Natrag   Forum.hr > Društvo > Politika > Blisko politici

Blisko politici Teme povezane s politikom koje ne spadaju pod ostale podforume

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.12.2008., 02:18   #1
Hrvati pustoshili Bech(nije za EURO 2008)

Cituckam nesto po netu i nadjem sledecji clanak, procitam i ostanem zapanjen koliko su Hrvati bili zestoki u ratovima cak i u svojoj bivsoj prestonici, jel imaju neki clanovi foruma objasnjenje dali i zasto je to tako bilo?

Tekst sa neta:

Hrvati pustose Bec

I sam Rozenfild je rezigniran kad opisuje kako „ide nesrecni grad u susret sigurnoj propasti, prepusten od njegovog cara milosti tiranina i pljackanju njegovih divljih hordi... Ogorcenje je postiglo vrhunac ukoliko su se vise sirile vijesti po gradu kakva su bezakonja Hrvati pocinili u osvojenim predgradjima.” Gruner u knjizi o beckoj revoluciji navodi kako je „vjest da su Hrvati upali u Leopoldov kvart pojacala još borbenu volju umjesto da je smanji. I tako je tamo paljeno, ubijano i pljackano, tako su jezovite scene vrsene da se covjeku koza jezi ako ih prica... Ovakva varvarstva mogla su se ocekivati od hrvatskih trupa... Iz nekih kuca se pucalo na jurisne odrede, sto je imalo za posljedicu ubijanje stanovnika i njihovo pljackanje od strane Hrvata. Samo maniji pljackanja ovih banditskih copora može se zahvaliti da su branioci nasli još vremena da pobjegnu, dijelom prema gradu, dijelom prema Belvederu.”

Sljedeci prizori kao da su nam već poznati iz iskustva Magdeburga ili Milana. „U Leopoldovom gradu (kvartu) pocinise Hrvati koji su tamo prodrli grozote koje je jezivo ponavljati. Krcmarici na Sitelbadu odrezase dojke, rasporise trbuh i onda njenog muza bacise u vatru. Djeca i žene su nemilosrdno ubijani, sve opljackano i rzbijeno, a sto je još izmaklo razbojnickim rukama neprijatelja bilo je spaljeno. U velikoj kuci na cosku, na kraju Jegercajle, bio je jedan veliki podrum, u koji su stanovnici saneli sav svoj imetak i papire, gdje su stanovnici susjednih kuca njihova blaga sklonili sa odobrenjem. Ali sljedeceg dana je bilo sve, ama bas sve zapaljeno. Vrata i stanovi su bili provaljeni od Hrvata i ono sto su pronasli bilo je opljackano... Žene i djevojke bile su sramocene, mnoge ubijane u stanovima i jezivo osakacene... Nastade jedan strasan pokolj, pri cemu su vojnici pocinili najvece svireposti, što se moglo vidjeti na osakacenim lesevima gardista i radnika... A otkidali su lesevima i ruke ako je na njima bilo prstenje.”

David Durler je, 1866.g. , u Cirihu objavio sopstvene uspomene iz Becke revolucije zaleci se kako su ga Cesi maltretirali kad je pao u njihovo zarobljenistvo, pa kaže: „Ipak moram istaci da svi mi možemo govoriti o velikoj sreći: jer da su kod nas umjesto Ceha vrsljali vojnici hrvatskog kora, koji je bio samo četvrt sata od nas udaljen, svi bi mi na najuzasniji način izgubili zivote. Jer je na zalost najvjernija istina da su ljudi, žene i djeca bespostedno ubijani u privatnim kucama, pa su čak i dojke žena naticane na bajonete i u po bijela dana nosene kroz Bec.”

Feneberg u svojoj istorijskoj studiji o Beckoj revoluciji dodaje: „Zarobljenici su ostavljeni soldateski na uveseljavanje. Sjecenje usiju, nosa, muskog uda bili su vazda predigra ka jednoj još strasnijoj smrti. Rasporiti trbuh, objesiti, pa onda odsjeci konopac da bi se žrtva ponovo vjesala, uliti vrelo olovo u zdrelo ili u rane zarobljenika, to je spadalo u velika djela valjanih branilaca habzburskog roda... Djeca su naticana na bajonete i bacana u vatru. Narodni borci koji su bili zatvoreni u ”Odeonu„ bili su u njemu živi zapaljeni, i ako se neki htio predati vracen je natrag bajonetom u zapaljenu zgradu. Gazdarici od Sitelbade su obe dojke odsjecene, a trbuh sa bajonetom rasporen. Njenog muza su na njene oci naboli na bajonet i bacili u vatru. Žene i djeca su bez milosrdja ubijani jedino iz zelje za ubijanjem. Kod pljackanja Leopoldove varosi onima koji su nosili prstenje ili mindjuse, odsjecali su prste i usi ako nebi nakit mogli brzo da skinu.Bezbrojne žene su bile obescascene. Jedna sesnaestogodisnja djevojka je usljed toga umrla; ona je bila silovana od sest Hrvata jednog za drugim.”

Neki autori podsjecaju da zločini slični hrvatskim nisu zapamceni ni iz vremena turskog sultana Sulejmana Velicanstvenog koji je 1529.g. opsjedao Bec ili velikog vezira Kara-Mustafe iz 1683.g. Hajnrih Pen u „Istoriji Beca”, 1878-1880.g. piše: „Turci, koji su kao bezboznici i varvari bili ozloglaseni zbog njihovog necovjecnog postupanja, jedva da su vise pustosenja vrsili nego sto je ovde izvrseno od Hrvata.” Kapolago je pisao: „Glavno orudje pobjedi despotizma su bili Hrvati, najodvratnija od svih evropskih rasa.” Kad je u Becu ugusio revoluciju u krvi, Jelacic je krenuo u Madjarsku i tamo primjenjivao identicne varvarske metode po kojima ga pamti čitava Evropa.

4. Hrvatska istorija obiluje divljastvom
Dharma3
(>>>)08. decembar 2008. u 19.54i 2.tema,nastavak:

Pilar kritikuje samo ona preterivanja koja su za ciljeve hrvatske nacionalne megalomanije mogla biti kontraproduktivna. Ali sustina tih pogleda bila je karakteristicna za ukupano hrvatsko javno mnjenje. Na to ukazuje i Jozef Redlih sljedecim rijecima: „Nova hrvatska Stranka prava, osnovana od Starcevica, bila je skoro do propasti Carstva (austrijskog) najdublja snaga cijele zemlje i stvarna snaga koja je uglavnom uoblicavala sudbinu Hrvatske.” Jedan od najboljih poznavalaca etnickog karaktera Hrvata, Vladimir Dvornikovic, na sljedeci način procjenjuje uticaj Starceviceve ideologije na hrvatsku nacionalnu svijest: „Nikad dotada jedan plemenski, aktivisticki nagon na nasem jugu nije usao tolikom snagom iracionalizma u svijet politickih formula i programa kao u ovom Starcevicevom svehrvatstvu. U doba kad su već postojale dve države pod srpskim imenom, ova ideja pohrvacenja svih Juznih Slovena, stanoviste ”negiranja„ Srba i Slovenaca u istinu je predstavljala savrsenu besmislicu.”

U govoru na grobu Ante Starcevica, Stjepan Radic je biranim rijecima izrazio opcehrvatski, dominantni stav o politickim idealima i usmjerenjima covjeka koga su Hrvati listom smatrali ocem domovine. Radic kaže: „Na svetom smo mjestu, koje je kao pravi hram. Veliki ovaj grob, oko kojega smo se sakupljali kao ljudi i kao Hrvati, veliki je žrtvenik one besmrtne i velicanstvene ideje koja daje pravi sadrzaj i pravu vriednost nasem hrvatstvu. To je ideja prava, koja je jača od svake sile, ideja narodnog samoodredjenja protiv svakoj tirniji.” Hrvatski istoricar Josip Horvat, 1942.g. bio je još direktniji u procjeni politicke vrednosti Starcevicevih ideoloskih postavki: „Jednu zivotvornu snagu je vidjeo Starcevic u hrvatskom državnom pravu - odakle oznacenje njegove grupe kao ”stranka prava„ Stranka prava želi sjedinjenje, nezavisnost i samostalnost svih hrvatskih zemalja u okviru monarhije ili izvan nje. I ta misao Starcevica je, uprkos svim realitetima dnevne politike, ostala zivom za cijelo vreme epohe Nagodbe, ona uvjek iznova ispunja mladu generaciju novom snagom, i stalno jača, jer je ona saobrazna dusi i biću hrvatskog naroda.”

Hrvatske pretenzije na BiH u 18.v. dosezale su najdalje do Vrbasa i Neretve, da bi tek u vreme ilirskog pokreta bile proširene do starcevicevsko-pavelicevske varijante. Kad Austrijanci osvoje neku novu teritoriju od Turaka, Hrvati je odmah kao hrvatsku poklanjaju austrijskom caru. Po tom obrascu nastojali su da materijalizuju i rezultate srpskih ustanaka u BiH. Nekad je i car morao direktno da intervenise i upozorava Hrvatsko-slavonski sabor da ne prekoracuje ovlascenja. Rimokatolicka crkva je svesrdno podupirala hrvatske megalomanske prohtjeve i zahtjev za trijalistickim preuredjenjem Monarhije. Sarajevski nadbiskup Josip Stadler je u novembru 1917.g. organizovao potpisivanje peticije u kojoj je njegov potpis eksponiran, a ostale je drzao u tajnosti. Glavna poenta peticije je u sljedecem: „Zahtjevamo sjeinjenje svih zemalja na koje se hrvatsko državno pravo proteze, naime Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, BiH, te hrvatske Istre u jedno politicko i autonomno, s Habsburskom monarhijom, kao s cjelinom, nerazrusivo spojeno državno tijelo.”

I Hrvatske pretenzije prema Slovencima bile su sasvim otvorene, iako Slovenija nikad nije bila u sastavu nikakve hrvatske države... nastavlja se
Kraj teksta: izvor je naravno www.serbiancafe.com( ali mozda je istina pa rekoh da proverim ovde)
Cuo sam i ranije za pustoshenja Hrvata u Njemackoj ali ovo za Bec mi zvuci fascinantno, inache i pored varvarstva podiglo mi je misljenje o ratobornosti Hrvata u pozitivnom smislu nego recimo nekoj mlakoj prirodi recimo Vojvodjana/Slovenaca/Makedonaca itd.
Sokosivi is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 08:25   #2
ono što je bila sparta, to je sada hrvatska, hrvatska! neka pati koga smeta...

tu se govori o revoluciji 1848. i ulozi bana jelačića.

Na zasjedanju 1. srpnja 1848. godine Sabor raspravlja o pismu nadvojvode Ivana kojim se ban Jelačić poziva u Beč na pregovore i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. To sve dovodi do madžarskih prijetnji ratom i u Hrvatskom Saboru 4. srpnja 1848. godine ban Jelačić dobiva novac i dragocjenosti prisutnih, i kasnije drugih domoljuba, za opremanje vojske za otpor madžarskoj provali.

Narodni zastupnici Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 6. srpnja 1848. godine upućuju proglas narodu u kojem upozoravaju na sve okolnosti u vezi s pregovorima s Madžarima. Da bi oslabio utjecaj madžarskih agenata po Slavoniji i Srijemu ban Jelačić odlazi u posjetu na 12 dana u te krajeva (u Iloku na skupštini Srijemske županije drži govor koji oslikava njegov odnos prema rodnom kraju). 29. srpnja 1848. godine ban Jelačić u Beču vodi pregovore s predsjednikom ugarske vlade Batthyanyjem na kojima ne postiže prihvaćanje hrvatskih zahtjeva. 6. rujna 1848. godine banu Jelačiću stiže pismo kralja Ferdinanda V. kojim opoziva manifest o smjenjivanju bana Jelačića od 10. lipnja 1848. godine. Aktivnosti Madžara na destabilizaciji Trojedne Kraljevine i njihova oružana aktivnost nad pučanstvom, rezultiraju 11. rujna 1848. godine prelaskom hrvatske vojske pod carskim barjakom preko rijeke Drave preko mosta kraj Varaždina (52.000 vojnika) i u Slavoniji (10.000 vojnika).

U Pešti 28. rujna 1848. godine dolazi do otvorene pobune protiv kraljevskog dvora i ubojstva grofa Lamberga, imenovanog u drugoj polovici rujna kraljevskim povjerenikom i vrhovnim zapovjednikom sve vojske u Ugarskoj, pa i Jelačićeve, pa hrvatska vojska po zapovijedi vojnog ministra Latoura kreće na sjeverozapad u smjeru austrijske granice gdje su joj se trebale pridružiti carsko-kraljevske čete u zapadnim krajevima Ugarske, u Slovačkoj i Češkoj. 3. listopada 1848. godine kralj Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj.

U Beču 6. listopada 1848. godine izbija revolucija kojoj cilj bijaše stvaranje velike jedinstvene Njemačke pod utjecajem Svenjemačkog parlamenta u Frankfurtu n/M, a bijaše povezana s političkom djelatnošću Madžara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj da bi carsko-kraljevske čete odvojili od bana Jelačića. Ban Jelačić 7. listopada 1848. godine uvečer dobiva vijest o izbijanju revolucije u Beču, o ubojstvu ministra rata Latoura i bijegu kralja Ferdinanda V. i odmah mijenja odluku da ide na Peštu i kreće na Beč kojeg opkoljuje sa 60.000 ljudi (do 20. listopada 1848. godine s carskim četama iz Češke i drugih krajeva Austrije taj broj se penje na 80.000 ljudi). 16. listopada 1848. godine kralj Ferdinand V. na zagovor njemačkih konzervativnih građanskih krugova promiče kneza Windischgraetza, vrhovnog zapovjednika u Češkoj, u čin feldmaršala i imenuje zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske, osim one koja se nalazila u Italiji pod zapovjedništvom maršala Radetzkoga.

Mađari dolaze revolucionarima u Beču u pomoć sa 33.000 vojnika, te 28., 29. i 30. listopada 1848. godine vodi se bitka između bana Jelačića i Madžara. 31. listopada 1848. godine u Beču prestaju sukobi. Banu Jelačiću 2. studenog 1848. godine priređen je svečani doček u Beču. 10. studenog 1848. godine ruski car Nikola I. odlikuje ga Ordenom sv. Andrije i imenuje vitezom Reda sv. Vladimira I. stupnja, a 24. studenog 1848. godine kralj Ferdinand V. iz Olomouca u Moravskoj dodjeljuje mu križ Leopoldova reda I. stupnja. Slična priznanja prima i iz Saske i Berlina. Dobiva Spomenicu bečkog dvora i spomen-medalju u bronci kojoj se tekst na naličju "Za kralja, zakon i jednakopravnost narodima", mijenja u "Za Austriju, zakon, slobodu i jednakopravnost" na intervenciju bečkog dvora.

Pod zapovjedništvom kneza Windischgraetza 16. prosinca 1848. godine pokrenuta je vojna na Ugarsku. Vojska bijaše podijeljena na tri zbora, a prvim je zapovijedao ban Jelačić s kojim je ušao u Budim i Peštu 5. siječnja 1849. godine.

Novi vladar car i kralj Franjo Josip I. imenuje bana Jelačića 2. prosinca 1848. godine gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih povijesnih i etničkih područja ujedinjuje pod upravom jedne osobe, bana Jelačića.

U Habsburškoj monarhiji 4. ožujka 1848. godine donosi se oktroirani (nametnuti) ustav, koji se u Hrvatskoj proglašava temeljnim državnim zakonom 6. rujna 1849. godine. Ukida se sve što je postignuto u 1848. godini, ukida se sloboda tiska, zabranjuje svaki politički život, organizira oružništvo i policijski nazor. Naporima bana Jelačića na očuvanju hrvatske autonomije, potkraj 1849. godine Međimurje se priključuje Hrvatskoj, hrvatski jezik postaje službeni jezik, a u dopisivanju sa središnjim organima službeni je njemački jezik.

Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. godine generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije u jugoistočnom području Monarhije koja broji 72.000 vojnika. Nakon devet mjeseci izbivanja iz Hrvatske 26. travnja 1849. godine ban Jelačić vraća se u Osijek i nastavlja s oslobađanjem zaposjednutih područja od Madžara. Dekretom od 5. veljače 1851. godine imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije.

Počasnim građaninom Pešte ban Jelačić proglašava se 1849. godine, počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849. godine, Požuna 21. rujna 1849. godine i Oedenburga 2. listopada 1849. godine.

Zadnje uređivanje dudu : 09.12.2008. at 08:30.
dudu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 09:46   #3
Sokosivi kako su ovo uklapa u priču o bečkim konjušarima?
Bečki konjušari, a pustoše Beč?

"Hrvati" koji su sudjelovali diljem Europe u ratovima nisu označavali etnicitet nego vojnu kategoriju lake konjice. Sami Hrvati su često činili manjinu tih postrojbi poznatih kao "Hrvati". Potraži na books.google. a ne u vojvodinom mega-opusu. Ili možda na području Vojne Krajine nije bilo nijednog Srbina.
bonislav is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 09:50   #4
Quote:
bonislav kaže: Pogledaj post
Sokosivi kako su ovo uklapa u priču o bečkim konjušarima?
Bečki konjušari, a pustoše Beč?

"Hrvati" koji su sudjelovali diljem Europe u ratovima nisu označavali etnicitet nego vojnu kategoriju lake konjice. Sami Hrvati su često činili manjinu tih postrojbi poznatih kao "Hrvati". Potraži na books.google. a ne u vojvodinom mega-opusu. Ili možda na području Vojne Krajine nije bilo nijednog Srbina.
to bi bili hrvatski husari.

HRVATSKI HUSARI

Husari su laka konjica koja se razvila tijekom ratova s Turcima u Hrvatskoj i Ugarskoj tijekom 15. i 16. stoljeća. Husari su bili ustrojeni u manje skupine i banderije koji su služile na granici s Osmanskim Carstvom. Tijekom 17. stoljeća sudjeluju u Tridesetogodišnjem ratu u Europi i ratovima za oslobođenje od Osmanlija. Nakon ustrojavanja stajaće carske vojske i regularnih pukovnija potkraj 17. i početkom 18. stoljeća na red je došla i Vojna krajina. Poznavajući tradiciju i borbenu vrijednost husara u Hrvatskoj Dvorsko ratno vijeće u Beču odlučilo je i u Vojnoj krajini ustrojiti regularne husarske krajiške pukovnije.

Reformom Vojne krajine sredinom 18. stoljeća osim pješačkih ustrojene su i četiri konjaničke husarske pukovnije. Njihov ustroj odgovarao je preustroju i reorganizaciji Vojne krajine u četiri generalata: Varaždinski, Karlovački, Banski i Slavonski. Odlučeno je da se u svakom od četiri navedena generalata unovači i podigne po jedna husarska pukovnija. Njihov ustroj bio je jednak ustroju regularnih husarskih pukovnija carske vojske, ali je broj eskadrona varirao ovisno o veličini i bogatstvu područja na kojem je pukovnija novačena. Naime, u husarima su služili samo članovi imućnih i uglednih krajiških obitelji koje su mogle nabaviti i prehranjivati jahaćeg konja. Stoga je broj husara u odnosu na pješake bio malen, a husarske pukovnije brojale su od 300 do 600, a u iznimnim slučajevima i 800 konjanika.

Tijekom reformi prva konjanička pukovnija ustrojena u Vojnoj krajini bila je Karlovačka husarska pukovnija iz godine 1746. Njezino osnivanje potaknuo je general topništva princ von Hildburghausen, a u početku je bila ustrojena od četiri eskadrona. Svaki eskadron imao je dvije satnije, svaka sa 100 konjanika, te je tako čitava pukovnija brojala 800 husara. Pukovnija je novačena na području četiri pješačke krajiške pukovnije Karlovačkog generalata: Ličke, Otočke, Ogulinske i Slunjske.

Sjedište husarske pukovnije isprva je bilo u Gračacu, a potom je preseljeno u Karlovac. Na početku Sedmogodišnjeg rata godine 1756. pukovnija je izgubila dva eskadrona pa su u rat otišla samo preostala dva ustrojena eskadrona. Na kraju rata 1762. ustroj je povećan na tri eskadrona. Po jedan eskadron novačen je na području Ličke i Otočke pješačke krajiške pukovnije, a Ogulinska i Slunjska krajiška pješačka pukovnija popunjavale su svaka po polovicu trećeg eskadrona. Kad su godine 1780. raspuštene krajiške husarske pukovnije, preostala dva eskadrona priključena su pješačkim pukovnijama Karlovačkog generalata, a godine 1786. u potpunosti su raspuštena.

Hrvatski husari su bili iznimno cijenjeni ratnici , vješti sa konjima , hrabri i odani svakom su zapovjedniku bili uvijek visoko na listi najboljih postrojbi .
dudu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 10:12   #5
Quote:
bonislav kaže: Pogledaj post
Sokosivi kako su ovo uklapa u priču o bečkim konjušarima?
Bečki konjušari, a pustoše Beč?

"Hrvati" koji su sudjelovali diljem Europe u ratovima nisu označavali etnicitet nego vojnu kategoriju lake konjice. Sami Hrvati su često činili manjinu tih postrojbi poznatih kao "Hrvati". Potraži na books.google. a ne u vojvodinom mega-opusu. Ili možda na području Vojne Krajine nije bilo nijednog Srbina.
Pa po naredbi Beča su pustošili Beč.
Grunf is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 11:45   #6
Najjači su hrvatski Uskoci.

Jel tko čitao njihovu povijest?

Dakle, ti luđaci su jebali mater svim živima. I Turcima i Mlecima i Austriji... Svi su ih se bojali kao vraga.
sjekira is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 12:26   #7
Od cijelog teksta najindikativniji je izvor.

Čim pročitam ekavicu već znam da će doći i Jasenovac prije Jasenovca.

Zadnje uređivanje pjosip : 09.12.2008. at 12:33.
pjosip is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 14:03   #8
Ma na serbiancafeu neki tip objavljuje cijeli feljton o zlodjelima Hrvata na raznim ratistima po Europi od 15 stoljeca pa do danas. Tu nema sta nema, cilj je tih tekstova da dokazu nasu genocidnost i to urodjenu.
Prvo tvrde da nismo ni postaojali prije 19 stoljeca a onda piosu kako smo bili strah i trepet po Europi prije 400 godina pa na ovamo.

Ali tekstovi bude dvojako raspolozenje. Recimo opisi hrvatskih zlocina po Njemackoj, Austriji ili Italiji su degutantni ali kad bolje pogledas, Srbi ovakvim tekstovima i ne htijuci daju Hrvatima znacaj kakav niko od nije ni sanjao da imamo. Te zarili i palili, te bili strah i trepet, te cuvena hrvatska husarska konjica pustosi po Njemackoj, po Austriji po Madjarskoj, te Pesta strepi, te Bec u gace sere, te Trenkovi panduri pomaltise io pojebase sve zivo. U Francuskoj Hrvatima placenicima plase malu djecu, U Italiji hrvatski placenici ko od sale zauzimaju sela i gradove.
Da ne povjerujes. Nisma ni znamo da smo ovako bili zajebani kako nam Srbi reklamu prave.
Ringo59 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 14:26   #9
Hrvati su opustošili pola Europe u prošlosti. Ak nam pukne film bumo opet počeli s pustošenjem, zato pazite kaj delate.
Grunf is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 14:33   #10
Quote:
Ringo59 kaže: Pogledaj post
Ma na serbiancafeu neki tip objavljuje cijeli feljton o zlodjelima Hrvata na raznim ratistima po Europi od 15 stoljeca pa do danas. Tu nema sta nema, cilj je tih tekstova da dokazu nasu genocidnost i to urodjenu.
Prvo tvrde da nismo ni postaojali prije 19 stoljeca a onda piosu kako smo bili strah i trepet po Europi prije 400 godina pa na ovamo.

Ali tekstovi bude dvojako raspolozenje. Recimo opisi hrvatskih zlocina po Njemackoj, Austriji ili Italiji su degutantni ali kad bolje pogledas, Srbi ovakvim tekstovima i ne htijuci daju Hrvatima znacaj kakav niko od nije ni sanjao da imamo. Te zarili i palili, te bili strah i trepet, te cuvena hrvatska husarska konjica pustosi po Njemackoj, po Austriji po Madjarskoj, te Pesta strepi, te Bec u gace sere, te Trenkovi panduri pomaltise io pojebase sve zivo. U Francuskoj Hrvatima placenicima plase malu djecu, U Italiji hrvatski placenici ko od sale zauzimaju sela i gradove.
Da ne povjerujes. Nisma ni znamo da smo ovako bili zajebani kako nam Srbi reklamu prave.
LOLČINA

nego...logika kaže da je među tim hrvatskim trupama bila i masa pravoslavnog življa, srba, kojima je u tradiciji (bez zajebancije) pljačkanje i ubijanje. pri tom se naravno referiram samo na hrvatske srbe, koji su živjeli na području vojne krajine. to su činjenice da su išli u pljačkaške pohode i za austriju i za otomane, ovisno po potrebi. tako da ovi zločini smrde na njih, nećeš baš čuti da su hrvati palili i ubijali po hrvatskoj.
dudu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 14:38   #11
Quote:
dudu kaže: Pogledaj post
LOLČINA

nego...logika kaže da je među tim hrvatskim trupama bila i masa pravoslavnog življa, srba, kojima je u tradiciji (bez zajebancije) pljačkanje i ubijanje. pri tom se naravno referiram samo na hrvatske srbe, koji su živjeli na području vojne krajine. to su činjenice da su išli u pljačkaške pohode i za austriju i za otomane, ovisno po potrebi. tako da ovi zločini smrde na njih, nećeš baš čuti da su hrvati palili i ubijali po hrvatskoj.
To je istina, banska vlast je pretke HR i BiH-Srba nakolčivala kad je stigla jerbo su bili turske pogranične čete.
To što oni vjeruju da su Srbi na sjeveru BiH pobjegli od Turaka s juga u Bosnu pa su tamo branili kršćane je samo njihova halucinacija.
Mislim logika-bježiš od Turaka i onda se naseliš na pograničnom teritoriju Turskog carstva a kršćani s druge strane granice kada te uhvate zabiju ti ražanj u dupe.
Branioci hrišćanstva. Je, kao i Mongoli.
bonislav is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 14:45   #12
shodno tome sam negdje čitao da je kravata zapravo srpki izum (krajinaforce ili slično ) jer su činili možda i većinu hr vojnika u tridesetogodišnjem ratu

nikako da se pomire s mozgom.

serem, evo sa srpske wikipedije

U evropskoj literaturi je opisana prva pojava kravate u jedinici austrijske vojske koja je 1660. defilovala na paradi u Parizu pred Lujem XIV (koji je važio za ljubitelja maramica, marama i drugih modnih pripadaka). Okovratni povez, u ono doba uvek crvene boje, je u nedostatku dugmeta, držao kragnu košulje koja je bila široka i težila je da se razdrlji.

Književnost je opisala da je ta vojna jedinica bila iz Vojne krajine i da je marama bila deo narodne nošnje koji su austrijski vojnici pridodali uniformama, što je u ono doba bilo dozvoljeno. Elitna austrijska jedinica slana u Pariz bila je sastavljena od Krajišnika iz Vojne krajine. U krajiškim jedinicama služili su, govoreći o boračkom sastavu i podoficirima, isključivo pravoslavni Srbi koji su, u Vojnoj krajini od Jadrana do Temišvara, imali i ličnu i teritorijalnu autonomiju, oslobođenje od poreza i zaštitu od prinudnog prevođenja u katoličanstvo, u zamenu za verno služenje bečkom caru, od dvadesete do pedesete godine života.

Prema drugoj verziji, koju takođe nalazimo u književnosti, kravatu su u Francusku doneli odbegli graničari koji su, kao najamnici, služili u francuskoj vojsci u Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.).

Godine 1939. prilikom proslave 550. godišnjice Kosovske bitke na dalmatinskom Kosovu viđeni su seljaci iz Like, Korduna i Banije sa mašnama koje su im držale okovratnik, koje su ovi nazivali litar (sa dugosilaznim a), što je autentični srpski naziv za kravatu.


dudu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 14:55   #13
Quote:
dudu kaže: Pogledaj post
shodno tome sam negdje čitao da je kravata zapravo srpki izum (krajinaforce ili slično ) jer su činili možda i većinu hr vojnika u tridesetogodišnjem ratu

nikako da se pomire s mozgom.

serem, evo sa srpske wikipedije

U evropskoj literaturi je opisana prva pojava kravate u jedinici austrijske vojske koja je 1660. defilovala na paradi u Parizu pred Lujem XIV (koji je važio za ljubitelja maramica, marama i drugih modnih pripadaka). Okovratni povez, u ono doba uvek crvene boje, je u nedostatku dugmeta, držao kragnu košulje koja je bila široka i težila je da se razdrlji.

Književnost je opisala da je ta vojna jedinica bila iz Vojne krajine i da je marama bila deo narodne nošnje koji su austrijski vojnici pridodali uniformama, što je u ono doba bilo dozvoljeno. Elitna austrijska jedinica slana u Pariz bila je sastavljena od Krajišnika iz Vojne krajine. U krajiškim jedinicama služili su, govoreći o boračkom sastavu i podoficirima, isključivo pravoslavni Srbi koji su, u Vojnoj krajini od Jadrana do Temišvara, imali i ličnu i teritorijalnu autonomiju, oslobođenje od poreza i zaštitu od prinudnog prevođenja u katoličanstvo, u zamenu za verno služenje bečkom caru, od dvadesete do pedesete godine života.

Prema drugoj verziji, koju takođe nalazimo u književnosti, kravatu su u Francusku doneli odbegli graničari koji su, kao najamnici, služili u francuskoj vojsci u Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.).

Godine 1939. prilikom proslave 550. godišnjice Kosovske bitke na dalmatinskom Kosovu viđeni su seljaci iz Like, Korduna i Banije sa mašnama koje su im držale okovratnik, koje su ovi nazivali litar (sa dugosilaznim a), što je autentični srpski naziv za kravatu.


Pa to ti je to, kada se priča o kravati ili nekom podvigu Hrvata, onda su to Srbi koje pogrešno nazivaju Hrvatima.
Kada se spominju klanja onda su to Hrvati koji su genetski genocidan narod.

Uz naravno opštu činjenicu da je Hrvate stvorio Vatikan u 19.veku.
bonislav is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 15:11   #14
Quote:
dudu kaže: Pogledaj post
LOLČINA

nego...logika kaže da je među tim hrvatskim trupama bila i masa pravoslavnog življa, srba, kojima je u tradiciji (bez zajebancije) pljačkanje i ubijanje. pri tom se naravno referiram samo na hrvatske srbe, koji su živjeli na području vojne krajine. to su činjenice da su išli u pljačkaške pohode i za austriju i za otomane, ovisno po potrebi. tako da ovi zločini smrde na njih, nećeš baš čuti da su hrvati palili i ubijali po hrvatskoj.


Nisu ti pravoslavci u hrvatskim trupama imali ikakve veze sa etnickim srpstvom u 17 ili 18 stoljecu.
Ringo59 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 15:18   #15
Quote:
Grunf kaže: Pogledaj post
Hrvati su opustošili pola Europe u prošlosti. Ak nam pukne film bumo opet počeli s pustošenjem, zato pazite kaj delate.

Pa ako braca Srbi budu bezobrazni, mogli bi mi popizdit pa zapucat do Beograda, sve zareci i paleci.
I guzeci sve zensko na svom pohodu, naravno.

Ako smo mogli MAgdeburg, Berlin, Bec, Pastu i Pariz, onda nam Beograd dodje ko vocka poslije vecere.
Ringo59 is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 15:19   #16
Quote:
Ringo59 kaže: Pogledaj post
Nisu ti pravoslavci u hrvatskim trupama imali ikakve veze sa etnickim srpstvom u 17 ili 18 stoljecu.
jesu-nisu, potomci im jesu.
dudu is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 19:13   #17
"Sačuvaj nas bože gladi, kuge i Hrvata!"
Opasne Misli is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 20:50   #18
[QUOTE=bonislav;17520710]Sokosivi kako su ovo uklapa u priču o bečkim konjušarima?
Bečki konjušari, a pustoše Beč?


Mozda su hteli da vam uzmu unosan posao i daju ga Slovencima sta ja znam . Zamisli sad Dalmatincima zabranis posao sobarice i konobara ljeti, desilo bi se pustosenje Zagreba vrlo brzo
Sokosivi is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2008., 23:53   #19
Quote:
sjekira kaže: Pogledaj post
Najjači su hrvatski Uskoci.

Jel tko čitao njihovu povijest?

Dakle, ti luđaci su jebali mater svim živima. I Turcima i Mlecima i Austriji... Svi su ih se bojali kao vraga.
Pročitaj ovo ako nisi.

http://hr.wikisource.org/wiki/Povjes...eljanovi%C4%87



Inace, u svojoj knjizi Senoa navodi da je pisao po stvarnom dogadjaju i da je smrt venecijanca bila mnogo strasnija od vjesanja.

Zadnje uređivanje porga : 10.12.2008. at 00:14.
porga is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor



Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:42.