Biste li netalentirano dijete upisali u školu za "talente"?

[Death-of-Art]

U našem slučaju se radi o glazbenoj školi.
On želi gitaru i želi jednog dana (znači kroz godinu-dvije) upisati glazbenu školu.

Ok... Ja sam završila glazbenu školu. Smjer - klavir.
Ali ja sam u njegovoj dobi znala stvarno puno i previše pjesama što na hrvatskom što na engleskom... imam snimke gdje s tri godine pjevam bez falša. U zboru sam bila od vrtića. U osnovnoj školi profesorica zbora sugerirala mojoj mami da me upiše u glazbenu školu.
Znači, neki talent sam imala. I čini se da se s tim ili rodiš ili ne... i onda talent s godinama razvijaš, ali ako nemaš talenta...što ćeš točno razvijati?

On će imati 6 godina u sedmom mjesecu.
I... pjeva... onako... ko' da mu je slon prdnuo u uho, kako bi se reklo.
Radila sam s njim provjeru ritmičnosti i provjeru sluha.
Ajde...ritam čak i ima. Dobro mi ponavlja ono pljeskanje rukama, hvata tempo i tako to.
Ali...otpjevaj mi "naaaaa"... i onda on pukne drito interval na taj "naaaaa" koji booooli.


Ne mora nužno biti glazbena škola.

Recimo da vam se kćer želi baviti plesom... a smotana je i ima slabu motoriku i to sve i stvarno smiješno izgleda dok pleše?
Biste li ju upisali u školu plesa ako ona to želi?

Uzmite u obzir da u današnje vrijeme totalnog pada kulture... ove škole jedva čekaju da se netko upiše. Znači... stvarno... imao sluha ili ne... znamo da će ih upisati iako kad mu ona na prijemnom stisne C on će otpjevati F.
Ili...znala vaša kćer izvesti pokrete u skladu s muzikom ili ne... upisat će ju.

Ali što to poteže za sobom?...

A) Možda rizik da će dijete, ustvari, samo još više biti ubijeno u pojam kad bude među djecom koja su više talentirana i koja postižu više uspjeha u manje vremena nego on?...nego što bi ga ubilo u pojam da mu kažete:
"Srce... nisi ti za to..."
Znači... jednostavno ga srežete, ne dajete mu niti priliku da se potrudi (s uvjerenjem - to je za njegovo dobro) nego drito pucate na to da on nije za to i da je sasvim u redu da nije za to i da će se u nečem drugom ostvariti.

B) Ili bi mu trebalo dati šansu?
Možda zbilja vrijedi ona teorija da je talent samo 10% rada, ostatak je trud.
Možda se nauči pritom truditi se više da postigne bolje rezultate?... možda shvati da je u životu ustvari trud nešto teško, ali nešto što dugoročno donosi dobre rezultate... možda već u ranijoj dobi nauči da mu ne može sve biti servirano na pladnju, ali da trudom i radom može postići puno toga...

C) Dati mu šansu. Trudit će se jako. Ali neće postizati uspjeh koliki želi.
Izgubit će vjeru da je trud u životu smislen i da se zbilja ne isplati truditi se. Možda rano počne razmišljati u smjeru da je trud samo borba s vjetrenjačama i onda na svim ostalim segmentima ... padne?...



Što vi mislite?

Hvala

[JustForFun]

Mislim da ima tu jos opcija, npr nakon nekog vremena da skuzi da je to bezveze u da bi se presaltao negdje drugo

Mada nemam pojma kako ta glazbena skola funkcionira i dal je uspjeh imperativ

Ono svako iskustvo nesto vrijedi... Ako je bas dijete uporno ja bih ga upisala


Pogotovo na ples, svakako nece bit plesac svjetskog ranga, nek se krece, nek se giba, nek gusta, ja obozavam plesat, a cisto sumnjam da sam neki ekstra talent i hvala Bogu da nisam imala mamu koja me u jednicifrenoj dobi osvjescivala kako nisam rodjena za ples

[jednokratna nika]

ako dijete zeli, neka se upise. mozda te iznenadi pa uspije, mozda shvati da nije za to, u svakom slucaju naucit ce nesto novo i zabavit ce se pritom.

s druge strane, ako dijete nesto ne zeli, ne treba ga siliti na to, imalo ono talenta za to ili ne.

[Éowyn]

Bez brige, postoje audicije za glazbene skole i nece ga primiti ako je bas izgubljen slucaj.

Ja uzasnk neartikulirano zavijam kad trebam pjevati, pa sam uredno isla u glazbenu skolu. Odustala sam jer mi se nije dalo vjezbati i svirala sam violinu samo kad je trebalo napakostiti susjedima.

[Death-of-Art]

Moja mama koja ima dobru umjetničku crtu (u smislu slikanja, fotografiranja, estetike i tako) je meni uvijek govorila da ja nemam niti malo osjećaja za umjetnost.
... s druge strane me je jako poticala u glazbenom smislu i vidjela sam da je ponosna uvijek bila na taj moj talent...

Pa je možda to napravilo neki balans da mi ne ostane trauma zbog njezinih izjava... ...ali isto tako se pitam... što bi bilo da me nije u tako ranoj dobi otkantala vezano za crtanje?...

Npr...kad sam ja rodila...meni je bilo normalno djetetu onako suptilno prenositi znanje sviranja na klaviru pa sam ga puštala da svira i poticala ga koliko je on htio bez da sam nešto inzistirala na tome u smislu da mu namećem.

Pa se tako sjećam kad sam bila prvi razred osnovne... i trebali smo nacrtati za domaću zadaću neku babu na placu kako prodaje voće.
I moja mama je jednostavno uzela bilježnicu i nacrtala mi tu babu.
Kao... "ma ti to ne znaš, ja ću..."
Mogla je možda imati drugačiji neki pristup... pokazati mi nešto o tim linijama...možda prirodno nisam imala talenta...ali možda bih ga razvila da je ona pokazala više volje za tim da me usmjeri malo u tome.

Znači... ona je baš tipičan primjer gdje roditelj jednostavno prekriži dijete u tom smislu... nemaš talenta za to i gotova priča.

Nije da joj zamjeram. Nije valjda živaca imala ili šta već.
Ali sad si mislim... pa mogla me je barem malo podučiti.

[Francesca]

Upiši ga na tečaj gitare, pa ako se tamo pokaže onda razmišljajte od glazbenoj školi

[Monstera]

kakva je to skola za talente?
ak dijete hoce uciti svirat gitaru, i vi imate para za platiti, nek svira.
imas tecajeve, privatne ucitelje, skole...

ak te brine kak bi drustvo vrsnjaka moglo utjecait na njega buduci da nema sluh, mozda da probate sa privatnim uciteljem?
svakako nekim tko ce na razuman, human i normalan nacin djetetu objasniti da nek nastavi svirat za svoj gust, al da bas i nije materijal za glazbenu karijeru.

[Zoe]

Death-of-Art kaže:

I... pjeva... onako... ko' da mu je slon prdnuo u uho, kako bi se reklo.
Radila sam s njim provjeru ritmičnosti i provjeru sluha.
Ajde...ritam čak i ima. Dobro mi ponavlja ono pljeskanje rukama, hvata tempo i tako to.
Ali...otpjevaj mi "naaaaa"... i onda on pukne drito interval na taj "naaaaa" koji booooli.

Imati sluh nije isto što i znati pjevati. Nećeš reći za Briana Maya da ima manje sluha od Freddia Mercuryja zato što lošije pjeva. Gitariste prosuđuješ po tome kako sviraju, a to su morali naučiti, nisu se rodili s tim. Ti u ovom trenutku ne znaš ima li tvoje dijete talent za instrument koji želi. Prvo mora naučiti svirati.

[Adrastia]

Imao talenta ili ne, ne znači da ne može naučiti dobro svirati. Pogotovo ako ga zanima. Nisu svi Slash, ali to ne znači da djetetu ne treba dati ni priliku.
Ne zna ni Madonna pjevati k'o Adele, pa ipak ima svoje mjesto pod suncem (i to kakvo!)

Death-of-Art kaže:

Znači... ona je baš tipičan primjer gdje roditelj jednostavno prekriži dijete u tom smislu... nemaš talenta za to i gotova priča.

e tako su i moji u nekim situacijama, pa sam goodinama kasnije shvatila da:
a) ne imati talenta ne znači da nikad od tebe ništa neće biti
b) neki talenti su skriveni i daju se jako lijepo razviti kasnije

Osim toga, talenat je bitan samo onima koji bi bili mega turbo uspješni, u ostalim situacijama je riječ samo o još jednom 'skillu' koji ti može dobro doći kasnije u životu, ako ništa drugo da može na nekoj pijanci tandrkati po gitari dok će očarane tinejžerice uzdisati

[Mme]

Na pamet mi je pao film little miss sunshine. Mislim da je vazno prepoznati u cemu je dijete dobro i podrzavati ga u tome a zastiti ga od gubitka samopouzdanja sprecavanjem da ide u bitke koje ce sigurno izgubiti. Ukoliko nije antitalenat ali vrlo ambiciozno i motivisano da uspije u tome onda mu treba dati priliku da se dokaze. Talenat mora postojati u nekoj mjeri.

[BUBO]

Evo da se malo ubacim ovdje...
Neka me neko savjetuje što napraviti...
Imam djevojčicu od 10 godina.... prije 3 tjedna se sasvim slučajno našla pored jednog glasovira... prvi put u životu... jedno dijete je sviralo i teta od njene prijateljice je ponudila da i ona proba... znači prvi put se uopće u životu približila klaviru...
probala je i od onda ona ne prestaje govoriti o tome... tako se biranim riječima izražava.... opčinjena je... kaže mi juče da je sanjala da svira klavir... non-stop o tome priča... ali nije to sve... gospođa je došla k meni dan kasnije da me uvjeri da to ne pustim tek tako, da ne vjeruje da joj je to prvi put... način na koji dodiruje tipke je poseban i ona misli da bih trebala nešto učiniti po tom pitanju.... kaže da je moja cura rođena za klavir....
što??? gdje??? ona nema nikakvo znanje... gdje uopće pokušati provjeriti jel ona za to?
zna li itko?
hvala
lp

[borntobewinner]

BUBO kaže:

Evo da se malo ubacim ovdje...
Neka me neko savjetuje što napraviti...
Imam djevojčicu od 10 godina.... prije 3 tjedna se sasvim slučajno našla pored jednog glasovira... prvi put u životu... jedno dijete je sviralo i teta od njene prijateljice je ponudila da i ona proba... znači prvi put se uopće u životu približila klaviru...
probala je i od onda ona ne prestaje govoriti o tome... tako se biranim riječima izražava.... opčinjena je... kaže mi juče da je sanjala da svira klavir... non-stop o tome priča... ali nije to sve... gospođa je došla k meni dan kasnije da me uvjeri da to ne pustim tek tako, da ne vjeruje da joj je to prvi put... način na koji dodiruje tipke je poseban i ona misli da bih trebala nešto učiniti po tom pitanju.... kaže da je moja cura rođena za klavir....
što??? gdje??? ona nema nikakvo znanje... gdje uopće pokušati provjeriti jel ona za to?
zna li itko?
hvala
lp

Nije valjda da bi trebala znati svirati klavir prije nego mu se prvi put približi? Pokušaj s glazbenom školom ili satovima, pa će se s vremenom iskristalizirati je li za to ili ne.

[Funny Queen]

Zoe kaže:

Imati sluh nije isto što i znati pjevati. Nećeš reći za Briana Maya da ima manje sluha od Freddia Mercuryja zato što lošije pjeva. Gitariste prosuđuješ po tome kako sviraju, a to su morali naučiti, nisu se rodili s tim. Ti u ovom trenutku ne znaš ima li tvoje dijete talent za instrument koji želi. Prvo mora naučiti svirati.

Ne! Potpuno krivo. Ona prvenstveno govori da dijete nema sluha (između redaka) i malo se možda nespretno izrazila. Mali nikada neće pjevati kao Caruso ni da svaki dan vježba pogađanje intervala, solmizacije i vokalize. Isto kao što ni ja nemam "žicu" za matematiku. Međutim, to nije zapreka za učenje instrumenta, pogotovo ako dijete to želi. Sa mnom su isto tako na solfeggio išli neki za koje sam se još kao klinka čudila što tamo uopće rade jer nisu ni tri tona znali spojiti ali su opet išli. Isto tako, išli su i oni koji su sluha imali pa s tom školom nikada ništa nisu napravili. Nit' svirali okolo nit' doma. S druge strane, zašto to mora baš biti glazbena škola? Zašto ne bi bio privatni učitelj ili neki tečaj? I ovo: nikada učenje nije uzaludno.

[Yuna]

Upišite ih bar na tečaj za početak da vide da li ih dovoljno zanima. Sviranje instrumenata nije nikakav talent nego upornost u vježbanju. I ja sam svirala godinama klavir i super mi je išlo kad sam se trudila i vježbala, a kad nisam onda sam i katastrofalno svirala

[pikuli]

to što si završila glazbenu školu ne znači da znaš procijeniti nečiji talent za glazbu. ok, mali ne pjeva bajno, no to se da naučiti, a on ni ne želi biti pjevač, već svirati gitaru. odvedi ga na audiciju za predrazred i tamo će pomalo sazrijevati. kod gitare je velika konkurencija i mnogi otpadnu. no možda prođe, možda promijeni instrument, možda sam odustane. najgore što mu možeš napraviti je da odlučuješ umjesto njega što bi on mogao naučiti ili ne bi mogao.

moja kćer nikad nije pjevala i posljedično pjeva katastrofalno. nikako uloviti ton. nakon prezentacije u školi odlučila je upisati glazbenu. imala je sreću pa joj se zasvidio manje popularan instrument. pripremila sam je na mogući neuspjeh, jer je bila baš zagrizla. i prošla je. i super joj ide. čak je na akceleraciji. sprema se za takmičenje.

[maldiva]

Uzmi u obzir i da nekoj djeci treba duže vremena da bi postali intonativno prihvatljivi.

S 8 godina sam pjevala kao da sam potpuno nemuzikalno biće, taj odnos uho-mozak-glasnice sam učvrstila tek početkom puberteta i to uz dril glazbene škole. Taj mali hendikep me nije spriječio da mi glazba postane profesija.

Daj dijete na gitaru, raspitaj se o glazbenoj i o tečajevima. Ja sam uvijek više sklona gl. školi nego tečaju, valjda radi teorijske osnove.

[jednokratna nika]

lol, ja sam isla u muzicku i kiad smo dobili obavezni zbor preofesor bi me samo potapsao po ramenu da neka ja radije stojim i sutim. ali, morala sam tamo doci i stajati.

[zelazny]

završila sam osnovnu muzičku školu i sjećam se da sam morala proći prijemni ispit..pjevanje, sluh i tako...Odradila sam tih 8 godina, bez želje za upisivanjem srednje i daljnjim bavljenjem glazbom. Moja kći stalno prebire po klavijaturi, stalno svira i sklada, ali mislim da bi se trebala usmjeriti slikarstvu, jer je tu pravo malo čudo..BTW. naši profesori su bili pakleni. Bilo je slučajeva da ako nešto krivo odsviraš dobiješ po prstima poklopcem od piana...nerjetko su i šamarali (mene ne)..Bilo je slučajeva i da te prof. zaključa samog u sobi dok ne naučiš lekciju....

[jednokratna nika]

da, profe klavira oce bit nalo... osebujne. da.

[ficus_forever]

Još sam daleko od ovih problema, ali mi je interesantna tema!
Meni je glazbenu zagorčala profa iz klavira - kao što je netko napisao, tresne ti poklopac po prstima, uzme za šaku i nabija s njom po tipkama, traume... Žicu za klavir nisam imala ( no pun intended ) kao ni neki sluh .. Ali nije dolazilo u obzir da se odustane, moj stari je bio nepopustljiv, treba se naučiti neki instrument i to je to.
Mislim da bi bilo dobro "netalentiranom" djetetu dati priliku da proba, pogotovo kad to sam želi, ali svakako ga pratiti kako napreduje i dati mu mogućnost da "odustane" tj. da pokuša nešto drugo ako se razočara ili mu postane preteško pratiti, i da zna da je u to redu!!! Moji su jednostavno zatvarali oči za moju muku, bila bi valjda sramota odustati... A dijete nesretno! Osjećala sam se kao na robiji...