Tri generacije pod istim krovom

[Monstera]

La_LuNa kaže:

da, uvijek ostaje opcija podstanarstva, ali opet, zivimo u rvatistanu, gdje je taj aspekt totalno neuredjen. u vecim sredinama se jos i nadje koliko toliko normalnih stanodavaca, no u manjima uvijek strepis jel ce te gazda izbaciti na ulicu u roku keks, ne zeli te prijaviti i svasta nesto - sto nikako nije pozeljna perspektiva za podizati djecu.
i kaj preostaje nego stisnut se k starcima i cekat bolja vremena? jedino ne imati svoju obitelj

mislila sam zaobic temu, al mi svakako bode u oci nesto sto cesto cujem kod ljudi u RL, citala sam zalopojke na ZUDu a cesto se zalomi i na RiDu-u, posebno kad je o odgoju djece rijec....

birati izmedju suzivota sa roditeljima i podstanarstva?
osim stednje novaca, ja ne vidim koja je razlika trpiti sjebanu obitelj ili sjebanog stanodavca?
cak mislim da se lakse suprotstaviti stanodavcu nego roditelju. Pogotovo kada to nije tvoj roditelj, nego partnerov....
a i ne mislim da se puno ustedi u tom suzivotu...uvijek su neki nepredvidjeni troskovi, uvijek treba "uskociti", uvijek ces to napraviti za brata/sestru/punicu nekam otpeljat.....i tak....i naravno, sve za mir u kuci

[lianne]

nosorog kaže:

mislila sam zaobic temu, al mi svakako bode u oci nesto sto cesto cujem kod ljudi u RL, citala sam zalopojke na ZUDu a cesto se zalomi i na RiDu-u, posebno kad je o odgoju djece rijec....

birati izmedju suzivota sa roditeljima i podstanarstva?
osim stednje novaca, ja ne vidim koja je razlika trpiti sjebanu obitelj ili sjebanog stanodavca?
cak mislim da se lakse suprotstaviti stanodavcu nego roditelju. Pogotovo kada to nije tvoj roditelj, nego partnerov....
a i ne mislim da se puno ustedi u tom suzivotu...uvijek su neki nepredvidjeni troskovi, uvijek treba "uskociti", uvijek ces to napraviti za brata/sestru/punicu nekam otpeljat.....i tak....i naravno, sve za mir u kuci

mislim da ne kuzis bit..
caka je u samostalnosti i tome da li je netko spreman/nespreman i zapravo da li moze biti samostalan..
jer naravno da ima nepredvidenih troskova,ali ih je puno manje nego kad si solo..
kad si solo uvijek sam moras platiti rezije,hranu,popravke i ostale troskove..dok u zajednistvu imas "svercere"..
vecinom obveze placaju roditelji dok se klinci(a klinci su vec mahom odrasli ljudi na pragu 40ih sa vlastitom djecom)prave mutavi i sve sto zarade trose na sebe(a u stanju su pisati na strganoj wc dasci godinama)..
i grdno se varas-tu se gleda kako da se nesto ne napravi bratu/sestri/puncu..uvijek su neke izlike da se nema,da se ne moze,nema vremena..u takvim zajednicama se hvata i prodaje magla..
i zalosno je sto je to sistem zivota i nekakva vrsta odgoja di se nauci ztakva samoziviost kao obrana,a opet takve jedinke su totalno nesamostalne i neadekvatne za samostalan zivot..(vecina ih nije multifunkcionalna,nego su samo naucili radit svoja 3 zadatka u zajednici)..

i groznoje kako ce vecina znatiza sve porbleme i kukati,ali zapravo nista konkretno ne poduzeti..

zanimljivo je kakoje sestra mog brata imala "epizodu"samostalnog zivota di je vrlo brzo naucila da se rucak ne kuha sam,kuca ne posprema sama,ves ne pegla sam i da sve sto joj treba-kosta..a nema nikoga da svojim zicanjem uzica..
vrlo brzo se vratila u zajednicu iz koje je tako bjesomucno pobjegla..

netko je napisao metastaze,ali ja bi rekla da je to prototip parazitizma..samo sto je problem onim domacinima koje se "sisa"..
iako se najcesce radi o osobama koje su i same u nekom pokoljenju takvih zajednica "sisale"nekog..

[Monstera]

lianne kaže:

mislim da ne kuzis bit..
caka je u samostalnosti i tome da li je netko spreman/nespreman i zapravo da li moze biti samostalan..
jer naravno da ima nepredvidenih troskova,ali ih je puno manje nego kad si solo..
kad si solo uvijek sam moras platiti rezije,hranu,popravke i ostale troskove..dok u zajednistvu imas "svercere"..

al sverceri se obicno ne zale na suzivot...jer nisu zrtve

ja sam mislila, pod ono, ide mi na zivce mama/tata/svekrva/sogorica....al nemamo novaca/mogucnosti za podstanarstvo (ili citaj: utukli smo 50 potenicjalnih stanarina na uredjenje potkrovlja i sada tu moramo zivit)
ili, ne mogu u podstanarstvo, to je nesigurno, gazda ovakav onakav, roditelji kakvo god da jesu, roditelji su (i nece me izbaciti na ulicu) i tako to....
izgovori.
ja mislim da je lakse naci normalnog stanodavca, nego ostat normalan u sjebanoj obitelji.



to da su neki ljudi nesamostalni, to stoji...i vecina se nece osamostaliti, cak i da dignu kredti, odsele na NZ, odu u podstanare
to su im roditelji jos u temeljima zabetonirali
cak i ak im nece ostaviti kucu trokatnicu, ostavit ce im nesposobnost

vidi, ovo je dobar prikaz kako se od djece (posebno odrasle) pravi debile.

[Lord Byron]

Ove horror-priče o stanodavcima-krvophjama su lijepim dijelom čista urbana legenda.

[La_LuNa]

Ma to za podstanarstvo sam ja mislila u smislu da to kod nas uopce nije uredjeno kao u zapadnim zemljama, gdje je rentanje stanova/kuca kao dobardan.
Vani placas unaprijed za odredjeno razdoblje, ili placa direkt drzavi/gradu. Nemas stanodavca koji te sutra moze hitit na cestu jer je odlucio ne rentat vise zbog x razloga, pa se ti snadji u roku 24 sata s malim djetetom.. nemas stanodavca koji izbjegava porez pa te odbija prijaviti, pa ti sad upisi dijete u vrtic npr bez prebivalista/boravista.. i zilijun drugih stvari zbog kojih je kod nad uzas i sramota biti podstanar, dok je u bijelom zapadnome svijetu to najnormalnini i posve prihvacen ter reguliran nacin zivota.

[chocolatecookie]

casualRi kaže:

I da, metastaze je gruba rijec. Niste se trebali uloviti toga, no eto.
Ne znam gdje sam napisao kako se netko uselio starcima u kucu? Djeca se mogu useliti jedino tako sto su dosla na ovaj svijet, od prvog dana to je i njihova kuca A ista stvar vrijedi i za unuke. Na kraju krajeva, nisu ni ti starci stekli tu kucu, tako da nema govora da netko ima na nju vece pravo od drugog.
Cini mi se da tu situaciju shvacaju samo oni koji su bili ili jesu u njoj.

Nekako mi je i dalje degutantno da netko s 35 dovede partnera u stan u kuću u kojoj se rodio, a onda prethodne stanare proglašava metastazama i suvišnim ukućanima. Ako su mu suvišni, mogao je navuć gumu na kurac kad je jebo dok ne zaradi za podstanarstvo, pa živjet u podstanarstvu i bez suvišnih stanara.

Nekog inkomodirat na način da mu u dom dovedeš nekoga koga nije birao i s kim možda ni kavu ne bi popio samoinicijativno, a ne živio, i onda za dvadeset godina cvilit kako je suvišni ukućan, sebično je i gnjusno.

I ako je netko vlasnik nekretnine, a podmladak to neće bit dok vlasnik nekretnine ljubazno ne umre, njihovo pravo na tu nekretninu nije isto.

Vjerojatno netko tko nije u toj situaciji gleda na nju kao na neproblematičnu

Ili neki ljudi nisu u toj situaciji baš zato što je doživljavaju problematičnom?

[Monstera]

La_LuNa kaže:

Ma to za podstanarstvo sam ja mislila u smislu da to kod nas uopce nije uredjeno kao u zapadnim zemljama, gdje je rentanje stanova/kuca kao dobardan.
Vani placas unaprijed za odredjeno razdoblje, ili placa direkt drzavi/gradu. Nemas stanodavca koji te sutra moze hitit na cestu jer je odlucio ne rentat vise zbog x razloga, pa se ti snadji u roku 24 sata s malim djetetom.. nemas stanodavca koji izbjegava porez pa te odbija prijaviti, pa ti sad upisi dijete u vrtic npr bez prebivalista/boravista.. i zilijun drugih stvari zbog kojih je kod nad uzas i sramota biti podstanar, dok je u bijelom zapadnome svijetu to najnormalnini i posve prihvacen ter reguliran nacin zivota.

ja bih rekla da taj "uzas i sramotu" bivanja podstanarom reklamiraju roditelji- vlasnici trokatnice, koji trebaju duboku zahvalnost od svoje djece i zele da se oni vezu uz njih do kraja zivota, pogotovo "pod stare dane".
(ne bus valjda placal tudje, kad mozes biti na svom "besplatno")

ne, da te danas nece izbaciti u roku 24 sata, nego te mole da ostanes jos koji mjesec. jer im je to najcesce jedini izvor prihoda.
ja bih rekla da kod nas podstanarstvo sve dostupnije i bolje, vecina danas ne zeli dati u najam bez ugovora.

za upis djeteta u vrtic ti najcesce treba veza, a ne ne adresa

[chocolatecookie]

Moja frendica živi u zgradi koja je napravljena za iznajmljivanje i svi se stanovi iznajmljuju. U Zagrebu.

[La_LuNa]

je, zene, tu se opet vracam na ono sto sam napisala, u vecim sredinama jos nekako, veci je izbor, vece su sanse za ugodno podstanarstvo.
al u manjim sredinama?
hajt ti nadji stan za rentanje koji ces placati gradu u, stajazam, liznjanju
u biti, ima li igdje van zagreba stanova koje grad iznajmljuje pitam, fakat ne znam.
a sjecam se da, kad je isao natjecaj za stanove u najam u Novom Jelkovcu da uvijeti i nisu bili bas najsjajniji (izuzev ako niste socijala). ja mislim da moj muz i ja recimo nikako ne bismo mogli dobiti gradski stan u najam, jer imamo zemljiste i kreditno smo sposobni, pa se automatski smatra da imamo nesto svoje i ne treba nam stan. plus sto muz nije nit prijavljen na zg adresu, a brijem da je i to bio jedan od uvijeta. sto ce reci da kod nas podstanarstvo nije izbor nacina zivota, nego "nuzno zlo", a tako to i drzava ocito vidi mislim, sta ima veze ako sam ja kreditno sposobna i imam komad zemlje? mozda bas ne zelim posjedovati vlastitu nekretninu, mozda se bas ne zelim zakopati u dugove, nego zelim rentat stan od drzave/grada. na zapadu je najnormalnija stvar ne posjedovati svoju nekretninu, nez obzira kolika primanja imas. but noooo, u rvatistanu to nece ici

[katjes]

iz svoje uže okoline tj obitelji imam 2 različita iskustva.
Dalmacija. ja iz dalmacije, malo misto. kuća obavezno na kat, za dite, bar jedno, ono koje će ostati paziti do smrti. tako su moji roditelji živjeli u zajednici (iz pakla). dominantna baka koja je meni bila veći autoritet od roditelja. ona je upravljala i svojom snahom i svojim sinom koji je se doživotno bojao. ne do bog da odvojeno ručamo, smrtna uvreda. ne do bog da se išta dešava odvojeno od njih (babe i dida), da nešto ne znaju. svaka vrećica se pronjuškala, svaka tema se obradila..svaki komentar i sugestija poslušala. moji roditelji su bili ko 2 fikusa, ko da nisu sposobni za samostalan život nego imaju skrbnike. mojoj mami (23god) dođe prijateljica (23god) , instant nasere se baka (50god) tamo (da ne bi nešto propustila)...prijateljice, jasno, prestale svraćati
ne da su diktirali odgoj djece nego kompletno sve.

trenutno: živim sa mužem u svekijinom (od njih dvoje) kući. zaseban ulaz/kat. ista dvorišna vrata, isto dvorište. ok, treba spomenuti i da veći dio godine nisu tu.
pitate se kako sam se usudila nakon onog iskustva moje mame što je doživila i proživila.
pa tako što sam od prvog dana otkako smo prohodali shvatila da su njegovi roditelji soj ljudi koji majkemi nisam imala još priliku u svom životu sresti
diskretni, pristoji, separirani. pitam svog novopečenog dečka koji jelte živi odvojeno ali skupa: jel te starci pilaju oko novonastalog stanja? on u čudu. pa reko, čuju da nisi došao doma, vide da si došao sutradan u podne. ne pitaju ništa? -naravno da ne. ja u čudu, mene bi pojeli od ispitivanja tj ne toliko ispitivanja nego ono zezanja u stilu di si noćas spavala, koga imaš, tko je odakle je što je. a joj neš ništa reći, baš si neka..itd. to je njima ko dobardan.
a ovima je to ni na kraj pameti da bi bili toliko indiskretni i nepristojni.
moji su balkanci. njegovi nisu.

i niz drugih sitnica sam zapažala u njihovom odnosu koje su mi bile SF. npr veli da ga nitko nikad nije kontrolirao tijekom škole, faksa oko svakog detalja oko ispita, planova, kad će što će. on je u potpunosti vladao svojim obvezama. kad je nešto kupovao krupno (namejštaj, auto..bilošto) nikad se nije nit konzultiro s njima a kamoli da bi oni sami išli nametati ikakva svoja mišlnenja ili se raspitivati o njegovim planovima.
mama mu je kuhala, to da, al on je davao 1000kn na račun toga njoj.
i režije po pola.
meni je to SF. meni i dandanas starci uvale neku kintu kad se vidimo jer me tretiraju kao dijete. i moje dijete moja -mama bi ovako i ovako. 100 prijedloga i sugestija. kako bi ona nju nahranila, kako bi ona njoj jela bez pogovora, a ja nisam toliko sposobna da je nahranim. doduše, ajd sad već kuži dosta toga pa potegne kočnicu i zaustavi se. počela se i ona ponašati nebalkanski

ovo sa crkotinama u okućnici, tegla na glavu, tužbe, to je zaboga pak totalna krajnost. ne znam što bi rekla uopće na to osim

i tako..na njegov prijedlog da živimo u njegovoj nekretnini..rekoh sama sebi da možemo pokušati. da ću se usuditi. jer mi se čini da bi to moglo funkcionirati.
i da, nisam pogriješila.
jednostavno funkcioniramo kao 2 odvojena domaćinstva. ne dijelimo ništa osim režija. ni poslove ni hranu, ni obveze. ponudimo se kolačima kao što bi na tanjuru odfurala kolače prvim susjedima s kojima smo u dobrim odnosima. ne fermaju nas ni 5% što radimo i kako živimo.

meni je zaista ok u toj "zajednici". evo, 4 godine to štima.
eto, čisto da ne ispadne da su sve priče horor.

[chocolatecookie]

Pa nije ona u gradskom stanu. A stan u selu uz koji je isao ugovor i prijava su nasli moji roditelji jos 1986., i nekako sumnjam da je bio zadnji.

[Lord Byron]

La_LuNa kaže:

u biti, ima li igdje van zagreba stanova koje grad iznajmljuje pitam, fakat ne znam.

Idealiziraš gradsko rentanje stanova kao nešto bolje i pravednije od privatnog iznajmljivanja.

Kako/zašto?

Ne postoji "grad koji iznajmljuje". Taj "grad" su - gradski službenici koji gospodare tuđim resursima. Što misliš, tko će se prije odlučiti na činjenje iznajmljivačkih svinjarija: onaj tko od tog novca živi ili onaj kome će plaćica u punom iznosu sjesti čak i ako ovaj ili onaj stan njenom lijenošću/glupošću/nečim zjapi neiznajmljen?

Imaš na forumu nekoliko topica o iskustvima unajmljivača - horrori o kojima pišeš su u temeljitoj manjini.

[chica bonita]

nosorog kaže:

ja bih rekla da taj "uzas i sramotu" bivanja podstanarom reklamiraju roditelji- vlasnici trokatnice, koji trebaju duboku zahvalnost od svoje djece i zele da se oni vezu uz njih do kraja zivota, pogotovo "pod stare dane".
(ne bus valjda placal tudje, kad mozes biti na svom "besplatno")

n

apsolutno se slažem.
moji svekiji nisu s nama godinama normalno razgovarali jer nismo " ostali" s njima

[casualRi]

chocolatecookie kaže:

Nekako mi je i dalje degutantno da netko s 35 dovede partnera u stan u kuću u kojoj se rodio, a onda prethodne stanare proglašava metastazama i suvišnim ukućanima. Ako su mu suvišni, mogao je navuć gumu na kurac kad je jebo dok ne zaradi za podstanarstvo, pa živjet u podstanarstvu i bez suvišnih stanara.

Nekog inkomodirat na način da mu u dom dovedeš nekoga koga nije birao i s kim možda ni kavu ne bi popio samoinicijativno, a ne živio, i onda za dvadeset godina cvilit kako je suvišni ukućan, sebično je i gnjusno.

I ako je netko vlasnik nekretnine, a podmladak to neće bit dok vlasnik nekretnine ljubazno ne umre, njihovo pravo na tu nekretninu nije isto.
Ili neki ljudi nisu u toj situaciji baš zato što je doživljavaju problematičnom?

Svakako, ima i ova strana istine. Ali u nekim normalnim ljudskim odnosima, kad se dijete rodi u nekoj kuci sigurno mu nitko nece oduzimati pravo na nju? Meni je odvratan argument kad u svađi netko stariji kaže mlađem "ovo je moja kuća i ja ću svojoj kući raditi sta me volja", mislim, a moja nije!? Pa ljudi smo, nismo leopardi koji ce potjerat svoj podmladak sa svog teritorija cim podmladak odraste.

Kad procitam koliko ima gorih situacija, odmah mi je lakse Ipak, cak i u sredini gdje se svi "slažu", gdje nema nekih podjela i velikih svađa, gdje sve funkcionira relativno dobro, cak i onda se odnosi roditelja i djece jako remete zbog te trece ili cetvrte strane.

I naravno, da se jos malo osvrnem na ovo gore, ne zamjeram ja baki, djedu, stricu, ujni i sl. jer zive u svojoj kuci i sto se nisu maknuli iz svoje kuce. Da nebi ispalo tako. Mogu zamjeriti jedino roditeljima koji nisu bili sposobni maknut se od tamo, naravno ovisno o financijskoj situaciji u pojedinim obiteljima. Neki stvarno nisu mogli.
Inace, moja starija sestra je imala tezu sudbinu po tom pitanju. Svoje djetinstvo i dio mladosti provela je u 75 kvadrata sa mamom, tatom, bratom, djedom, bakom i ujnom. Krasna velika obitelj, osuđena na svakodnevno stiskanje između zidova. Ne zavidim joj. Svakako, prvom prvom prilikom je otišla ća, točnije u Zagreb. Ne jer je to htjela, ne jer joj se svidio grad, nego je jedva docekala maknut se iz te bolesne gužve. Igrom slucaja, nakon 12 godina vratila se u Rijeku i dignula kat iznad nas, jer je kupnja stana prevelik izdatak, ali ne trebam naglašavat koliko ju je njeno izbivanje udaljilo od obitelji i vjerojatno trajno poremetilo odnose. A ti odnosi bi trebali bit temelj svakog pojedinca, osnova svega. I sve to samo zbog jedne stvari

[Lord Byron]

casualRi kaže:

Meni je odvratan argument kad u svađi netko stariji kaže mlađem "ovo je moja kuća i ja ću svojoj kući raditi sta me volja", mislim, a moja nije!?

Naravno da nije, kako ti to zamišljaš?

Vlasništvo se ne stječe postojanjem.

[SummerNight]

casualRi kaže:

Svakako, ima i ova strana istine. Ali u nekim normalnim ljudskim odnosima, kad se dijete rodi u nekoj kuci sigurno mu nitko nece oduzimati pravo na nju? Meni je odvratan argument kad u svađi netko stariji kaže mlađem "ovo je moja kuća i ja ću svojoj kući raditi sta me volja", mislim, a moja nije!? Pa ljudi smo, nismo leopardi koji ce potjerat svoj podmladak sa svog teritorija cim podmladak odraste.
g:

pa nije tvoja. biti ce tvoja kad ti ju oporucno ostave ako ju npr ne prodaju i spiskaju novce.

nismo leopardi, ali nsmo ni eksimi da posaljemo u bjelo bespuce one koji vise ne mogu zvakat kozu

mmislim fakat, jasno mi je da ti je pun k i da ne zelis zivjet s njima, sasvim normano i razumljivo.
spakiraj kufere i siroko ti more.
napravi ti ono sto zamjeras roditeljima da nisu napravili. ili mislis da bi oni svi trebali napraviti kolektivno samoubojstvo i skinuti ti se s k****?

[casualRi]

Mišljenja sam da u zdravim obiteljskim odnosima roditelj nikada nebi svom djetetu rekao takvu stvar.

[SummerNight]

casualRi kaže:

Mišljenja sam da u zdravim obiteljskim odnosima roditelj nikada nebi svom djetetu rekao takvu stvar.

takodjer sam misljenja da u zdravim odnosima dijete nikad ne bi tako nesto ocekivalo i razmisljalo na nacin, smetaju mi u mojoj kuci.

[katjes]

casualRi kaže:

Ne moze dati roditelje u staracki dom (prije svega financijski, ali i zato jer oni ne zele iz svoje kuce), a nije ispravno niti vlastito djete istjerati iz njegove kuce i iznajmiti mu stan.

Koliko je staro to vlastito dijete? Je li ono punoljetno? studira? Radi i zarađuje?
Tko je zapravo vlasnik?

casualRi kaže:

što, osim dobrih zivaca, mora imati roditelj u toj situaciji? kako ublaziti sve to skupa a da ne povrijedi ni svoje dijete ni svoje roditelje?

Roditelj bi mogao za početak osvijestiti sebe i dijete čija je to zapravo kuća.

casualRi kaže:

Kazem, ima tu laksih i tezih slucajeva. Najcesce, sto je generacijski jaz manji, problem je manji. Ali je i dalje problem.

zato je najbolje da se ti roditelji zajedno sa svojim djetetom odsele i puste starce da žive na miru.

casualRi kaže:

Jedno je otić živjet solo kad ideš od doma u miru, kad je to pozitivna stvar jer se osamostaljujes, i sl., a drugo je otić živjet solo jer ne možeš više izdržat situaciju u svom domu, iako žarko želiš biti doma, a te 3-4 tisuće kuna koliko mjesečno koštaju najam, režije, hrana, i dr. mozes potrosit za neke jako lijepe stvari kojih se u principu odrices zbog suvišnih ukućana.

a ti bi i ovce i novce.
btw još ne kužim jesi ti ovdje dijete ili roditelj (a ne da mi se stalkati ti profil)

casualRi kaže:

Djeca se mogu useliti jedino tako sto su dosla na ovaj svijet, od prvog dana to je i njihova kuca A ista stvar vrijedi i za unuke. Na kraju krajeva, nisu ni ti starci stekli tu kucu, tako da nema govora da netko ima na nju vece pravo od drugog.
Cini mi se da tu situaciju shvacaju samo oni koji su bili ili jesu u njoj.

ok, zamisli da si ti naslijedio kuću. roditelji su ti, pokojimvječni poginuli u saobraćajki kad si ti imao 24, braće i sestre nemaš. to sve govorim da maksimalno pojednostavnim ono što želim dočarati. dakle, imaš svoju kuću. nađeš si ženu, dovedeš je tu, napravite dijete. (jedno radi jednostavnosti). godine idu, dijete raste. vas lovi šezdeseta, dijete trideseta. dijete odluči dovesti tu sad muža. u tvoju kuću. ma naravno kćeri draga, objeručke prihvatiste (ti i žena). u kući ima 4 sobe, naravno da ima mjesta. budite tu dok nešto ne smislite. dobijete jedno unuče, dobite drugo unuče. niste se ni okrenuli, dvoje ih je, ne možete utjecati na kontracepciju vlastite kćeri i zeta). puna kuća dječje graje cike vike i veselja, jelte. idila živa.
prođe još 20 godina a da nitko ništa nije smislio..
ti i ženica ostavljate gebis posvuda, inkontinencija, opstipacija,.i druge staračke radosti.

Vaša kći jedinica koju ste podigli, odškolovali, radno sposobna, zdrava i njen muž, privremeno udomljeni, imali su čitavu vječnost da smisle neko rješenje i osamostale se i puste dedeka i bakicu da na miru uživaju svoje penzićke dane a to se nije dogodilo. Starog i staru maltretiraju 2 postpubertetska metilja i nazivaju ih metastazama

vidim da dolaziš pameti:

casualRi kaže:

Razmišljao sam puno o tome i došao do zaključka kako takva obiteljska situacija, koja se općenito drži kao normalna i sasvim uobičajena, zapravo trajno i duboko remeti međuljudske odnose između primarnih članova obitelji, djece i roditelja.

casualRi kaže:

Svakako, ima i ova strana istine. Ali u nekim normalnim ljudskim odnosima, kad se dijete rodi u nekoj kuci sigurno mu nitko nece oduzimati pravo na nju?

dobro, a što ako se dijete rodi u kući koja nije kuća njegovih roditelja?

casualRi kaže:

Mogu zamjeriti jedino roditeljima koji nisu bili sposobni maknut se od tamo, naravno ovisno o financijskoj situaciji u pojedinim obiteljima. Neki stvarno nisu mogli.

nezgodno. ali što se može. ne moraš ponoviti istu grešku svojih roditelja. (očito si ti tu dijete)


ovo mi sad nikako nije jasno:

casualRi kaže:

Inace, moja starija sestra je imala tezu sudbinu po tom pitanju. Svoje djetinstvo i dio mladosti provela je u 75 kvadrata sa mamom, tatom, bratom, djedom, bakom i ujnom. Krasna velika obitelj, osuđena na svakodnevno stiskanje između zidova. Ne zavidim joj. Svakako, prvom prvom prilikom je otišla ća, točnije u Zagreb. Ne jer je to htjela, ne jer joj se svidio grad, nego je jedva docekala maknut se iz te bolesne gužve. Igrom slucaja, nakon 12 godina vratila se u Rijeku i dignula kat iznad nas, jer je kupnja stana prevelik izdatak, ali ne trebam naglašavat koliko ju je njeno izbivanje udaljilo od obitelji i vjerojatno trajno poremetilo odnose. A ti odnosi bi trebali bit temelj svakog pojedinca, osnova svega. I sve to samo zbog jedne stvari

na koji način je njen odlazak poremetio odnose?

[chocolatecookie]

casualRi kaže:

Svakako, ima i ova strana istine. Ali u nekim normalnim ljudskim odnosima, kad se dijete rodi u nekoj kuci sigurno mu nitko nece oduzimati pravo na nju? Meni je odvratan argument kad u svađi netko stariji kaže mlađem "ovo je moja kuća i ja ću svojoj kući raditi sta me volja", mislim, a moja nije!?

Ne, osim ako ti je ime na vlasničkom listu, tvoja nije.

Pa ljudi smo, nismo leopardi koji ce potjerat svoj podmladak sa svog teritorija cim podmladak odraste.

Bome, podmladak koji vlasnike nekretnine u kojoj živi naziva metastazama i suvišnim ukućanima trebalo bi lupit papkom u glavu sljedeći put kad posegne za vimenom.

ne trebam naglašavat koliko ju je njeno izbivanje udaljilo od obitelji i vjerojatno trajno poremetilo odnose.

Trajno joj je narušilo odnose s obitelji to što je odjebala s materine sise? Ne znam kako da ti to kažem, ali pustit majčinu bradavicu i ić tražit travu koju ćeš past nekako je normalan dio života. I ne vidim zašto bi ikako osim pozitivno djelovalo na obiteljske odnose.

Osim ako materi ne zamjeraš smrtno što kraj njene dvije sise ti moraš tražit šta ćeš jest, a mogla te fino dojit do smrti. Ali to je malo za psihoterapije i to.