Pitanje za roditelje...

[melanie7]

Pretpostavimo da imate odraslo dijete, koje živi s vama u kućanstvu. Dijete je zaposleno, svaki mjesec vam uplati novce na račun, sa strane kupuje što treba za kuću, i kada dođu izvanredni troškovi (legalizacija, grijanje i sl.) nadoplati ekstra lovu. Sve u svemu, svi su suglasni (ukućani, susjedi, članovi obitelji koji više ne žive u tom kućanstvu) da je, s financijske strane gledano, dijete ono koje pomaže roditeljima, a ne obrnuto.
Što se tiče poslova u kući, dijete sudjeluje prema svojim mogućnostima (u smislu, ne mogu kuhat ručak ili prat suđe nakon ručka jer sam tada na poslu; ali brinem se oko veša, čišćenja, plaćanja računa i sl.).
Kuća ima više nego dovoljno prostora za roditelje i dijete. Dijete ne bi imalo apsolutno ništa protiv da živi samo, dapače. Međutim, jedan od roditelja je invalid, pa je dijete doma s njima dok ne dođe trenutak za osnivanje vlastite obitelji. Tu je za sve hitne i manje hitne situacije, plus kao rame za plakanje drugom roditelju (roditelj invalid ga konstantno zajebava, sorry na izrazu).

Pitanje glasi, biste li u toj situaciji dozvolili djetetu da sudjeluje u odlučivanju o nekim bitnim stvarima (npr. uređenje kuće, nabavka namirnica)?
Pitanje broj dva, biste li dopustili pridruženom članu obitelji (zetovi i snahe) da se u toj kući gdje vi živite s djetetom izderava na nju/njega? Biste li u tom slučaju stišavali zeta/snahu, svoje dijete (koje je u većini slučajeva prethodno pokušalo smireno riješiti situaciju) ili oboje?
Pitanje broj tri, biste li za ime mira u kući zamolili dijete da se makne iz kuće kada u posjet dolazi netko takav?
"Razmišljao sam, on ti baš ne sjeda, pa je najbolje da se negdje makneš kada dolazi u posjetu."

Nakon što se isti obrazac ponovio xy puta, i nakon isto toliko razgovora s ocem, zaključila sam da bi možda bilo dobro (za mene) da se ipak osamostalim.
Negdje blizu njih, da im budem pri ruci, ali opet da imam svoj mir.

S druge pak strane, sjedim tu i plačem i razmišljam o njemu s kojim imam dugu povijest konflikata. I za kojeg znam da me voli. I ja volim njega. I razmišljam koliko puta samo dođe da malo s nekim priča, jer se roditelj invalid danas opet duri iz samo njoj znanih razloga. I razmišljam kako mu reći da želim otići. I o tome kako mi je bliska obiteljska prijateljica svojedobno rekla da je više puta plakao i govorio da zna da će me svojim ponašanjem otjerati od kuće i da će mu biti žao, ali da ne zna kako da si pomogne...

Razgovarala sam s njim u preko nekoliko navrata na tu temu, složimo se oko svega, ali na prvi i najmanji znak nevolje on mene traži da se sklonim dok gosti ne odu...

Koji su vaši odgovori? Kako gledate na situaciju?

[Cikcak]

Odseli se ! Podhitno ! Ti si mlada i imas pravo na mladost ! To su njihovi problemi i ti pomogni koliko moras ! Ja da sam roditelj u takvoj situaciji ne bih ni to trazila od svojeg djeteta.

Sent from my GT-I9505 using Tapatalk

[Angry Bird.]

zbog nacina na koji sudjelujes u kucanstvu ti tu nisi "dijete" nego ravnopravni clan.
koliko imas godina?
pitam to zbog onog vikanja tvoje sogorice\sogora (ako sam dobro shvatila). pitam se jesi li dovoljno stara da to sama rijesis, zauzmes se za sebe na nacin na koji bi se zauzela da na tebe vice klosar na cesti jer mu je los dan.
najlakse je reci odseli se. ali sve obitelji imaju svoje dobre i lose momente i nista nije savrseno. niti bi trebalo biti savrseno, vjerujem.
samostalnost je super i ja sam totalno za ali cim ti ovako places zbog rastanka, srceko ti nece biti mirno ako se u miru ne rastanes. a to ces napraviti ili tako da sebe uvjeris da si ravnopravni clan ili tako da te oni (ot)puste. ili naravno tako da skuzis da pricas sa zidom i da te ne dozivljavaju.

[maybelline]

Nisam roditelj, ali iz tvog posta dolazim do zakljucka da si zrela osoba. Obzirom na izdatke koje dajes u kucu, vidim da ti placa (hvala bogu ima i takvih slucajeva ) dozvoljava samostalan zivot, tako da na tvom mjestu ja bih si potrazila stan i bila sam svoj gazda

To ne znaci da trebas prekinuti odnose sa svojim roditeljima, a roditelj bi trebao shvatiti tvoju odluku, i ne praviti dramu oko toga

Znaci dobra si dok dajes novce u kucu, kupujes, pomazes,al kad su gosti tu onda se makni, ma daj pa kakav roditelj to trazi od svog djeteta
to se inace malu djecu posalje u drugu prostoriju da se igraju, pa se svejedno svako malo ide ih provjeriti

[Monstera]

melanie7 kaže:

Pretpostavimo da imate odraslo dijete, koje živi s vama u kućanstvu. Dijete je zaposleno, svaki mjesec vam uplati novce na račun, sa strane kupuje što treba za kuću, i kada dođu izvanredni troškovi (legalizacija, grijanje i sl.) nadoplati ekstra lovu. Sve u svemu, svi su suglasni (ukućani, susjedi, članovi obitelji koji više ne žive u tom kućanstvu) da je, s financijske strane gledano, dijete ono koje pomaže roditeljima, a ne obrnuto.

odraslo dijete, pa jos i zaposleno dijete, je ravnopravan clan obitelji.
ne pomaze roditeljima (niti su oni duzni njemu pomagati) nego ravnopravno sudjeluje u kucanstvu (stavovima, idejama, misljenjem, kucanskim poslovima, novcem....)

sa 18+, uz financijsku samostalnost, osoba bi trebala biti sposobna donjeti odluku sa kime ce i kako zivjeti.

nije okej derati se i vredjati, niti maloljetno niti odraslo dijete - niti od strane roditelja, drugih clanova obitelji, susjeda, ucitelja.
u obrnutom smjeru isto.
takav nacin komunikacije nije privatljiv u civiliziranom svijetu, bez obzira na financijski ovisnost/neovisnost.

i tu prica iz tvog posta pocinje i prestaje.

[lee anabell]

Sto se ne odselis i tebi je lakse kukat nego uzet stvar u svoje ruke.
Imas uvjete imas zelju jos samo hrabrost.

Moj stari trenutno ima zdrastvenih problema, nemoze ni hodat i terapije i injekcije i svasta mu treba. Nemoze vozit. Vozio ga je brat koji ne zivi snjim. I skoto uvjek neko ode i pomoze mu. Sto mu treba oko stvari koje mu supruga nova ne moze. Nije da moraju zivit snjima da bi mu se moglo pomoc.

[Aleta Ogord]

melanie7 kaže:

S druge pak strane, sjedim tu i plačem i razmišljam o njemu s kojim imam dugu povijest konflikata. I za kojeg znam da me voli. I ja volim njega. I razmišljam koliko puta samo dođe da malo s nekim priča, jer se roditelj invalid danas opet duri iz samo njoj znanih razloga. I razmišljam kako mu reći da želim otići. I o tome kako mi je bliska obiteljska prijateljica svojedobno rekla da je više puta plakao i govorio da zna da će me svojim ponašanjem otjerati od kuće i da će mu biti žao, ali da ne zna kako da si pomogne...

Razgovarala sam s njim u preko nekoliko navrata na tu temu, složimo se oko svega, ali na prvi i najmanji znak nevolje on mene traži da se sklonim dok gosti ne odu...

Koji su vaši odgovori? Kako gledate na situaciju?

Oprosti, znam da vjerojatno to ne želiš čuti, ali ovo boldano...
To je čista zloba, ako ti je otac svjestan svega, i patetično si osigurava daljna sranja sa "ne mogu si pomoći".

Drugi bold - šta si ti tamo, pas? Pa ja ni svoje kućne ljubimce nisam sklanjala kad su dolazili ljudi koji nisu ljubitelji životinja. Grozno.

Ja bi se odselila. Makni se na koji mjesec, i iskoristi to vrijeme da posložiš život. A onda sjedi i gledaj koliko će brzo on zacviliti.
O tebi onda ovisi ako se i kad vraćaš, i pod kojim uvjetima.

[melanie7]

Dragi svi, puno vam hvala na odgovorima. Bilo mi je bitno vidjeti imam li ispravan pogled na stvari vezano uz sudjelovanje u kucanstvu i prava...

Sutra, uz jutarnju kavu vam detaljnije odgovorim...

Zelim vam mirnu noc i lijepe snove....

[melanie7]

Angry Bird kaže:

koliko imas godina?
pitam to zbog onog vikanja tvoje sogorice\sogora (ako sam dobro shvatila). pitam se jesi li dovoljno stara da to sama rijesis, zauzmes se za sebe na nacin na koji bi se zauzela da na tebe vice klosar na cesti jer mu je los dan.

bliže 30oj nego 20oj već duuugo mi je želja osamostaliti se, ali sam ostajala jer njemu dobro dođe pomoć (ova priča ima i puno drugih faktora, i pod pomoć ne mislim samo na kućanske poslove i financije), a ja još nemam vlastitu obitelj.
uglavnom, sasvim dovoljno da se zauzmem za sebe. međutim, kada sam to pokušavala, on mene ušutkava. vjerujem da je to iz razloga što je njemu prioritet izbjegavanje sukoba. ako se sukobi samnom, zna kako će to riješiti. sa novim članovima - ne zna. kada pričamo o tome, on ima stav kao i vi ovdje... ali kada dođe do situacije, postupa totalno drugačije.

Angry Bird kaže:

najlakse je reci odseli se. ali sve obitelji imaju svoje dobre i lose momente i nista nije savrseno. niti bi trebalo biti savrseno, vjerujem.
samostalnost je super i ja sam totalno za ali cim ti ovako places zbog rastanka, srceko ti nece biti mirno ako se u miru ne rastanes. a to ces napraviti ili tako da sebe uvjeris da si ravnopravni clan ili tako da te oni (ot)puste. ili naravno tako da skuzis da pricas sa zidom i da te ne dozivljavaju.

on je jako teško podnio odlazak braće od kuće, koja su otišla zbog razloga koji imaju isti korijen kao i ovaj ovdje... i pomisao da bi se opet mogao tako osjećati me užasava... i zato mi je maksimalno bitno osamostaljenje izvesti na način - "gle, krajnje je vrijeme, i dalje sam tu kada ti nešto zatreba, ali idem u svoj mir", umjesto "ne uvažavate me, odoh ja".

kažem, u razgovoru se on sa svime složi. ali kada dođe do situacije kada treba pokazati taj stav, on se povlači... pričali smo jučer i on jednostavno ne zna i ne može zauzeti stav ako postoji jednostavniji, pa makar i lošiji način.

Aleta Ogord kaže:

Oprosti, znam da vjerojatno to ne želiš čuti, ali ovo boldano...
To je čista zloba, ako ti je otac svjestan svega, i patetično si osigurava daljna sranja sa "ne mogu si pomoći".

znam da on može zvučati zlobno, ali zaista ne vjerujem u njegovu zlobu. bilo je primjera kroz život gdje je dokazao da nas jako voli. ali godinama se nije zauzimao za sebe i svoje mišljenje... mislim da je sada već i zaboravio kako se to radi...

Aleta Ogord kaže:

Drugi bold - šta si ti tamo, pas? Pa ja ni svoje kućne ljubimce nisam sklanjala kad su dolazili ljudi koji nisu ljubitelji životinja. Grozno.

eh... jednom je trebao sekin dečko doći na ručak. mama je bila nervozna iz svima nepoznatog razloga. a on je mene zamolio da ne budem na ručku jer je mama nervozna, ne znamo zašto (možda čak i na mene), a dolazi sestrin dečko pa ne želimo sukobe.

Aleta Ogord kaže:

Ja bi se odselila. Makni se na koji mjesec, i iskoristi to vrijeme da posložiš život. A onda sjedi i gledaj koliko će brzo on zacviliti.
O tebi onda ovisi ako se i kad vraćaš, i pod kojim uvjetima.

zapravo je plan da osamostaljenje bude trajno dovoljno blizu njih da im mogu pomoći kada zatreba (da ne moram jahati preko pola grada) i dovoljno blizu da on može navratiti na kavu kada mu bude puna glava svega. dovoljno daleko da mi ne može odrediti smijem li biti prisutna kada dođu gosti.

[Aleta Ogord]

melanie7 kaže:

bliže 30oj nego 20oj već duuugo mi je želja osamostaliti se, ali sam ostajala jer njemu dobro dođe pomoć (ova priča ima i puno drugih faktora, i pod pomoć ne mislim samo na kućanske poslove i financije), a ja još nemam vlastitu obitelj.
uglavnom, sasvim dovoljno da se zauzmem za sebe. međutim, kada sam to pokušavala, on mene ušutkava. vjerujem da je to iz razloga što je njemu prioritet izbjegavanje sukoba. ako se sukobi samnom, zna kako će to riješiti. sa novim članovima - ne zna. kada pričamo o tome, on ima stav kao i vi ovdje... ali kada dođe do situacije, postupa totalno drugačije.

on je jako teško podnio odlazak braće od kuće, koja su otišla zbog razloga koji imaju isti korijen kao i ovaj ovdje... i pomisao da bi se opet mogao tako osjećati me užasava... i zato mi je maksimalno bitno osamostaljenje izvesti na način - "gle, krajnje je vrijeme, i dalje sam tu kada ti nešto zatreba, ali idem u svoj mir", umjesto "ne uvažavate me, odoh ja".

kažem, u razgovoru se on sa svime složi. ali kada dođe do situacije kada treba pokazati taj stav, on se povlači... pričali smo jučer i on jednostavno ne zna i ne može zauzeti stav ako postoji jednostavniji, pa makar i lošiji način.

Meni se čini da ti tu imaš dosta utjecaja na njegovo ponašanje prema tebi. Previše se povlačiš, racionaliziraš i opravdavaš.
Ukratko, previše dopuštaš svom roditelju da se ponaša kao da ti je klinac a ne otac. Ovo boldano su sve znakovi slabosti karaktera tvog roditelja.
Pišeš da su već nek članovi obitelji napustili kuću iz istih razloga. Prema tome, sad si ti najslabija karika. A tvoji baš vole vježbati pasivnu agresiju. Što kod opet kod tebe izaziva veliku nesigurnost i grižnju savjest.
I tako se vrtiš u krug. Koji je za tebe jako toksičan.

melanie7 kaže:

znam da on može zvučati zlobno, ali zaista ne vjerujem u njegovu zlobu. bilo je primjera kroz život gdje je dokazao da nas jako voli. ali godinama se nije zauzimao za sebe i svoje mišljenje... mislim da je sada već i zaboravio kako se to radi...

Pa je sad u poznoj dobi našao nekog na kom će vježbati svoje mišljenje??
I to svoje vlastito dijete?

melanie7 kaže:

eh... jednom je trebao sekin dečko doći na ručak. mama je bila nervozna iz svima nepoznatog razloga. a on je mene zamolio da ne budem na ručku jer je mama nervozna, ne znamo zašto (možda čak i na mene), a dolazi sestrin dečko pa ne želimo sukobe.

Jesi ti inzistirala na nekom dodatnom objašnjenju za ovakvo ponašanje? Ili si se samo pokupila i pustila da sve prođe?
Jer ovo nije normalan odnos. Ponavljam, nisi pas, a da i jesi, i onda imaš neka prava.

melanie7 kaže:

zapravo je plan da osamostaljenje bude trajno dovoljno blizu njih da im mogu pomoći kada zatreba (da ne moram jahati preko pola grada) i dovoljno blizu da on može navratiti na kavu kada mu bude puna glava svega. dovoljno daleko da mi ne može odrediti smijem li biti prisutna kada dođu gosti.

Ako već sad razmišljaš da ćeš biti na usluzi starcima kao i do sada, onda džabe bacanje novaca na samostalni život.

Ja sam jedinica, sa dobrostojećim roditeljima. Znači, ništa mi nije falilo, i samo za zapisnik, jako volim svoje roditelje.
U jednom momentu, kad sam imala nekih 25-26 godina, moji su si dali za pravo da se prema meni ponašaju poprilično slično kao i tvoji. Sve nešto fino, a zapravo nisam imala nikakva prava.
Tada sam pukla i odselila dečku. Nestala sam preko noći. Čak nismo ni telefonski razgovarali par mjeseci, jedino sam im javila da sam dobro i gdje sam.

Iako sam se nakon godinu i nešto, vratila jer je pukla veza, i morala sam priznati da sam otišla sa "jesmotireklidajeonniškoristi", to mi je bio najbolji potez u životu. Više nikad me nisu smatrali da balavicu kojom oni mogu manipulirati.
Njihov odnos prema meni se drastično popravio od tada.

Tako da znam da je to teška odluka, još teža za provesti, ali nagrada je ipak neprocjenjiva - malo više poštovanja.

Nažalost, dođe trenutak kad treba odlučiti se za nešto.. nekoga.. :/
______________________
Djeca

[megran]

Draga Melanie,
blizi ti se trideseta.zaista ti je vrijeme da se osamostalis.
Punopravnog clana kucanstva se ne izbacuje iz doma jer netko(tvoj otac)ima izbjegavajuca ponasanja i nemoze niti zeli srediti stvari.
Emocionalno te iscrpljuje sto od bolesti sto od karaktera.
Ja zapravo jos nemogu vjerovati da postoji takva situacija da otac tjera svoju kcer radi gostiju.za to stvarno nema opravdanja.zaista nemogu naci ni jedan.

carpe diem

[amary]

Autorice teme:
Odgovoriti ću na pitanja iz vlastitog iskustva roditelja koji živi po istim krovom s odraslim djetetom.

Pitanje glasi, biste li u toj situaciji dozvolili djetetu da sudjeluje u odlučivanju o nekim bitnim stvarima (npr. uređenje kuće, nabavka namirnica)?
Pitanje broj dva, biste li dopustili pridruženom članu obitelji (zetovi i snahe) da se u toj kući gdje vi živite s djetetom izderava na nju/njega? Biste li u tom slučaju stišavali zeta/snahu, svoje dijete (koje je u većini slučajeva prethodno pokušalo smireno riješiti situaciju) ili oboje?
Pitanje broj tri, biste li za ime mira u kući zamolili dijete da se makne iz kuće kada u posjet dolazi netko takav?
"Razmišljao sam, on ti baš ne sjeda, pa je najbolje da se negdje makneš kada dolazi u posjetu.

Moj odrasli sin suodlučuje u svim bitnim pitanjima glede kuće,bez obzira što sam ja pravno gledajući vlasnik, kao i nabavke potrebština.Zaposlen je,ima OD,raspolaže s istim po vlastitom nahođenju,mene ne izdržava,jer imam vlastita primanja.
Za sada nema pridruženog člana obitelji,pa ne mogu objektivno odgovoriti,no moj stav je da bi takav član ili usvojio naša pravila,gdje bih ja u suprotnom ponašanju uložila veto,te bi moj sin imao mogućnost napustiti kuću i stvoriti si dom s tom osobom,po pravilima koja si tada odrede.
Tvoje pitanje broj tri doslovno mi je diglo tlak.Na um mi ne bi palo takvo omalovažavanje vlastitog djeteta da bi se isto trebalo micati se iz kuće radi bilo čijeg posjeta.Prije bi se dogodilo sljedeće:
Upozorenje toj osobi koja dolazi da ne izaziva sukob i ponaša se pristojno,pa da mi je baš,rođeni brat/sestra ili drugo dijete,zet,snaha itd.
Ako ta osoba ne bi htjela usvojiti ili shvatiti upozorenje,bilo bi joj savjetovano da ne dolazi,na kraju vjerojatno i zabranjeno s moje strane,jer tu bih upotrijebila svoje vlasničko pravo dozvole pristupa.
Očito,bez obzira što te roditelj/i vole,nisu ni objektivni niti se umiju postaviti pravilno i jednako prema tebi i ostaloj djeci tj pridruženim članovima.
Oni se nisu u stanju mijenjati, ali ti jesi.
I moj je savjet otiđi.
Što ne znači da ćeš se odreći ni roditelja ni ako im je potrebna i pomoći njima.
Ako bi došlo do predbacivanja ili osude s njihove strane,zanemari ih.
Niti si ne tovari nikakvu grižnju savjesti.
Sami su doveli do situacije tvog udaljavanja.Ali to im mirno i otvoreno reci,nakon što odeš.
I njihov je problem ako ne žele sagledati posljedice svojih postupaka i ponašanja.

SRETNO!

[Kymatica]

za autoricu, pls pročitaj knjigu otrovni roditelji, imaš ju online, u pdf.
Otvoriti će ti oči vezan za starog kojeg žališ, i kojem si ti roditelj, i staru koja je nervozna kad si u blizini pa bolje da odeš dok oni feštaju

fuj.
a najgore je to što su te programirali da uopće ne osječaš ljutnju, već brigu.
dug put te čeka da počneš otkrivati što sve osječaš.
sretno.
obavezno pročitaj knjigu za početak. dobro je znati.
onda podstanarstvo.
i počet češ jačati, ozdraviti. samopouzdanje.

[melanie7]

Dragi moji forumaši... mislila sam da bi bilo u redu dati kratak update

eto me već punih mjesec dana u podstanarstvu (traženje kutka je bilo... izazovno ali zato se sada svemu tome smijem)

Kao razlog sam im navela da je vrijeme da se osamostalimo. Ja od njih, oni od mene. Nisam zalazila u detalje gdje objašnjavam da mi nije ok da ja moram otići od kuće jer netko drugi dolazi. Zašto? Zato što je to bila kap koja je prelila čašu. Svaliti svu krivnju na samo jedan događaj nema smisla. Tim više što to nije prvi put da se slična tema poteže.

Tata je prvo bio blago šokiran, a onda si je to racionalizirao na način-da, dobro će mi doći da me ne dočeka sve gotovo i spremno. Nisam ulazila u rasprave da me zapravo doma rijetko dočekalo sve gotovo i spremno. Njemu je bilo bitno da to vidi kao dio mog odrastanja, i neka mu tako bude. Osobno smatram i osjećam da sam puno više odrasla davno prije, kada je omjer mojih "aduta u rukavu" i životnih izazova bio puno nepovoljniji za mene. Ali drago mi je da tako misli. Pružilo mi je osjećaj da sam njihovo dijete, osjećaj koji mi je dugo nedostajao. Dogodilo se ono što nije od osnovne škole - aktivno je bio uključen i zainteresiran za ono što mi se događa. To je rezultiralo njegovom željom da mi pomogne. Ta želja je meni bila potrebna. Nije da je prije nije bilo, samo nije bila izražena.

Majka - uf, prolazila je različite faze; od suza do durenja. Međutim, odmah prvi dan je došla na kavu (hehe, zamislite scenu gdje ja s burazima i dečkom prebacujem ogroman kauč iz sobe u sobu, a oni sjede u suncem okupanom boravku i pijuckaju kavu ).
Tjedan dana nakon toga došli su na ručak. I ostali duuugo. Ne pamtim kada smo se u komadu toliko dugo aktivno družili.

Osim u odnosu na mene, mislim da se i njima međusobno popravila situacija. Počeli su više pričati međusobno, više izlaziti iz kuće... nadam se da će potrajati...

Anyhow, ovo je priča sa vrlo sretnim završetkom... Tj. nije završila... Dobila je nagli zaokret na bolje. Svjesna sam da bi bilo nerealno očekivati da me neće više nikada razočarati ili povrijediti. Ali mislim da će to u buduće biti lakše raspraviti

Hvala vam svima na odgovorima, podršci i slično

[melanie7]

Kymatica kaže:

za autoricu, pls pročitaj knjigu otrovni roditelji, imaš ju online, u pdf.
Otvoriti će ti oči vezan za starog kojeg žališ, i kojem si ti roditelj, i staru koja je nervozna kad si u blizini pa bolje da odeš dok oni feštaju

hvala, već jesam, davno prije kada je bila gora situacija... dobra je knjiga, ali čak i sada mi je teško njega na taj način gledati..

[kavopija-14]

draga melanie, nisam prije pisala jer su ti drugi već odgovorili ono šta sam ja, okvirno, mislila, ali pratila sam temu, i stvarno sam sritna zbog tebe. drago mi je da je sve ispalo ok. činiš se ka jako draga i pametna ženska, i želim ti sve najbolje!