapravo, moje unutarnje ja i ono što ispoljavam u velikom je nerazmjeru. Senzibilna sam, ali sve ''kuham'' u sebi. Možda je to i svojevrsna obrana. Najgora sam prema ljudima koje volim. Ne znam imam li uopće snage voljeti, dati se. Umorna sam, toliko bih toga htjela reći, pokazati, a uvijek je tu unutarnji glas koji govori da ne smijem. Ne znam kako dalje!
|
Slično je i kod mene bilo, ali sve iz prošlosti je uzrokovao neprilagođen um, a stare stvari nas sada more.
Samo srediti um i postupno počinjati iznova. Emocije i misli su proizvodi uma, voljom možemo "vratiti" um u njegovo prirodno stanje. Vrlo je važan balans između stvarnog svijeta i njegove kopije u našem umu, koja je tu samo da nam olakša funkcioniranje u određenoj situaciji. Sjećanjima se ne smijemo previše opsjedati, ali je dobro primjećivati uzroke vlastitih postupaka.
Najteže je vidjeti sebe u pravom svjetlu, a tek kada sebe vidimo, onda sve možemo vidjeti onako kako je, i prirodu i ljude, životinje, itd...
|
|
|
13.12.2012., 18:02
|
#9
|
U samoizolaciji
Registracija: Mar 2012.
Postova: 770
|
Quote:
Omaha kaže:
Takav je i moj suprug.
Obzirom da sam to brzo uočila, nagovorila sam ga neka vježba, gledajući mene, jer sam ja ona druga polovica. Smatram da smo nas dvoje cjelina, on je minus, a ja plus.
Naučio je biti bezrezervno otvoren i osjećajan samo prema meni i to u 4 zida. Ako ja ne inzistiram, u javnosti smo kao dobri prijatelji. Dalje ni mrvicu naprijed.
Kod ovakvih ljudi je osnovni problem to što se ne razvijaju dalje, duhovno. Ja znam da je moj suprug došao do jedne točke i dalje ne ide. Zašto, ne znam. Ima silni potencijal, ali ga guši i ne da van. Svjesna sam da su u pitanju razne traume iz prošlih vremena, koje nije odradio. Probala sam...dođe do određene razine, uzruja se i odustane. Kao da ljubomorno čuva te neke boli u sebi.
Postoji milijun načina kako sebe poboljšati i život si učiniti ljepšim, time i drugima.
Vjerujem da ne postoji ljudsko biće bez trauma i problema, posebno iz rane mladosti. Zašto netko ima hrabrosti to izliječiti, drugi ne...tko zna.
|
Isuse kad ovo čitam kao da čitam sebe i ex vezu koja je još friška..ja sam probavala isto.on ima tj ne voli izlazit i družit se nikako...jednom smo probali izać i on nije mogao uć..ukoračit unutra...osjetila sam kako mu je teško..ja sam izašla van .tj.ostala vani.on je otišao doma..bilo mi je strašno..vjerujem i njemu...i što napravit..probala sam probudit strast..zaljubljena nisam..ali jako smo si prijatelji i imamo zajedničkih točaka...kad sam neke nove stvari predlagala -on je protiv.nije ga se to dojmilo..i bilo što novo-ne..drži se starog ful...sve to mi je jako bolno jer i sama na sebi imam neke stvari za riješiti i rješavam ih..ali bojim se za njega..dubok u duši kao da je malo dijete ostao..zaista mu želim pomoć i dalje ga volim al meni nešto nedostaje..nismo se čuli evo tri dana.on će se začahurit sad.povuć u sebe...meni nedostaje društvo ..izlazit..nešto jo š..ali te rane iz mladosti nas jako zezaju u lifeu
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:51.
|
|
|
|